29. 04. 2013.

Anti-iluzorna monomanija

Na prethodne članke iz istog serijala (Dekonstrukcija iluzije) bilo je mnogo komentara. Dosta toga je rečeno u odgovorima na postavljena pitanja. Zbog toga sam odlučio završiti serijal samo još jednim člankom - ovim koji slijedi!

***

Iako sa stajališta prosvjetljenja zapravo i nije bitno koliko vremena ćete provesti u iluziji i da li će do konačnog proboja doći sada ili za trideset godina ili trideset života, sila istine je vrlo snažna. U određenim vremenima, ona je takva da se kreće poput plimnog vala.

Na početku ove serije članaka napomenuo sam da smo dočekali posebno vrijeme. Njegova posebnost je upravo u tom plimnom valu istine. Mnogi ljudi će nezdrživo krenuti prema buđenju. To se već događa i nema povratka natrag. Barem za neke među nama.

Poriv koji će takve voditi k dekonstrukciji iluzije može se jedino usporediti s porivom za spašavanjem golog života. Osjećaj je sličan onom kad vam voda dođe do grla i činite sve da biste osigurali još jedan udah i produžili mogućnost pronalaska izlaza iz nemoguće situacije. Jer, živjeti u iluziji samo još sekundu dulje – to je nemoguća situacija!

Većina ljudi koji se danas zanimaju za duhovnost nisu ni približno u toj poziciji. Uglavnom se bave osobnom i duhovnom kozmetikom. Traže malo bolji san u kojem bi se malo bolje osjećali. Zbog toga mnogo oklijevaju, čekaju neko kasnije vrijeme, traže utjehu, zabavljaju se proučavajući njima zanimljive "duhovne" stvari, rade psihološke analize, vježbaju zgodne tehnike, često su duhovni turisti i uglavnom - ne miču se s mjesta. Zapravo, čak i to je pretjerano optimistično. Oni idu unatrag, udaljavajući se od prosvjetljenja.

Subjektivno, oni imaju osjećaj da nešto rade, ali u biti... Kad dođe do mogućnosti stvarnog proboja, uglavnom ustuknu. Razlozi su poznati: posao, brak, muž, žena, djeca, obaveze, vrijeme, sigurnost, nemogućnost, itd.

S druge strane, za istinsko buđenje zahtijeva se neka vrst anti-iluzorne monomanije. Ponekad, to može izgledati kao ludost (što u određenom smislu i jest). Doista, što može stati na put onome tko će radije iskočiti iz svoje kože nego trpjeti laž još jednu jedinu sekundu?

Kad sam jednom držao predavanje o toj temi, netko je ustao i rekao: "Lako je vama govoriti na taj način. Vi niste u situaciji prosječnog čovjeka."

"U pravu ste", odgovorio sam. "Nisam, niti bih ikada mogao biti. Radije bih umro nego bio u situaciji prosječnog čovjeka."

Nemojte ovo pogrešno shvatiti. Ne radi se o uvredi ili omalovažavanju. Radi se o činjeničnom stanju. "Radije bih umro" nije metafora. To je opis onoga čime sam spreman platiti istinu. Vlastitim životom. To je anti-iluzorna monomanija o kojoj govorim.

Nema opravdanja. Nema ustupka. Nema ni najmanje mogućnosti da bi bilo drugačije. U svemu tome nema čak ni emocionalnog naboja. Vraćanje natrag u situaciju koju nazivamo "prosječnom", a podrazumijeva ne-probuđenost, toliki je paradoks i tolika nemogućnost, da je veća vjerojatnost kako će središtem Zagreba prošetati Crvenkapica ili iznad nje proletjeti Batman.

Kada osjetite tako nešto, znači da ste prešli rub litice i nema vam više spasa. Nitko i ništa vas više ne može zaustaviti. Svijet u kojem ste živjeli ranije, raspast će se na komadiće. Ali, vas više nije briga. Snovi jednom moraju završiti. Što god da je na kraju puta, neka bude.

Malo toga se može reći onima koji se već tako osjećaju. Gotovo sve je suvišno. Neće im biti lako, jer Maya ima mnogo načina da put prema izlazu začini mnogobrojnim teškoćama. Jedino... možda bi im muke mogle biti malo lakše?

Da, na određeni način, to bi se moglo učiniti. Smanjenje muka nije od presudne važnosti, ali točno je da je pitanje prosvjetljenja toliko zamućeno raznim konceptima, da pomaže ako u svemu tome imate barem neki putokaz.

***

Ovdje završava serijal članaka o Dekonstrukciji iluzije. Moguće je da ću se jednom ponovo vratiti toj temi, ali taj povratak nije siguran. S jedne strane mi je drago što je seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije" popunjen dvostruko (11.05. i 12.05.2013.), s druge strane... Hm, da, čekam na vas s druge strane. :-)


21. 04. 2013.

I-SYNCHRO-U

Baš sam nekako posebno sretan što vam mogu najaviti novu, izmjenjenu, dotjeranu i poboljšanu inačicu sada već klasičnog sustava globalne mreže sinkronističke i intuitivne komunikacije, bivšeg SoulNet-a!

"Bivšeg" jer je u procesu obnove iskrslo i novo ime, odgovarajuće suvremenom on-line okruženju, koje u sebi istodobno nosi opis samog sustava: I-SYNCHRO-U. Iliti, JA-SINKRO-TI.

Krenimo redom. Stari SoulNet nastao je sredinom devedesetih godina, nakon izlaska moje knjige "Intuicija – mudrost pravoga izbora" (u kojoj je sustav prvi put predložen kao mogućnost) i isprva se komunikacija odvijala pismima! Da, dobro ste pročitali – ljudi su slali zahtjeve za odgovorom poštom, mi smo u Dvostrukoj dugi pokretali sustav slučajnog izbora odgovarača, pismeno slali zahtjev za odgovorom, primali odgovor, prepakirali ga i poslali ponovo onome tko je odgovor zatražio. Sada kada razmišljam o tome gotovo da ne mogu vjerovati da smo toliko energije, vremena i etuzijazma ulagali u sve to! Ali, to je povijest i tako je doista bilo.

Zatim se 1998. godine sustav pojavio na međunarodnoj razini i u web okruženju u suradnji s Rene Mullerom i tadašnjim vrlo popularnim spiritweb.com stranicama, jednim od prvih među milijunima duhovnih portala koji su se pojavili kasnije.

Nekoliko godina kasnije, SoulNet se osamostalio i preselio na vlastite stranice. Program koji je financirala Dvostruka duga, imao je svoje mane i bugove, pa je također zahtijevao dosta "ručnog rada". Recimo, nije bilo mehanizma za obnovu zaporki, a ljudi su skloni ne zapisati ih, zaboraviti ili izgubiti, pa smo to radili pojedinačno, mailom. Zatim, događalo se da zahtjevi za odgovorima dođu prekasno, pa kad je osoba željela odgovoriti, sustav ju je izvijestio da je vrijeme za odgovor prošlo. I još neke takve sitnice zbog kojih smo se ispričavali korisnicima. Ali, nije bilo druge nego izdržati, jer bolje išta nego ništa.

Nekoliko pokušaja pronalaska sposobnih programera koji bi popravili pogreške ili programirali sustav ispočetka, završilo je neuspjesima. Najveći problem: novac. SoulNet je bio (i ostat će) besplatan, a osim nas entuzijasta (koji ne znamo programirati) nitko nije bio voljan potrošiti dane i dane, mjesece i mjesece, u tako zahtjevan i ozbiljan projekt.

Moram priznati da sam na toj razini često bio razočaran. Mislio sam: "No, dobro, ako nikome nije stalo i nitko ne želi uložiti svoje znanje i energiju, onda SoulNet treba održavati koliko se može, pa kako bude bilo, bit će."

I, sad, novu verziju programa opet financira Dvostruka duga (zahvaljujući spletu okolnosti o kojima ću reći samo toliko da predstavljaju sreću u nesreći, odnosno korištenje prepreka kao odskočne daske za nove pothvate), usprkos krizi i knjigama koje se ne prodaju, usprkos svim teškoćama i općoj bezvoljnosti oko nas.

Usprkos svemu, dakle, veliko mi je zadovoljstvo najaviti vam skori prelazak na I-SYNCHRO-U program i web sučelje koje će vam se, siguran sam, svidjeti, a novosti koje donosi olakšat će vam sinkronističku komunikaciju i dati uvid i pregled u pitanja koja ste postavili i odgovore koje ste dobili.

U tim novostima i poboljšanjima vodili smo se primjedbama i željama koje su nam korisnici slali tijekom desetak godina rada starog sustava.

Za one koji nisu upoznati sa zamisli sinkronističko-intuitivne komunikacije, evo kratkog opisa.

Imate problem kojeg ne možete riješiti uobičajenim načinima, dilemu oko nekog izbora ili postupka i treba vam mudar savjet. Smatrate da je sve u prirodi povezano i da osim načela uzročnosti djeluje i načelo sinkroniciteta. I-SYNCHRO-U sustav vam omogućava sinkronizaciju s nepoznatim ljudima širom svijeta koji će na vašu dilemu odgovoriti inutitivno. Šaljete zahtjev za odgovorom, a odgovarač se bira metodom slučajnog izbora (sinkronicitet) iz baze članova. Odgovarač dobiva zahtjev ALI NE ZNA SADRŽAJ vašeg pitanja ili dileme (to osigurava korištenje intuicije, a ne razuma, iskustva ili drugih izvora informacija). Odgovarač ispisuje ono što misli ili "osjeća" da vam je potrebno i preko sustava taj odgovor dolazi do vas.

Na taj način je radio stari sustav SoulNeta, a na isti način radi i novi sustav I-SYNCHRO-U.

Ipak, osim simpatičnog izgleda i nove web lokacije novi sustav u sebi uključuje dodatke i poboljšanja.

1. Svaki korisnik ima svoj on-line profil na kojem se arhiviraju pitanja i primljeni odgovori.  Također korisnik vidi i sve SVOJE odgovore koje je dao drugima. Izvrsno za praćenje rada sa I-SYNCHRO-U sustavom!

2. Prema želji onoga koji postavlja pitanje, pitanje NAKON primljenog odgovora može postati vidljivo i na profilu odgovarača. Na taj način odgovarač/ica može i sam vidjeti koliko je "točna" ili "smislena" bila njena ili njegova intuicija.

3. Omogućena je opcija dodatane anonimne komunikacije između onoga tko je postavio pitanje i onoga tko je na njega odgovorio! Ovu opciju ste mnogo puta tražili, posebice u slučajevima kad ste osjetili da je odgovor "na tragu", ali vas zanimaju detalji. Na taj način se može razviti plodna privatna komunikacija između dvije sinkronizirane osobe. (Naravno, govorimo o opciji, ne o obavezi.)

4. Postoji mogućnost da svako pitanje postane "javno" u smislu da se prebaci na javni forum koji je dio I-SYNCHRO-U sustava. U tom slučaju, i pitanje i odgovor postat će vidljivi svima. Ova opcija omogućava traženje savjeta od drugih članova I-SYNCHRO-U u tumačenju odgovora koji vam je nejasan.

U slijedećim koracima u planu su još neka poboljšanja, a razmišljamo i o aplikacijama za pametne telefone i tablete, tako da I-SYNCHRO-U postane doista prilagodljiv i praktičan za svakodnevnu uporabu.

Za sada neće biti višejezičnih varijanti (troškovi su preveliki za tako što, a zapravo i nema potrebe), tako da će službeni jezik sustava biti engleski. Ali, u današnje vrijeme on-line programa za prevođenje, neće vam biti problem shvatiti odgovor ako ga dobijete na španjolskom, ili ako netko iz Pakistana vaš odgovor dobije na hrvatskom.)

Kao što vidite, novi sustav I-SYNCHRO-U u sebi sadrži sve što i stari sustav SoulNet-a. Sudjelovanje ne zahtijeva mnogo vremena, a pruža zanimljive mogućnosti u drugačijem odnosu prema stvarnosti, vašem vlastitom životu, donošenju odluka i sinkronističkom povezivanju s drugim ljudima širom svijeta.

Nadam se da se vidimo na I-SYNCHRO-U!

PS
Stari sustav SoulNet-a dostupan je još do 30.04.2013. Nakon toga se stranica gasi. Nismo sigurni da će I-SYNCHRO-U biti spreman za rad od 01.05.2013., tako da je moguće međurazdoblje sa stankom u radu. Međutim, učinit ćemo sve da ona ne bude predugačka. O promjenama i točnom trenutku početka rada I-SYNCHRO-U sustava, bit ćete obaviješteni putem mojeg bloga; FB i mailing listi Dvostruke duge.

15. 04. 2013.

Svijet nakon 2012.

U nedavnom radijskom intervjuu pitali su me kako gledam na svijet poslije 2012. U središtu mojeg odgovora našla se analogija koji ću s vama podijeliti i na ovome mjestu.

2012. godina predstavljala je kraj jedne epohe. Ili možda čak vrhunac, koji je ujedno i završetak. U svim svojim napisima, predavanjima i razgovorima, naglašavao sam da nema realnih naznaka za "kraj svijeta". Hvala Bogu, ta priča je sada iza nas. To ne znači da nema mogućnosti za kataklizme planetarnih razmjera. To samo znači da se time treba prestati hraniti žuta štampa i aždaja kolektivnog negativizma.

Međutim, nešto se ipak dogodilo. Majanski kalendar je završio, odnosno završila je jedna njegova epoha. Poklapanje zimskog solsticija s galaktičkim središtem također je vjerojatno iza nas. Kažem "vjerojatno" jer točno poklapanje je pitanje astronomske preciznosti. Astrološki, zbog malih pomaka, svako od zimskih solsticija untarag i unaprijed desetak godina, nosi isto značenje. Zato je, barem sa strane jyotisha (indijska astrologija koju poznajem) bilo netočno govoriti o "godini preokreta". Točnija tvrdnja je - "razdoblje preokreta" u kojem živimo.

Na unutarnjoj razini, međutim, tamo gdje ne dopiru razum i objektivna objašnjenja, već vlada senzibilnost za fine pomake u svijesti ili, ako baš moram upotrijebiti taj izraz, tamo gdje su energetska zbivanja značajnija od materijalnih, promjena je očigledna.

Evo kako meni izgleda svijet poslije 2012.

Svijet kakav poznajete je završio. Gotov je i nema ga više. Oko vas su samo ostaci nekada velike konstrukcije u kojoj ste živjeli i koju ste svim srcem i umom sami izgrađivali. Ostao je svijet duhova; svijet izgubljene prošlosti i svijet gomile smeća kojem se ne vidi kraja.

Usred svega toga i dalje žive ljudi i ostala stvorenja. Moraju negdje spavati i jesti, nešto raditi i nekako preživjeti. Ali, konstrukcije se ljuljaju. Tu i tamo neka od njih se uruši i za sobom povuće tisuće života.

Ljudi mamurno bauljaju u tom krajoliku. Neki pokušavaju održati staru viziju, ali im ne uspjeva. Suočeni su s tisućama onih koji se polako bude u istini. Pokazuju rukama oko sebe i govore: "Ovo je smeće!"

Ekonomski sustav više ne funkcionira. Ostala je samo klimava konstrukcija koju neki pokušavaju poduprijeti ne bi li se još nekoliko desetaka godina mogli verati uz nju.

Društveni sustav i politika – samo mrtve gomile iluzija u koje više nitko ne vjeruje, ali se i dalje njima pokrivamo kao beskućnici kartonskim kutijama.

Što učiniti sa smetlištem prepunim duhova? Mnoge od tvorbi tog mrtvog svijeta vrlo su složene i naizgled se uzdižu do neba, iako je očigledno da im je korijen truo.

To je svijet poslije 2012.

I što sad?

Može li usred svega toga nastati nova vizija? Može li se uzdići nova nada na osnovi koje ćemo izgraditi drugačiju budućnost?

Ne. Ne u smetlištu.

Najprije moramo DEKONSTRUIRATI ostatke staroga svijeta. Ukloniti klimave konstrukcije prije nego nam se obruše na glavu. NAKON toga mogla bi doći neka vizija i nada.

Ali, najprije dekonstrukcija.

Godine koje dolaze bit će godine rasklapanja i uklanjanja ostataka staroga svijeta. Neće biti lako. SVE na čemu je bio izgrađen stari svijet mora se ukloniti. Cijela pardigma, od vjere do ekonomije; od duše do politike.

U tom procesu bit će svega. Ako mislite da Sjeverna Koreja trenutno maše praznim cijevima, varate se. Ne bavim se predviđanjima, ali jyotish kaže da dolazi vrlo opasni dio godine - peti mjesec. A zatim deveti mjesec. Bit ćemo sretni ako ne bude radioaktivne vatre.

Sve to ću, zajedno s vama, promatrati i proživljavati. Svi smo u istom loncu.

Moje područje interesa je nešto sasvim drugo: prezrena i marginalizirana duhovnost. Kao i sve ostalo, i ona je umrla 2012. godine. Ostala je gomila smeća. Duhovni koncepti, konstrukcije i tvorevine koje su služile UDALJAVANJU ljudi od vlastitih proklamiranih ciljeva. Naravno, bit će i dalje onih koji će ih pokušavati održati i koji će se boriti za njih. Još neko vrijeme.

Međutim, kao i u svemu drugome, bit će sve više onih koji će jednostavno vidjeti da stari načini ne vode nikud. Jedini način je dekonstrukcija – vlastitim rukama i umom – svega što se nakupilo tisućljećima.

Zahtjevan put. Ali – konačno! – put koji vodi van iz mrtvog smetlišta.

11. 04. 2013.

Kapetan (Leonard Cohen)

Naizgled mali odmak od teme godine (dekonstrukcija). Ali, samo naizgled!

Pjesmu ste vjerojatno čuli. Ali, malo tko, barem mi se čini, razumije o čemu ona govori.

Kao što sam mnogo puta napisao "buđenje" je skliska stvar. Pomalo neuhvatljiva. Tu i tamo, međutim, može se uhvatiti u poneki stih.

Leonard Cohen je ponekad tu i tamo.

Možda u "Kapetanu" vidim više značenja nego ga doista ima, tko bi ga znao. Vjerojatno sam ga izmasakrirao u pokušaju smislenog, a ne doslovnog prevođenja na hrvatski. Za svaki slučaj, Youtube video je dolje, a engleski izvornik, ako vam je volja neće biti teško pronaći na mreži.

***


Pozvao me Kapetan krevetu svome.
Zgrabi me za ruku i privuče k sebi.
"Uzmi ove srebrne trake", reče
"Komandu sad prepuštam tebi."

Komandu nad čime? Nikoga više nema!
Ostali smo samo ti i ja...
Svi ostali sad su mrtvi ili bježe...
il' odoše neprijateljima.

"Žališ se i žališ. Od kad smo izgubili
od tebe stiže samo jauk pust.
Ako nije Razapinjanje,
onda je Holokaust."

Nek se Krist smiluje tvojoj duši!
Kapetan se okrutno šali,
dok ova srca ljuti dim guši
i meso se poput ugljena pali.

"Znam da si patio, momče,
ali još malo patnje neće biti grijeh.
Ono što vojnika tužnim čini,
ubojicu će natjerati u smijeh."

Odlazim Kapetane, krenuti moram.
Previše je krvi ispod tvojih nogu.
Ali, reci mi Kapetane, ako poznaš,
neko pristojno mjesto gdje odsjesti mogu.

"Usred masakra
pristojno mjesto ne postoji.
Ali ako ti žena ruku pruži,
idi s njom, kao "pristojno" to se broji."

Svoje dijete vidio nisam,
a imao sam i ženu, zvala se Rajka.
Nakon svega što sam proš'o
ovo što zboriš zvuči k'o jeftina cajka.

"Ah, ako svoju ljubav ne možeš dići
ponad najviše planine i stijene,
onda si takav kakav mislim da jesi.
Ostani ovdje, stoj pored mene."

"Dani su ti odbrojani", zavapih na to.
Nećeš me više gnjaviti tašto.
Nikada mi nije bilo jasno
za koju smo stranu ginuli... i zašto.

"Uz one sam koji gube,
uvijek protiv Nebo-ptice.
Na strani kocke varljive,
s druge strane Sedmice.

Pročitao sma Povelju o pravima ljudskim.
Istine neke ima u tome.
Ali, dugovi sad otplaćeni svi su -
kome da ih predam, nego svome?"

I sad... Kapetan je umro,
ali ne od metka u boju.
Srebrne trake pričvrstih lako
na košulju svoju.

09. 04. 2013.

Prosvjetljenje u mreži snova

U komentarima prethodnog nastavka serijala pod naslovom "Jaje Maye i izlaz velik poput svemira" postavljeno je dosta zanimljivih pitanja o prosvjetljenju. Krećemo dalje!

***

Da li se želite probuditi? Da li želite prosvjetljenje?

Doista?

Kako znate da je tako?

Što o tome zapravo znate, pa da makar uz malu mjeru sigurnosti odgovorite s "da" ili "ne"?

"Željenje" prosvjetljenja je mnogo nezgodnije pitanje nego se naizgled čini. Kao što smo vidjeli proučavajući "jaje Maye", naše želje su uglavnom usmjerene prema sreći. Čvrsto grleći svoj jastuk za spavanje, ljudi najčešće počnu maštati o buđenju. Takve su maštarije vođene obilnim količinama sreće i ispunjenja.

Da li ipak možemo na neki način povezati prosvjetljenje i sreću? Jedino u smislu da će nas motivacija sreća voditi dalje i dalje, sve dok ne dođemo do kraja. Ako pak u ovom trenutku – a to je, za većinu, trenutak usred sna – poistovjetimo prosvjetljenje s našim tumačenjima sreće, sasvim sigurno ćemo pogriješiti. Potraga za zadovoljenjem našeg viđenja sreće neće dovesti do budnosti. Umijesto toga zadržat će nas u snu. Možda nešto ljepšem nego što je to bilo do sada, ali još uvijek u snu.

A kako je s ljubavlju? Prosvjetljenje mora da je prepuno tog predivnog osjećaja!

Svi traže ljubav, ali ako smo u "snu", kako onda možemo uopće znati što je to? Tužna je činjenica da većina ljudi nema gotovo nikakvog pojma o tome što ljubav zapravo jest. Kliše je govoriti o pravoj ljubavi, a izrazi poput istinska ljubav ili savršena ljubav pomažu samo djelomično. Neprobuđeni će tim izrazima pripisati svoje viđenje stvarnosti.

Situacija je zapravo smiješna. Kad se probudite i vidite kako stoje stvari, možete se u nedogled zabavljati na račun ljudske sljepoće. Potraga za ljubavlju kod većine ljudi je nalik potrazi za izgubljenim naočalama koje nosite na čelu. Tu su, s vama, samo ste zaboravili da ste ih maknuli s očiju.

Priče se na taj i sličan način raspredaju u nedogled. Recimo, mogli biste tako razmišljati o prosvjetljenju kao spoznaji Boga; ostvarenju svoj najdubljeg jastva, stvaranju idelanog svijeta, iznimnim moćima, vječnom životu ili bilo čemu što vam padne na um. Sve to će biti jednako smiješno i iluzorno.

Znate li zašto?

Zato jer o tome ne znate ništa! Niste tamo, pa zapravo izmišljate. Ili ponavljate ono što ste negdje pročitali ili od nekoga čuli. Drugim riječima, to su vaša uvjerenja i koncepti. To je konstrukcija iluzije koja vam u tom trenutku odgovara.

Ali - mogli biste se pobuniti - ako je netko prosvjetljen i kaže mi što je i kako je u prosvjetljenju, zar onda neću ipak znati? Na žalost, ne. Bit će to samo još jedna priča iz sna. Iluzija u iluziji.

Zbog toga prosvjetljeni često odaberu jednostavno šutjeti o tome. Bolje i tako nego stvarati dodatni teret u noćnoj mori spavača. Buđenje je za spavače sklisko tlo. Koliko god pokušavali, ne mogu ga uhvatiti u svoju mrežu snova.

Ipak, usprkos svemu tome ili možda upravo zahvaljujući tome, čak i onaj koji spava može uhvatiti odsjaj odsjaja stanja prosvjetljenja. Tanka nit zbog koje prosvjetljenje izmiče shvaćanju neprobuđenih, još se neko vrijeme vidi nakon što smo ostali praznih ruku pokušavajući razumjeti o čemu se radi.

Mreža snova istkana je od koncepata. U prosvjetljenju toga nema.

***

U slijedećem nastavku: "Anti-iluzorna monomanija".