18. 07. 2013.

Kako vježbati intuiciju?

Ako bi vam netko rekao da s potrošenih pet minuta dnevno možete probuditi svoje skrivene sposobnosti, otkriti zaboravljena područja svoga duha i znatno povećati broj dobrih i uspješnih odluka koje donosite u životu, vjerojatno otprve ne biste povjerovali. Budući da vam upravo to želim reći ovim člankom, riskiram da odmahnete rukom i ne nastavite čitati. Ipak, nadam se da to nećete učiniti nego da ćete potrošiti tih dragocjenih pet minuta – za sada na čitanje, a kasnije i na vježbanje intuicije.

O intuiciji se mnogo govori, ali se zapravo jako malo zna. Riječ je to koju upotrebljavamo svakodnevno. Kad kažem da smo nešto "intuitivno" znali, mislimo na nešto što je jasno samo po sebi, što je "očigledno" i čemu ne treba objašnjavanja.

Intuicija ne predstavlja mističnu sposobnost koja pripada malobrojnima. Vjerojatno su neki ljudi intuitivniji od drugih, ali svatko, ama baš svatko, posjeduje svoju "dozu" uspavane intuicije.

Kažem "uspavane" zato što nas tijekom života zapravo nitko ne podučava kako koristiti tu sposobnost. Sve što su nam ikada rekli o odlukama zasnivalo se na "razmišljanju", "vaganju", "zdravom razumu" i drugim oblicima korištenja intelekta odnosno znanja. Međutim, da li možemo reći da nas je to osposobilo za donošenje dobrih odluka u životu?

Teško, jer se najveći broj odluka donosi sasvim drugačije. (Ne)slavni prvi utisak za kojeg kažu da je najvažniji; speeddating koji je popularan zato jer je djelotvoran (ne treba vam mnogo vremena da shvatite tko vam je zanimljiv, a tko nije); mnogobrojni uspješni ulagači koji djeluju po "osjećaju" (ne omalovažavajući racionalnu analizu tržišta i stručnu pripremljenost); geniji iz raznih područja koji svojim "uvidima" iznenađuju običan puk; i tako dalje. Sve su to primjeri brzog i djelotvornog intuitivnog donošenja odluka.

Intuicija može obuhvaćati mnogo toga. Nekad se svodi na nesvjesno procesuiranje podataka koje dobivamo osjetilima; ponekad je ovisna o količini prethodno uloženog vremena u stjecanje znanja i vještina koje su sada automatizirane; a ponekad doista zadire u tajanstvena područja koja za sada znanost ne može objasniti i koja su predmet istraživanja duhovnih i drugih rubnih područja.

Međutim, kako god objasnili intuiciju, svi se slažu da je to opće ljudska sposobnost te da je zbog našeg načina života potpuno zanemarena. Neki idu tako daleko da tvrde kako sve odluke zapravo donosimo manje-više intuitivno, iako toga nismo svjesni i iako ih naknadno opravdavamo nekim racionalnim objašnjenjem.

Kako god bilo, intuicija je nešto što se može – a možda bi se moglo reći i mora – vježbati! Moguće je da je upravo intuicija jedan od važnih kotačića koji nedostaje današnjem svijetu i zbog čega on ne izgleda onoliko dobro koliko bi mogao.

Budimo konkretni: što činite da biste unaprijedili svoju intuiciju? Kako ju vježbate? Nažalost, iskren odgovor većine ljudi će biti da ju ponekad koristi, ali da ju nikad ne vježba.

Kad sam prije više od petnaest godina pisao svoju knjigu "Intuicija – mudrost pravoga izbora", u njoj sam predložio suvremenu vježbu koja se danas razvila u I-synchro-U sistem: odgovarate na pitanje čiji sadržaj ne znate.

I-synchro-U ima svoju sinkronističku komponentu, ali jedan od glavnih razloga zašto je koristan nalazi se upravo u mogućnosti da SVAKODNEVNO bez mnogo potrošenog vremena (pet minuta koje sam spomenuo na početku su gornja granica, može se i u dvije), vježbate svoje "intuitivne mišiće".

Zvuči neobično, zar ne? Koristeći I-synchro-U odgovarat ćete na pitanja čiji sadržaj vam je nepoznat. U tome je bit intuicije: da počnete koristiti ono što do sada niste koristili: osjećaj, slutnju, sinkronicitet... Tako vježbate one "mentalne mišiće" koje ste do sada zanemarili.

I-synchro-U je idealna vježbaonica intuicije! To je, barem koliko znam, jedino svima dostupno mjesto na kojem mogu svakodnevno, bez troškova (besplatno je!) sudjelovati u nečem vrlo uzbudljivom: mogu vježbati svoju intuiciju, a istovremeno koristiti I-synchro-U sistem kao genarator intuitivnih odgovora za svoja vlastita pitanja!

Povrh svega, sistem je postavljen tako da nakon datog odgovora imate mogućnost provjere svoje točnosti u smislu da vam pitanje postane vidljivo! Savršen način da intuiciju izvučete ispod tepiha mistike i vidite koliko ste bili točni, a koliko ste zapravo samo zamišljali da ju koristite.

Svijetu je potrebno više osjećaja i pouzadnih intuitivnih odluka. To isto je potrebno i vama. Što čekate? Počnite vježbati!

06. 07. 2013.

Tko je zdravlje okrenuo naopačke?

Moja prijateljica, dr. Željka Lovrić, liječnica zapadne medicine koja se već dugi niz godina školuje i specijalizira u ajurvedi, Indijskoj tradicionalnoj medicini, ispričala mi je anegdotu koja mi se čini značajnom. Kad su svog predavača, ajurvedskog liječnika Dr. Guptu, upitali što ajurvedski liječnik radi kad čovjek dobije srčani napad, ovaj je bez razmišljanja odgovorio: "Par aspirina i pozovete hitnu pomoć!"

Umijesto čudotvornog ajurvedskog lijeka, nekoliko odbajanih mantri iznad glave pacijenta ili nečeg tako mističnog – hitna pomoć! To isto bi uradio i naš liječnik opće prakse ili, što se toga tiče, bilo tko od nas. Da li to ukazuje na suštinsku nemoć tradicionalne medicine pred ozbiljnim zdravstvenim problemom?

Uopće ne. To svakako ne sprečava dr. Guptu da vodi uspješnu ajurvedsku kliniku te da dugi niz godina spašava živote i podučava druge liječnike kako to raditi. Također, to ne bi trebalo spriječiti vas ili mene, odnosno bilo koga tko se želi posvetiti svome zdravlju da u nekom trenutku svog života upotrijebi znanje tradicionalne medicine, bilo da se radi o duboko strukturiranom znanju poput ajurvede, narodnom travarstvu ili nekom alternativnom pristupu.

Čini mi se da glavno pitanje nije da li nešto djeluje ili ne, već KADA upotrijebiti jedno, a kada drugo. Ako zanemarimo rat na razini svjetonazora, a često i običnog ljudskog ega te financijske pohlepe između zagovornika raznih zdravstvenih pristupa (to je teško zanemariti, znam, ali hajdemo se na trenutak praviti da smo zanemarili), za običnog čovjeka bilo bi važno barem okvirno razumjeti kako stvari stoje u tom području. Naime, većina uglavnom neće imati sreće da naiđe na razumnog liječnika poput dr. Gupte ili njegovih učenika, već će imati posla ili sa strogo indoktriniranim zapadnjačkim specijalistima ili s pretjerano ushićenim alternativcima. I jedni i drugi mogu vam nanijeti štetu.

Promotrite slijedeći dijagram:




Dijagram je, nadam se, sam po sebi jasan. Tri kruga predstavljaju tri grube razine našeg zdravlja. Na prvoj razini smo zdravi i nemamo nikakvih vidljivih problema. Na toj razini radi se preventiva u obliku vježbanja, meditacije i pravilne prehrane.

Druga razina je stanje neravnoteže ili poremećaja, od blagog do umjerenog. To je stanje u kojem bi bilo najbolje okrenuti se tradicionalnim i alternativnim pristupima koji su obično sporiji nego zapadna medicina, ali su cjeloviti, ne izazivaju popratne pojave i doista liječe u punom smislu riječi, ne samo simptome nego i uzroke problema.

Treća razina je razina ozbiljnih bolesti i životne opasnosti. Možemo se smatrati sretnim što živimo u vremenu kad se medicina razvila do te mjere da nam može spasiti život kad je najgore, u slučaju nesreća, potrebnih operacija, transplatacija i snažnih lijekova koji će djelovati trenutno i brzo nas odmaknuti od ruba smrti.

Naravno, krugovi se preklapaju, postoje sive zone*, pa je najvažnija stvar odrediti gdje se nalazite i što vam je u tom trenutku potrebno. Međutim, u većini slučajeva je zapravo vrlo jasno jeste li zdravi, imate li neke zdravstvene teškoće ili se nalazite u smrtnoj opasnosti.


* Kod pregleda teksta, dr. Željka Lovrić je napisala slijedeću primjedbu: "Istaknula bih kronične bolesti, koje nisu samo poremećaj ravnoteže nego ozbiljne bolesti, a ajurveda ih često liječi uspješnije od zapadne medicine. Te kronične bolesti su u stvari siva zona između kruga 2 i 3. Česte su, i zapravo u Europi najvažniji zdravstveni problem, pa ih je važno spomenuti. Dakle, već postoji zdravstveni problem (krug 3) ali se često uspješno liječi ajurvedom ili kombinacijom aju i zapadne medicine."



E, sad, problem je u tome što nisu svi liječnici poput dr. Gupte koji shvaća kud što spada i kako se čemu pristupa. Tipični zapadni liječnik neće priznati manjkavosti zapadne medicine, posebice farmacije i tretirat će vas uvijek isto. U biti, za blaže probleme dat će vam neku tabletu da vas se riješi. Ako niste u životnoj opasnosti, što će zapravo s vama? Lijekovi koje ćete dobiti možda će ublažiti simptome, ali će zato stvoriti osnovu za druge poremećaje ili čak trenutno izazvati neželjene popratne pojave.

Alternativci, posebice oni neobrazovaniji koji se doista mogu nazvati štetnim šarlatanima, će hvaliti svoje metode u nebesa, gurati se tamo gdje ne trebaju biti, davati nadu tamo gdje je zaludna i često spriječiti ljude u dobivanju adekvatne medicinske pomoći.

Tko je kriv za takvo stanje? Tko je brigu za zdravlje okrenuo naglavačke?

Iako bi sad mogli diskutirati o sustavu, financijama, zavjerama itd., mene zanima prvenstveno ono što mi možemo učiniti. A možemo prije svega razumjeti kakvo je stanje stvari. U biti, MI smo ti koji smo, svjesno ili nesvjesno, postavili stvari ukrivo.

Kako zdravstveno funkcionira prosječan čovjek?

Kad je na razini jedan, dakle zdrav, ne bavi se nikakvom preventivom. Nije ga briga za meditaciju, prehranu ili redovito vježbanje.

Kad se nađe na razini dva, dakle ima neke blage ili umjerene zdravstvene teškoće, odmah trči liječniku po recept za neku tabletu. Znači, ponovo ne radi ono što bi na toj razini trebao. već se okreće sredstvima razine tri – alopatskim ljekovima. Ne pristupa cjelovito svom zdravlju nego traži "čarobni metak" za spas svoga tijela.

I na posljetku, kad se teško razboli i shvati da mu zapadna medicina možda može presaditi koji organ, nakljukati ga lijekovima tako da može samostalno hodati i otići do toaleta, ali mu ni ukom slučaju i nikako ne može vratiti zdravlje, e onda se okreće alternativnoj medicini, dakle, nečemu što se po definiciji ne odnosi na njega, baš kao što se ajurvedski pristup iz anegdote s početka teksta ne odnosi na čovjeka koji upravo doživljava srčani napad.

Tako razmišlja prosječan čovjek. I tko je za to kriv? Očito, zdravstveni djelatnici kao i čitav sustav za sada nemaju namjeru obrazovati ljude u zdravstvenom smislu. Iz očitih razloga (uglavnom financijskih, a onda iz razloga taštine i borbe za svjetonazor) to se neće dogoditi. Ostajemo prepušteni sami sebi.

Dakle, pamet u glavu. Počnite misliti o sebi i svom životu prije nego bude kasno. Morate razumjeti da vam sredstva razine jedan i dva neće pomoći kad dođete na treću razinu zdravstvenog stanja. Doduše, može se dogoditi da netko počne s meditacijom i odjednom bubreg koji nije radio proradi, ili se dogodi neko drugo čudesno iscjeljenje. Ali, ne treba računati na to. To su čuda koja se događaju, ali vrlo rijetko. Ona su jednako rijetka kao i čudo u kojem bi vam tablete stvorene u farmaceutskoj mašini koje uzimate za neugodu u želucu mogle zapravo poboljšati probavu. To se neće dogoditi, odnosno mogućnost za to su ravne čudu. Ta tableta samo uklanja simptom, trenutno vam olakšava situaciju ali zato ne djeluje cjelovito, ne liječi i ne rješava ništa.

Naravno, metode razine jedan koje jačaju organizam, djeluju preventivno i općenito povoljno, mogu se provoditi stalno, kao i metode razine dva koje u najvećem broju slučajeva nisu suprotne metodama razine tri. Problem nastaje kad jesu, i tu je, kao što sam napisao, najveća stvar odrediti u kojem ste zapravo stanju; jeste li u neposrednoj životnoj opasnosti ili niste. To ponekad nije lako, pa će oko toga uvijek biti rasprava.

Međutim, u načelu, ako razumijete ovaj jednostavan dijagram i ako ste spremni doista poraditi na svome zdravlju te razumjeti često nepoštene motive koji vode zdravstvene profesionalce i neprofesionalce, onda ćete uglavnom i sami znati kad vam je potrebna hitna pomoć, tableta ili kirurški nož, a kad je sasvim u redu piti čajeve, cjelovite lijekove ili primijeniti neke druge alternativne metode.

Što se tiče vježbanja, meditacije i pravilne prehrane, to ionako trebate raditi cijelo vrijeme.