24. 05. 2013.

Za burek sa sirom i bračnu jednakost

Bio sam zgrožen kad sam saznao da jedna subverzivna skupina počinje sa skupljanjem potpisa za promjenu Ustava, a u vezi bureka. Njihova tvrdnja glasi: "Burek je zajednica tijesta i mesa, ničeg drugog."

To jednostavno nije točno! Često sam uživao u bureku sa sirom, a postoje bezbroj dokaza da je upravo takav burek prisutan od kad je svijeta i vijeka! Štoviše, znam da postoji i burek od jabuka, iako bi ga neki nazvali štrudlom.

Zbog navedenog, mislim da se tim subverzivcima ne smije dopustiti da nadglasaju razumne ljude koji znaju da se burek može napraviti od raznih sastojaka.

***

No dobro, počeo sam ovo s burekom, zato jer mi je konzervativna revolucija kojoj svjedočimo u Hrvatskoj u biti smješna. Ali, jasno je, stvari su ozbiljne.  Nije ovo samo tako - na kocki je mnogo toga, pa se ovim napisom jasno opredjeljujem i pozivam sve da učine to isto.

Iako se previše time ne bavim, veselim me što ima ljudi koji imaju hrabrosti suprotstaviti se konzervativnoj zatucanosti. Ali, pritisci na sve strane! Nedavna presuda Ustavnog suda o "proceduralnim pogreškama" u vezi zdravstvenog odgoja je samo naizgled voda na mlin seksomrscima. Nadam se da u javnoj raspravi koja će uslijediti neće biti glasni samo oni, već i svi koji razumiju kakav kamen oko vrata nam se ponovo želi nametnuti.

Na žalost, istina je da crkva i srodne organizacije uvijek smognu novca za velike kampanje, između ostalog dobijaju ga iz državnog proračuna, dok se mali glasići poput onog udruge "David", o oporezivanju crkve, jedva čuju.

S druge strane "u ime obitelji" se želi određenoj skupini ljudi uskratiti osnovna ljudska prava i to staviti u Ustav. Fascinira me što ne razumiju da čak i da se 90% Hrvata izjasni za, recimo, zabranu ulaska na željezničku stanicu Afganistancima, harekrišnovcima i ljubiteljima hrenovki, to jednostavno ne bi moglo stajati tamo. Barem ne ako smo svi ravnopravni. Ako pak zagovaramo diskriminaciju, onda je to druga stvar. Onda možemo, u ime bilo čega, skupljati potpise kakve želimo.

Inače, na osobnoj razini skoro pa de ne bi imao ništa protiv stavljanja copyrighta na riječ "brak" samo raznospolnom paru. Međutim, onda, da svi doista budemo ravnopravni, u taj isti Ustav bi trebalo staviti, recimo:

- zajednica muškarca i muškarca zove se xxxxxx
- zajednica žene i žene zove se  xxxxxxx
- zajednica troje ili više odraslih ljudi zove se xxxxxx

I nakon toga donjeti zakone koji daju ista prava pripadnicima svih tih zajednica, ma kako se zvale.

To je naravno, komplicirano, kad već stoljećima tu stvar, životnu zajednicu zasnovanu na ljubavi i/ili zajedničkim interesima i pravima, zovemo brakom.

Da ne duljim, bez puno razmišljanja i punim plućima sam za bračnu jednakost. Dajem i podršku organiziranju "Marša za bračnu jednakost" i pozivam sve koji mogu: pridružite se u Zagrebu, 27.05.2013.

15. 05. 2013.

Vikend posvećen dekonstrukciji iluzije

Bio je to zanimljiv vikend! U subotu 11.05.2013., stotinjak polaznika (to je, na žalost najveći broj ljudi koje smo mogli "nahraniti" u stanci za ručak), a u nedjelju ponavljanje zbog velikog interesa.

Uobičajeno je da dolaze ljudi iz svih krajeva Hrvatske i Slovenije. Često se pojave i polaznici iz BiH i Srbije. Uz sve njih, ovaj put smo imali i polaznike iz Češke! U svjetlu toga, poneki pojedinačni "vapaji" koji dolaze iz mnogo bližih mjesta u Hrvatskoj, udaljenih ni par sati vožnje od Centra, govore samo o snazi i spremnosti ljudi. Svojevremeno mi nije bilo teško prijeći pola svijeta ne bih li poslušao, čuo, naučio... Drago mi je da još uvijek ima takvih ljudi. Kad vrijeme i prostor nisu prepreka, ništa nije prepreka. Sve ostalo je nespremnost. Bez obzira na izgovore.

No, u ovom slučaju, velik broj ljudi je paradoksalna situacija! Većina "duhovnih tražitelja" su ili na početku, ili razmišljaju o osobnim problemima i kako ih riješiti, ili su željni nekih posebnih iskustava i egzotičnih informacija. Ništa o toga nema veze s prosvjetljenjem.

A opet, ako pogledam unatrag, prije četrdeset godina kad sam kretao na taj put, ništa drugo mi nije bilo važno osim - njegovog kraja! Ima li ga? Postoji li cilj? Može li se do njega? I tu "motivaciju" nisam gubio iz vida nikada.

Možda sam zbog toga sklon misliti da i drugi tako osjećaju. Vjerojatno griješim.

Govoriti o prosvjetljenju, samo po sebi je paradoks. Ipak sam progovorio. Točnije, govorio sam gotovo šest sati! :-)

Na kraju svega, čini mi se da je bilo zanimljivo. Čini mi se da su ljudi otišli kući zbunjeno zadovoljni, sigurni da nisu čuli ono što su očekivali čuti. Neki su mi odmah nakon seminara poslali mailove upozorenja da sam u nekim trenucima bio šokantan i da zbog toga što su se loše osjećali nisu više mogli pratiti predavanje. Neki su nakon sat vremena shvatili da govorim nešto što je suprotno svemu što su do sada čuli o "duhovnosti". Neki su počeli postavljati stotine pitanja, a na kraju zašutjeli, počevši pomalo shvaćati kuda im pokazujem.

Van. Van iz iluzije.

A tamo malo tko želi biti.

***

Poradi vaše informacije seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije" bio je proveden pomoću šest tematskih cjelina:

1. Paradoksi prosvjetljenja
O prosvjetljenju kao nemogućoj misiji, o onima koji ju "žele" izvršiti i o "onima" koji su ju obavili.

2. Komunikacija prosvjetljenja
Zašto je tako užasno teško reći o čemu se radi i zašto je sve što ste ikada čuli o tome (uključujući i ovo) - laž.

3. U zagrljaju Maye
Priča o Mayi, gospodarici iluzija. Kakva je, gdje je, na čemu se temelji, kako djeluje te zašto ju ljudi obožavaju.

4. Slobodni pad
O krizama, "duhovnom učenju", Mayinom jajetu, točkama preokreta i slobodnom padu konačne dekonstrukcije iluzije.

5. Život na Mjesecu
O iskustvima koja pokazuju u istom smjeru ("prst koji pokazuje Mjesec") iako nisu s Mjeseca.

6. Put bez putovanja
Kako doći tamo gdje ne želite biti; kako započeti, provesti i završiti nepostojeće putovanje.



***

Što se mene tiče, za sada sam svoje odradio. Nemam namjeru više govoriti o toj temi barem neko vrijeme. Tko je došao, došao je. Tko je čuo, čuo je. Na jesen ću, ako se stvari tako poslože nastaviti rad s nekima od polaznika seminara. Bit će to oni dovoljno nerazumni (da ne kažem nešto gore od toga), koji će zanemariti sva moja upozorenja i krenuti na put bez povratka.

Što se ostalog tiče, do daljnjeg prosvjetljenje ide u područje šutnje. Osim ako me netko ne povuče za jezik - iako ću se i u tom slučaju pokušati suzdržati. :-)