27. 12. 2011.

Buđenje (dio predavanja, Zagreb, 02.12.2011.)

Evo još jednog dijela predavanja (Zagreb, 02.12.2011.). Ovo sa "središnjom svemirskom bankom" bio je zgodan trenutak nadahnuća... :-)

21. 12. 2011.

Čestitka za zimski solsticij 2011!

Još jedan okret oko Sunca i eto nas uoči dugo očekivane 2012. godine! U svojoj optimističnoj jyotish analizi nazvao sam ju godinom buđenja.

I ona, eto, počinje sutra: 22.12.2011. u 05:30 GTC, a to je 06:30 po trenutnom srednje-europskom vremenu.

Znam, svijet u kojem živimo prihvatio je neke druge priče te istinski kozmički ritam i izvor svih priča zaogrnuo u različitu odjeću. Naš Božić je, uz zgodnu legendu, stavljen blizu pravog praznika svjetla – zimskog solsticija. Usput, s jelkama i zimzelenim, proslavit ćemo Saturnalije, rimski praznik koji baš i nema veze s kršćanstvom, a na badnju večer ćemo se, uglavnom ne znajući, prikloniti staroslavenskoj paganskoj tradiciji (iako nećemo u kuću unijeti stari hrastov panj – badnjak). A onda ćemo još i poštovati opće prihvaćeni kalendar i proslaviti umjetni, ali ipak nama dragi, 01.01.2012!

Neko će reći, pa neka, samo da se slavi!

U redu, neka se slavi. No, kad se već budimo u novoj godini, bilo bi red da ju, između svih drugih slavljeničkih dana koji dolaze, proslavimo i onda kad ona doista počinje, ne zato jer smo mi ljudi tako zamislili, već zato što se naša Majka Zemlja vrti oko Sunca i svako malo opisuje ritam života kojeg zovemo – godina.

Drage prijateljice i prijatelji, sutra, 22.12.2011., u 06:30 po našem vremenu, počinje novo razdoblje. Probudite se na vrijeme, okrenite se prema Suncu koje još nije izašlo, ali ćete vjerojatno vidjeti tragove zore na istoku, izgovorite svoje molitve, izrazite svoju zahvalnost za život i sve darove koje ste primili. Zatim meditirajte, a nakon toga počnite novu godinu s nadom u istinsko buđenje!

Ovaj solsticij (a time i godina koja se tada rađa) posebno je zanimljiv u našim krajevima jer počinje neposredno prije izlaska Sunca. Doduše, bolje će proći zemlje malo istočnije od nas (u zoni EET, poput Grčke, Bugarske, Ukrajine, Estonije itd) ali i to je sasvim dovoljno blizu. (Izlasci Sunca u Hrvatskoj 22.12.2011: Zagreb 07:34; Vukovar 07:21; Gospić 07:32; Rijeka 07:39; Split 07:24; Dubrovnik 07:15; izvor DHZM)

Ostavljam vama da razmišljate kakvo simboličko značenje ima početak novog razdoblja tik pred izlazak Sunca na mjestu na kojem se nalazite u ovome trenutku. Možda nećete smisliti ništa mudro, ali mogli biste osjetiti! Priroda nas je u svakom slučaju nagradila posebnim "specijalnim efektom" – izlaskom Sunca neposredno nakon novoga početka!

A što se mene tiče, evo što i kako vam želim u godini koja je pred nama:

Želim vam:

…otkrivanja istine, koliko može podnijeti priča u kojoj živite, i još komadić više, tako da nikad ne postanete robovi laži i privida.

…iskustva sreće, baš onakve kakvu želite i sami sebi, ali i one drugačije, zbog koje ćete shvatiti da ono što želite nije uvijek sve što možete dobiti.

…imetka i obilja, u količini koju možete zamisliti, i još mnogo više. (To vam želim prije svega zato da prestanete gubiti vrijeme na nevažne stvari.)

…zdravlja, toliko koliko je vaše tijelo spremno održati, ali i onaj osjećaj iznad toga – osjećaj da ste, u kakvom god stanju vaši mišići i kosti bili, sposobni za više. (Poželio bih vam i ljepotu, ali to već imate u neograničenoj količini, pa vam onda samo želim da to i prepoznate.)

...ljubavi, toliko koliko može podnijeti vaše srce, i još trunku više tako da ekstaza postane vaša svakodnevica.

...mudrosti, koliko stane u vaš um i još malo više, tako da uvijek žudno upijate nova znanja.

Ali, na posljetku, kad dobro razmislim, ono što vam želim više od svega jest buđenje, čisto i potpuno, tako da privid odvojenosti zauvijek nestane iz vašega života!


U budnosti vaš,
Adrian

20. 12. 2011.

Korak, dva

Govorio si mi kako ja uvijek napišem ono o čemu ti razmišljaš i da te, nekako, uvijek preteknem: kao da odgovaram na tvoje misli. I dok ti još uvijek misliš, u ruke ti, poput ogledala, već dođu otisnute riječi.

Rekao si da ćeš jednom, kad bude vremena, napisati priču o tome kako sam uvijek korak, dva ispred tebe, pa ti ne preostaje drugo nego da slijediš.

Ali, tko zna, prijatelju dragi, kako sve to izgleda u očima većim od naših. Možda smo, kao i mnogo toga drugog, i ovu našu igru shvatili naopako.

Ako jesmo, ti to sada znaš, bez ikakve sumnje - točno na korak, dva ispred mene.

Ne stoj pokraj mojega groba i nemoj tugovati.
Ja nisam tamo; ne bih u njemu mogao spavati!

Letim s tisuću i jednim vjetrom.
Ja sam poput dijamanta, blještav sjaj snijega.
Na zrelome žitu, sunčeva zraka;
ja sam nježna kiša jesenja.

Kad se budiš u miru jutra,
ja sam uzlet ptice iz svoga gnijezda.
Tu sam! Pogledaj!
Na noćnome nebu, blaga zvijezda.

Ne stoj pokraj mojega groba i nemoj plakati.
Ja nisam tamo; ja ne mogu umrijeti.


U spomen na dragog prijatelja, Željka Majdančića.

18. 12. 2011.

Snimanje "Osnova duhovnosti": 40 do 54!

Nedavno sam se prihvatio ogromnog projekta snimanja 54 videa za tečaj koji bi trebao predstavljati prvi kolegij na Duhovnoj akademiji - "Osnove duhovnosti". Radim po 10-14 sati na dan, ali je sve skupa vrlo ispunjavajuće. Sad sam negdje na 40. predavanju. Do kraja godine će sve biti završeno! Eto, tako da znate zašto sam malo rijeđe on-line! Uz pozdrav, fotografija s jučerašnjeg snimanja...

13. 12. 2011.

O spavačima, buđenju i probuđenom

Ne možeš opisati spavačima budućnost njihovog sna. Onaj tko spava ne razumije što znači buđenje. Za njega, buđenje je samo još jedan san.

Probuđen je ona tko se kreće snom, pretvarajući se da je dio njega. Da bi probudio spavače, probuđeni hvata onaj dragocijeni trenutak nakon što je jedan san završio, a drugi još nije počeo.

09. 12. 2011.

Predavanje o jyotish analizi 2012.

02.12.2011., Zagreb, dio predavanja na kojem govrim o jyotishu, predviđanjima, slobodnoj volji i optimističnoj 2012!

06. 12. 2011.

2012! Buđenje!

S obzirom na količinu negativnih predviđanja vezanih uz 2012. godinu, svojoj redovitoj jyotish analizi pristupio sam s oprezom. Međutim, iako su početni pokazatelji potvrđivali opću zabrinutost, na posljetku je ispalo da je dolazeća godina, barem što se tiče jyotisha, sve samo ne mračna i prijeteća! Štoviše, ima mnogo razloga za optimizam i nadu.

I dok je prethodnih godina taj optimizam bio sredstvo pronalaska svjetla između mnogobrojnih sjenki, sada je izgledno da svjetla ima mnogo više i da nije potreban dodatni napor da bi ga se pronašlo!

Iznimno mi je drago da vam mogu donijeti dobre vijesti: kozmički ritmovi su pozitivni, a vjerojatnosti za negativne događaje smanjeni! Slobodno gledajte s radošću u budućnost!

Tekst analize poprilično je dugačak, a nalazi se na stranicama Duhovne akademije. Uživajte i sretno nam bilo!

02. 12. 2011.

20 godina Dvostruke duge i očekivanje 2012.

Ove godine Dvostruka duga slavi dvadeset godina postojanja! Prije dvadeset godina, sjećam se, činilo mi se da završavam jednu fazu svog života i stojim na pragu novoga početka. Nisam uopće razmišljao o tome kamo će me, i kako, taj put odvesti. Danas kad pogledam unatrag, gotovo ne mogu vjerovati da smo učinili toliko toga... a doživjeli i više!

S druge strane, možda je moglo i bolje. Možda smo mogli biti uspješniji. Možda. Ali, ne vjerujem da smo mogli biti ispunjeniji! Ne bismo to podnijeli – primili smo upravo onoliko koliko je u nas stalo!

I sada ponovo stojimo na pragu novoga početka. Ne zato jer smo izdržali dvadeset godina radeći za ideju, dok su mnogi drugi radili i još uvijek rade samo za novac. Ništa posebnog nema u dvadeset godina, osim lijepe obljetnice. Međutim, godina koja je pred nama – 2012., e to je već sasvim druga priča!

Iako ona u sebi nosi neizbježnu psihološku napetost (proročanstva, strahovanja, stvarna situacija u svijetu), već dugo nisam osjećao takav optimizam pri pomisli na budućnost! Tome su svakako pridonijele spoznaje o kojima govorim u posljednje vrijeme (i o kojima sam pisao u "Razdvajanju svjetova"). Dolazi jedinstveno i posebno vrijeme. Što god da je u nama, to će se pojaviti i oko nas. Stvaranje našega svijeta nikad nije bilo, a možda i nikada neće biti izravnije nego što je sada. Misao = stvarnost. Riječ = stvarnost. Djelo = stvarnost. Sve što je u nama, pred našim će se očima pretvoriti u stvarnost oko nas.

Uh, sada kad sam to napisao, shvaćam da bi tako nešto moglo biti i zastrašujuće! Možda nisu svi tako sigurni u ono što nose u srcu. Niti u ono o čemu razmišljaju i što čine. Ali, ako je tako, i ako vas činjenica da će vaše misli, kakve god da jesu, postati stvarnost, onda je krajnje vrijeme da nešto učinite po tom pitanju!

Možda su mnogi oklijevali s promjenama, bojeći se posljedica, nesigurni u rezultate. Ako je tako, sada znate: vaš je izbor hoćete li svjedočiti promjenama ili ćete se prepustiti strahu i nesigurnosti. Jer promjene želite, zar ne? Ali ste i nesigurni, zar ne? I koliko mislite da takvo stanje još može potrajati? Ne dugo, uvjeravam vas. Godina pred nama, (ne)slavna 2012. je vrijeme izbora. Raskršće. Prilika za promjenu.

Ubrzo ću objaviti na webu jyotish analizu razdoblja u 2012. godini. Međutim, čak i bez toga, mogu vam reći da nas očekuje dobro razdoblje, dobra godina. Naravno, neće je svi takvom doživjeti, ali ako se uzdignemo do točke gledišta opće dobrobiti, imamo razlog za veliko slavlje! Rijetko se pojavljuju trenuci tako povoljni za razvoj svijesti, tako dobri za evolutivne promjene i savršeni za širenje blaženstva i obilja!

Naravno, uvijek postoji neki "ako", a najčešće on ukazuje na naše vlastito stanje, namjeru, postupke... U tom smislu moj nevjerojatni optimizam zasnovan je na nesigurnom rezultatu kolektivnih odluka velikog broja ljudi. S jedne strane je tako, ali s druge, sasvim sigurno znam da će sve biti u redu! Očekuje nas nevjerojatno povoljno razdoblje za našu evoluciju; prilika kakvu smo možda čekali stotinama života.

Ne mogu učiniti mnogo više od onog što sam već učinio. Stoga ću jednostavno otvoriti svoje srce i poželjeti da na raskršću svjetova – a 2012. godina to jest - svi pronađete put u stvarnost kakvu zamišljate u svojim najboljim trenucima – stvarnost ljubavi, sreće, mira i obilja.

22. 11. 2011.

Zadar - predavanje "Razdvajanje svjetova"

U petak, 25.11.2011., sam u Zadru! Predavanje je o knjizi "Razdvajanje svjetova". Dakle, srdačno pozivam sve iz Zadra i okolice, to jest sve sa sunčanog juga da nam se pridruže na zanimljivoj večeri! Gradska knjižnica Zadar, ulica Stjepana Radica 11 B, u 19 sati. Dobrodošli!

***

Dvorana je bila puna! Hvala na srdačnoj dobrodošlici!

18. 11. 2011.

Vincent - ili kako reći srcu da je slobodno

Neobičan naslov za temu koja... Ali, možda i nije! Za one koji vide dalje od uobičajenog, pjesma Vincent, Donalda McLeana simbol je svega novog, neobičnog, dubokog i skrivenog; onoga što vidi i doživljava mali broj ljudi, a većina često odbacuje s nerazumijevanjem. Sve dok jednog dana ne otkriju istinu i ljepotu...

Sada već nekolikog godina pričam o pomicanju granica u ljubavi. Mnogi su me optužili za – gotovo sve: od površnosti do nemoralnosti, preko zavođenja naivnih do "vražjih" poslova. Ali, vrijeme pokazuje da istina polako izlazi na površinu: višeljublje je upravo ono što riječ kazuje: VIŠE ljubavi. I sve više ljudi shvaća da je to upravo ono što im je potrebno – ono što su osjećali cijelo vrijeme, samo nisu znali da smiju.

Tijek vremena će učiniti svoje. Oni koji imaju otvoreno srce, već čuju poruku. Oni koji se boje širine i slobode, ili ju u svemu tome uopće ne vide, ponekad žustro brane svoje stavove. To je u redu. Veselim se svakom takvom razgovoru iako se argumenti često ponavljaju.

Možda je vrijeme za mali sažetak. Možda, barem u nekim slučajevima, preduprijedim stalno vraćanje na početnu točku. Vrijedi pokušati.

Dakle, u dosadašnjim veselim, tužnim, žučnim, ratobornim, optužujućim i svim drugim razgovorima o višeljublju, argumenti i razmišljanja se najčešće vrte oko sljedećih točaka:

1. Višeljublje je nemoralno i sramotno
Istina, to je samo početna točka za mnoge. Radi se o nerazumijevanju teme. Preljubi, varanja, ljubavne afere i izdaje – to nije višeljublje. Treba ponešto vremena dok se ta prva misao zamijeni sa shvaćanjem da se radi o ODGOVORNOM višeljublju u kojem su sve karte na stolu, svi sve znaju i svi se sa svim slažu. Nakon tog uvida (ako do njega dođe), slijedi sljedeći kontra argument:

2. Ne može se voljeti više od jedne osobe istodobno
Oko te postavke ima mnogo rasprava i često se na nju vraćamo. Naravno, praksa duga koliko i povijest čovječanstva pokazuje da to nije točno. Mnogi vole mnoge. Istodobno. To jest mogu osjećati takve osjećaje, ali oni nisu podržani prevladavajućim društvenim zahtjevima. Prisiljeni smo izabrati, ali voljeti više ljudi sasvim sigurno možemo.

Ipak, slijedi podargument gornje teze:

2a. Ne može se voljeti više ljudi na isti način
Pri tom se misli da će netko uvijek biti zakinut jer će ljubav prema njemu biti manja. I dok se višeljubni slažu da ne postoje dvije iste ljubavi, ne slažu se s njihovim vrednovanjem na 'manje' i 'veće'. Kad okusite slobodu u ljubavi, jednostavno znate da je svaka ljubav jednako vrijedna, ma kako se izražavala.

A kad smo već kod izražavanja, sljedeći argument "protiv" obično se tiče seksualnosti.

3. Višeljublje predstavlja potragu za seksualnim partnerima
Da je samo to, drugačije bismo ga zvali. Recimo, postojeći izraz "svinganje" uglavnom označava otvorenu razmjenu seksualnih partnera bez ulaska u ljubavni odnos. Višeljubni i svingeri su poprilično različita skupina ljudi. Naravno, postoje "sive zone" jer je teško odrediti crtu koja razdvaja seksualnost od ljubavi, ali u načelu potraga za seksualnim partnerima završava seksom, a višeljublje se proteže na mnoge druge vidove života, baš kao svaki drugi (jednoljubni) ljubavni odnos.

Oko seksualnosti ima mnogo podargumenata – od zdravstvene zaštite (koja je najbolja kad seksualnih odnosa s drugima nema – klasični brak pod uvjetom da funkcionira te zatvorene ljubavne skupine višeljubnih koje sigurno funkcioniraju budući da nema razloga za varanje; izvrsna je kad se o njoj otvoreno razgovara i nema skrivenih afera – u slučaju otvorenih skupina višeljubnih; a nedovoljna je kad se licemjerno, bez znanja partnera prakticira seks s drugima – situacija u preko 50% slučajeva unutar klasičnog braka kad se događaju preljubi) pa do pitanja oko duhovne opravdanosti seksualne intimnosti s više partnera istodobno. Naravno, "duhovni" argumenti na posljetku ispadnu moralistički i restriktivni, jer duhovnost itekako poznaje vrijednost seksualnosti, a sloboda ljubavi koja pripada duhovnosti definitivno ne opravdava takav pristup.

Nekako nakon tog područja obično se krene na pitanje prirodnosti: što je prirodno, višeljublje ili jednoljublje?

4. Višeljublje je neprirodno čovjeku

Taj argument me uvijek pomalo začudi, jer svatko pri zdravim očima i razumu vidi kako se ljudi ponašaju. Jednoljublje je društveni ideal, ali tko ga doista provodi? Istina, od ovog protivnici višeljublja brzo odustaju – iako iz pogrešnih razloga. Nekako im se čini da priroda neće biti na njihovoj strani. Međutim, priroda nije ni na čijoj strani. Ljudi pripadaju skupini sisavaca koji seksualnost ne povezuju isključivo s reprodukcijom. Nama je seks sredstvo društvene komunikacije. Posebice, seks je izraz naših osjećaja koje ispunjavamo i izražavamo kroz seksualnost.

Kod rasprave o prirodnosti često se ukazuje na razliku između muškaraca i žena. Argument da su muškraci višeljubni zbog genetskih razloga, a žene zbog toga jednoljubne, ne stoji. I on je društveno uvjetovan. Većinu naše povjesti nismo ni znali za očeve, niti za njihovo vlasništvo nad potomstvom. Seksualnost je bila plemenska, a djeca zajednička. Tek posljednjih 5-6 tisuća godina, unutar našeg društvenog uređenja možemo govoriti o takvoj podjeli između muškaraca i žena. U tim okolnostima, spominjanje genetskih razloga je poprilično preuranjeno.

Zatim slijedi vrlo osjetljiva točka – ljubomora!

5. Višeljublje će zbog prirodne ljubomore uvijek nekog povrijediti
Ideja da je ljubomora naučena, a ne prirodna, često zahtijeva podosta objašnjavanja. Ljudi najčešće ne razumiju da su kao djeca u procesu socijalizacije naučili kako primitivni prirodni strah od dijeljenja svojih resursa (igračaka, majke, prijatelja) s drugom djecom, pretvoriti u zanemarivi osjećaj na kojeg gotovo da više ne obraćaju pozornost. I što više rastu, što su plemenitiji i zreliji kao osoba, to više zadovoljstva nalaze u dijeljenju.

U slučaju ljubavne ljubomore taj proces nije prisutan. Štoviše, potiče se njegova suprotnost: posesivnost prema partneru kojeg ni po koju cijenu ne smijemo dijeliti ni s kim. Teško je ljudima zamisliti kako bi život izgledao da su prošli kroz proces u kojem bi se od-učili ljubavne ljubomore. Višeljubni svjesno i namjerno prolaze kroz njega kao odrasli ljudi i na kraju, ako ustraju u tome, upoznaju kako život izgleda lišen zelenookog čudovišta koji im u velikoj mjeri upravlja životom i često ga upropaštava, čak i kad ga naizgled ne osjećaju.

Ljubomora definitvno zauzima najviše prostora u raspravama. Međutim, kad se diskutanti umore i od toga, obično krenu na praktične probleme:

6. Višeljublje u praksi zahtijeva mnogo vremena kojeg većina ljudi nema
Ovo je možda jedan od najrazumnijih argumenata protiv višeljublja. Doista, danas je teško održavati jedan kvalitetan odnos, a kamoli više njih. Višeljubni to često rješavaju spajanjem svojih odnosa u jedan (dakle, ne paralelnim odnosima, nego zajedničkom ljubavnom skupinom), ali čak i tako, praktični argument ostaje. Ukoliko mu dodate društveni pritisak i moguću diskriminaciju, dobijete poprilično veliku prepreku za praktično višeljublje.

Ali, hej! U kakvom bi mi to svijetu živjeli da su Romeo i Julija odustali jedno od drugog zato što je bilo teško?! Tako da, budite bez brige, ljubav uglavnom pronađe put. Kad se nešto želi, onda se uglavnom i može.

No, praktični argumenti ne završavaju na tome!

7. Što će djeca reći na višeljubne roditelje? Kako ćete živjeti svi zajedno?
Ah. Djeca. Ona ista koja su proizvod našeg odgoja? Ona ista koja prihvaćaju sve što im dajemo, zajedno s našom ljubavlju? Zašto bi itko ikada pomislio da djeca neće prirodno, jednostavno i čisto prihvatiti više majki i očeva u jednoj porodici?

Ovo je vjerojatno jedna od najheretičnijih pomisli za konvencionalnu osobu. Ali, koliko god to boljelo obiteljski indoktrinirani um – djeca s veseljem prihvaćaju proširene obitelji, drago im je i uživaju u društvu više odraslih ljudi koji ih vole i nemaju ama baš nikakav problem s tim sama po sebi. Naravno, ako se u to upletu drugi ljudi, oni koji na to gledaju kao na užasnu devijaciju, ako im to kažu u školi, pošalju socijalnu službu ili poduzmu slične poteze, onda će se stvari promijeniti. Ali, nemojte zamijeniti argumente – ne radi se o djeci, već o tome kako će odrasli oko nas reagirati na praktično višeljublje! I tako smo ponovo na predrasudama, zatvorenosti, diskriminaciji i svim onim mračnim stvarima koje prate naše društvo poput sjenki.

Što se tiče zajedničkog života višeljubne obitelji – lako je dokazati brojkama da je jeftiniji i praktičniji. Ali, kako to često biva, ideologija pobjeđuje razum, pa se čak ni ne primjećuje korištenje sasvim pogrešnih argumenata.

I na posljetku, ako ima iole iskrenosti u diskutantu koji poseže za kontra-višeljubnim argumentima, obično se priznaje da bi sve to bilo u redu, ali da se u praksi neće moći provesti jer...

8. Ljudi nisu dovoljno zreli za višeljublje
Iako bi se nakon svega, možda privremeno i složio s tim argumentom, taj mi je obrat uvijek jako zanimljiv! Za njim posežu i oni koji se u početku zgražaju nad niskim i sramotnim porivima koji navodno vode višeljubne, ali i oni prividno zainteresirani za duhovnost. Njihov zaključak je isti – sve možete činiti, ali ne petljajte se u višeljublje! Opasno je, a vi niste zreli za to. Jednom, možda, kad dorastete, ali sada sigurno ne! A kad ćete moći – ne zna se.

Ono što ja ne znam je zašto ljudi misle da zabranama mogu postići bilo što? Neke stvari u višeljublju zahtijevaju dosta rada na sebi. Pitanje ljubomore, recimo. Ponekad ljudi zapnu na nekim stvarima i dobro je usporiti. Ali to su već detalji; gotovo da se radi o tehničkim provedbama koraka koji vode do cilja – života u ljubavi bez ljubomore. Zašto se pod upitnik dovodi cijeli proces? Tko primjerice pita dvadesetogodišnjaka ili još mlađeg, jesu li on ili ona spremni za ljubav ili nisu? I tko im ju može zabraniti? I zar nije istina da kroz ljubav ljudi uče o ljubavi? Pa što ako ponekad pogriješe? To samo znači da treba osigurati pravu edukaciju, mnogo informacija i naputaka. Pa onda neka svatko odabere što mu odgovara.

A eto, javljaju se dušebrižnici koji misle da znaju kako ljubav mora izgledati. Oni su uvjereni da mi (to se odnosi na sve i svakoga) nismo spremni za to. Pretpostavljam da bi trebalo čekati neki proglas tipa – sada ste spremni za više ljubavi! Ili možda napraviti neke osobne provjere pa vidjeti tko je na "višoj" razini pa stoga smije voljeti više?

Naravno, sve je to besmisleno, a zabrane nikad nisu postizale željene učinke, posebice kad se radi o ljubavi. Umijesto toga, svima bi nam bilo bolje da se informiramo o mogućnostima koje su pred nama; da proširimo obzore i uklonimo granice koje nas sputavaju. U višeljublju se može pogriješiti, to je istina. Ali, može se pogriješiti i u jednoljublju, u seksualnosti, u roditeljstvu... o svemu tome bismo morali temeljitije razmisliti, bez nametanja samo jednog obrasca ponašanja. Sloboda, kao ni ljubav, nema alternativu.


***

Sada je već gotovo dvije godine od kad je izišla knjiga "Ljubav – više nije previše". Od tog vremena napisao sam nekoliko dodatnih članaka, dao par intervjua, potaknuo neke ljude za koje znam da prakticiraju odgovorno višeljublje da podijele svoja iskustva s drugima, pa makar to bilo i anonimno. Na društvenim mrežama, forumima i blogu vodio sam niz razgovora. Gornji sažeci argumeneta javljaju se u praktično svim diskusijama. I ponavljaju se, kako dolaze novi ljudi koji se po prvi put susreću s ozbiljnom idejom višeljublja.

Istomišljenici mi kažu da sam pretjerano strpljiv i da oni ne bi ni slučajno toliko vremena potrošili objašnjavajući drugima svoj način života. Možda je to pametniji postupak, ne znam. Ali, nekako bi mi stvarno bilo žao da ne mogu podijeliti s drugima ono što doživljavam. Radi se o ljubavi – o najvažnijem dijelu našega života! Možda ću još neko vrijeme potrošiti vraćajući se na te početne postavke i razrješavanje dilema koje su višeljubni davno razrješili. Ali, siguran sam da će sljedeća faza stići vrlo brzo. S radošću očekujem trenutke kad će ljudi početi postavljati prava pitanja – "kako" učiniti neke stvari; "kako" postupiti u nekim situacijama; "kako" se riješiti posesivnosti i ljubomore; "kako", zapravo, voljeti više?

Na kraju ćemo se, znam, dotaknuti i najbitnijeg: ljubavnih iskustava koja nadilaze maštu i shvaćanje onih koji dozvoljavaju da ljubomora upravlja njihovim životom. Sada o tome gotovo da ne mogu govoriti ni sa kim izvan kruga malobrojnih. Bit savršene ljubavi uglavnom izmiče i uzmiče pod valovima sumnji i nevjerice. Prakse je malo. Ali, situacija će se promijeniti. Već sada se mijenja.

Vizionari su uvijek bili dočekivani "na nož", s nevjericom i odbacivanjem. Kad se zastupa nešto novo, staro se opire, a ljudi pribjegavaju raznim sredstvima da bi zaštitili svoj poznati svijet. Nije prvi put da se zatvaraju oči te da se psuje onog tko bi ih volio vidjeti otvorene.

I tako, natrag do naslova, do Vincenta. Ne uspoređujem neusporedivo. A opet, pjesma koju dijelim s vama me uvijek podsjeća na viziju ispred vremena, na ljepotu koja se namjerno zatire, na zatvorenost koja privremeno pobjeđuje i na vrijeme koje ipak donosi olakšanje i otkriva istinu. Onima koji žele slušati.

PS
Od svih verzija pjesme "Starry, starry night - Vincent" Donalda McLeana, posvećene Vincentu Van Goghu, najviše volim interpretaciju mlade pjevačice Joanne Wang. Ispod videa poklanjam vam svoj prijevod te iznimne pjesme.



Donald McLean: Vincent
Zvjezdana, zvjezdana noć,
paletu je tvoju obojila plavo i sivo,
dok ti si na ljetni dan gledao
očima koje poznaju tamu moje duše.
Na brdima sjene
ocrtavaju drveće i sunovrate,
hvataju povjetarac i zimske mraze
u bojama zemlje prekrivene snijegom.

Tek sada razumijem, što si mi želio reći,
kako si patio zbog svoga uma,
i kako si im pokušao dati slobodu.
Oni čuli nisu! Kako bi – kad nisu znali?
Tek sada će - možda - ipak poslušati.

Zvjezdana, zvjezdana noć,
vatreno cvijeće vedro žari,
dok se oblaci koji kruže u ljubičastoj izmaglici
odražavaju u porculansko plavim Vincentovim očima.
Boje mijenjaju nijanse, jutarnje polje jantarnoga žita;
iscrpljena lica ocrtana bolom
koje tješi ljubavi puna umjetnikova ruka.

Tek sada razumijem, što si mi želio reći,
kako si patio zbog svoga uma,
i kako si im pokušao dati slobodu.
Oni čuli nisu! Kako bi – kad nisu znali?
Tek sada će - možda - ipak poslušati.

Jer nisu te mogli voljeti,
a tvoja je ljubav ipak bila istinita.
I kad više nije bilo nade
u toj zvjezdanoj, zvjezdanoj noći
sebi si oduzeo život, kao što ljubavnici često čine.
A ja sam ti mogao reći, Vincent,
da u ovome svijetu nikada nije bilo mjesta,
za nekoga tako lijepog poput tebe.

Zvjezdana, zvjezdana noć,
portreti vise u praznim dvoranama,
neuokvirena glava na bezimenim zidovima
i oči koje gledaju svijet i ne mogu zaboraviti.
Poput stranca kojeg si sreo,
odrpanog muškarca u odrpanoj odjeći,
srebrni trn krvave ruže
leži slomljen i skršen na djevičanskome snijegu.

Sada mislim da znam što si mi želio reći,
kako si patio zbog svoga uma,
i kako si pokušao dati im slobodu.
Oni slušali nisu, i još uvijek su isti,
A čuti - možda - nikada ni neće.

Bribir

Malo mjesto, ali vrlo osebujno i snažne energije! Bilo mi je zadovoljstvo prihvatiti poziv Željke Jurčić-Kleković i održati predavanje s naslovom "Intuitivna spoznaja". Već dugo nisam pričao o intuiciji, barem ne kao glavnu temu predavanja. Zaključio sam da mi je nedostajala! Toliko toga ima u nama, čak je i nabrajanje dugotrajno. A opet, sve to mora na neki način biti obznjanjeno, spoznato, otkriveno...

Galerija knjižnice je prekrasno mjesto za održavanje manjih predavanja, a četrdesetak ljudi koji su došli, ispunili su prostor pravim ozračjem znatiželje i podrške. Uživao sam u dobrodošlici i dobrim vibracijama! Do sljedećeg viđenja - hvala svima!

"Doista, nije intelekt taj koji pokreće čovječanstvo, već intuicija. Intuicija nam govori o našem pravom smislu. Nije mi potrebno obećanje vječnosti da bih bio sretan... moja vječnost je sada. Zanima me samo jedna stvar: ispuniti svoju svrhu dok sam ovdje. Ta svrha nije došla od roditelja ili okoline, već od nekih nepoznatih činitelja. Ti činitelji me čine dijelom vječnosti. U tom smislu, ja sam mistik..." Albert Einstein

17. 11. 2011.

Tim Freke

Dvostruka duga je ugostila Tima Frekea, autora knjige "Koliko traje sada", na Interliberu u Zagrebu. Bilo je pravo zadovoljstvo provesti s njim nekoliko vrlo zanimljivih dana.

Energija mu je snažna, a predavanja pravo osvježenje i nadahnuće. Naše metode su možda različite, ali nema greške: govorimo o istoj stvari! Zajedničke točke ne obuhvaćaju samo duhovnost i pisanje, već i glazbu i umjetnost. A harmonični kontrapunkti u pogledima na povijest i politiku učinili su naše razgovore vrlo živahnim.

Razvila se velika ljubav, a ja se nadam da ćemo se uskoro ponovo sresti!

Pogledajte video snimljen na Interliberu:

06. 11. 2011.

Radionica Spajanje svjetova

U četvrtak, 03.11.2011. u Zagrebu sam održao prvu radionicu "Spajanje svjetova". Nastala je na osnovi knjige sasvim suprotnog naziva - "Razdvajanje svjetova", a namijenjena je razumijevanju višedimenzionalne stvarnosti i prvom pokušaju međudimenzionalne komunikacije uporabom formativnih tehnologija, točnije takozvanog "portala spajanja". Iznimno zanimljiva tema privukla je velik broj ljudi.

Prvi dio radionice je teroretskog tipa i obuhvaća analizu mogućnosti vlastitog života te razumijevanje vlastitih "parnjaka" u drugačijim dimenzijama. Drugi dio je praktičan, sastoji se od učenja uporabe "portala spajanja" (poseban oblik i postupak s njim koji se oslanja na znanje o labirintima) te kreativnu vizualizaciju višedimenzionalne komunikacije.

Zbog velikog interesa i već postojeće liste čekanja, postoji mogućnost ponavljanja radionice u Zagrebu (prijavite se na 040 347 343), kao i održavanja radionice u bilo kojem gradu u kojem se skupi najmanje dvadeset polaznika.

Kao poseban poklon, možete pogladati snimku (60 minuta) predavanja koje sam održao u Zagrebu, 07.10.2011., na predstavljanju svoje knjige "Razdvajanje svjetova"!

01. 11. 2011.

Za one koji se ne boje svjetla

Prošli vikend, uoči dana kad zapadni svijet većinom okreće pozornost prema precima i umrlima, održao sam radionicu Život-smrt-život. Znanje o smrti i procesu umiranja mnogima se čini mračnim. A upravo je suprotno! Ako postoji nešto što donosi svjetlo u život to je onda znanje o smrti – jedinom događaju koji nas sve očekuje, a o kojem gotovo da ne znamo ništa. Bojimo ga se, a ne bi trebali. Tužni smo zbog njega, a ne bi trebali. Jednom kad razumijemo (a možda i unaprijed iskusimo, što je jedan od ciljeva radionice) kako izgleda proces umiranja i što on zapravo znači, strah nestaje zauvijek, a život se mijenja iz temelja.

Nadam se da će to znanje doći do što većeg broja ljudi; onih koji se smrti boje, onih koji su s njom suočleni svaki dan, kao i onih koji ju potiskivanjem pokušavaju izbjeći, iako u tome neće uspjeti. A prije svega do iskrenih duhovnih tražitelja koji znaju da je život više od onog što vide naše oči i dodiruju naša tijela. Život ne završava smrću, već ju obuhvaća, kao što putovanje obuhvaća odmorišta pored puta.

Kao podsjetnik, mali dijelić iz "Čitanja za umiruće" i knjige "Život-smrt-život".

Ti odlaziš u palače Boga smrti gdje te čekaju važne odluke.

Ako nisi budna, možda ćeš kroz palače Smrti proći spavajući, nošena njenim glasnicima, anđelima i demonima koji će te odnijeti u svijet koji zaslužuješ.

Ali, zar želiš prespavati svoje suđenje? Zar uopće želiš dozvoliti da ti netko sudi, kad to možeš učiniti sama?

Probudi se!

Ako nisi  budna, probudi se sada! Dolazi konačni trenutak odluke o Tvojoj sudbini.

Probudi se tako da možeš izabrati; da možeš sudjelovati. Čak i malo budnosti omogućit će ti priliku odabira.

Ako se probudiš, Gospodar smrti će te saslušati. To mu je dužnost, a on svoju dužnost bez iznimke izvršava.

Ti sada odlaziš zauvijek. Ali zato te podsjećam posljednji put. Sjeti se sebe. Budi budna.

Znaj gdje si i ne poistovjećuj se s prividom. Traži sebe. Traži oslonac u znanju. I pred tobom će se otvoriti beskrajni svjetovi života.

Kad se nakon privida barda nađeš u kući smrti, i s uspjehom održiš svijest o sebi i svbome stanju, sam Gospodar smrti bit će privučen tvojom budnošću.

Većina duša koje dolaze u njegovu kuću u dubokom su snu nesvjesne onog što se događa. Budna duša je poput svjetla u mraku.

28. 10. 2011.

Smisao života je širenje sreće!

Intervju koji sam dao za 4DPortal.com bio je namijenjen predstavljanju mojeg rada i knjiga. Međutim, pitanja su bila zanimljiva, a jedno od njih, postavljeno pomalo oprezno - Koji je smisao života? - te jednostavan odgovor na njega - Širenje sreće! - izazvalo je zanimljivu diskusiju.

Pročitajte intervju i razmislite, da li je sreća i njeno širenje doista osnovna motivacija, glavni povod i smisao našega života?

20. 10. 2011.

Svaki trenutak je sjeme tvoje nove budućnosti

Svaki trenutak je sjeme tvoje nove budućnosti. Biraj pažljivo i sadi s ljubavlju.

Trenuci, oni značajni i nepovratni, prolijeću sve brže i brže. Jedan za drugim, u ubrzanom ritmu, ispred svakog od nas otvarat će se prolazi u drugačiji svijet. Cijeli svemiri beskrajnih mogućnosti sadžani su u samo jednoj odluci: od sada ću drugačije!

Ali, kako se bliži vrijeme preokreta –najznačajnije vrijeme u dosadašnjoj povijesti čovječanstva – bit će ih sve teže razdvojiti od pozadinske buke, a kamoli zaustaviti se i o njima razmisliti. Tijekom slijedećih mjeseci, možda godinu, dvije, oni će se pretvoriti u osjećaj nezaustavljivog kretanja, zastrašujući vrtlog izbora čije posljedice ne poznajemo.

Tanka je crta između otvorenih vratiju i slobodnog prolaza u drugi svemir naspram zbunjene neodlučnosti lutke na koncu koja misli da bira. Svjetovi se pripremaju za novu budućnost, vrijeme mijenja svoj značaj, a sama struktura stvarnosti pokazuje znakove promjene.

Bilo je vrijeme, desetak, petnaestak godina unatrag, kada smo mogli čekati, misleći da smo neupleteni. Ili smo se mogli pripremati, polako gradeći svoju spremnost za promjenu. To je vrijeme prošlo. Ili smo spremni, ili nismo. Odluke koje donosimo sada imaju težinu cijele jedne povijesti; težinu tisuća utjelovljenja u jednom ili drugom svemiru.

Volio bih upozoriti svakog, ali moj glas u potpunosti ne dopire čak ni do svih koji prividno slušaju. Zovem, a odgovaraju mi djeca koja maštaju o novom životu, a ne mogu na jedan dan napustiti grad u kojem žive. Pišem, a reagiraju spavači koji sanjaju važnost svojih poslova, kuća ili novca. Ili pak planiraju sretnu budućnost sasvim po mjeri njihove sposobnosti shvaćanja i prihvaćanja, ni ne znajući da su granice tih sposobnosti odredili činitelji kojima to oni sami nikad ne bi dopustili. Samo da ih se pitalo.

A sada će ih se pitati. I o životu i ljubavi, o sreći i bogatstvu, o dobroti, o onome što su učinili i o onome što nisu; o svemu. I svaki odgovor će biti korak dalje u novu budućnost; u novi svemir izabran točno po mjeri potrebe. Samo, kako će odgovoriti onaj koji čak ni pitanje ne čuje?

Neka. Stvari su takve kakve jesu. Tuga je oduvijek bila dio života, svi to znaju, a ipak gotovo uvijek dođe iz neočekivanog smjera.

Vrijeme je – sada. Zapamti, odluke donešene iz straha odvest će te u svijet u kojem ne želiš biti. Svaki trenutak sjeme je tvoje nove budućnosti. A trenuci će se kretati ubrzano. Biraj pažljivo i sadi s ljubavlju.

18. 10. 2011.

Trenutak vječnosti

Zatim vidim njezin bijeli osmijeh u daljini. Poput zida se obrušava na mene. U tom je trenutku presnažna da bih uopće i pomislio na podizanje jedra. Čekam na njenu milost. Molim za nju, ali se ne žalim! Uskoro postaje nježnija, a ipak me razbacuje i trese poput divljeg konja, strastveno, ludo, sasvim izvan pameti...

I tada se događa: Adrian nestaje! Ne postoji više. Ono što ostaje - taj koji je na moru i pleše s vjetrom, igra se, trči i umire - on je uvijek bio i uvijek će biti tamo, u trenutku vječnosti.



17. 10. 2011.

Još uvijek nisam

Ponovo sam te iznevjerio, moja Ljubavi. Nakon svih tih godina, moja čaša ipak nije bila prazna, i tvoje slatko vino prolilo se po stolu.

"Bit ću spreman drugi put", sada je uzalud reći. Okrenuo sam lice zimi, hladnoći koja smrzava kosti, dok si mi ti nudila toplinu svoga ljeta.

"Na trenutak, samo na trenutak", očajno vičem. Ali, znam da sam izgubio; skrenuo s puta po kojem Ti stalno koračaš.

Mnogo puta sam to već učinio. Ali, nikad nisam bio tako siguran u sebe; tako siguran da ću držati Tvoju ruku kuda god me povela.

A kad si potrčala, uplašio sam se. Zadrhtio sam pred Tvojom hrabrošću; pred Tvojim srcem u kojeg stane cijeli svemir.

Odjednom, nisam više vidio put i povikao sam "Stani, stani, ne mogu dalje!" Nisam te mogao slijediti, ne tako daleko, moja Ljubavi.

Posustao sam na trenutak, ali to je bilo dovoljno da ispustim Tvoju ruku. Sada stojim pored puta, ostavljen u tišini.

Još uvijek nisam čaša u koju možeš uliti svoje more. Hoću li zauvijek imati dno koje priječi Tvoje dubine i rubove preko kojih se Tvoja ljubav uzalud prelijeva?

Ponovo sam te iznevjerio, moja Ljubavi. Nakon svih tih godina, moja čaša ipak nije bila prazna, i tvoje slatko vino prolilo se po stolu.

12. 10. 2011.

Zašto nas tome ne podučavaju?

Prošli vikend sam u Zagrebu održao tečaj Integralne meditacije za petnaestak polaznika. Među njima je bilo dvoje djece, šest i devet godina. Koliko god volim podučavati odrasle vještini koju su trebali odavno znati, još mi je draže kad su u pitanju djeca. Moram priznati da rijetko imam za to prigode, pa sam posebno uživao gledajući kako pametne male glavice uče ono što ne mogu naučiti nigdje drugdje i kako se topla mala srca otvaraju novom znanju, još nezaprljana ni stresom ali ni silnim (dez)informacijama koje odraslima priječe dostup najvažnijoj stvari u ovom svemiru - njima samima.

Pa sam se kao i uvijek zapitao - zašto? Zašto nas tome ne podučavaju onda kad je vrijeme?

Kad smo imali pet ili šest godina, kome od nas su roditelji rekli nešto poput ovog:

"Gledaj mali čovječe ili mala ženo, naučio si hodati i govoriti, pomalo učiš misliti svojom glavom. Već si odavno naučio spavati, jesti i prati ruke, a uskoro ćeš morati naučiti silna znanja o slovima, brojkama, događajima, ljudima i raznim otkrićima. Vrijeme je da naučiš najvažniju stvar na svijetu: tajnu o tome tko si zapravo ti!

I dok ti druge tajne života možemo opisati, ovu ne možemo. Ne možemo ti je čak ni pokazati, jer ona nije izvan tebe. Ta je tajna skrivena u tebi i sam ćeš je morati pronaći i doživjeti. Nitko, baš nitko ju ne može saznati umjesto tebe, a bez nje ćeš biti izgubljen. Doživjeti sebe, onakvim kakav jesi, znači biti siguran, utemeljen i zaštićen, čak i onda kad nas ne bude pored tebe.

I kad smo te već podučavali i još ćemo te podučavati svim tim malim i velikim korisnim stvarima, kad ti već dajemo svoju ljubav koja će te zauvijek pratiti kroz život, kakvi bismo mi to roditelji bili a da te ne naučimo onom najvažnijem - kako doživjeti svoje najdublji ja - svijest koja si TI, koja JEST i po kojoj ti postojiš.

I mi tvoji roditelji svakoga dana odlazimo tamo - svakoga dana, barem malo zaranjamo u svoju dubinu i osvježeni se vraćamo natrag. Bez toga bismo bili kao list na vjetru, nesretni i slabi, pod utjecajem vanjskih sila koje bi krojile naš život i sudbinu. Bez toga bili bismo neznalice - jer što vrijedi znati bilo što drugo, kad o sebi ne znaš ništa? Sada, kad si još malen i kad tek krećeš u život, vrijeme je da i ti naučiš tko si.

Mali čovječe ili mala ženo, zapamti, život nikad neće biti potpun ako ne budeš znao tko si, ako ne budeš znao da u tebi postoji mjesto savršenog mira i savršenog zadovoljstva, izvor svih tvojih sposobnosti, svog tvog znanja i buduće sreće i bogatstva. Vrijejme je da naučiš kako ispravno meditirati.

To je lako i jednostavno, poput hodanja ili spavanja. I jednako je tako potrebno, da bi tvoja i naša sreća, ona ista koja je počela kad si se rodio i pridružio nam se u ovome svijetu, bila potpuna. Ti koji jesi to što jesi, sada ćeš to osjetiti i sam. Znamo da možda ne razumiješ sve te riječi koje ti govorimo; ali tvoj je um čist i neograničen. Nama, koji smo to naučili u starijoj dobi, bilo je teže. Ti ćeš mnogo lakše iskusiti čaroliju istine, čaroliju čistog postojanja. A jednom kada to znaš, znat ćeš i da si nepobjediv, da si stvoren savršen i da ti to savršenstvo nitko nikada ne može oduzeti."

Da su meni tako govorili kad sam imao pet godina, ne znam da li bih baš sve razumio umom, ali siguran sam da bih razumio srcem. I prihvatio bih to znanje i sasvim prirodno bih ga učinio dijelom svoga života.

Ali, djeci ne govore na taj način. Govore o svemu drugome, ali ne o tome. Znam i zašto -  zato jer ni sami o tome ništa ne znaju.

Ali, ipak se pitam, jesu li se vremena promijenila? Da li je ipak došlo vrijeme kad će najvažnije znanje doista biti najvažnije i kad će se podučavati onda kad se mora - na početku pustolovine koju zovemo život?

10. 10. 2011.

Predavanje o "razdvajanju svjetova"!

U petak sam u Zagrebu (07.10.2011.), održao predavanje povodom izlaska najnovije knjige "Razdvajanje svjetova". Zahvaljujem svima koji su došli (puna dvorana, oko 400 ljudi). Nakon što sam otprilike sat vremena objašnjavao osnovne zamisli knjige, nizala su se vrlo zanimljiva pitanja  kojima, kako se činilo, nema kraja. Na žalost, zbog ograničenja u korištenju dvorane, morali smo prekinuti zanimljivo druženje.

Svi zainteresirani će svoje odgovore dobiti preko knjige, a oni ozbiljniji na radionici znakovitog naziva "Spajanje svjetova" koju ću prvi put održati u četvrtak, 03.11.2011. u Zagrebu. Na stranicama Duhovne akademije, uz još fotografija, možete pročitati cijeli uvod u knjigu "Razdvajanje svjetova"! To je dobar okus teme za one koji još nisu uspjeli doći do knjige!

03. 10. 2011.

Video s otvaranja Šani-Ćitra upaje

Prema jyotishu, indijskoj astrologiji, ulazimo u nestabilno razdoblje koje će obuhvatiti i dolazeću 2012. godinu. Uoči takvih potencijalno nepovoljnih razdoblja unutar Duhovne akademije već desetak godina organiziramo prakticiranje takozvanih "upaja" - zajedničkih preventivnih mjera.

One se zasnivaju na programu Rasa tehnika, a početak ove upaje bio  je (nazvane Šani-Ćitra zbog njenih kozmičkih značajki: ulazak planete Saturna u zviježđe zvano Ćitra - "dragulj") je u subotu 01.10.2011. u našem Centru u Badličanu pored Čakovca. Nakon toga će se upaja nastavljati po gradovima, i to u samoorganiziranim skupinama, svaki utorak na istom mjestu s pocetkom u 18:30, sve do 09.10.2012. (kada završava Saturnov "posjet" Ćitri).

Za one koji nisu mogli doći, kao mali okus doživljenog, snimili smo otvaranje skupa i moje predavanje o jyotishu, kozmičkim ritmovima, upajama i procesu "razdvajanja svjetova". Uživajte!

26. 09. 2011.

Razdvajanje svjetova!

Do sada vjerojatno najkontroverznija, pa stoga jedna među meni najdražima. Oklijevam ju nazvati najvažnijom, iako je ozbiljan kandidat za tu titulu. Knjiga "Razdvajanje svjetova" sada je dostupna!

Prezentacije ću održati u Zagrebu, u petak, 07.10.2011. u Pučkom otvorenom učilištu u 18:30; te u Rijeci, u četvrtak, 20.10.2011. u 17:00 (sajam Vita Plus, Gat Karoline riječke).

Poseban poziv već sada - jedinstvena radionica prema zamislima iz knjige - "Spajanje svjetova"! Praktičan okus višedimenzionalne stvarnosti: Zagreb, 03.11.2011.

Za sada, s ovitka knjige, objašnjenje ukratko, koliko se to može:

"Nalazimo se na početku razdoblja u kojem će jedan dio čovječanstva odlučiti promijeniti svoj svemir, a drugi dio vjerojatno neće biti sposoban za tu promjenu. "Sukob" nove (duhovne) paradigme i stare priče u kojoj zajednički sudjeluju ekonomija, politika i religija, neće predstavljati revoluciju. Dogodit će se nešto istinitije i temeljitije, u isto vrijeme zapanjujuće i u svojoj biti potpuno neshvatljivo pripadnicima staroga svijeta.

Iako je ovaj tekst došao do vas u vašoj stvarnosti, postoji mogućnost da se to ipak nije dogodilo u nekoliko paralelnih stvarnosti. Jedna od vaših neposrednih zadaća je da "upozorite" te dijelove svoga "ja" – da ih potaknete na potragu i promjenu.

Što će se dogoditi 2012. ili neposredno nakon te, u kolektivnoj svijesti čovječanstva, psihološki kritične godine?

Ovo nije knjiga predviđanja niti jedna od onih koja nagađa o mogućim prirodnim ili natprirodnim katastrofama, ali njezin će vas sadržaj ipak zapanjiti otkrivanjem stvarnosti koja je mnogo veća i složenija nego što ste ikada zamišljali!

Knjiga "Razdvajanje svjetova" govori o vremenu promjena koje je već počelo. Svijet kakav poznajemo, promijenit će se. Ili, kao što to objašnjava ova knjiga, promijenit će se svjetovi u kojima živimo!

Da biste razumjeli kako će se i na kojim razinama to događati, Razdvajanje svjetova će vas provesti kroz nove zamisli o razvoju svijesti. A za potpuno razumijevanje situacije u kojoj se nalazimo, bit će potrebno prihvatiti i zamisli poput paralelnih života i višedimenzionalne osobne stvarnosti.

Jeste li ikada razmišljali o postojanju paralelnih svjetova u kojima su stvari, događaji i ljudi vrlo slični, a opet različiti od ovog našeg? Jeste li ikad naslutili svoj vlastiti život u njima? Nenadano sjećanje ili slika; snažan deja vu osjećaj; snovi ili uvidi? Milijuni ljudi širom svijeta svakodnevno se susreću s tim pojavama ne znajući odakle potječu. Tijekom vremena koje je pred nama, svjedočit ćemo povećanju i produbljenju takvih doživljaja na individualnoj razini. Izvana će doći do izrazite polarizacije društvenih odnosa, a sve je to “poduprto” rijetkim prirodnim ritmovima planetarnih razmjera. Nalazimo se na pragu neželjene pojave “razdvajanja svjetova”.

Sam tekst za sebe tvrdi kako istodobno pripada različitim paralelnim stvarnostima – u neznatno različitom obliku pojavljuje se u barem dvije od njih. Ipak, iznimno složenu i jednako tako intrigantnu problematiku uspijeva predstaviti na jednostavan i razumljiv način, čak i onome tko se prvi put suočava sa zamislima na rubu spoznajnih mogućnosti našega uma.

Adrian P. Kezele, autor mnogobrojnih knjiga duhovne tematike, ovaj put vas vodi u začudnu pustolovinu koja će zauvijek promijeniti način na koji gledate na stvarnost. Knjiga nudi i praktične naputke o ponašanju tijekom razdoblja promjena koje je otpočelo te odgovara na najvažnije pitanje: što možemo učiniti u svezi toga?"

22. 09. 2011.

Neuvjetovano stvaralaštvo

Neuvjetovanost. DA svemu. Ne opiri se. To već JEST tako, samo je potrebno prihvatiti istinu.

Stvaralaštvo. Početi iznova. Učiniti stvari boljim. Ništa se neće pokrenuti samo ako u to ne uložoš svoju energiju i inteligenciju.

Neuvjetovano stvaralaštvo. Pleši. Pronađi ravnotežu. Pronađi mudrost i razlikuj. Služi onom što je dublje, više i izvan tebe.

19. 09. 2011.

Šani-Ćitra upaja - vibracija mira

Prema jyotishu, indijskoj astrologiji, ulazimo u nestabilno razdoblje koje će obuhvatiti i dolazeću 2012. godinu. Uoči takvih potencijalno nepovoljnih razdoblja unutar Duhovne akademije već desetak godina organiziramo prakticiranje takozvanih "upaja" - zajedničkih preventivnih mjera.

One se zasnivaju na programu Rasa tehnika, pa smo ponajprije pozvali one koji su u proteklom razdoblju prošli kroz rečaj Rasa tehnika i naučili kako ih primjenjivati za osobnu dobrobit. Početak ove upaje (nazvane Šani-Ćitra zbog njenih kozmičkih značajki: ulazak planete Saturna u zviježđe zvano Ćitra - "dragulj") je u subotu 01.10.2011. u našem Centru u Badličanu pored Čakovca. Nakon toga će se upaja nastavljati po gradovima, i to u samoorganiziranim skupinama, svaki utorak na istom mjestu s pocetkom u 18:30.  Ukoliko nemate skupinu, mozete i samostalno prakticirati upaju, svaki utorak u dogovoreno vrijeme (18:30).

Međutim, budući da je potreba vremena velika, odlučili smo omogućiti svakome sudjelovanje u upaji (a ona će u obliku tjednog prakticiranja utorkom trajati sve do jeseni 2012.). Naravno, potrebno je naučiti tehniku rada, pa stoga svim zainteresiranima nudimo slijedeće:

U subotu, 01.10.2011., ujutro (početak u 09:30), u našem Centru, svi koji dođu proći će kroz obuku u prakticiranje Rasa tehnika. Nakon toga, tijekom popodnevnih sati, svi zajedno ćemo - koliko god nas se skupi - nekoliko sati provoditi "Šani-Ćitra upaju"  - upravo onu koju ćemo kasnije prakticirati po gradovima i samostalno.

Ovo je rijetka prigoda da, prvo, naučite Rasa tehnike na jednostavan načan; drugo - da sudjelujete u iznimnom događaju i ozračju stvorenom zajedničkim prakticiranjem upaje s velikim brojem ljudi (svi koji su bili na Mangal upaji prije dvije godine znaju kako moćno je bilo to iskustvo!) Obuka u Rasa tehnike će sadžavati opći dio potreban za upaju. Individualni dio u obliku osobnog programa vam je kasnije dostupan prema želji u pismenom obliku.

Cijelo sudjelovanje, obuka u Rasa tehnike i sve drugo, od vas zahtjeva dolazak i donaciju + troškove ručka. Na žalost, ovaj put nemamo sponzore, pa će svatko morati pridonijeti i financijski.

Potrebna je (OBAVEZNA JE) prijava na  (HR) 040 347 343. Nazovite i raspitajte se za ostale detalje!

Srdačan pozdrav i nadam se susretu u Centru DA!

18. 09. 2011.

Mystic


Jesenje aktivnosti počele su s predavanjem o labirintima na sajmu alternative "Mystic" u Zagrebu.

U središnjem prostoru Paviljona 6 na Velesajmu, organizatori su od bundeva izgradili labirint koji je obilježio ovogodišnji 2. međunarodni sajam alternative, zdravog života i graničnih područja znanosti. Labirint je napravljen nadahnut nacrtima i objašnjenjima iz moje knjige "Labirinti i njihove tajne". Stotine ljudi prošlo je kroz njega uživajući u njegovoj vrckavoj energiji.

U subotu, 17.09., sam pred velikim brojem okupljenih održao prezentaciju labirinata, grada labirinata i svega što je s tim povezano, na poziv domaćina Krešimira Mišaka, voditelja popularne TV emisije "Na rubu znanosti".

13. 09. 2011.

Vjetroviti otok

Bliži se kraj ljeta (ne još, ne još!), pa je red da vas malo zabavim s odjecima moje strasti za jedrenjem! Ples s vjetrom i ekstaza kojoj gotovo da nema ravne, važan je dio mojeg života. Elementi prirode i njihova neobuzdana sila koju ne možete ukrotiti, ali joj se možete prepustiti, moji su veliki učitelji.

Ono što naučim na vodi, s daskom i jedrom, tako jednostavno i jasno oslikava cijeli naš život. Prepusti se, imaj povjerenja, budi prirodan, koristi prepreke kao izazov, iskoristi silu koja je naizgled protiv tebe i "surfaj" na njenoj moći! Kad tu vještinu jednom osjetite u žilama, u kostima i mesu, teško da ćete ju zaboraviti. A ako se borite silom, pokušavate ukrotiti neuktrotivo, zavladati tamo gdje nema mjesta vladanju nego samo predanosti, bez  brige - vjetar i more će vas naučiti pameti brže nego što se nadate! Na svakom koraku učenja jedrenja na dasci ista priča. Čak i kad ste jako "napredni" i po svim vanjskim kriterijima ste "majstor", vjetar će naći načina da vas podsjeti što ste i tko ste. Vjetar je jedan od najvećih učitelja koje sam ikada imao.

I kao takav vuče me neodoljivo; i silom u jedru koju mogu samo poštivati, i unutarnjim zovom kojem ne mogu odoljeti. Tako sam i ovog ljeta (ah, prekratko!) otišao na mjesto gdje nema ničega, baš ničega, osim vjetra i jedrenja. Karpathos, Grčka.

Dijelim s vama tri video zapisa koja sam napravio tijekom boravka tamo. Možda vam prenese "ono nešto" zbog čega je sve to skupa tako slatko.

Usput, ove se godine stvarno moram zahvaliti iskusnijim i boljim windsurferima od mene, dobrim prijateljima i ljudima čije srce kuca za vjetar. Naš Vladan Desnica, jedan od najboljih slalomaša u Hrvatskoj, a i njegova supruga Urška (najbrža žena na Karpathosu ovoga ljeta!); zatim ljudi poput Andersa Bjornquista, Markusa Emanuelssona i drugih speedsurfera iz Švedske (posebno mog prijatelja Henricka Schilla); Dirka Jan Knolta i Johana Huiteme iz Nizozemske; Tima Otta iz Njemačke; Markusa Taubera iz Austrije; Andreae Baldinia iz Italije i mnogih drugih dobrih ljudi. Bilo je zadovoljstvo i čast jedriti s vama. Hvala na korisnim i velikodušnim savjetima!

A sad video iskustvo. Ponajprije, kratki "Karpathos Classic", vjetar preko 30 kt, brzinsko jedrenje na vrhuncu!



Zatim nevjerojatni Vladan, "the Alpha man" sa svojim okretima od kojih pamet staje!



I na kraju, neka vrst sažetka cijelog iskustva (ah, uz posebno odabranu autorsku glazbu!), mnoštvo detalja, scena koje razgaljuju moje srce i čine me sretnim. Nadam se da ćete osjetiti barem dio toga!

01. 09. 2011.

Kad počinje bezvremeno?

Prošlo je više od petnaest godina od kako se prvi put pojavio u mom životu. Od tog trenutka na dalje postao je moj najbolji prijatelj. Jedino u njegovoj nazočnosti mogu biti poptuno otvoren, potpuno… svoj. Bez njega hodam pustim poljanama i dišem rijedak zrak. Nalazim se na prilično usamljenom mjestu koje malo tko uopće može razumjeti. Ipak, nisam nesretan, pa čak ni nezadovoljan. Ako sam bilo što preuzeo od njega, onda je to oko i uho za zabavnu stranu života. U svemu, baš svemu što dođe na moj put, vidim skrivenu igru prožetu radosnim smijehom.

To ne znači da sam naivan (iako se sam sebi ponekad takvim činim); nisam ni bezosjećajan za patnju drugih, niti ne zanemarujem svoju. Također, nisam nezainteresiran za promjenu jer upravo u njoj vidim smjer prema kojem pokazuje taj skriveni smijeh, nečujna radost koja vrije ispod površine života.

Pripisati sve to samo njemu bilo bi pogrešno – na takvu bi izjavu on prvi odmahnuo rukom, a oči bi mu se nezadovoljno suzile. Umijesto toga reći ću da zbog njega i njegove nazočnosti u svom životu osjećam sigurnost i postojanost kakvu je teško opisati. Zbog njega i zahvaljujući njemu moje se misli uvijaju oko istine i tako jasno iscrtavaju ono što bi inače bilo neuhvatljivo. Iz istog razloga moje srce divlje kuca slijedeći ritam njegovog mridangama. A kad se on raspadne i razlomi, kad ga tišina podijeli i rascijepa, sve što mi preostaje jest njegova tabla i njegova pjesma koja podsjeća na zveckanja zvončića i grmljavinu tamnih oblaka.

Znam da je moj život obilježen njegovim znakom, čak i kad to ne bi bilo jasno rečeno. Malo pomalo, taj je znak postao dijelom mene, utisnut čak i dublje od onog što me određuje. To me izokrenulo, preoblikovalo, učinilo nemogućim. Kako inače objasniti činjenicu da moje postojanje počiva na nečemu što tek moram spoznati? Nije li sve to skupa nalik na onu prispodobu o podizanju samog sebe od tla povlačenjem za vezice na cipelama? Nju ponekad koriste znanstvenici da bi objasnili kako je nešto nastalo iz ničega; kako je svemir nastao iz…Naravno, oni ne žive to što govore –samo izražavaju slutnje proizašle iz neiskušane apstrakcije.

A meni se ponekad čini – sve više i više kako vrijeme prolazi, da živim u svijetu u kojem su upravo te slutnje postale stvarnost. Ono što je prethodilo nalazi se u budućnosti, a ono što slijedi samo je sjećanje.

Da li je on “kriv” za to? On i njegovi paradoksi, izvjesnost zakrivljenja stvarnosti i vremena u njegovoj nazočnosti? Možda nije kriv, ali je suodgovoran! Možda bi ta struja potekla mojim žilama i bez njega, napajajući sve što jesam sokovima neke druge loke, nekog skrivenog svijeta iz snova koji se pretaču u stvarnost.

Možda bi tako i bilo, ali dogodilo se drugačije. Sjećanje – ono što slijedi – ukazuje na njega i njegovo pojavljivanje u mojem životu. Tada i tako, na točno određeni način, iz nevidljivog tkanja ništavila izronila je točka preokreta. U njenom jarkom svjetlu izgorjelo je moje meso; rastopilo se i isteklo s mojih kostiju poput crne smole. A zatim su i same kosti postale savitljive i mekane te na kraju potekle i nestale u istoj neraspoznatljivoj tmuši.

Što sam ja i tko sam ja pored nevjerojatne snage njegovog postojanja? S vremenom, sve me manje bilo, a crni demon ahamkare počeo je jesti svoje vlastito tijelo. Kad je on nestao, ostala je samo posuda. Promijenjiva. I, što je najvažnije, zamijenjiva.

S tog, navodno “visokog” ali sasvim nepostojećeg mjesta, sada govorim i pišem, održavajući privid sakupjenosti u jednoj točci vremena i prostora. Upravo te riječi su sredstvo pomoću kojeg zaludne zamisli održavam u tijeku i promjeni - od prošlosti prema budućnosti, od istoka prema zapadu. Posao je to sličan održavanju rijeke u njenom koritu. Može se to, neko vrijeme. Ali, kad bi rijeka stvarno htjela ili bi zbog više sile, smisla ili svrhe odlučila preliti se preko zamišljenih granica, bio bih sasvim nemoćan. Na posljetku, jednom će, prije ili kasnije, sva ta voda, sav taj tijek, i sve te riječi, nestati u bezgraničnom.

Ne mogu vam, za početak, reći ništa više ni bolje od ovoga. Sada ću vas prepustiti njemu, Ganešu, pa nek vas on vodi dalje, do trenutka i mjesta kada ćete ga neizbježno izgubiti. To će se dogoditi, zasigurno, jer vaša posuda nije dovoljno velika da bi on u nju stao. Vjerujte mi, znam što govorim. Nema načina da poznajem baš svakog od vas, pa postoji mogućnost da griješim. Ali, vjerojatnost za to je toliko mala da je gotovo sigurno kako će vam uskoro zatrebati moja “pomoć”. Ili barem pokoja riječ od nekog sličnijeg vama – nekog tko svoju ljudskost još uvijek nosi kao dragu odjeću. Pa čak i kad ju mijenja, ostaje pri njoj iz navike. Ili možda baš zbog toga da vam neobičnošću ne skreće pozornost; da vam neshvatljivo zaogrne u riječi i prizore koji su vam bliski.

Kako god bilo, pred vama je još jedan tajanstveni dvorac kojeg je potrebno istražiti. Vi koji ste novi ovdje, u Ganešovom svemiru, budite tako ljubazni pa zakoračite koji korak natrag. Ulaz je u drugim knjigama. (Prva knjiga je “Maitreya”, zatim slijede “Veličanstveni Saturn”, “Čarobnica”, “Gospodar smrti”, “Sunčani labirint” i “Slomljena kljova”. Sve knjige u izdanju Dvostruke duge, Čakovec.)

Nekom igrom sudbine našli ste se par katova iznad prizemlja. Pa sad, moguće je da tako mora biti. Neću vam braniti da krenete odavde, kad vas je neka ruka već dovela do ovoga mjesta. Međutim, na kraju ćete sigurno poželjeti vratiti se na početak i saznati kako je sve to počelo. Možda nije loša zamisao da to učinite odmah sada. U međuvremenu, Ganeš i ja ćemo vas čekati ovdje, točno na ovom mjestu, kad god se poželite vratiti.

Ako pak su petlje vremena i niti uzroka i posljedice, onog što je bilo prije i onog što slijedi, sada povezane, te ako se osjećate spremnim za hodanje po tankom užetu neodređene stvarnosti i ne bojite se mogućih posljedica takve aktivnosti po svoj život, samo naprijed!

Čitajte.

***

PS. U čast tradicionalne proslave Ganeshovog rođendana, koji pada u četvrti dan uzdižućeg Mjeseca prije nego postane pun naspram zviježđa Purva Badhrapada (ove godine to je bio 01.09.2011.), dijelim s vama uvod u knjigu "Ganesh, glavom i surlom".

19. 08. 2011.

Najava "Dnevnika Dva srca"

Višeljublje postaje sve više prisutno u našim životima. Zapravo, oduvijek je bilo tu, ali skriveno i zameteno mrežom laži i prevara. Situacija se mijenja. Novi odnosi postaju otvoreni, iskreni i sve vidljiviji. U posljednje vrijeme pojavilo se nekoliko kvalitetnih napisa u čitanim magazinima (Globus, Cosmopolitan). A kad se to događa, znači da neke stvari postaju toliko očite da ih se više ne može prešućivati.

Ipak, još uvijek postoji duboko ukorijenjenja tradicija, otpori promjenama te mnogobrojna pitanja koja ljudi postavljaju, pomalo zbunjeni onim što se događa oko njih, a još više onim što se događa u njima. Kako se nositi s novim ljubavima? Imamo li uopće izbora u organizaciji ljubavnog života? Da li će višestruke ljubavi moći opstati jedna pored druge? Kakvi nas problemi očekuju na tom putu? I još mnogo sitnih detalja koje sada ne možemo ni zamisliti, ali koji se u obliku sumnji i pitanja javljaju na putu višeljublja.

Također, oni jednoljubni (odnosno, oni koji smatraju da su takvi) sa zanimanjem prate razvoj događaja. Ponekad je to zanimanje isprva motivirano željom za "skandalima", "žutilom" i pričama o ekscesima i neobičnostima. Ali, iza toga se često skriva i potisnuti osjećaj nezadovoljstva vlastitom ljubavnom ili bračnom situacijom.

Budući da je ljubav jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji sastojak našega života, nedavno sam odlučio objaviti knjigu "Ljubav – više nije previše". Ona govori o Ljubavi i svim njenim oblicima. Njena osnovna namjera je proširenje našeg shvaćanja o raznolikosti ljubavnog života. Višeljublje je u nama (u većini, jer inače ne bi bilo toliko ne-monogamnog ponašanja), samo je pitanje hoćemo li tom dijelu nas dopustiti da živi i razvija se, ili ćemo ga potisnuti društvenim normama, indoktrinacijom i drugim pritiscima, tjerajući ga tako da se izrazi kroz preljube, prevare i ljubavna razočaranja. Hoćemo li se i dalje ljuljati na valovima skrivenih strasti, izdaje voljenih, osjećaja krivnje, kajanja i obećanja koja ćemo na posljetku opet prekršiti; ili ćemo smoći snage da pogledamo istini u oči i počnemo živjeti svoj život iskreno i otvoreno, dopuštajući Ljubavi da nas vodi?

Od kad se pojavila knjiga "Ljubav – više nije previše" doživio sam mnogobrojne optužbe. Priznajem, nisu bile neočekivane. Teško je prihvatiti svjež dah novine u ustajaloj močvari običaja i krutih obrazaca. Ali, mnogo je važnije da je bilo i drugačijih reakcija; ljudi koji su shvatitli poruku i prepoznali njeno značenje u vlastitom životu.

Višeljubni odnosi nisu ružičasta idila. U njima ima jednako toliko mogućih problema kao i u jednoljubnim. Zapravo, možda čak i više. Ali, onaj jedan problem kojeg više nema vrijedan je svega: licemjerje, varanja, laži i prevare odlaze iz vašeg života! Pri tom mislim i na laži kojima varate sami sebe govoreći si da ste – ili biste trebali biti – jednoljubni, dok to u stvarnosti zapravo niste.

No, pravi posao je tek pred nama. Novi odnosi se moraju probiti iz tame nepostojanja, preko porođajnih muka prepoznavanja, sve do punog procvata u svakodnevnoj praksi. Na tom će putu biti i neuspjeha. Najzanimljivije je kad skeptici i zlonamjernici promatraju sa strane neki višeljubni pokušaj koji zbog ovih ili onih razloga ne uspije, pa onda slavodobitno uzviknu: "Aha! Vidiš! Naravno da stvar ne funkcionira! To se raspalo za godinu dana!"

Eh, da. Samo, istina je da se u tih istih godinu dana raspalo i deset milijuna jednoljubnih klasičnih odnosa. Mnogi od njih raspali su se na katastrofalan način, odnoseći za sobom živote i ostavljajući dalekosežne tragove.

Želim reći da problemi ne bi trebali zbunjivati ili obeshrabrivati. Posebice ne ako se radi o tako neispitanom i novom području kao što je višeljublje. O njemu moramo naučiti mnogo toga. Razumjeti ga.

Zbog toga su iskustva onih hrabrih, pionira tog područja, vrlo dragocijen svima, bez obzira na ishod njihovih ljubavnih priča. I stoga mi je veliko zadovoljstvo najaviti da ćete tijekom slijedećih mjeseci imati prigodu pratiti jednu takvu priču! Najprije od njenih početaka prije godinu dana, sve do sadašnjeg trenutka. A zatim, kad stignemo sadašnji trenutak, svi njeni sudionici pristali su i dalje sudjelovati u pisanju dnevnika, tako da ćemo moći svjedočiti i njenom nastavku.

Ovakav postupak je vrlo hrabar pa se od srca zahvaljujem troje odvažnih koji su odlučili podijeliti svoje iskustvo s nama.

I još je jedan stvar važna za predstojeći Dnevnik koji ćete čitati: radi se o višeljubnom odnosu između jedne žene i dva muškarca. Čini mi se važno to istaknuti jer sam često, kad bih kao muškarac pričao o višeljublju, nailazio na klasičnu predrasudu o "haremu", o alfa mužjaku koji oko sebe skuplja ženke ili pak o "duhovnom učitelju" koji zavodi naivne učenice. Sve to trpim bez mnogo reakcija. Važno je da se zamisao višeljublja predstavi na pravi način, a zlonamjerni će uvijek izmišljati svoje priče. Što se mene tiče, ja samo hodam svojim putem – živim ono o čemu govorim, i to je sve.

Ipak, predrasude su tu. Žene su i dalje na mnogo načina u podređenom položaju. Zbog toga mi je iznimno drago najaviti "Dnevnik Dva srca", udane žene koja je pronašla još jednu ljubav u svom životu i uspjela – barem za sada – spojiti ono što mnogima izgleda nemoguće.

Od sljedećeg tjedna, svakoga petka na www.ljubavi.org (a prenosit ću to i ovdje na svom blogu), čitajte o višeljubnom iskustvu (ne)obične, svakodnevne, suvremene žene iz Hrvatske.

PRVI DIO, 26.08.2011.

DRUGI DIO, 02.09.2011.

17. 08. 2011.

Šani-Ćitra upaja

Ljeto je na vrhuncu, a zapravo se polako bliži svom kraju. Vrijeme je da podsjetim na jyotish analizu 2011 godine i razdoblja koja su pred nama.

Sve praktikante Rasa tehnika pozivam da se pridruže "udarnim skupinama" koje će Rasa tehnike prakticirati u dogovorene dane i vremena od početka desetog mjeseca ove godine, do jeseni slijedeće. Glavninu Šani-Ćitra upaje (zajedničke preventivne mjere za dolazeće razdoblje) radt će bivši i sadašnji polaznici jyotish studija u Hrvatskoj i Sloveniji. Na taj način se nadamo održati veću skupinu ljudi (barem njih stotinjak) koja će svojim redovitim izvođenjem upaje predstavljati središnji stup preventivnih mjera.

Početak Šani-Ćitra upaje i njeno zajedničko provođenje za polaznike jyotish studija bit će prvi vikend u desetom mjesecu. Pozivam sve polaznike studija (bivše i sadašnje) da najave svoj dolazak na 040 347 343 i raspitaju se za detalje.


Izvadak iz jyotish analize 2011

Najsporiji vidljivi planet, Saturn, većinu godine obilježava poukom o strpljivosti. Mnoge probleme bismo željeli riješiti brzo, ali morat ćemo pričekati. Radi se o sporim pomacima u kolektivnoj svijesti, a to znači da oni koji su napredovali, moraju pričekati one koji se još nose s početnim znanjima o duhovnosti i ljudskosti.

Prvih devet mjeseci 2011., Saturnov doprinos se pretapa s Jupiterovim poukama o učenju, pročišćavanju i iscjeljenju. No, nakon toga dolazi vrlo značajno razdoblje i vrijeme kad će Saturn od Jupitera preuzeti prevlast.

Naziv tog razdoblja je pomalo zastrašujići, posebice ako znamo da se ono proteže sve do desetog mjeseca 2012. – opasno blizu mitskom zimskom solsticiju 2012.

O čemu se radi? Kakvu pouku nosi u sebi razdoblje "raspada"? Kratko objašnjenje značenja uključenih jyotish simbola pomoći će u njenom razumijevanju.

Zviježđe preko kojeg se Saturn kreće naziva se Ćitra ili Dragulj. Njegovo blještavilo ne odgovara skromnom i ozbiljnom Saturnu. Kad se ovo dvoje spoji nužno dolazi do sukoba. Sklonost duhovnosti im je zajednička, ali se njihovi putevi razlikuju. Ćitra voli sjaj i pompu, a Saturn samo želi čim prije završiti posao. Rezultat je neugoda s obje strane.

Prevladat će ozbiljnost i vanjska ljuska površnosti beskompromisno će otpasti. Promatrajući sa strane čovjeka koji prolazi kroz ovaj proces mogli bismo pomisliti kako se on potpuno raspada i gubi kontrolu nad svim što mu je dotad bilo blisko. Ali, i taj proces je dio duhovnog rasta. Zapravo, radi se o jednoj od najmoćnijih inicijacija kroz koju uopće možemo proći.

Čovječanstvo je doista pred raskrsnicom. Sve duhovne silnice će biti aktivirane istovremeno. Kako će izgledati situacija u kojoj nema kontrole? Hoćemo li morati proći kroz doslovni raspad ili će to biti samo pozitivna preobrazba, to ćemo vidjeti vrlo skoro.

Najveći dio tog razdoblja pripada 2012. godini, ali ono već počinje u devetom mjesecu 2011. Ključ za preventivnu mjeru (ako je to u ovoj situaciji uopće moguće) i stvaranje ravnoteže nalazi se u zajedničkoj sklonosti duhovnosti oba uključena činitelja. Potrebna nam je integracija vanjskog i unutarnjeg; puno razumijevanje odnosa između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Ako dovoljan broj ljudi bude posjedovao takvo znanje i razumijevanje, ovo će se razdoblje očitovati kao re-grupiranje, pomak snaga i vrijednosti u svijetu. Novi početak.

12. 08. 2011.

Monogamna Hrvatska

Naravno da nije, ali se svojski trudi ostaviti taj dojam!

Malčice kasnim s komentarom na članak objavljen u Globusu od 29.07.2011., pod naslovom "Kraj vjernosti". Zapravo sam ga tek sad u cjelosti i pročitao – osim svojeg dijela od tri četvrtine stranice nastalog na osnovi pitanja koja mi je autorica članka, novinarka Tanja Tolić, poslala mailom. Članak počinje opisom situacije u ljubavnom i bračnom životu koja je u najmanju ruku izrazito različita deklariranim željama i namjerama svih sudionika. Koristeći citate stranih izvora (očigledno mnogo spremnijih na suočavanje s istinom), uvod članka opravdava pitanje iz svog podnaslova: "Je li vrijeme za novu emotivnu i seksualnu etiku utemeljenu na realnosti?"

Sa zanimanjem sam krenuo čitati što će o toj temi reći lokalni "stručnjaci za ljubav" (navodnici nisu znak omalovažavanja već su tu stoga jer bi takva titula bila prezahtjevna s koje god strane da ju pogledate). Sugovornici u članku su jedan srpski (Zoran Milivojević) i jedan domaći (Bruno Šimleša) autor knjiga o ljubavi. Iako obojica naizgled tolerantno (kako se već pristoji) pričaju o suvremenoj krizi ljubavi, na kraju mi je ostao dojam antiklimaksa. Nešto ne valja s našim ljubavnim odnosima i posebice s institucijom braka –otprilike ono isto što nije valjalo stoljećima pa i tisućljećima – a rješenja koja ova dvojica autora nude na kraju se ipak svode na jednako tako stoljetno (i očigledno nedjelotvorno) zagovaranje monogamije. Kao da nedostaje prave hrabrosti za stvarnu reviziju suvremene bračne anti-idile.

Inače nisam previše raspoložen za polemike. Međutim, ova je tema vrlo osjetljiva. Naime prosječni je čitatelj izrazito indoktriniran po tom pitanju. (Nemojte se buniti – svi, ama baš svi mi, odrasli u Hrvatskoj – a zapravo i bilo gdje drugdje u svijetu – od malih smo nogu indoktrinirani monogamijom kao jedinim ispravnim, moralnim, bogobojaznim, pristojnim i poželjnim načinom organiziranja svog ljubavnog i obiteljskog života.) Kao takav, odnosno takva, čitateljica će biti sklona bez mnogo promišljanja prihvatiti osnovnu postavku: monogamija je nedodirljiva, pitanje je samo zašto ju on/a ne može slijediti odnosno ostvariti? Zašto on/a, i većina ljudi koji ih okružuju, usprkos idealu, propovjedima i društvenom pritisku nekako uvijek ispadnu prevareni ili pak preljubnici? Mora da je nešto krivo u nama; mora da smo slabi ili jednostavno nedovoljno zreli. Vjerojatno smo nestabilni, skloni niskim strastima ili čak obuzeti nekim demonima. Mora da u nečemu griješimo kad nam monogamija u praksi nikako ne uspijeva!

Na toj pozadini javlja se stotine i tisuće stručnjaka i još više njihovih knjiga koje će željnima pružiti još jednu utjehu, pa reći: "Da, može se. I vi to sigurno možete. Samo se morate malo potruditi, disciplinirati se, promijeniti pokoju misao i stav i – eto! Monogamija odlično funkcionira!"

I tako počinje nova igra, novi začarani krug. Prethodno razočarani dobivaju novu nadu i vjeru u svoj ideal. Nakon toga slijede godine truda, rada na sebi, pokušaja razumijevanja svojih partnera i sebe, ponekad čak i bračnih savjetovanja i psihoterapije. I tako sve do sljedećeg ljubavnog brodoloma.

Pomalo me rastužuje činjenica da ti isti procesi i dalje traju. Usprkos vlastitom iskustvu i stvarnosti u kojoj žive, ljudi i dalje nasjedaju na iste priče. A uvijek ima onih koji jednostavno vole te priče širiti i dalje, mada bi mnogo bolje iskoristili svoje vrijeme, položaj i utjecaj da ljudima pomognu prihvatiti istinu. Naravno, najprije ju moraju prihvatiti i sami.

Već sam rekao – nisam čovjek od polemika. Ovo što ću sad napisati samo je reakcija na pročitano u članku. Nisam proučavao detaljno ni Milivojevića ni Šimlešu. Moguće je da na drugim mjestima zvuče drugačija. Na posljetku, članak je samo članak – nema dovoljno mjesta za detaljna obrazloženja. Ali, taj tekst su, takav kakav jest, pročitali mnogi. Ovaj komentar će, na žalost, vjerojatno imati manju publiku. Dakle, eto kako meni to izgleda.

Milivojević je psihoterapeut, s korijenima u službenoj medicini. Mali pregled biologije i evolucijske psihologije je u redu, a što se tiče monogamije, odmah nailazimo na zaključak da je ona više društvena nego prirodna. "Dobro je da se geni što više razmjenjuju", kaže Milivojević, pa je tako biološki opravdanije da nismo monogamni. Ali, monogamija je društveno najpravednija jer "garantira da će svatko imati dijete"!

Nije do kraja jasno na koji način to monogamija postiže, osim ponovo u snovima i idealima. Čini mi se da jedino što ona jamči jest da će svaki muškarac koji je oženjen biti uvjeren kako će dijete koje odgaja biti biološki njegovo! To je jedino jamstvo koje pruža praksa suvremene monogamije. Sve drugo je vrlo upitno.

Složio bih se s Milivojevićem kad kaže da je danas prisutan narcisoidni model ljubavi. Izgleda da je bitno što drugi ljudi donose nama. Bitne su naše potrebe. Ako ih netko zadovoljava, ljubavna veza je održiva. Najprije ja i moje potrebe, a onda ćemo vidjeti koga volimo. O davanju malo tko razmišlja, a posebice ga ne stavlja na prvo mjesto.

No, u tom kontekstu mi se opet čini da Milivojević pomalo naginje konzervativnom obliku bračnoga života. Gotovo da opravdava stara vremena u kojima se brak nije nikada razvrgavao. Kaže da je sigurno i tada bilo ljubavi, a svakako i mnogo djece. Ova posljednja primjedba vjerojatno nije slučajna jer djeca su proizvod ljubavi i braka, a danas ih, prema opće prihvaćenom mišljenju, ima premalo.

Za zaljubljenost kaže da je precijenjena, izgleda da joj se čak i protivi kad kaže da ona mora proći.

Hm. Zapravo kad malo razmislim, još je depresivniji što se tiče ljubavi same. "Ona nije smisao života, nije cilj – ona je sredstvo. Nije važno što želite od ljubavi, važno je što želite od života."

Ah.

Koliko sam shvatio, nakon prihvaćanja takvih osnovnih stavova, slijedi određivanje kriterija po kojima se neki ljudi mogu uklopiti u naš život, a neki ne. I sve to sa svrhom održavanja bračne monogamije. Ako vam se čini da u svemu tome nema mnogo ljubavi – vjerojatno ste u pravu! I meni se tako čini!

Spajanje "srca i glave" o kojem govori Milivojević je vjerojatno vrlo praktičan postupak. Naravno, pod uvjetom da se može izvesti, budući da svi znamo da srce ima svoje zakone koliko god ih mi pokušavali nadmudriti racionalnim odlukama.

Čitajući te posljednje retke Milivojevićevih odgovora na pitanje krize današnjega braka i ljubavnih odnosa, i s obzirom da je na kraju jednostavno izjavio da "još tražimo" način da riješimo taj problem (već par tisuća godina ga tražimo), pomislio sam da bi možda najbolje bilo odluku prepustiti onima koji nisu pod utjecajem zbunjujućih signala ljubavi, već su mudri, racionalni, promišljeni i - stariji od nas! Dogovoreni brakovi imaju sve atribute spajanja srca i glave koje nam predlaže Milivojević! U biti, ništa ne tražimo – već smo našli, samo se trebamo držati starih, prokušanih načina na koji je društvo stoljećima održavalo svoju prividno monogamnu strukturu!

Na neki način razumijem Milivojevića. On je psihoterapeut. Njegov posao je održavati ljude funkcionalnima, uz zadani minimum osjećaja zadovoljstva. Nije njegovo da propitkuje date kriterije i obrasce, te mijenja društvo i način na koji ono oblikuje naše ponašanje. To je posao vizionara.

Ali, ipak, da se u današnje vrijeme, početkom novog stoljeća i novih kretanja u društvenoj svijesti – zbog kojih se svi stari obrasci preispituju i mijenjaju iz temelja – zagovara svojevrsna trgovina ljubavlju u ime održavanja praktičnih vidova dobrog životnog funkcioniranja...?

Možda griješim. Možda sam stekao pogrešan dojam. Nadam se.

Bruno Šimleša je drugačija, ali opet nekako slična priča. Mlad i čitan autor koji se uspio nametnuti svojim šarmom i elokvencijom. Piše knjige o ljubavi. Počinje "diplomatski korektnom" izjavom o tome kako višeljubnih ima (u manjini su, kaže; iako je upitno odakle takvo uvjerenje, s obzirom na situaciju, statistike i izvještaje koji ukazuju na većinsko ne-monogamno ponašanje; vjerojatno je u pitanju želja da se ideal pretvori u stvarnost), te imaju svoje mjesto pod suncem a time pravo i mogućnost na sretne ljubavne odnose.

Lijepo zahvaljujem i iskreno se nadam da će se takav stav što prije raširiti i postati opće prihvaćen!

Međutim, ovaj početni dojam kvare njegove daljnje izjave, posebice ona kako je monogamija stvar karaktera. Volio bih na tom mjestu vidjeti neku drugu riječ. "Karakter" bi mogao sugerirati da su višeljubni bez njega, ili recimo "lošeg karaktera" naspram onih s karakterom monogamnih. Slična dilema bi se mogla javiti ako bi netko izjavio da je on, naspram homoseksualaca, heteroseksualan, i to zbog svog karaktera!

Naravno, pitanje seksualne orijentacije nije isto kao i pitanje ljubavne orijentacije. Ali je slično u dovoljnom obimu da se ustvrdi kako vrijednosti karaktera – posebice one koje cijenimo, jer u tom smislu obično upotrebljavamo tu riječ, vrijede za sve jednako: monogamne, višeljubne, homoseksualne, heteroseksualne i sve druge koji još nisu isplivali na površinu.

Pitanje duhovne razvijenosti i ljubavne širine neću komentirati – za to bi trebali objasniti previše pojmova i, naravno, znati o čemu govorimo kad kažemo "razvijena svijest". Znači, trebali bismo biti "stručnjak za svijest", a ne samo "stručnjak za ljubav".

Zanimljivije mi je nešto drugo - Šimlešina uvjerenost da će, bez obzira na svoju dob, ostati uvijek isti i da se neće promijeniti. Iznenađenja su uvijek moguća, ali još nisam sreo čovjeka koji bi nakon određenih godina tvrdio tako nešto. Vidjet ćemo.

No, ako "nepromjenjivost" ljubavnog statusa spojimo s izjavom o tome kako mu je lako biti monogaman zato jer "partnerica zadovoljava sve njegove emocionalne, spoznajne i seksualne potrebe", dolazimo na sklizak teren. Nesvjesno ili ne, Šimleša je ovdje izjavio kako monogamnost zapravo i nema veze s ljubavlju nego s - potrebama. Ako se sad vratim na Milivojevića, izgleda da su njih dvojica na istoj liniji: važno je da su naši ciljevi ispunjeni, tada možemo biti monogamni, odnosno to je tada lakše.

E, sad, ako je Bruno Šimleša monogaman jer partnerica sada zadovoljava sve njegove potrebe, što će biti ako se potrebe promijene? Jer, one se s vremenom mijenjaju, čak i ako mi uporno tvrdimo da smo ostali isti. Možda će ostati vjeran sebi i zamijeniti partnericu? Možda će ne-karakterno pokleknuti i slijediti vojsku "monogamnih" koji varaju svoje voljene? Ili će možda u tom procesu shvatiti da ljubav nema baš puno veze s tim jesu li naše potrebe zadovoljene ili nisu? Da, znam, ovo posljednje je pomalo teško shvatiti, pogotovo u pozadini tolike priče o samima sebi, o našim pravima, željama, potrebama, funkcioniranju, ciljevima i drugim proračunatostima.

A možda će partnerica zauvijek, do kraja života, zadovoljavati sve njegove potrebe? Koliko god je to malo vjerojatno, držimo palčeve da će tako biti (jer sve ostalo je ne-romantično i ruši ideal "onog pravog").

Nadalje, moram priznati da me Šimleša zbunio pričom o svojim "platonskim odnosima", odnosno ljubavnim odnosima s drugim ljudima (nadam se da je spominjanje odnosa s kćerkicom u tom smislu samo mala nespretnost u izražavanju). Recimo da maknemo prijateljske, roditeljske, profesionalne i druge odnose (u kojima jednako tako možemo biti predani i "intimni") kao nevažne za temu monogamije ili poligamije, dakle romantično-seksualne ljubavi, da li to znači da u njegovom životu postoje odnosi koji su ljubavni, s osobama suprotnog ili istog spola, samo nisu seksualni?

Ako postoje, po svim definicijama, to bi bilo višeljublje! Seksualni odnos ne definira ljubav. Ali, ako je tako, onda smo otvorili vrata mnogim pitanjima. Primjerice, što je s pričom o zadovoljenim svim emocionalnim potrebama s jednom osobom ako se ljubav javlja prema drugima (samo se seksualnost drži na odstojanju)? Hm.

Šimleša pak sa sigurnošću potvrđuje svoju definiciju seksualne monogamnosti: "Monogamiju ne treba shvatiti kao naredbu da imamo samo jedan ljubavni odnos, nego samo jedan seksualni."

Dakle, on zapravo govori o ne-seksualnom višeljublju! Odlično!

No, pitam se, čemu onda ta "naredba" o jednom seksualnom odnosu? Što je to u seksualnom, u tjelesnom, što je tako izrazito važno, bitno i presudno, da određuje naš život, način organizacije ljubavnih veza, društveni položaj? I, pobogu, ako je netko monogaman po prirodi – ili, neka mu bude, po karakteru – što će mu naredba?

Ako pak mu ipak treba naredba, znači da ima neke seksualne strasti, želje i potrebe koje njegova partnerica ne zadovoljava? Ili se te potrebe i želje možda javljaju, usprkos tome što ih ona zadovoljava? Doista zbunjujuće.

Kao i u slučaju Milivojevića, nadam se da se radi samo o dojmu. Tko zna što je Šimleša zapravo mislio reći... Ipak je to samo članak. Teško je izreći svoje prave misli u samo nekoliko rečenica.

Ali, vidite, sve u svemu, ostaje mi otužni dojam o našoj situaciji. Članak počinje s mnogo poleta i nade. Novinarka se potrudila sakupiti razna mišljenja – između ostalog i moje, na čemu joj zahvaljujem. Međutim, središnji dio članka okupiraju dva lokalna stručnjaka koji, svako iz svog kuta gledišta, uspkros očiglednoj krizi opravdavaju i zagovaraju prihvaćanje monogamije kao isključivog i poželjnog načina organiziranja ljubavnog života. I to u trenutku dok se cijeli svijet mijenja, dok se redefiniraju odnosi i počinje se istraživati ono novo koje nam je toliko potrebno, i to ne samo zbog ljubavnih odnosa, nego i zbog cjelokupnog načina života.

Jasno mi je da je državi, bankama i organiziranoj religiji u interesu održati nas prividno monogamnima i unutar čvrsto definiranih bračnih zajednica (tako je lakše upravljati ljudima i iskorištavati ih) ali nekako oklijevam pojedinačne zagovaratelje monogamne isključivosti svrstati u istu skupinu. Vjerujem da se radi o njihovom iskrenom uvjerenju.

Ali, kad bi istina doista bila izrečena i prihvaćena – a evo je: po prirodi smo raznoliki, većinom višeljubni, manjinom jednoljubni – vjerojatno je da psihoterapija više ne bi bila potrebna onima koji su samo takvi kakvi jesu, ali se osjećaju krivima, manjkavima i lošima zbog društvenog pritiska. Ne bi im bili potrebni ni silni savjeti o tome kako da vode svoj prividno monogamni život. Većina čitalačke publike knjiga o ljubavi bi nestala. Oni višeljubni bi se oslobodili krivice i okrenuli se bitnim stvarima: kako organizirati svoj život, kako promijeniti okolnosti svog života da njihova prava priroda bude osobođena. Oni prirodno jednoljubni bi odmahnuli rukom na savjete – jer što će im oni, kad već žive ono što jesu?

I tako, sudeći prema članku, ispada da savjete o monogamnoj ljubavi u nas daju (i knjige pišu) platonski višeljubni za istinski višeljubne kojima je teško održati seksualnu monogamiju! A sve to u ime... čega?

Sigurno ne u ime Ljubavi.