18. 02. 2013.

Maya – ono što nije

Ovo pričom o susretu indijskog mudraca Adi Shankare i naizgled svemoguće boginje Maye otpočinjem seriju napisa o dekonstrukciji iliuzije. Proširene verzije tih napisa moći ćete pronaći u časopisima Svjetlost (Hrvatska) i Aura (Slovenija).

Njihova je namjena informirati vas o slijedećem:

1. duhovna potraga ima kraj

2. kraj se naziva prosvjetljenje ili buđenje

3. koliko god se opirali, osuđeni ste na njega

Ako vam je dosta priča i konstrukcija i konačno biste željeli shvatiti što je oko vas i u vama istinito, a što lažno, nudim vam i skup i radionicu "Dekonstrukcija iluzije" u Novom Vinodolskom, od 01. do 05.05.2013.

Da biste uopće razumjeli o čemu će biti riječi i na toj osnovi odlučiti da li je to za vas ili nije, predlažem da pročitate ovaj i još pet, šest napisa koji će uslijediti tijekom slijedećih mjesec dana (ili da pratite gore navedene časopise sa cjelovitim tekstovima). U njima, ili točnije, putem njih, ispričat ću vam kako izgleda kraj potrage, barem otprilike. I neću govoriti napamet, niti objašnjavati što sam i gdje od koga čuo. Govorit ću stoga i jedino zato što taj put poznajem.

Za početak, pođite sa mnom na mali izlet u prošlost.

Indija, godina je...


Ono što nije

Početak devetog stoljeća značio je mnogo za tradiciju Indije, prije svega zbog pojave jednog iznimnog čovjeka poznatog pod imenom Adi Shankara. U svom kratkom životu ne dužem od 32 godine, Adi Shankara je učinito gotovo nevjerojatno mnogo toga. Između ostalog, "napisao" je niz spisa koje i danas čine osnovu većine onog što u obliku duhovnih učenja dolazi iz Indije.

Ali, nemam namjeru objašnjavati što je Adi Shankara mislio ili napisao. Umjesto toga ću vam ispričati priču o njegovom susretu sa Šivom. Da, radi se o bogu Šivi, a susreti s bogovima su uvijek ponešto sumnjivi sa stajališta zdravog razuma. Umjesto slijepog vjerovanja, u takvim je slučajevima, pa tako i u ovom, mudro prije svega obratiti pozornost na poruku.

Dakle, zamislite mladog isposnika u dobi od nepunih dvadeset godina (Adi Shankara je vrlo rano postao poznat kao mudrac koji je proputovao cijelu Indiju šireći znanje) koji se, hodajući s nekolicinom učenika dobro utabanom stazom pored rijeke Gange, približava svetom gradu Varanasiju. Već tada Varanasi se mogao pohvaliti s preko 2000 godina zabilježene povijesti!

Prilazi gradu su mnogobrojni, polja su ispresjecana stazama jer svakog trenutka u njega ulazi i izlazi na stotine hodočasnika. Adi Shankara bi bio samo jedan od njih da se toga trenutka nije dogodilo nešto što je zabilježeno u priči koju vam sada želim prenijeti na svoj način.

Ispred male skupine hodočasnika odjednom se pojavljuje nepoznati čovjek, vjerojatno stranac, mleća ili "nedodirljivi" ćandala, kako su tada nazivali sve izvan kastinskog sustava. Sa svoja četiri psa, taj im je čovjek zapriječio put. Šankarova pratnja odmah skače i viče na nepoznatog neka se skloni s puta velikom učitelju.

Čovjek, međutim, ne obraća pozornost na njih nego čvrsto gleda mladog Šankaru u oči. Polako izgovara: "Želiš li da ti s puta maknem ono što je vječno, ovaj atman... " i pritom stranac široko pokazuje rukom pokazujući naizgled na sve oko njih; a zatim ruku usmjeruje prema sebi... "Ili želiš da sklonim ovo meso koje nazivate tijelom?"

U tom trenutku događe se nekoliko stvari. Mladi Adi Shankara odjednom shvaća da su ga oči prevarile, kao što su prevarile i sve ljude u njegovoj pratnji. Vrijeme se usporava i sažima u jednu točku. U njoj su pokretni samo on i nepoznati čovjek koji sada počinje izgledati sasvim drugačije. Sve ostalo je nepomično.

Još jedan otkucaj srca i Shankara prepoznaje pridošlicu kao boga Šivu – onog istog s kojim se družio u svojim unutarnjim putovanjima. Pada na koljena ispred njega i u tom trenutku odlučuje napisati svojih "Pet misli" (Maneesha Panchakam) o nepostojanosti izvanjskog. Taj će kratki spis kasnije imati velikog utjecaja na duhovnu, ali možda još važnije, društvenu stvarnost cijele Indije koja se dugo vremena borila s nepravednošću kastinskog sustava.

Nitko sa sigurnošću ne može reći što su mladi Adi Shankara i bezvremeni bog Šiva tada razgovarali, i kakav je to utjecaj imalo na sve ono što je Shankara učinio poslije toga, ali to nam sada nije ni bitno. Nas zanima jedna naizgled nevažna stvar – nešto što se dogodilo na kraju njihovog susreta.

Koliko god mudar bio, Adi Shankara je ipak bio samo mladić. Nije se mogao suzdržati pa je, prije rastanka, upitao: "Kako si to učinio? Kako postižeš da jedna stvar izgleda kao neka druga?"

Razumjeli bismo da se Šiva samo nasmijao i nestao jer, naposljetku, zašto da ljudima otkriva božanske tajne? Međutim, na našu sreću, on je ipak odgovorio na pitanje.

"Za to mi služi moja vrhunska čarolija! Točnije moja čarobna pratilja." Kao da je cijelo vrijeme bila tu, iza Šive, pred Šankaru je iskoračila prelijepa mlada djevojka i naklonila mu se. Šiva ju je predstavio: "Njeno ime je Maya."

Vjerojatno je cijeli taj surset zapravo bio namješten tako da Shankara upozna Mayu, iako se to dogodilo naizgled ovisno o njegovom posljednjem usput postavljenom pitanju. Sve drugo, koliko god važno i veliko bilo u Šankarinom životu, od tog je trenutka bilo obojano njegovim poznavanjem Maye.

I dok je za vas i mene Maya samo ime koje podsjeća na našu Maju, za Šankaru je, kao i za mnoge poznavatelje sanskrta, vrijedila latinska "nomen est omen".

Korijen "ma" znači "ne", a "ya" se može prevesti kao "to". "Maya" dakle znači, "ne to" ili "nije to". Ono što nije.

I dok se Shankara divio ljepoti onog što nije, Šiva je rekao. "Pitaš se kako sam zavarao tvoja osjetila i prikazao ti se kao odbačeni i "nedodirljivi"? A što misliš kako je stvoreno sve ovo što vidiš?"

U tom trenutku se Maya nasmiješila a svijet oko njih se primijenio. Ispred očiju mladog Šankare stvorilo se sve što je ikada želio. Njegove želje nisu obuhvaćale materijalno bogatstvo, ali zato jesu pravedan svijet, poštene ljude, znanje u svakom srcu, ljubav i mir za sve... I to se stvorilo ispred njega! Trebalo je samo zakoračiti i bit će tamo...

Maya mu je pružala ruku i smješila se.

Šiva ga je pozorno gledao. "Želiš li to? Želiš li takav svijet? Daj ruku Mayi. Tvoj je."

I mladi je Shankara ispružio ruku. Bez sumnje, to su bile njegove želje. I znao je; njihovo ispunjenje, svijet koji mu je pokazan i koji ga čeka, jednako je stvaran kao i svijet u kojem je dosad živio...

Još je milimetar dijelio njegove prste od nježne djevojačke bjeline ispruženog Mayinog dlana. Još djelić sekunde i njegove bi se želje ispunile. I tada je shvatio!

Nekako, iza svog tog Mayinog sjaja, uspio je zadržati pogled na Šivinim prodornim očima. Povukao je ruku. I dalje se smješeći, Maya je učinila to isto.

Bio je to trenutak koji je preokrenuo ostatak Šankarinog života. Vrlo je vjerojatno da je promijenio živote milijuna ljudi, a možda će sada promijeniti i vaš.

Neki kažu da je pojam maye postao poznat širom Indije tek nakon što ju je opisao Shankara. Iako, naravno, ako je Maya Šivina tajna čarolija, mora biti da ju je on koristio i prije susreta s mladim mudracem.

No, kako god bilo, Shankara se srećom nije odlučio za "ono čega nema" pa makar to bilo i ispunjenje njegovih najdubljih želja. Umijesto toga odlučio se za ono što jest, bez obzira kakvo to bilo.

Ni u jedno trenutku nije optužio Mayu ni za što. Kako bi i mogao? Što bi uopće i postojalo bez njene čarobne ruke? Međutim, osim što ju je poštovao i prihvaćao, Shankara se nije previše bavio njenim svijetom.

Kasnije će ju opisati kao nerođenu, ali smrtnu. Drugim riječima, za razliku od ostalih božanstava iz legendi i priča koji su uvijek bez početka i bez kraja, Maya nema početak, ali može imati kraj!

Ta spoznaja je prošla Šankarinim umom kad je u Šivinom prisustvu bio u napasti prigrliti Mayu. Ono što je stvarno, što doista jest, što je istinito – to mora postojati! Mora biti. I koliko god bilo skriveno, zamagljeno, začarano "onim što nije", on će, Adi Shankara, posvetitit svoj život, žrtvovati ga ili izgubiti ako je potrebno, samo da to pronađe!

Susret između Šankare i Maye dogodio se prije mnogo stoljeća u dalekoj zemlji Indiji. Ali, jeste li sigurni da se taj susret ne ponavlja sada i ovdje, samo što umjesto njemu Maya pruža ruku vama? I tko bi mogao znati koliko puta se to dogodilo i koliko puta ste...

Ali, to sad više nije važno.

Maya ima kraj. Iluzija se može dekonstruirati.

To je sve što vam je potrebno znati da biste sada, danas, sutra, što prije, učinili isto što je učinio mladi Adi Shankara, kad je uz osmijeh spoznaje otklonio ruku prelijepe Maye. Iako se i ona smješila, znala je da se radi o njenoj smrtnoj presudi.

Barem u slučaju Adi Šankare.

A što je s vama?

***

U slijedećem nastavku: "Iluzija u vašem životu"




Broj komentara: 69:

  1. Maya, privid, je sve što opažamo.
    Sve što mislim da jesam, da jeste, je iluzija.
    Postoji li išta što nije iluzija?
    Išta osim osećaja sebe u trenutku bez misli?
    Da li je biti-u-sada smrt Maye?


    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Aninimno kaže:

      "Maya, privid, je sve što opažamo."

      Hm, kako to znaš? Jesi li sam/sama tako utvrdio/la (i čime, ako jesi) ili vjeruješ u to jer je netko tako rekao?

      "Sve što mislim da jesam, da jeste, je iluzija."

      Moguće da je tako. Teško je reći, bez znanja o tome što misliš. :-)

      "Postoji li išta što nije iluzija?"

      O, da! Postoji.

      "Išta osim osećaja sebe u trenutku bez misli?"

      "Osjećaj sebe u trenutku bez misli" je definitivno iluzija.

      "Da li je biti-u-sada smrt Maye?"

      Ne.

      Uzgred, a gdje drugdje se može biti nego u sada?

      Ni Maya ne može biti nigdje drugdje.

      Izbriši
  2. Maya nudi brze aute, prelijepe žene i svo bogatstvo ovog svijeta.

    Daj im sjaj i većina će ispružiti ruku.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Naravno.

      Međutim, Shankara ju je povukao iako su njegove želje bile daleko od površinskog sjaja.

      Zašto?

      Izbriši
    2. Pa mislim da ste sami odgovorili na pitanje.
      Shankara je povukao ruku jer su njegove želje bile daleko od površinskog sjaja.

      Tko zna da li bi je povukao da mu je dala ono što je "sjaj" za njega. Svaki čovjek ima nešto što naziva sjajem i što želi.

      Izbriši
    3. Ali, ponuđeno mu je ono što je predstavljalo "sjaj za njega". Mora da je ipak stvar u nečem drugom... :-)

      Izbriši
  3. Zato što je Shiva tako htio.
    Om Namah Shivay Bole Baba Ki Jai.
    Maha Avatar Babaji: ''Odrecite se mene i okrenite se jedni drugima.''
    Sai Baba Maya: ''Okrenite se meni i odrecite se jedni drugih.''
    Prema mišljenju jedne značajne struje advaite, nastale nakon Shankare, i da je prijespomenuti prihvatio Mayinu ruku ne bi bio pogriješio, jer iskustvo Istine nema veze sa Mayom, koja je naravno ne dotiče.
    Ergo, odrecite se raznih učitelja i okrenite se istini koja je u svima nama.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "Da je prihvatio Mayinu ruku, ne bi pogriješio" i "odrecite se raznih učitelja" zvuči kontradiktorno. Jel onda pogreška ili nije? Jel odricanje... od bilo čega (Maye ili učitelja - što, uzgred, zvuči sasvim jednako), potrebno ili nije?

      Slična kontradiktornost se nalazi u rečenicama "iskustvo istine nema veze s Mayom" i "okrenite se istini koja je u svima nama". Doduše, prvo je iz neimenovane škole advaite, drugo anonimni zaključak, ali dolaze iz istih ustiju.

      Ali, valjda Shiva tako hoće, pa je sve u redu. ;-)

      Izbriši
    2. marijana luša20. 02. 2013. 09:02

      Hm...zar nije Shiva u jednoj od Ganešovih priča bio zagovaratelj slobodne volje??
      Zar nije Istina jedna, a putevi do nje mnogostruki? Pretpostavljam da su i stramputice onda bezbrojne?
      Zar prihvaćanje Mayine ponude ne bi Adi Shankaru odvelo daleko od njegove dharme? Ma koliko to izgledalo pravedno i istinito našim ljudskim očima?
      Zar to ne bi bilo održvanje svoje želje, svoga sna, radi njega samog, ne radi šire slike ili istine?
      Ne znam, tako mi se čini...ali ja ionako tek prebirem po teoriji...
      moja Maya me grli čvrsto, čvrsto...

      Izbriši
  4. Ah, iskustvo, iskustvo, iskustvo... Da li znanje koje nije temeljeno na iskustvu onda nije znanje? Sokrat je jednom rekao: "znam da ništa ne znam" i slažem se u potpunosti, trenutno je to moja jedina istina.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zanimljivo.


      Najlakše je reći tu Sokratovu rečenicu i onda stati na tome. Ako je to tvoj početak, svaka čast :)
      Ta rečenica je definitivno početak puta saznanja i samo tako se i može pozitivno shvatiti.

      Izbriši
  5. A kako onda izaći iz te iluzije? I što je to zapravo izvan nje?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Odlično pitanje (ono prvo). I jedino važno.

      Odgovor: dekonstrukcijom iluzije.

      U slijedećim "nastavcima" objasnit ću, koliko je moguće putem pisane riječi, što to znači (i što ne znači).

      Izbriši
  6. A onda da još pitam, vezano uz ovo prvo i bitno da li je za taj izlazak sposoban svatko od nas koji živimo na ovome planetu ili samo oni koji razumiju o čem je riječ (ako je to uopće moguće u potpunosti) tj. samo oni koji su upućeni u duhovnost i dugo su na tom putu traganja ili i svaki drugi čovjek koji ne razumije o čem se tu priča, nije posvećivao svoju pažnju u životu na duhovno ili je ali na krivi način pa se možda još i više zapleo u iluziju?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Onaj sposoban postaviti to pitanje, sposoban je naći izlaz.

      A da zapleta ima - ima! Ne bi bilo zabavno bez njih. :-)

      Izbriši
    2. Nemojte biti presigurni da onaj ko pita nužno zna naći izlaz..trebat će mu vremena možda koliko i onome ko zasad još ne pita. zapleti znaju potrajat životima, mnogi imaju želju ali nemaju i mudrosti..

      Izbriši
  7. Željeli vi to ili ne: istina i iluzija su svakako povezane. Bez iluzije nema istine i bez istine nema iluzije. Što će i kako će samo jedno od toga postojati?

    Da nema jednog, kako bi znali za ono drugo?

    OdgovoriIzbriši
  8. Put prema izlasku iz iluzije vjerojatno počinje kada se životne želje svedu samo na jednu: izlazak iz iluzije.
    Dok nismo svjesni da Maya uopće postoji, ne možemo ni krenuti prema izlasku iz iluzije.

    Šiva je Šankari pokazao da Maya postoji. Dao mu je izbor pitavši ga što želi: živjeti s Mayom (iluzijom) kako god ona bila dobra, lijepa ili živjeti u istini bez Mayine ruke ali svjestan da i ona postoji. Naš izbor određuje hoće li (naša) Maya preživjeti.
    "Tuđa" će vjerojatno uvijek postojati... :))

    Kad Maye ne bi bilo, ne bi bilo ni zaborava... Kad ne bi bilo zaborava, čovjek se ne bi ni rađao tu gdje jest... Smisao zemaljskog života jest vjerojatno jednim dijelom i učenje kroz zaborav...Kad bismo se svega sjećali svi bismo bili duhovni učitelji - ali koga bismo podučavali? ;)

    Vesna Krmpotić je u knjizi "Košulja sretnog čovjeka" prekrasno opisala indijsku bajku upravo o Mayi i njezinom utjecaju na čovjeka da zaboravi istinu i izgubi se uronjen u rijeku ovog vidljivog života...

    Zašto Maya mora postojati?
    Pa - ona je Čarolija, a u čarolijama nestvarno postaje stvarno i zato volimo čarolije. ;)
    Samo što ljudi nisu svjesni Maye, pa sve ono što ne vide čini im se kao čarolija, a sve što vide izgleda im kao jedina stvarnost...

    Eh... zato i jest iluzija upravo to stanje u kojem se nalazi današnje čovječanstvo. :) Svijet sniva svoju bajku, ni ne znajući da sniva...



    OdgovoriIzbriši
  9. Evo jedno lagano pitanjce, kad se dekonstruira maya šta ostane?
    Samo molim bez odgovora ono što jest.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zašto ne želiš tako lijep, jednostavan, očigledan i daleko najispravniji odgovor? :-))

      No dobro...

      Kad nestane prividno, ono što preostane mora da je stvarno. Kad nestane lažno, ono što preostane mora da je istinito.

      Izbriši
    2. I što je onda to istinito, opet neki svijet ili što? Opet nešto što postoji, a da bi išta postojalo maja mora biti na djelu. Zar ne? Ja mislim da je jedna velika iluzija ta da se nešto TREBA UČINITI, igramo se k'o djeca :) Idemo iz prostorije u prostoriju, zavaravjući se da je svaka stvarna :D ili nestvarna.

      Izbriši
    3. Tako je u snovima, anonimno - iz privida u privid. To jest, tako je u iluziji.

      Junak gornje priče, Adi Shankara, objavio je da Maja ima kraj. Adrian koji ovo piše, objavljuje to isto.

      Ne ulazim u to što se TREBA učiniti; niti je još ovdje napisano KAKO se dekonstruira iliuzija (bit će, u sljedećim nastavcima, koliko god je to uopće moguće napisati).

      Izbriši
    4. Sve je Bog - to je istina.

      Izbriši
  10. @ LA-LA:

    Ne znam, ostajem neuvjerena.

    Sve s tim navodnim zaboravom i slično. Kakav zaborav?
    Najlakše je pokvariti nekome zabavu i sreću s tim propovjedima o zaboravljanju i drugim svijetovima i životima i ne znam čim drugim...drugim.

    Imaš tu ovaj život. Vozi brzi auto, imaj ljubavnih (i bilo kakvih drugih) partnera koliko želiš i možeš (i koliko oni žele).
    Proživi trenutak.

    Zašto komplicirati nešto jednostavno?
    Je li moguće da su duhovnjaci hrpa nezadovoljnika koji izmišljaju toplu vodu, a ona je odavno tu?

    Duhovnjaci kao i tzv. filozofi odnosno mislioci - promišljatelji svega i svačega. Nazovite me plitkom ili bilo kakvom, ali daj mi brdo novaca i nećeš me više nikad vidjeti. Materija je tako fina i mislim da se samo oni koji ne znaju što bi sami sa sobom i svim tim blagom na kraju zapitaju da li postoji smisao ili nešto drugo apstraktno. Drugi životi: "bio sam ovo i bio sam ono, a sad sam ovo i nakon toga ću biti ono tamo!"
    Ma ovo si što si i što vidiš. Nema druge prilike. Žalit ćete na kraju sve ove potrošene riječi.

    Rekao je jedan moj (prilično šaljivi prijatelj):

    "Tijelo jedino i postoji. Duša je samo utjeha za one koji nemaju dobro tijelo."


    Btw. Dobra ti nova slika Adriane uz Facebook link u gornjem desnom kutu bloga ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ako si ti zadovoljna svojim tijelom (sobom) što će ti onda hrpa novca? ;-)

      Izbriši
    2. Draga Naili, nisam mislila da će moje riječi ovako djelovati na tebe ili bilo koga...
      Nije bitno što sam rekla, slušaj sebe - tu ćeš naći sve odgovore koji ti trebaju u za tvoj život..ako uopće tražiš ikakve odgovore.
      Što se tiče rečenice da su "duhovnjaci i filozofi" hrpa nezadovoljnika... u to nisam uvjerena, dapače...itekako su sretni i zadovoljni, samo što njih uz tijelo, tj. materiju, zanimaju još i neke druge stvari koje tebe još ne dotiču...ili možda ipak da...kad si već ovdje na ovim stranicama.
      No, kako bilo...materija je fina, kažeš ti, i to je ok.
      Lijepo tijelo može biti prednost,ali i ne mora - ovisno čim se baviš. :)))
      Zapravo, zdravo tijelo je uvijek lijepo tijelo i u tom smislu lijepo je bitno.
      A što se tiče prijašnjih života: ni ja se s tim ne zamaram - i bolje je da ne znam da se možda i ne šokiram. To je dragi Bog tako lijepo uredio da se ne moramo toga sjećati. :)

      Kad sam govorila o sjećanju nisam mislila na prošle živote, nego o onome da znamo tko smo.

      Eto, toliko.... pozdrav od LA-LE.

      Izbriši
    3. @Buk: Kakve veze ima da li sam zadovoljna svojim tijelom s hrpom novaca?
      Novce ionako trebamo da bi održali tijela (hrana, piće, udobno stanište). Da bi se održali kao bio roboti :)
      No dobro, složit ću se utoliko ukoliko mi trebaju razne kremice i ostalo čime održavam svoje tijelo izvanjski lijepim. Unutarnji dio održavam dobrom i zdravom prehranom. Btw. jeste li vi svijesni koliko (čak i danas!) košta veganska (zdrava?) hrana? Naravno da mi treba novaca! Nije sva hrana jeftina kao obična salama u kojoj je tko zna šta!?!


      @LA-LA:
      "Zapravo, zdravo tijelo je uvijek lijepo tijelo i u tom smislu lijepo je bitno."

      - eh, eh. Zdravo tijelo je zdravo tijelo. Zdravo tijelo je funkcionalno tijelo.
      Ne znam kakve veze funkcionalnost ima sa estetikom (osim ako ne pripadaš nekom posebnom smjeru koji to cijeni).
      Ima zdravih i ružnih osoba. Samo pogledaj malo oko sebe :)

      "To je dragi Bog tako lijepo uredio da se ne moramo toga sjećati. :)"

      -opet duhovnjačka spika ako to uopće možemo tako zvati. Ja se neću zadovoljiti s time da je bog nešto uredio i da to tako je baš zbog toga. Sve ima razlog i on mora biti saznan. Ako ne, onda je instrument kojim se odgovor traži inferioran i nije dorastao zadatku.

      Izbriši
    4. @Naili:

      Ako se nećeš zadovoljiti s mojim odgovorima, (što je baš super)
      onda je vjerojatno došlo vrijeme da tražiš svoje odgovore. Možda se jednoga dana složiš sa mnom, a možda i ja saznam nešto o svojim prošlim životima. ;)
      Obično u tinejdžerskim godinama i 20-ima ljepota tijela ima vrlo važnu ulogu, a sa sazrijevanjem, to obično više i nije tako važno... Osim možda kod nekih holivudskih faca koje se vole pokazivati. :) ili su i oni samo nus produkt modne industrije...

      Zato pretpostavljam da si dosta mlada... no, kako bilo, ja ti želim ti sreću u tvojem traženju i puno spoznaja.


      Izbriši
    5. Zaninmljiva Naili!

      Sviđa mi se ovo: "Sve ima razlog i on mora biti saznan. Ako ne, onda je instrument kojim se odgovor traži inferioran i nije dorastao zadatku."

      Pitam se imaš li hrabrosti pratiti svoju logiku do njenog neizbježnog kraja? Ako imaš, to je odličan početak dekonstrukcije iluzije.

      Reci mi, Naili, da li postoji prvi razlog? Da ne bi bilo nejasnoća, ne zanima me koji je i kakav je, nego samo da li postoji. Dakle, budući da tvoj racionalni pristup tvrdi da sve ima svoj razlog, da li to znači da mora postojati i ono prvo što je pokrenulo sve druge posljedice?

      Izbriši
    6. @LA-LA:
      Mislim da nisu potrebne sve ove krinke (dobrohotnost i slično) u koje zamataš svoje riječi koje upućuješ prema meni. To je čisto tipično, materijalistički nastrojeni ljudi su mladi i treba im još na "putu razvoja".

      Ja se neću prenagliti pa davati prilično nezrele pretpostavke o tebi i tvojim godinama :)
      Sama bi trebala znati bolje.

      Ja sam ovdje jer volim Adriana i ono što on piše. Uz to što čitam knjige, pratim i ovaj blog. Jako je sve skupa inspirativno, ali zato što se u njegovim riječima može pročitati/čuti životno iskustvo, a ne zato jer je u tome neka magija ili što već bi drugi očekivali. Idite u Indiju k guruima i ostalim čitačima iz dlanova pa uživajte u čaroliji :)


      @Adrian:
      Drago mi je Adriane!
      Da, logika nesumnjivo nalaže da mora postojati ono što je pokrenulo sve druge posljedice. Hladna, čista logika.

      Izbriši
    7. @Naili: Najprije, zahvaljujem na praćenju. :-)

      Pa možemo dalje:

      Ako logika nalaže da postoji nešto što je pokrenulo sve druge posljedice, što je onda pokrenulo taj prvi uzrok?

      Što je postavlilo negove parametre, smjerove, značajke, pa da su sve druge posljedice krenule baš u tom smjeru?

      Što kaže logika o tome?

      Izbriši
    8. Adriane, morat ću Vas razočarati, ali ne znam odgovor na vaše pitanje. Rekla bih da logika šuti o tome, zasad.
      Zapravo, radi se na tome i znanost će sigurno jednog dana otkriti što se krije iza te naizgled misterije i što je prvi uzrok, što je postavilo njegove parametre, smjerove, značajke, itd.

      Znam da bi ovo vaše dokazivanje da postoji nešto na što hladna logika ne može odgovoriti, moglo razveseliti mnoge i smatrati da je s tim nešto dokazano. Ipak, hladna logika je još uvijek primjenjiva na većinu stvari i daje prilično jednostavna rješenja - najčešće za stvari koje ljudi samo zamagljuju svojim željama i ne znam čime sve ne.

      Izbriši
    9. @Naili: Kad nešto daje jednostavna rješenja, sav sam za to! I da li će nešto nekoga razveseliti ili ne, potpuno mi je svejedno. Trenutno mi je zanimljivo što ti misliš.

      "Zapravo, radi se na tome i znanost će sigurno jednog dana otkriti što se krije iza te naizgled misterije i što je prvi uzrok, što je postavilo njegove parametre, smjerove, značajke, itd."

      Naili, ovo gore nije logično. :-) Pitanje je bilo o prvom uzroku, a ako nešto stoji iza njega, onda on nije prvi, odnosno onda se pitanje odnosi na to što je iza njega; što je prije njega i što je dovelo do njega. Shvaćaš?

      Svidjelo mi se što si napisala na početku ovog razgovora i ponadao sam se da ćeš biti dovoljno hrabra i slijediti tu nit do "neizbježnog kraja".

      Napisala si: "Sve ima razlog i on mora biti saznan. Ako ne, onda je instrument kojim se odgovor traži inferioran i nije dorastao zadatku."

      I dobro si napisala. Volio bih vidjeti da ti, ili netko, doista i hoda tim putem.

      Logika barata uzrocima i posljedicama. Prvi uzrok joj je nedostižan jer će ga uvijek morati objasniti nečim drugim. Stoga, logika kao instrument kojim se traži prvi uzrok nije dorasla zadatku i inferiorna je.

      Ne bi ti trebalo biti važno da li ti se to sviđa ili ne, niti da li će netko vidjevši ovo opravdati svoj mambo-đambo pogled na svijet. Jedino je bitno da hrabro ideš do kraja.

      Izbriši
    10. @Naili:
      "Mislim da nisu potrebne sve ove krinke (dobrohotnost i slično) u koje zamataš svoje riječi koje upućuješ prema meni. To je čisto tipično, materijalistički nastrojeni ljudi su mladi i treba im još na "putu razvoja".



      Krinka dobrohotnosti? Eto, ipak si me procijenila, iako nisi htjela.
      Kako znaš da je krinka? Možda sam baš takva. :))

      Materijalistički nastrojeni ljudi su "mlade duše" koje puno toga još trebaju iskusiti u materiji... mlada si, kako god okreneš! ;)

      ..čitaš Adriana zbog njegovog iskustva - tako i ja volim čitati Adriana... zbog njegovog iskustva...
      Ali, s druge strane... što da radim s njegovim iskustvom, kad meni treba moje iskustvo?






      Izbriši
  11. Kako, kako? Na to pitanje evo već dugo čekamo...

    OdgovoriIzbriši
  12. Kad bi ljudi znali kako izgleda to što nije iluzija(ako takvo što postoji) vjerujem da bi onda puno manje ostali u ovoj ''iluziji''. Što je to što nije iluzija? Kako to izgleda? Imam osjećaj da ću opet dobit neki diplomatski odgovor koji izbjegava reći ono kako je, ili možda ni vi jednostavno ne znate kako izgleda istina, postojanje u istini... Neal Donald Walsch savršeno opisuje iluzije u kojima živimo, a ne s kojima živimo. No, vjerujem da je sve neutralno sivo, jer da nije i jedno i drugo ne bi postojalo i jedno i drugo(a onda ni treće ni četvrto itd.) nije li tak? Recimo da je struja istina(neutralna) i sad tu struju možemo koristiti na dva različita načina pozitivan i negativan i recimo da je to pozitivno(te krajnosti) i negativno da je to iluzija, a struja istina. To meni na tak miriši...
    Pozdrav :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Anonimno kaže: "Kad bi ljudi znali kako izgleda to što nije iluzija(ako takvo što postoji) vjerujem da bi onda puno manje ostali u ovoj ''iluziji''."

      Hm, zapanjujuće, ali nije tako. :-) Ljudi uglavnom čine sve ne bi li ostali čvrsto spavati i ne da im se baš otvarati oči. Uglavnom žele ljepše snove.

      Izbriši
  13. Naili
    mlada si, buntovna, energična.. k tome inteligenta, spontana i otvorena.. e da, i dobroga srca, upravo osoba koja ima mnoge kvalitete da spozna ono što je "muči" i neodoljivo privlači.
    predrasude su ograde koje čovjeka drže zatočenog u strahu i smetenosti! iskoristi svoj životni entuzijazam kao zamah u smjeru zbog kojeg nećeš danas-sutra žaliti. i zapamti Naili, željezo se kuje dok je vruće!
    Sretno!

    OdgovoriIzbriši
  14. Postoje dvije vrste znanja: duhovno (apsolutno) i materijalno koje je pod utjecajem iluzije. To treba razlikovati. Tek onda možeš doći do pravilnog, izvornog odgovora.
    Vijaya-gouranga d

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne znam zašto se duhovnom pridaje uvijek neki veći značaj (samo pisanje apsolutnog uz duhovno govori sve) nego materijalnom. Što ako je i duhovno pod utjecajem iluzije? Duhovno JEST pod utjecajem iluzije koliko i materijalno!

      Svojatanje prava na nešto apsolutno, i po mogućnosti pravo, istinito, je prilično nezrelo.

      Izbriši
    2. Recimo to ovako: kažeš "ne znam" zašto se...itd. a onda donosiš zaključke i tvrdnje na temelju svog vlastitog (ne znam) iskustva stvarnosti. To je pobijanje onoga što sama kažeš, u skladu sa izjavom: JA IMAM SVOJE MIŠLJENJE, ALI NE SLAŽEM SE SA NJIM!
      Dakle, iz ovoga što tvrdiš, i pitaš se, jasno je da si u iluziji ali nisi toga svjesna. Jer inače ne bi duhovnu i materijalnu energiju izjednačavala.
      To su ozbiljne stvari: istina ne ovisi o tome da li ti vjeruješ ili ne u nju, dali je ti prihvačaš ili ne. Jer onda bi istina bilo samo ono u što ti (ili netko) vjeruje. Zaključak toga bi bio potpuni kaos odnosno istina ne postoji.
      No na sreću Istina, i to Apsolutna istina postoji, i ona ne ovisi o našem mišljenju i našem priznanju. Na tebi je da priđeš k njoj a ne da ona priđe tebi.
      Cijelokupna ova diskusija o ILUZIJI odvija se na spekulativnom nivou što znači da će i njen rezultat biti spekulacija(ja mislim ovo-ti misliš ono itd.).
      Odgovori postoje, vjerodostojni i potpuni, što znači iznad utjecaja iluzije. Zapisani su u Svetim spisima.
      Ali tvrdim da Adrijan neće dati potpuni odgovor što je iluzija, niti će navesti izvore znanja, nego će to objasniti na "svoj način".
      Ako želiš ja ću navesti izvore koji daju potpune i apsolutne odgovore na sva pitanja (inače pitanje što je iluzija zapravo je mačji kašalj).
      - Inače, ovi okviri su premali za tako ozbiljne teme i mogu biti samo zagrijavanje za ozbiljnu diskusiju.

      Izbriši
    3. @Anonimno: Malo super, a malo po svom! :-)

      "Zapisani su u svetim spisima" - u koje ti vjeruješ, ali ne i netko drugi, zar ne?

      Čak da se odgovor može zapisati, njegova vrijednost bi bila ograničena na zapisano, pa zatim pročitano i protumačeno. I odmah si točno na mjestu za koje optužuješ mladu ali hrabru Naili - u iluziji.

      Zapravo, čak i na gorem od toga, jer misliš da odgovore znaš budućči da ih je netko zapisao (izvor znanja) a zatim prenio tebi pa si ti u to povjerovao.

      Stoga si u pravu što se tiče toga da Adrian nema namjeru uvlačiti ljude u nova uvjerenja (koja, prema onome što si sam napisao iskrivljavaju istinu). U biti, nema nikakvu namjeru. Ruka mu se podigla, a prst pokazuje prema izlazu. Tko će pogledati, i tko će možda krenuti... vidjet ćemo. Ili nećemo.

      Objašnjenje nije presudno. I u tom smislu si također u pravu: ovo je samo zagrijavanje.

      Inače, Nailino izjednačavanje "duhovne i materijalne energije" je znak da vidi, ili barem naslućuje, prozirnost jednog ili drugog stava. Način ili mladost ili što već, pa čak i pogreške, to je druga priča. Međutim, milijun puta radije gledam hrabru i iskrenu potragu nego gotove odgovore u bilo kakvim spisima, a posebice u onima koje jedna skupina ljudi zove svetima, dok su za druge ne-sveti ili još gore.

      Tako da te molim, nemoj navoditi svoje izvore. Potpuno su nezanimljivi na ovom mjestu. Tvoje mišljenje međutim, tvoje shvaćanje stvari, vrlo je dobrodošlo.

      Izbriši
    4. Hvala na brzom odgovoru Adrijane. Dakle, ja i jesam rekao svoje mišljenje ali ti ga negiraš svojim mišljenjem. I gdje je tu kraj?
      Upravo potvrđuješ ono što sam rekao Naili.
      Ovo što ti govoriš stručno se naziva "mayavadi filozofija", s kojom se doduše ne slažem, ali ona ima svoje izvore i autore, a također i svoja pravila.
      Standard je da svaka ozbiljna rasprava, filozofska rasprava, mora biti potkrijepljena izvorima a ovdje toga nema. Vjerujem u tvoje dobre namjere ali kako nam se predstavljaš reklo bi se da si ti samsvojmajstor, odnosno laik na svojoj stranici.
      Kako da te shvatimo ozbiljno?
      Ispada da ti određuješ što je a što nije Istina pa onda nam reci neka svi znaju?
      Iznosim shvaćanje: Istina je iznad Iluzije. Iluzija je samo jedna od mnogobrojnih energija Istine i stoga je podređena Istini.
      - Inače ovaj svijet ne bi imao smisla. Naravno da postoje i gotovi odgovori u spisima koji se zovu Sveti spisi, a ne bilo kakvi. A to što ljudi govore, ili pišu po plotovima zar je to mjerilo svetosti Svetih spisa?
      Nadalje, proizlazi da: ako poznaješ Istinu automatski znaš i Iluziju, te svoj odnos sa Njima. Inače ispada sve naopako: Iluzija je iznad Istine, Istina je proizvod Iluzije - Istina je Iluzija. Te konačno, Istina ne postoji!
      - No, to nije moguće.
      Moguće je jedino u umu onoga tko je u Iluziji, a to znači da ne postoji u vanjskom svijetu kao realnost, nego samo unutar te osobe koja ne razlikuje Iluziju i od Realnosti, zmiju od klupka špage, a to se naziva - ludilo.

      Moje pitanje je: Ako ne znaš što je Istina kako možeš dekonstruirati ILUZIJU?

      Još ću reči samo ovo: APSOLUTNA ISTINA JE OSOBA.

      Izbriši
    5. Hvala tebi Anonimno za pisanje i trud!

      Ono što nudim kao "samsvojmajstor", bez svetih spisa i isključivo na osnovi onog što JESAM, nije još jedno mišljenje. Ako se za "ozbiljnu diskusiju" treba pozivati na izvore i tuđa mišljenja stara tisućama godina ili par minuta, onda kod mene takve ozbiljnosti nema. :-) U tom smislu, slobodno me smatrajte neozbiljnim. Stojim pred vama potpuno nepovezan s bilo kim ili čim, bez korjena i bez grana.

      Ti se, kao i svi vjernici (jer ti to jesi, anonimno, zar ne, i stoga ne bi trebao ovo shvatiti negativno) pozivaš na svoje uvjerenje.

      Adrian nema čak ni tragova takve mogućnosti, pa je bespredmetno govoriti o diskusiji između nas.

      Samo postojim, još uvijek živ i dostupan, pokazujući na izlaz. (Uzgred, to je odgovor na tvoje pitanje.) Ne marim previše tko će vidjeti i tko će krenuti i tko će vjerovati, shvatiti ozbiljno, kritizirati, sumnjati ili potvrđivati.

      Izbriši
    6. "Odgovori postoje, vjerodostojni i potpuni, što znači iznad utjecaja iluzije. Zapisani su u Svetim spisima."

      - stvarno?

      "Još ću reči samo ovo: APSOLUTNA ISTINA JE OSOBA."

      - ovo postaje sve bolje i bolje...
      Vjerniče naš mali. Istina nema veze s uvjerenjima :)

      Izbriši
  15. Dužni ste nam sada već barem pokušati objasniti kako se iluzija dekonstruira..vrijeme je!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Anonimno: Hm, oprezno s "dužnostima"! :-) Inače, pokušavam to objasniti već desetljećima, pa nitko ne sluša. Moguće je da sam do sada bio pomalo nespretan. :-)

      Izbriši
    2. Moguće, ali nikad nije kasno da se to ispravi, valja se truditi s objašnjavanjem,usavršiti se u tome to je vaša, ako ne dužnost, onda nazovimo misija!:-)

      Izbriši
  16. Adriane,
    trebaju li doista čovjeku bog, bogovi, majstori iz duhovnih dimenzija i druga nebeska svojta ako i kad se odluči osloboditi od iluzornog načina življenja?? ili kao i u svemu, sami sebi najbolji smo oslonac? voditi se intuicijom, osjećajima i oboružani, kao što ti voliš reći, "hrabrošću", dakako i bez žaljenja za minulim vremenima.

    i još pitanje :))))
    priviđa li se to meni ili mi neprobuđeni živimo u dvije iluzije, jednoj objektivnoj, drugoj subjektivnoj? koje korespondiraju međusobno.

    Hvala! :)

    poz!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Buk:
      "trebaju li doista čovjeku bog, bogovi, majstori iz duhovnih dimenzija i druga nebeska svojta ako i kad se odluči osloboditi od iluzornog načina življenja?? ili kao i u svemu, sami sebi najbolji smo oslonac?"

      Potrebna je hrabrost zato jer se iluzija skriva na neočekivanim mjestima. Vrlo često upravo tamo gdje bismo najmanje na nju posumnjali.

      U tom smislu - ne, ne treba nam duhovna regimenta za dekonstrukciju iluzije. Često je više smetnja nego pomoć.

      Ali, tvoja ponuđena alternativa je također dubiozna. Mayin zatvor nema čuvara. "Osloniti se na sebe" moglo bi biti upravo ono što nas drži unutra.

      Izbriši
    2. @Adrian: "Mayin zatvor nema čuvara. "Osloniti se na sebe" moglo bi biti upravo ono što nas drži unutra."

      Kako dobre rečenice!!!

      Izbriši
  17. Kezele, hoćeš li nam onda reći što se specijalno odvija na tvom tečaju dekonstrukcije? kako se nešto može dekonstruirati potaknuto nečim izvanjskim, kao npr tečajem? da li je to samo trenutak spoznaje koji izblijedi čim prođe?; ali, eto, ipak se broji
    poštovanje,
    kakadu

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Oh, kako lijepo što imam i prezime! :-)

      Poticaj može doći odasvude, pa i odavde.

      "Dekonstrukcija iluzije" u Novom je poput prsta koji pokazuje Mjesec, rekli bi neki. Ili možda točnije, osvjetljavanje prsta koji pokazuje Mjesec.

      Izbriši
  18. Špekuliranje o iluzijama, stvarnosti i prosvjetljenju me toliko izmorilo da me više uopće ne zanima razlučiti jedno od drugoga tj prosvijetliti se, pogotovo ne umom.... Volim sve živo, i iluziju i stvarnost, i baš me briga di jedno počinje a drugo završava, ili ako se koprcam u jednom pa nikad neću vidit drugo, itd. Hebo tu stvarnost šta je treba toliko tražit ... a život tako kratak ;) Nea

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Čestitam na iskrenim riječima, Nea.

      Želim ti lijepe snove. (Ovo nije cinizam. Doista, nema ničeg u prosvjetljenju što bi snove moglo učiniti boljima.)

      Izbriši
    2. Postane mučno s nekim vremenom, da. Bolje da ljudi znaju na vrijeme da im neće u prosvjetljenju biti ništa bolje. U smislu snova zapravo. Nećete biti sretne i ispunjene osobe. Meni se čini da ako u snovima to ne možete, prosvjetljenje vam zasigurno to neće dati.

      Prosvjetljenje nije poboljšanje iluzije i snova.
      Sa stanovišta Naili i Nee, nije mi ni jasno zašto bi netko htio prosvjetljenje.

      Izbriši
  19. ah, pa to zato što mi se sviđa :) prvo mi je bilo jako čudno pa iz čuđenja prešlo u sviđanje, eto ti sad

    ne poznam ja tih nekih koji bi to rekli
    valjda nisam iz tih vremena
    al čak kužim malo
    kakadu

    OdgovoriIzbriši
  20. Pozdrav svima!
    Otkako pamtim imam osjećaj da živim na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme.Iluzija ili istina? No, ne bih željela da sam se rodila prije, ne bez tuša i kupaonice,interneta i ostalih materijalističkih "blagodati", za budućnost ne znam jer mi se ne sviđa u kojem pravcu idemo. Oh, možda sam sada došla do odgovora. Ali ne, osjećaj je i dalje ovdje. Isto tako otkako pamtim, čekam nešto, ne znam što, ali nešto čekam. Ne mogu prihvatiti da se rađamo, mučimo (živimo) i onda umiremo.
    Mislim da pričate upravo o tome.Sve je iluzija, tj.ona je u našim glavama, a istina će biti kada svatko otkrije svrhu zašto je došao na ovaj svijet. Možda je to filozofsko pitanje kojim se čovjek bavi od samog postanka i na koje ne postoji odgovor, ali čitajući vašu raspravu mene je asocirala baš na to.
    Ako mislite da sam promašila temu, baš neka sam, vrijeme je da se pokrene rasprava o svrsi života :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Što ako je i svrha života iluzija?

      Izbriši
    2. Ivan, pitanje ti je sa svih strana teško za razmatranje :) svrha života je uprav0 prvi korak u izlaženju iz onog što se zove iluzija. OBRAZLOŽIM jer kad saznaš svrhu, kad se sjetiš ko si kaj si po kaj si došao, iluzija više nikad ne postoji za tebe, možeš jedino bježati, a pobjeći ne možeš nikada ( to ja npr radim,, bježim, jer bi rađe da sam bilo ko drugi :) )

      kakadu

      Izbriši
    3. Elli, pa da, upravo zato što su se ljudi toliko navikli na taj komfort, čini se kao da im je on postao svrha života! a osjećaj ne spadanja u ovo vrijeme i mjesto je upravo taj komfort, jer to nejde zajedno sa nikakvom svrhom. nitko nije došao po komfort ovdje, što se ne treba brkati sa tim da nam bude lijepo i da uživamo i u stvarima i blagodatima... ali u čemu god se zadržiš predugo, to počne trunut
      kakadu
      a inače o svrhi života http://www.dagroup.org/jyotish.html

      Izbriši
    4. Trebalo mi je dugo da shvatim (spoznam) da smo ovdje zbog duhovnog rasta, zbog evoucije duše, zbog utisaka....i baš sam bila nadahnuta i sretna, a onda opet pitanje -A koja je svrha toga? Zašto? Odgovor je - da se stopimo s vječnom ljubavlju, bogom....A ja opet pitam -A zašto? Koja je svrha? Mislim da mora biti još nešto. Ili da zaboravim to grozno pitanje Zašto?

      Izbriši
  21. Pozdrav! :-)))

    @Adrian
    "Ali, tvoja ponuđena alternativa je također dubiozna. Mayin zatvor nema čuvara. "Osloniti se na sebe" moglo bi biti upravo ono što nas drži unutra."

    mislim na oslanjanje na nešto, odakle pulsira život, ishodište, preteču.. nisam baš voljan koristiti kojekakvo apstraktno nazivlje (duša, atman, jiva...), dosadno je, jer nosi neka semantička "značenja" koja se zavuku u um i za koje um se zakvači i batrga predodžbama... smatram da isključivo od nas ovisi hoćemo li prozreti iluziju i osloboditi je se, a ne od oslanjanja na nešto ili nekoga tko će to umjesto nas učiniti. vjernik upravo o tome sanja, spasenju...

    neprosvijetljena osoba, kako vidim i osjećam, u suštini je vrlo nemoćna i jadna, jer uživanje i doživljaj sreće ovisi joj pretežno (možda i jedino) od vanjskih čimbenika, dakle od objekata sreće.

    sve mi se čini da smo sami prepušteni sebi krenemo li spoznavati/osvješćivati netaknutu najdublju prirodu stvarnosti. svakako je za taj čin neophodna velika hrabrost i odvažna usmjerenost ka oslobođenju. vjerojatno u samom raskoraku između dvije stvarnosti, iluzorne i ishodišne, čovjek osjeća se najkrhkije jer iluziju (lažni oslonac) odbacuje dok preteču svega još nije potpuno konsolidirao u svjesnosti.

    @Elli
    da, negdje u dubini osjeća se "zov" potpune slobode koja nije opterećena uvjetovanostima i koja je u stanju isprati (ispraviti) sve zablude kreirane u neznanju.. čini se kao da "želi" biti primijećena i oživljena u svjesnome životu.

    poz.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. isprati (ispraviti) sve zablude kreirane u neznanju.. Ah, nekada mislim,blago onima koji žive u neznanju :) Od danas do sutra. No, sigurno i ja živim u neznanju. Najteže je pobjediti ego,ego je uzrok svih zabluda i iluzija. Možda smo svi mi jedan ogroman organizam koji zajedno funkcionira ali toga nismo svjesni,a opet čovjek sam dođe i sam ode.

      Izbriši
  22. da li netko zna što znači ganapati bappa moriya?
    kkd

    OdgovoriIzbriši
  23. Postojanje i bivanje u ovom trenutku sa pozitivošću je po meni jedino smisleno što možemo učiniti sada, sve ostalo, lekcije koje moramo naučiti, odgovori koje tražimo pa i sam izlazak iz iluzije dogodit će se sam po sebi neizbježno, prije ili kasnije bez obzira da li trošimo puno vremena razmišljajući o tome ili jednostavno živimo.

    OdgovoriIzbriši
  24. Ok, previše komentara za ugodno čitanje i snalaženje!

    A ima i nastavak teksta pod naslovom "Iluzija u vašem životu". Možemo nastaviti tamo.

    www.sunutarnjestrane.blogspot.com/2013/03/iluzija-u-vasem-zivotu.html

    OdgovoriIzbriši
  25. Pozdrav,
    koji je izvor ove price? I susreta s mayom?

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.