27. 07. 2011.

Hvala!

Zahvaljujem svima koji nekako znaju (ne znam kako), pa su se sjetili i nešto napisali, poruku, mail, pismo... ili nešto pomislili pa je to još snažnije i čišće došlo do mene. Hvala vam.

Moram izdvojiti dvije želje. Ne da su važnije od ostalih, ali su me razveselile, pa sam odlučio podijeliti ih s vama.

Prva, kratka ali jasna glasi: "Želim ti praznu glavu i puna jedra!"
Ah! Vjerujte mi, ni sam to ne bih sebi zaželio jezgrovitije i potpunije!

Druga je malo složenija i slojevitija, ali jednako tako dobra: "Želimo Ti, dakle, svakodnevno kupanje u moru blaženstva a kada tijekom istog naletiš na neku opasnu morsku životninju da ju istog trena pripitomiš 'za najviše dobro sviju kojih se tiče'.:)"

Dakle, izgleda da ću i dalje imati posla - odlično!

I tako, pokretani zahvalnošću, ljubavlju i drugim srodnim energijama - vrtimo se i dalje.

Još neko vrijeme, svakako. :-)

17. 07. 2011.

Održavanje labirinta

Jedna od stvari o kojoj svi graditelji labirinata moraja razmišljati je kako ih, jednom kad su nastali, održavati čistim i prohodnim. Uglavnom s time nema mnogo posla. Ali, s vremena na vrijeme svakom labirintu dobro dođe kosilica, grablje, metla ili čak lopata i sjekirica.

Mali labirint moći – Sunčev labirint – na otočiću Lupcu, izgradili smo kao jedan od prvih u nizu nebeskih labirinata (do sada njih gotovo stotinu u Hrvatskoj). Po dizajnu predstavlja presliku klasičnog Kretskog labirinta. Nalazi se na malom platou, okrenut u smjeru istoka te kao da nadzire ulaz u otoke Šibenskog arhipelaga.

Proteklih godina ja sam ga s vremena na vrijeme održavao prohodnim, ali ove je sasvim zarastao i javila se potreba za odlučnijom akcijom.


Evo kako je izgledao plato s labirintom danas ujutro. Ne bi se reklo da ispod guste trave ima ičega, zar ne?

No, nakon nekog vremena, počeli su se pojavljivati obrisi labirinta.


Nama trojici (Borna, Željko i Adrian) trebalo je nekoliko sati da ga izvučemo na površinu. Sve uz blagoslov Sunca – na posljetku, prihvatili smo se tog plemenitog posla u Sunčev dan, nedjelju – i sasvim male prepreke koje smo uspješno svladali, što snagom što dovitljivošću!






I tako, labirint moći na otoku Lupcu sada više nije pokriven travom. Njime ne hoda mnogo ljudi jer je nedosupan osim čamcem (i to za one koji znaju gdje je). Ali, Sunce ga vidi svakoga dana. I zna da je tamo, čeka, nepomičan; naizgled  samo oblik iscrtan na tlu malim kamenjem, a zapravo živi simbol titrajuće energije života.

PS Moram li vam reći kako je nakon rada prijalo kupanje u savršeno čistom i osvježavajućem moru?

16. 07. 2011.

Jutarnja radost

Već dugo nisam pisao o soul-windsurfu! Što ne znači da ga ne upražnjavam redovito!

Vjerovali ili ne, ovi ljetni dani nisu neka blagodat za zaljubljenike u jedrenje na dasci. Vjetrovi su slabi i nepouzdani, a gužva na moru (prije svega agresivni gliseri s neoobrazovanim i stoga vrlo opasnim vozačima) ponekad je takva da od "soul" dijela ne ostane baš mnogo.

Ipak, tu i tamo, posebice u rano jutarnjim satima, može se uhvatiti dobar vjetar, pusta plaža i nikog, baš nikog na moru!

Jedan takav dan, zapravo jutro - od 05:30 do 08:30 - gotovo se može reći prije izlaska Sunca (Karin je s istočne strane okružen brdima i Sunce se dosta dugo skriva iza njih) - uhvaćen je i na ovom videu.

Savršeno! I neprocijenjivo!



PS
U pozadini je malo igranja s gitarom. Znam da nisam naročito talentiran ni u jedrenju ni u glazbi, ali to je potpuno nevažno! Uživao sam spojiti te dvije strasti u lijepu video uspomenu! Nadam se da ćete barem malo uživati i vi!

14. 07. 2011.

Autobiografija jednog sadhua

Rampurija sam upoznao preko Twittera. Kakav način da upoznate jednog sadhua! "Sadhu" je neka vrst opisne titule – pustinjak ili asketa. Usprkos imenu, koje je naravno dobiveno od gurua, a ne od roditelja, Rampuri je zapadnjak, tvrdi se jedini koji je prošao dugotrajni "prijam" među tradicionalne sadhue Indije.

Sa zanimanjem, ali moram priznati i malom skepsom, prihvatio sam se čitanja njegove knjige "Autobigrafija jednog sadhua" (mislim da je knjiga prvobitna bila izdana pod naslovom "Plavooki sadhu"). Očekivao sam mješavinu nadahnuća i mistike, a dobio iznimno osvježavajuću realnost!

Umijesto idealiziranja tradicionalnog puta, Rampuri ga je jednostavno prohodao. Godinama je služio svog učitelja bezpogovorno i s ljubavlju. Ali, nije propustio reći kako je cijelo to vrijeme očekivao neku tajanstvenu inicijaciju, neko skriveno znanje koje će dobiti i koje će ga preobraziti. To se nije dogodilo. Barem ne izravno. Ipak, bio je svjedokom tajanstvene oklade svog učitelja i njegovog opasnog suparnika za mjesto vrhovnog poglavara njihovog ashrama. Vjerovao je da je crna magija ubila njegovog učitelja ispod čijeg kreveta je mjesecima spavao u bolnici, čuvajući ga. Na posljetku ga je, nakon smrti, taj isti - njegov vlastiti umrli guru - opsjeo, upravljajući njegovim životom, a sve da bi...

E, ne mogu vam sve reći – pročitajte knjigu, uživat ćete u tihom zapletu koji se provlači kroz nizanje činjenica i slika iz života zapadnjaka koji je sam sebi utuvio u glavu da je Indija – možda ona Indija koje više nema - njegov pravi duhovni dom.

Bilo je pravo osvježenje čuti od nekog tko je život posvetio duhovnosti i to na najekstremniji mogući način, ono što sam i sam znao: "duhovne stvari" nisu onakve kakvima se čine idealistima. Ali, opet, daleko su od onoga kakvima se čine sumnjičavcima. Ako uspijete odvojiti žito od kukolja, bit ćete na pragu zlatnog svijeta svoje vlastite preobrazbe. Rampuriju je za to bilo potreban cijeli život. I smatra se sretnim zbog toga.

Toplo preporučujem čitanje ove knjige svim duhovnim tragateljima. Radi se o rijetkom biseru kojeg se ne smije propustiti. Odabrao sam ju jer vjerujem u njenu vrijednost. Vjerujem da ćete iz nje mnogo naučiti. Naravno, "Autobiografija jednog sadhua" dostupna je kod izdavača – nakladničke kuće Dvostruka duga.

Rampuri i sada živi u Indiji. Očigledno, koristi suvremenu tehnologiju iako se svijeta kakvog mi poznajemo "odrekao" u čarobno vrijeme kasnih šezdesetih. U pogovoru knjige napisao je da nipošto ne želi da svi – ili bilo tko – krene njegovim putem. Njegova knjiga, kako kaže, čak ni ne prenosi neku posebnu poruku. "Ako želite poslati poruku", kaže Ramnpuri, koristite mobitel ili kompjuter. "Knjige su nešto sasvim drugo."

I jesu. A među knjigama, knjiga "Autobiografija jednog sadhua" također je nešto sasvim drugo.

05. 07. 2011.

Da li je potrebno učiti jyotish?

Jyotish (izgovara se mekano – đjotiš) je indijska astrologija; drevna vještina povezivanja ritmova svemira sa životom čovjeka. Riječ doslovce znači "stvaratelj svjetla".

Neki odmahnu rukom, neki dođu potražiti savjet, a samo se malobrojni odlučuju sami naučiti kako se to "osvjetljava" naš život pomoću jyotisha.

Šteta. Jer odgovor na u naslovu postavljeno pitanje je veliko DA! Potrebno je učiti jyotish i znati nešto o tome kako ta neobična vještina djeluje. Usudio bih se reći da se radi o nekoj vrsti duhovne abecede. Njene osnove preporučio bih gotovo svakome.

Pokušat ću vam u tri kratka koraka objasniti zašto smatram da je potrebno učiti jyotish.

Prvo, ako vas NE zanima predviđanje budućnosti onda pripadate mojem tipu ljudi! Ni mene to ne zanima – ni najmanje. Ali ono što je doista izvrsno u jyotishu je znanje o ritmovima našeg duha i tijela. Već s relativno malo osnovnih informacija (recimo prva godina studija) bit ćete u mogućnosti sami pogledati u "sliku neba" te sebi i svojim najbližima odrediti koja razdoblja su dobra, a koja zahtijevaju povećani oprez. Zamislite samo kako je to praktično: prilagodite poslovne dogovore, putovanja ili bilo kakve bitne odluke dobrom vremenu. Sijete kad je vrijeme sjetve; odmarate kad je noć, budni ste i aktivni danju – a ne obrnuto. Slijedite prirodne ritmove, kao što ste to činili i do sada, samo se vaše znanje o tim ritmovim znatno uvećalo. Sada ste sposobni vidjeti ono što vam je ranije bilo skriveno. Pametniji ste. Vaše odluke postaju bolje.

Drugo, učenje jyotisha obuhvaća i znanje o dubokim duhovnim simbolima te karmičkim zakonima koji upravljaju našim životom. Uvijek me oduševi izraz lica studenata jyotisha kad proučavajući svoju "natalnu kartu" odjednom shvate što su i tko su, te zašto su baš takvi. Ima stvari u našem životu koje ne razumijemo i možda bismo voljeli da su bile drugačije. Sa znanjem jyotisha odjednom shvaćamo o čemu se radi i kao nekim čudom dobivamo i moguićnosti – barem djelomične – to i promijeniti. Učenje jyotisha je iznimno plodna duhovna pustolovina. A kad to znanje primijenite na druge ljude i usporedite ga s njihovim životima, odjednom postanete svjesni mreže pravilnosti, duboke kozmičke inteligencije koja prožima sve što postoji. Ona ne djeluje kruto i deterministički. O, ne! Vrlo je prilagodljiva, svjesna i višedimenzionalna. U njoj ima mjesta za sve vaše želje, težnje i odluke. A opet, njeni su zakoni neporecivi. I kad kroz jyotish shvatite taj kontrapunkt; kad on postane vidljiv u svakoj pori života koji vas okružuje, ni vi više niste isti. Promijenili ste se. Nekako, nekim čudom, uzrokovanim samim učenjem jyotisha, i vi sami ste postali svjetlo.

I treće... Hm, imao bih teškoća objasniti to treće da nije prekrasne slike mladog Ganesha koji uz pomoć svog prijatelja Mushike pručava knjigu o jyotishu. Poslala mi ju je jedna Facebook prijateljica i tako mi pomogla da vam objasnim zašto je učenje dobro za vas. Ganesh je simbol mladosti. Pogledajte ga kako mudro razmišlja, naizgled opušteno izvaljen na trbuhu, s nogama u zraku. Mušika se zanio u čitanje – ne može oči odvojiti od zanimljivog sadržaja. Zgodno, zar ne?

Međutim, nemojte napraviti pogrešku pa sliku otpisati kao lijepu, ali samo tradicionalnu. Nipošto! Taj isti Ganesh živi i u vama! Nalazi se u onom dijelu vašega srca koji nije zaboravio kako je to biti mlad; kako je to biti znatiželjan i s nadom i povjerenjem gledati u život! Učenje jyotisha stvorit će u vama takvo stanje svijesti, taj nepogrešivi ganeš-osjećaj smisla i povjerenja. Kako god se osjećali sada, i naravno, koliko god da ste godina proveli u ovom tijelu, mladi Ganesh učenik nije nikud nestao. Nikad niti neće. Dok je vaše duše i srca, dok je misli i nade, on je s vama. Ili, još točnije, vi ste s njim – ležite na trbuhu i proučavate knjigu o jyotishu! Vidite li se tamo? Osjećate li tu strast učenja i spoznaje novih znanja, shvaćanja istine i otkrivanja novih svjetova?

Znam da mnogi tako osjećaju i da bi negdje duboko u sebi najradije radili samo to i ništa drugo: učili o svjetlu. Učili o jyotishu.

***

I tako, to su moja tri glavna razloga zašto većini ljudi preporučujem da počnu učiti jyotish. Ima ih još, ali o njima jednom kasnije, negdje uz knjigu, natalne karte, Ganesha i mnogo, mnogo Svjetla...