Supermozak

"Supermozak" je jedna od boljih knjiga iz područja samorazvoja koje su se pojavile u posljednje vrijeme. Ime Deepak Chopra gotovo da obećava zanimljivo štivo, i gotovo da nema potrebe posebno ga predstavljati. Njegov je suradnik na ovoj knjizi Rudolf  E. Tanzi, profesor neurologije na Harvardu i jedan od vodećih stručnjaka u području istraživanja Alzheimerove bolesti.

Za početak, morat ćete postaviti pitanje: što zapravo znamo o ljudskom mozgu? Sudeći prema informacijama u knjizi - više nego prije tridesetak godina, ali još uvijek vrlo malo. Možda ste već čuli podatak da je Einsteinov mozak težio manje nego prosječni ljudski mozak. Isto tako, vjerojatno vas neće iznenaditi činjenica da naši neuroni imaju sposobnost obnavljanja i rasta, te da njihovo nestajanje nije apsolutna nužnost. Knjiga obiluje zanimljivim podacima o mozgu (poput, recimo, primjera mladića čiji je mozak bio gotovo nepostojeći – težio je 100 grama, petnaest puta manje od prosječnog mozga - a koji je usprkos tome živio normalno uz IQ od 126), iznesenim na razumljiv i jednostavan način.

Dakle, ne morate se bojati da ćete se izgubiti u znanstvenoj terminologiji. Upravo suprotno; na trenutke mi se činilo da su urednici knjige namjerno pojednostavili stvari tako da budu "probavljive" doslovno svima. Na nekim bih mjestima, osobno, odabrao malo više znanstvenih podataka, ali shvaćam da bi tako knjiga postala "teža", a pitanje je bi li to pridonijelo njenoj osnovnoj namjeni.

A namjena je – promjena našeg stava o mozgu, razbijanje nekih mitova o tome što možemo a što ne, te uporaba mozga na način koji je većini ljudi danas nepoznat.

Neke će čitatelje te mogućnosti iznenaditi, ali oni čija je pozornost već od ranije na području samorazvoja, pronaći će mnoge potvrde za svoju praksu. Mozak doista reagira na naše misli, osjećaje, ponašanja i uvjerenja. Knjiga donosi i niz strategija koje mogu biti praktično uporabljene, pa se na određeni način može nazvati priručnikom.

Budući da se radi o obilju materijala kojeg nema smisla prepričavati, radije ću istaknuti dvije zamisli koje mi izgledaju iznimno korisne. Prva je ukazivanje na činjenicu da puko pozitivno mišljenje ili "uvjeravanje samoga sebe" u nešto, neće djelovati ako iza toga ne stoji nešto dublje i veće. Zapravo, iza promjene koju će mozak provesti u djelo mora stajati cijeli vaš život. Čarobne misli ne postoje, iako je bolje misliti pozitivno nego negativno. Da bi misli učinile svoje, emocije također moraju biti u skladu s njima. Isto tako i ponašanje.

Mozak reagira na cjelinu, na "matricu" vašega života. Ako je ta "matrica" postavljena pravilno, mozak može učiniti čuda, čak i one stvari koje smatramo nemogućima.

Evo kako to kažu Chopra i Tanzi: "Promjena bez prisile svakako je moguća. Da biste to postigli, morate stvoriti matricu za donošenje boljih odluka. Pod matricom podrazumijevamo postavke vašeg svakodnevnog života. Svatko ima neku matricu. Matrice nekih ljudi omogućuju mnogo lakše donošenje pozitivnih odluka nego matrice drugih ljudi."

"Promjena bez prisile" – ta mi se tvrdnja čini posebno značajnom, jer ako ljudi pristupaju promjeni svog života iz straha, pod pritiskom, zato što nemaju drugog izlaza, zato što se moraju držati nekih pravila itd., tada je vjerojatnost istinske promjene smanjena.

Mozak može činiti čuda, ako mu pritom ne smetamo. U biti, to me dovodi do druge zanimljive zamisli, a to je ona o placebu.

Placebo je pojam s negativnom konotacijom u suvremenoj medicini. Pacijent uzme zašećerenu vodu, misleći da je lijek. I bude mu bolje. Zvuči kao nešto lažno, nešto što se ne događa. Međutim, to nije točno. Placebo je iscjeljenje, ili ozdravljenje, ili poboljšanje, pukom snagom uma. To nije nevažno niti negativno. Upravo suprotno, to otvara jedno sasvim novo područje mogućnosti.

Chopra i Tanzi kažu da 30% ljudi reagira na placebo. Također ukazuju na činjenicu da bi korištenje placeba bila neka vrsta manipulacije pacijentom, što je nedopustivo. Međutim, ako ne manipulirate, ako pacijentu kažete da uzima šećer, a ne lijek, uništili ste placebo. Gdje je rješenje? Kako upotrijebiti snagu mozga, a bez manipulacije?

Autori rješenje vide u znanju o mozgu. Moramo znati više. Moramo istražiti više i biti informirani, te razbiti nametnuta ograničenja koja izviru iz neznanja.

Ako bismo ZNALI što sve mozak može, imali bismo u njega povjerenje. Ne bismo mu smetali u onome što čini, jer ne vjerujemo (nocebo) ili jer smo u strahu. To je otprilike kao kad se porežete. Očistite ranu i nemate nikakve sumnje u to da će koža napraviti svoje i da će rana nakon nekog vremena zacijeliti. To jednostavno znate, ne mislite o tome i dopuštate prirodi da se pobrine za vašu povredu.

U slučaju težih bolesti i opasnosti, javlja se strah, nesigurnost, i u biti počinjete smetati onome što bi mozak, i cijeli vaš sustav, mogli učiniti po tom pitanju.

Naravno, postoje ograničenja; mozak nije svemoguć. Ali, mi ne znamo gdje su granice! Knjiga "Supermozak" zasigurno će vas uvjeriti da one leže daleko izvan našeg sadašnjeg dohvata. U svakom praktičnom smislu, istraživanje mozga - kako ono znanstveno tako i ono svakodnevno, koje provodimo svi mi jednostavno živeći svoj život - nema alternativu.

Budući da želim biti objektivan koliko je god to moguće, moram reći da dva posljednja poglavlja u knjizi nisu po mom ukusu. Chopra ima želju ukazati na "daleke obale" duhovnog oceana, pa nekako uvijek završi na pojmovima "prosvjetljenje" i "Bog". Ne znam gdje je neurolog Tanzi u tim poglavljima, ali Chopra bi zvučio iskrenije da umjesto tih pojmova koristi recimo "usavršeno ljudsko biće", "težnja punom potencijalu" ili nešto takvo. Ovako ispada neuvjerljiv prosječnoj, a posebno znanstvenoj publici. S druge strane, taj je dodir misticizma privlačan mnogima jer, makar bio i netočan, djeluje inspirativno.

Ali, uz tu napomenu, doista smatram knjigu iznimno vrijednom. Čitljiva je i zanimljiva, s mnogo korisnih informacija, a istodobno može poslužiti i kao praktičan priručnik za općenitu aktivaciju mozga, kao i za posebne životne probleme, poput depresije, pretjerane težine ili čak samoiscjeljivanja.

Tamo gdje mozak zataji, supermozak ima rješenje! Najbolja je vijest da supermozak nije umjetna tvorevina - svatko ga od nas nosi na dobro zaštićenom i važnom mjestu: u vlastitoj glavi.

Svijest

Gdje je početna točka u istraživanju duhovnosti? Lako je izgubiti se u obilju ponuda, tehnika i učenja. Unutar širokog područja neodređenih rubova koje se naziva "duhovnost", smjestilo se šareno mnoštvo svega i svačega.

Sve više ljudi osjeća kako bi bilo dobro učiniti "nešto", ali što je to točno, ne znaju reći. U razgovoru s ljudima čujem tvrdnje i rečenice koje s duhovnošću nemaju nikakve veze, a onaj tko ih izgovara uvjeren je da imaju. Štoviše, uvjeren je da se i ja, kao poznati "duhovnjak", s tim slažem. Uglavnom nije tako. Uglavnom se iznenadim raširenošću pogrešnih stavova koji su gotovo dijametralno suprotni onom što poučavam već desetljećima.

No, dobro, dosta lamentiranja. Radije ću ponuditi neko rješenje. :-)

Ako me pitate što bi trebalo prvo napraviti kad krećete u rad "na sebi" i u promjenu svog života, onda je odgovor jednostavan i izravan: naučite dobru tehniku tihe meditacije. Naravno, preporučujem Integralnu meditaciju koju i poučavam.

Ali, već ovdje, na samom početku, nailazimo na probleme. Zamisli o tome ŠTO JE MEDITACIJA ima gotovo toliko mnogo koliko i ljudi koji ju ne prakticiraju. Odgovora na to ZAŠTO ju prakticirati, također je vrlo mnogo. Razlike, sličnosti, usporedbe, rezultati, objašnjenja... svega toga toliko je mnogo da se duhovnom laiku s pravom zavrti u glavi.

U redu, to znači da početna točka koja mi je najprije pala na um, baš i nije početna. Moram zaroniti dublje, preko i izvan raširenih koncepata o meditaciji. Ali, kamo?

Ako sam dosljedan, postoji samo jedno mjesto na koje mogu doći i bez ikakvih sumnji reći da sam došao na početak. To mjesto jest: svijest.

Da, svijest. Jednostavno i čisto, bez bilo kakve mogućnosti rasprave, svijest je osnova našega svijeta, svega što doživljavamo i svega što jesmo.

Ako bilo što mislimo promijeniti, ako bilo što mislimo znati, onda bismo trebali razumjeti što je to po čemu i zbog čega postojimo. Mi smo svjesna bića, zar ne? Svijest je ono što nas određuje.

Ali, koliko znamo o svijesti? Što je ona? Kako iz nje nastaje svjesnost, zapažanje, um, osobnost, duša?

To je, vidite, početna točka u istraživanju duhovnosti. Svijest.

Tek nakon osnovnog razumijevanja prirode svijesti, možemo razumjeti ideju meditacije. A kad nju razumijemo, steći ćemo i savršeno oruđe za prepoznavanje istinske duhovnosti.

Prihvatio sam se obuhvatnog pothvata da u nizu online seminara dostupnih svima izložim temelje duhovnosti. Ako me, dakle, pitate gdje početi istraživanje duhovnosti - evo ovdje, s prvim od tih seminara pod nazivom (kako bi drugačije) "Svijest".

Online seminari izvrsna su mogućnost da razgovarate sa mnom iz udobnosti svoga doma. Pratite video materijale, čitate, prolazite kroz vježbe, odgovarate na pitanja i razgovarate s drugim sudionicima seminara. Sve to u vrijeme koje vama odgovara, bez dodatnih troškova putovanja i vremena.

Što se tiče online seminara "Svijest", njega svakako preporučujem kao uvod u tečaj Integralne meditacije. Kao dodatni motivator može vam poslužiti činjenica da ćemo polaznicima seminara koji kasnije dođu na tečaj Integralne meditacije cijenu seminara (cca 165 kuna) odbiti od cijene tečaja, tako da će seminar za njih biti besplatan.

I da ne zaboravim, u seminar "Svijest" uključeno je preuzimanje kompletne knjige (u elektroničkom obliku, dakle e-knjige) od nekih 150 stranica. Knjiga se zove "Jednostavne tajne dobre meditacije". Napisao sam je tijekom godina istraživanja meditacije kao tehnike za doživljavanje smirenih stanja svijesti. Nikada nije objavljena u tiskanom obliku jer su me zaokupili drugi projekti. Ali, eto, uz pohađanje seminara, dobivate i vrijednu knjigu koja će vam otkriti mnogo toga o tajnama meditacije.

Sve u svemu, online seminar "Svijest" je otvoren. Kliknite na donji link i pročitajte detaljan, korak po korak, sadržaj seminara. I, naravno, upišite se.

Vidimo se tamo. U Svijesti.

Indija - sveta geografija

Nedavno je u izdanju nakladničke kuće Dvostruka duga, izišla izvrsna knjiga "Indija - sveta geografija" autorice Diane Eck.

Dugo vremena sam tražio knjigu o Indiji koja bi na nepristran način predstavila njenu mnogostruku i čarobnu kulturu. Diane Eck je napravila stvarno dobar posao povezujući samo tlo Indije, njenu geografiju, s pričama, mitovima i legendama koje su na osnovi nje nastale. Na određeni način duša Indije izvire iz njenoga tijela: iz rijeka, planina i gradova.

"Indija - sveta geografija" bit će vam zanimljiva zbog obilja informacija koje sadrži (gotovo 600 stranica), ali možda i kao vodič za neko dugo putovanje o kojem već dugo maštate!

Knjigu smo predstavili u petak, 13.12.2013. u Zagrebu. Uvodnu riječ na hindiju održao je profesor dr. Bharat Singh, lektor za hindski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (prijevod Borna Kezele).

Na videu možete osjetiti dijelić atmosfere s promocje na kojoj je bilo oko tri stotine posjetitelja.

Poziv na predavanje: jyotish analiza 2014!

U petak, 13.12.2014., u 18:30, Pučko otvoreno učilište, Zagreb, održat ću predavanje s jyotish analizom dolazeće 2014. godine.

Kao i svake godine, izradio sam pregled događaja, opis razdoblja i ritmova koji nas očekuju. Ovako ukratko, mogu vam reći da nas očekuje vrlo zanimljiva godina! Dao sam joj ime "godina tame i svjetla". Za to ima dobrih razloga jer će ona upravo tako i izgledati: nakon prilično teške prve polovice, očekuje nas optimistično i sjajno razdoblje. Svjetlo je na vidiku, a spremnost za njega u našim je rukama. O detaljima ćete ćuti na predavanju. Ulaz je, naravno, slobodan.


Prije predavanja o jyotishu predstavit ćemo najnoviju knjigu u izdanju Dvostruke duge "Indija - sveta geografija". Imat ćemo čast da nam pozdravnu riječ podrži dr. sci. Bharat Singh, profesor iz Delhija, koji trenutno radi kao lektor za hindski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pozdravna riječ će biti na hindiju, uz osiguran prijevod na hrvatski.

Rahuova pouka

Povodom izlaska knjige "Rahu - bestjelesni demon", održao sam predavanja u Rijeci, Osjeku i Zagrebu. Sadržaj predavanja bio je podudaran (s malim prilagodbama). Za sve vas koji niste mogli doći i uživo slušati o bestjelesnom demonu, ovdje prenosim prijepis glavnih zamisli s predavanja.

***

Živimo u vremenu koje bismo mogli nazvati početkom "post-2012" ere.  Godinu koja ulazi u svoju završnu fazu u jyotish analizi nazvao sam "godinom dekonstrukcije". To otprilike znači da se raspadaju – ili se barem počinju raspadati – sustavi koji nas okružuju i unutar kojih živimo, a koji su odgovorni za mnogo toga u životu ljudi i ostalih stvorenja s kojima dijelimo ovaj planet.

Analiza o kojoj je riječ zasnovana je na jyotishu, drevnoj vještini sagledavanja tendencija vremena. Jyotish nam pruža alate pomoću kojih možemo naslutiti kako će se, barem u okvirima nekih vjerojatnosti, odvijati naš život. U tom smislu, samo da ilustriram način na koji to jyotish radi, u analizi 2013. deveti mjesec je "prokazan" kao najkritičniji. I doista, neposredno prije naznačenog razdoblja – nekoliko dana prije, došlo je do zaoštravanja međunarodnih odnosa. Kriza, naravno, još nije gotova, ali srećom nije došlo do eskalacije sukoba. Da jest, posljedice bi bile strašne.

Jyotish predlaže i preventivne mjere kojima se takva razdoblja mogu na neki način ublažiti, transformirati, ili barem blago preusmjeriti. Jedna takva mjera provedena je od strane stotinjak ljudi u točno naznačeno vrijeme (Šani-Rahu upaja) u Hrvatskoj. Tko zna, možda je upravo to bila ona trunka prašine koja je kretanja u kolektivnoj svijesti čovječanstva za sada preusmjerila u čekanje i strpljivost.

U ovoj trenutnoj krizi sudjeluje i Rahu – karmički princip, prirodni zakon, hvatač i osloboditelj, o kojem govori knjiga povodom čijeg izlaska smo se danas okupili.

Na određeni način i izlazak ove knjige u ovo krizno vrijeme samo po sebi je preventivna mjera. To je tako jer se radi o knjizi koja pripada ciklusu takozvanih "ritualnih priča".

S njima sam počeo prije petnaestak godina, knjigom koja govori o Saturnu, uznimno snažnom astrološkom i arhetipskom simbolu. Veličanstveni Saturn je besplatna knjiga koja je do danas doživjela devetnaest izdanja samo na hrvatskom jeziku, a još je prevedena i izdana u Sloveniji, Srbiji i Ukrajini.

Nakon toga je uslijedila Čarobnica, ritualna priča o Veneri, i Sunčani labirint ritualna priča o Suncu.

I sada je na red došla jedna od "sjenovitih planeta" – sjeverni mjesečev čvor ili Rahu.

Možda je dobro predstavljanje knjige otpočeti pričom o Rahuovom nastanku (koja je ispričana u knjizi Maitreya).

Prema legendi, negdje na samom početku vremena, na svijetu nije bilo ljudi, nego su ga nastanjivali bogovi i demoni koji su, već prema svojoj naravi, bili u stalnom sukobu. Većinu svijeta činio je veliki ocean koji je u svojim dubinama skrivao mnoge dragocjenosti. Između ostalih, tamo se nalazila i amrita, napitak besmrtnosti, koju su željeli i jedni i drugi. Ali, ni bogovi ni demoni nisu mogli sami "promiješati" ocean da bi on izbacio na površinu amritu i ostala blaga. Vasuki, jedan od demona, pristupio je bogovima i predložio da se udruže i da kasnije jednakopravno podijele amritu, te tako postanu besmrtni.

Bogovi su se složili, "bućkanje" prvobitnog oceana je napravljeno zajedničkim snagama, i amrita je isplivala na površinu.

No, umjesto da ispoštuju dogovor, bogovi su prisvojili amritu samo za sebe, a Vasukiju, koji je silom želio istjerati pravdu,  odrezali glavu tako ga ubivši. No, u borbi za amritu, Vasuki je ipak uspio popiti nešto od nje i postao je besmrtan. To jest njegova dva dijela: glava i ostatak tijela, iako razdvojeni, ostali su neumrli.

Bogovi su ih poslali na dva suprotna kraja neba, neka kruže oko Zemlje tako da se nikad ne susretnu.

I tako su nastali sjeverni i južni mjesečev čvor, Rahu i Ketu. Poznati su po tome što izazivaju pomrčine, bilo Sunca ili Mjeseca. Inače ih se ne može vidjeti, osim kao sjenke koje prekrivaju Mjesec ili Sunce, već zavisno od položaja Zemlje između njih.

Već sama ta priča prepuna je simbolike. Ponajprije tu je suradnja između sila dobra i zla da bi se dobio napitak besmrtnosti. Zatim je tu prevara od strane onih koji su naizgled dobri. I naposljetku, činjenica da je demon raspolovljen i poslan na nebo i tako uzdignut na razinu prirodnog zakona koji upravlja ljudskim životima. Sve su to zanimljive stvari, i o Rahu-Ketu simbolici na osnovi priče o njihovom nastanku moglo bi se mnogo toga reći.

Međutim, to ćemo ostaviti za neku drugi prigodu.


Knjiga koja je pred vama i ritualne priče u njoj, govore o onome što se dogodilo poslije! One govore o Rahu-u i njegovoj potrazi za svojim vlastitim tijelom. Ta je potraga osuđena na neuspjeh, jer je tijelo uvijek 180 stuponjeva nasuprot njega. Međutim, to ga ne sprječava da i dalje traži ono za što smatra da mu po pravu pripada i što mu je nepravdom oduzeto.

Ta strastvenost uzaludne potrage je ono što na najbolji način oslikava Rahuovu narav.

U potrazi za tijelom, Rahu luta svijetom i nailazi na ostalih sedam arhetipova koji oblikuju scenografiju jyotisha. Rahu ulazi u određenu interakciju s njima, sa ostalih sedam hvatača, sedam arhetipova, te koristi njihova tijela (ali i umove i sve što oni jesu), da bi okusio život. Doslovce: opsjeda ih.

Svaki od tih arhetipova, kao što nam objašnjava jyotish, dio je našeg života. S njima se poistovjećujemo, u njih vjerujemo, na njih se oslanjamo. Naravno, našim životima ne upravlja samo jedan od njih; svi su u nama, ali poneki od njih prevladava. Međutim, šokantna spoznaja glasi da niti jedan od njih ne može ništa u susretu s bestjelesnim demonom! Rahu ih opsjeda i oni čine stvari koje... Pa, stvari koje čine ljudi.

Netko mi je nakon pročitane knjige rekao: "Ovo je pljuska čovječanstvu! Pljuska svim našim uvjerenjima zbog kojih smo ovaj svijet učinili ovakvim kakav jest."

Slažem se. Zamahnuo sam s veseljem. Iako, ne vjerujem da će mnoge zaboljeti. Šteta, jer... trebalo bi.

Svaki od tih arhetipova (Kralj, Majka, Ratnik, Trgovac, Svećenik, Madam i Sluga), koji se, naravno, povezuju s klasičnim astrološkim načelima, ima svoj način oblikovanja svijeta, želje, potrebe, sklonosti...

U prvoj ritualnoj priči koju sam spomenuo – Veličanstveni Saturn - glavna zamisao ima određenih dodirnih točaka s onim što se događa ovdje. Naime, kralj Vikarama u svojoj nadmenosti pokušava utvrditi koja graha – koji arhetip je najsnažniji i najbolji. Došavši do Saturna, neuglednog, šepavog, otrcanog... čini pogrešku i proglašava ga najmanje vjerojatnim kandidatom za prvo mjesto. Štoviše, ustvrdi da bi svi mogli biti najbolji, ali Saturn sigurno ne. I tu svoju tvrdnju skupo plaća kad mu Saturn tijekom slijedeći sedam i pol godina otkriva svoju moć i vrijednost.

Međutim, kralj Vikarama nije ni stigao do Rahua! Zapeo je na Saturnu i s njim se morao poigrati i od njega mnogo toga naučiti. Rahu – a moram dodati i Ketu – su nešto sasvim drugo. Oni se nalaze s druge strane pojmljivog. Dok je priča o Saturnu shvatljiva i govori o poniznosti, pomaganju, ustrajnosti i duhovnosti; Rahu sve to transcendira i odvodi nas u nepoznato područje u kojem se teško snalazimo. Saturnova poduka bila je smislena; Rahuova poduka je ona o besmislu.

Svi mi pokušavamo u životu pronaći smisao. To je na neki način pokretačka snaga svega što činimo. Pitamo se zašto nam se događa ovo ili ono; pokušavamo pronaći odgovore u religiji, duhovnosti ili u svakodnevnoj životnoj mudrosti. Međutim, koliko god se mi trudili, uvijek postoji neki dio, neka stvar, koja se baš ne uklapa u shemu koju smo zamislili. Uvijek postoji procijep u tkivu konstrukcije koja našem ograničenom umu objašnjava kakav je svemir u kojem živimo.

Ukoliko baš inzistiramo na krpanju tih procijepa, pretvaramo se u fanatike uvjerenja. Mudri ljudi znaju da je naš um ograničen i da mu stvarnost u cjelini izmiče.

U tom smislu, Rahu jest procijep, ali ne u stvarnosti, već u našoj konstrukciji stvarnosti. On nije procijep u postojanju, on je procijep u našoj zamisli o postojanju. Na njega se, u punom smislu riječi odnosi ona budistička izreka koju je upotrijebio Leonard Cohen u svojoj pjesmi Anthem: "Postoji procijep, procijep u svemu; na taj način ulazi svjetlo." ("There is a crack, a crack in everything; That's how the light gets in.")

Dakle, jedna od najvažnijih Rahuovih poruka je upravo ta: koliko god se mi trudili, naši koncepti, zamisli i objašnjenja nikad neće opisati i objasniti stvarnost kakva jest. U njima će uvijek biti rupa, paradoksa, anomalija... Mogli bismo se protiv toga pobuniti i očajnički tražiti potpune odgovore, što čini većina ljudi... ili pak prihvatiti da je sve što vidimo i osjećamo samo zamisao, nepotpuna, ograničena, prilagođena samo nama i nikom drugom, te da i najbolji sustav uvjerenja ima procijepe kroz koje ulazi svjetlost istinske stvarnosti.

I tako, kao nekim čudom, mračni i nevidljivi demon Rahu postaje znak da iluzija ima svoj kraj i da negdje tamo, onkraj konstrukcija, čeka prava stvarnost; istinska stvarnost.

Ta nam se stvarnost ne mora svidjeti. Zapravo, gotovo je sigurno da nam se neće svidjeti. To je zbog toga jer sve što vidimo i doživljavamo, sve o čemu mislimo i što osjećamo, nosi čvrsti pečat karme; čvrsti pečat ove ili one konstrukcije u kojoj sudjelujemo i to ne po kazni i prisilno, već potpuno dragovoljno, s velikom voljom i željom.

Ritualne priče iz ove knjige će vas korak po korak voditi do spoznaje da se iluzornost konstrukcija ne odnosi samo na nama očigledne i općenito prihvaćene negativnosti, poput iluzije moći, opsesije bogatstvom ili iskrivljenim religioznim uvjerenjima. Zapravo, Rahu-u je svejedno jeste li negativni ili pozitivni. Što se njega tiče, iluzija pomaganja drugima, suosjećanja ili želje za znanjem, jednako je iluzorna kao i bilo što drugo. On će se pojaviti kao procijep u vašem životu i neovisno od toga što ste izgradili i koliko ste se za to vezali, pokazat će vam da ste živjeli u prividu.

Sve to skupa može izgledati zastrašujuće. Zapravo, takvo i jest: opasno je te ugrožava temelj na kojem gradimo svoje živote. Rahu će vam pokazati da vam je potreban upravo on da biste imali uvjerenja. Na kraju priča, nakon što je obišao cijeli svijet i susreo se sa svim vrstama ljudi kroz sedam arhetipova, odgovarajući na Ganešovo podrugljivo pitanje o tome koliko ih je opsjeo, Rahu u ljutnji odgovara: "Sve njih! Sve sam ih opsjeo!"

Bez iznimke.

Rahu je s nama.

Kako se nositi s tom situacijom?

Pa, jedan od boljih načina je izreka: "Što je, tu je!" Zapravo, ako ćemo iskreno, to je jedini način. Sve drugo je nalik batrganju gliste kojoj je netko stao na stražnji kraj. Situacija u toj borbi postaje samo gora, nikako bolja. Usprotivite se postojanju procijepa u konstrukciji stvarnosti i postat ćete njegova žrtva. Jer, sve što možete napraviti je neka navodno bolja konstrukcija u kojoj će, naravno, ponovo biti procijepa. I tako u krug, ponovo i ponovo, jako dugo vremena.

Najveću je poduku sam Rahu (a i mi s njim) primio u priči o Madam. Ima ih koji se kunu u ljubav, ali ih je malo koji će razumjeti njenu pravu bit. "Ljubav nije put do ničega", rekla mu je Madam i tako srušila Rahuovu nadu da je možda ljubav ta koja će mu vratiti tijelo.

Nije bila. Ne može. Ljubav ne daje ništa i ne postiže ništa.

Onog trenutka kad joj pristupite s nekom namjerom, ona će pobjeći od vas kao preplašena srna. Mogli biste se jednako tako pokušati sakriti od Sunca iza svoje vlastite sjenke.

Ljubav nije put do nečega.

Ljudi čuju tu rečenicu i nešto se u njima pobuni. Kako, pa zar ljubav nije najveća snaga na ovome svijetu? Zar ljubav ne otvara sva vrata? Zar se ne trebamo osloniti na ljubav i zar ljubav nije sve što nam je potrebno?

Da jest tako, na svijetu ne bi bilo patnje, jer svi ljudi vole. Međutim, osim što vole, očekuju nešto od ljubavi. Svi naši odnosi zasnovani su na očekivanju. Stručnjaci za ljubav vam kažu da morate biti zadovoljni kad volite. I ne trebaju vam to ni reći – to je ono što vi želite. Želite odnos koji će vam dati to i to, koji će zadovoljiti vaše potrebe. Ako to nije slučaj, okrenete se i tražite dalje.

Koliko nam treba vremena da shvatimo kako se ne radi o ljubavi već o potrebi? Možda bi iskrenije i točnije bilo reći: "zadovoljenje potreba je sve što nam treba". Međutim, mi moramo biti romantični i vjerni iluziji u kojoj živimo i kleti se u ljubav, iako pojima nemamo kakva je ona.

Rahu je na trenutak pomislio da bi mu ljubav mogla dati to što traži, ali Madam, arhetip ljubavnice, ga razuvjerava. Ljubav ne traži ništa i ne daje ništa. Sama je sebi dovoljna, nema uzroka ni posljedica, pa ti sad uzmi ili ostavi.

Rahu kreće dalje, po prvi put pomalo zbunjen. Shvaća da je on taj koji je u ljubavi vidio nešto što je njemu bilo na pameti i da točno to čine svi ostali. Opsjednuti sami sobom, mi do ljubavi i ne možemo.

Najvažnije poglavlje u knjizi je ono o Slugi. O tome neću sada, ali ako ima nekog među vama tko je knjigu već pročitao i ima pitanja o Slugi i simbolici te priče, možemo poslije o tome porazgovarati.

Gubitak glave

Par riječi o jednoj od bitnih simboličnih prikaza u priči o Rahu-u, a istodobno i o njegovom parnjaku Ketu-u. Radi se o gubitku glave.

Koliko god tako nešto izgledalo drastično, posebice ako se dogodi da se život nastavlja i nakon takve traume, ta simbolika nije jedinstvena. Štoviše pojavljuje se na nekoliko mjesta, a jedno od najistaknutijih je svakako mitski stvor imenom Ganeš.

Dosta sam pisao o njemu. On se pojavljuje od samog početka praktično u svim ritualnim pričama, a uspio je zauzeti i dvije zasebne knjige priča (Slomljena kljova, Geneš – glavom i surlom). U pričama o Rahuu, pojavljuje se na početku i na kraju, dajući sebi svojstveni lakrdijaški okvir nečemu što bi naizgled trebalo biti vrlo ozbiljno.

Ganeš se pojavljuje kao antiteza tragičnom, grubom, razočaranom i divljem Rahu-u. Iako, treba se reći da je jednako tako nepredvidljiv kao i bestjelesni demon.

Kao što vjerojatno znate, Ganeš ne nosi svoju glavu. Izgubio ju je neposredno nakon rođenja, ali je preživio svoje vlastitito obezglavljenje. Uglavnom nosi slonovsku glavu, ali ju isto tako – kao što ćete saznati u otvaranju knjige – može i skinuti te djelovati bez nje.

Naspram njemu Rahu je samo glava, bez tijela.

Simbolika gubitka glave, drastična kakva jest, predstavlja prosvjetljenje, odnosno nestanak indentiteta koji uzaludno pokušava kontrolirati život.

Dozvolite mi malo čitanja iz završnog dijela knjige, iz poglavlja pod naslovom "Problem glave".

"Zdrav razum, a i doslovna praktičnost, govori nam da je život bez glave nemoguć. Samo Ganešovo postojanje, koliko god mitsko bilo, pa i čitava ritualna priča o Rahuu simbolički ukazuje na neke druge vidove unutar polja mogućnosti. Ganeš kao "bezglavo stvorenje" nema nikakav problem sa svojim postojanjem. On može nositi bilo čiju, bilo kakvu glavu. Ne zamara se pitanjem tko misli njome, tko je u njoj, jer je iz prosvjetljenja to pitanje iluzorno. Misli koje potiču na aktivnost ne pripadaju nikome određenom. Ili, ako hoćete, pripadaju Životu. Tko će ih pomisliti, osvijestiti i provesti, najmanje je važno.

Kao što je riječ bestjelesno u priči poprimila malo drukčije značenje i označila "glavu bez tijela", tako se sada za Ganešovo stanje života može reći da je bezglavo. Naravno, u našim svakodnevnim okvirima to je negativna tvrdnja, posprdna izjava kojom se omalovažava nečije ponašanje.

Kakva pogreška!

Jer, priče koje ste pročitali govore o ponašanju pod utjecajem samo glave; o potpuno "ne-bezglavom" ili "samo-glavom" ponašanju! I prije ste zapravo znali, a sada ste osvijestili kako to izgleda i kuda vodi. Rahu utjelovljuje ponašanje i život zasnovan na glavi koja očajnički želi svoje; koja, barem naizgled, razdvaja, odvaja i skriva cjelinu iza nevažnih dijelova.

Ganešova simbolika, a što se toga tiče i jyotish simbolika Rahuovoga tijela bez glave koje se naziva Ketu, ukazuje na stanje "bezglavosti", kao ne-odvojeno, cjelovito stanje. Bez glave ne postoji onaj dio, koliko god iluzoran bio, koji cjelinu cijepa na dijelove. Posljedica toga je da cjelina nije skrivena. Život teče. Bezglavo i neometano teče.

Rahu, kao stvorenje koje se sastoji samo od glave, čista je suprotnost takvom toku. On prisvaja, on neobuzdano želi, on čezne za nečim svojim i čini mu se da svi drugi to imaju, a samo on ne. U pričama to i jest tako. Njegovo postojanje je bestjelesno. Na taj način se ono što svi mi radimo "uz pomoć" glave, rasteže do krajnjih granica i postaje bolno vidljivo.

Ako biste samo na trenutak zamislili kako bi to bilo da ste samo glava, a da nemate tijelo preko kojeg dolazi većina vašeg iskustva, možda biste lakše shvatili kako se osjeća Rahu. Ne možete dodirnuti stvari; jesti; osjećati; isprazniti crijeva... i još milijun drugih sitnica koje sada prihvaćate zdravo za gotovo zato jer imate tijelo.

Glavi je potrebno tijelo jer inače gubi svoju "uzemljenost" i, u konačnici, smislenost. S druge strane, koliko god se to suprotstavljalo našoj naučenoj potrebi za glavom, barem prema simbolici ritualnih priča, tijelu ona nije potrebna. Ono je vođeno silom života; teče, djeluje, ne razmišlja niti ne prisvaja. Cjelina je sačuvana u svakom svom djeliću.

"Dolje glava!" s pravom bi povikao svatko tko doista razumije "prosvijetljenu" simboliku bezglavosti.

Što činiti?

Ima mnogo toga što bi se moglo govoriti o Rahu-u, o svakoj od njegovih priča pojedinačno, s mnogim sočnim detaljima rahuovske naravi. Međutim, knjigu je najbolje pročitati – i to ne jednom, već više puta.

Prije nego se prepustimo pitanjima i, nadam se, odgovorima, da budem ipak malo praktičan. Što učiniti glede Rahua?

Netko me nedavno pitao: "Kako se boriti protiv njega?"

Samo pitanje je pogrešno. Sama naznaka borbe i već ste pobijeđeni. Ispravnije pitanje bi glasilo: "Kako podnijeti tu situaciju?". Ili možda: "Kako se sprijateljiti s Rahuom?"

Postoje tri razine "djelovanja" koje vam preporučujem. Zapravo, ispravak: prve dvije vam preporučujem. Za treću to ne bih mogao reći, ali ću je spomenuti. Prva je za djecu – pomoću tih postupaka djeca odrastaju. Druga je za odrasle: pomoću njih oni postaju mudri. A treća je za one koji su sve to prošli, nemaju drugog izbora nego iskoračiti izvan bilo kakvih obrazaca i pred njima je jedino slobodni pad prosvjetljenja.

1. Djeci (dobro, da ne bi bilo zabune, ne mislim time na biološku djecu) preporučam: upotrijebite znanje o jyotishu i saznajte gdje je Rahu u vama; kako djeluje i kako će djelovati u budućnosti. U skladu s tim znanjem, upotrijebiti preventivne mjere koje preporučuje jyotish, u smislu pomoći životinjama, beskućnicima, odbačenima, itd. Također, upotrebljavajte labirint preobrazbe – on usklađuje vaš tok energije s rahuovskim energijama. Uz to možete i primjenjivati Rasa tehnike i druge postupke koji će s karmičke strane vaš život učiniti lakšim.

2. "Odraslima" preporučujem meditaciju. Naučite ispravno meditirati. Ne mislim time na takozvane "meditacije" koje radite "glavom" i "namjerom" jer nešto od njih želite (to je još uvijek na razini duhovnog dječjeg vrtića). Prije svega preporučam Integralnu meditaciju, koja će vas odvesti onkraj arhetipova i omogućiti da "operete" karmičke obrasce na najbolji mogući način – u svježini čiste svijesti, u stanju joge. Bez ispravne meditacije, gotovo je nemoguće podnijeti Rahua. A budući da ga morate podnijeti, bolje vam je da meditirate. Osim što ćete se tako sprijateljiti s Rahuom u sebi, meditacija će vam donijeti mnoge druge dobrobiti koje su vam potrebne za život odraslog i mudrog čovjeka.

2. I na kraju, posljednja skupina. Ona je malobrojna u odnosu na prve dvije (mogao bih te dvije podijeliti na više njih, a zainteresiranima preporučujem članak Jaje Maye i izlaz velik poput svemira), ali ipak postoji. Možda čak i raste u posljednje vrijeme, što je rezultat općeprisutnog raspada iluzije. Ako ste se umorili i od mudrosti – koja uglavnom dolazi iz glave, jer Rahua ne možete izbjeći – i ne znaima vas ništa drugo nego dekonstrukcija te iluzije, onda je to ono što slijedi. Ne moram to predlagati ili preporučivati – za one koji su spremni, drugog izbora niti nema. Sve ostalo je premalo, preusko, pre... ljudsko. Radi se o poslu na kraju svih puteva. Međutim, o tome ovdje neću govoriti nadugačko. Morat ćete se sami pobrinuti da dođete do informacija. Ne sumnjam da ćete ih naći.

***

Rahu – bestjelesni demon nije obična knjiga. Možda će vas užasnuti ili iznenaditi; možda u njoj nećete pronaći ništa više od priča... Ne znam, ali, vjerujem da ćete osjetiti ono nešto što me natjeralo da ju ispišem. Nisam namjeravao niti planirao. Dogodilo se iznenada, rahuovski neočekivano. Bio je to dio mojeg života kojeg bi najradije izbjegao, samo da sam mogao. Ali, nisam.

Umjesto da pobjegnem, napisao sam ovu knjigu, tako da - možda - oni koji ju budu čitali ni ne moraju bježati.

Rahuova glava u Pandorinoj kutiji

Mia Stark, "Svećenik"
ilustracija u knjizi
"Rahu - bestjelesni demon"

Često dobivam mailove s pohvalama i pokudama glede nečega što sam napravio, napisao ili izrekao. Neki od njih su vrlo emocionalni - na jednu ili na drugu stranu, što je sasvim u redu.

Nedavno sam povodom izlaska knjige "Rahu - bestjelesni demon" mailom dobio cijelu malu "recenziju". Odlučio sam ju objaviti, uz dozvolu njene autorice, IV. Razlog je taj što je "Rahu" doista neobična knjiga. I inače se događa da ljudi čuju što žele čuti, shvate ono što misle da je potrebno shvatiti i što od ranije znaju. Ono što je izvan tog kruga poznatog, teško se probija unutra i još teže se prihvaća. U slučaju Rahua, koji u cijelini pripada području nepoznatog, takav proboj je u potpunosti nemoguć. A opet, mi ljudi volimo zagonetke; volimo istraživati tajanstveno. I to je u redu, tako dugo dok si ne umislimo da znamo ono što ne možemo znati.

Ima u tom mailu i nekih osobnih detalja za koje sam najprije pomislio da je bolje ne izlagati ih javnosti, ali na kraju... ovo su iskrene riječi. Tako je kako je, nema nikakvog razloga oduzimati im na životnosti.

Pročitajte što piše IV, a nakon toga bih volio znati što o tome mislite VI! :-)

***

"Rahu me još drži pod dojmom. I osjećam da neće još dugo popustiti, što je dobro. Mislim na knjigu, naravno. :-)

O opsjednutosti ne moramo, "što je tu je". Zaista mi se svidjela. Zanima me samo koliko će čitatelja iskreno dozvoliti sebi osjetiti sve arhetipove i pozabaviti se sa svakim od njih. Moć racionalizacije je snažna, a navika poricanja još snažnija.

Mislim da se svi pomalo drže, slažu i kimaju s odobravanjem sve tamo do Svećenika. Ali kod njega počinju ozbiljnije teme. Pitanje uvjerenja, primjerice. Koliko je onih koji su knjigu pročitali shvatilo da se tvrdnja "uvjerenje jest opsjednutost", odnosi baš na SVA UVJERENJA?

Koliko ih je selektivno odlučilo prihvatiti da ima strašnih uvjerenja i još strašnijih opsjednutosti, ali kako je lijepo što je Rahu njih poštedio tako nečeg i u njihovom životu zaigrao "drugačije" karte? Baš me zanima...

Slijedi pitanje smisla. I to mi se jaaaako sviđa. Baš prigodno za mene!!! Koliko sam vremena i godina i energije potrošila tražeći ga?!!!???  I danas to činim!!! Doduše rijetko i sve rjeđe, ali pojma nemam, možda se još vrati!!!  Ne daj Bože.

Da se vratim na Trgovca. :-) U njemu me ima najviše, barem mi se sada tako čini. Moj prilagodljivi debilitirani Budh, diplomata, uvijek ima spremno rješenje.... Jbg, svi smo opsjednuti.

Sviđaju mi se i prva tri. Iluzija moći, 'istinitosti' i 'iskrenosti' osjećaja, iluzija hrabrosti. Kako lijepo ispričano. Svi ih krijemo i svi se kunemo kako je u našem životu priča ipak drugačija... Čula sam nečiji komentar kako nisi dotakao niti jednu Rahuovu pozitivnu osobinu!? Pa naveo si ih sve odreda!!! Nevjerojatno je koliko smo sposobni ne-vidjeti.

Madam. Tvoja priča. Bit ću tašta i reći i moja. Probati otvorenu ljubav znači probati život, zagristi ga punim ustima i prožvakati sadržaj.  Povratka nema. Mislim da je priča o demonizaciji prodaje tijela i prostituciji života ponovno uozbiljila čitatelje. I to nakon što su se odhrvali tvojoj sugestiji da smisla nema i da su uvjerenja opsjednutost. Za to poglavlje ti čestitam. Bilo je iznimno potrebno napisati te riječi i otposlati ih u svijet 'etike, morala i uzvišenih društvenih normi i ideala'.

'Ljubav nije put do nečega. Neće ti ona vratiti tijelo. Ljubav je sama sebi dovoljna. Sve ostalo je izvrdavanje, natezanje i sebično cmizdrenje.' To je citat iz Madam. Pitam se i sama jesam li razumjela što pišeš, iako znam da Ljubav jednostavno jest. Način na koji ju mi ljudi pokušavamo vidjeti, doživjeti, opisati, dati joj svrhu, razlog i smisao 'znači promašiti njezinu bit'.

Dok ovo pišem, čini mi se da je Ljubav trenutak dopuštanja Životu da uzme što je njegovo - naše tijelo, koje prisvajamo i opsjedamo kao bestjelesni demon.

I na kraju Sluga. Opsjedni me ponovno! Vrati me u sigurnost moje iluzije! Vrati me u iluziju moje moći, osjećaja, hrabrosti, prilagodljivosti, uvjerenja, ljubavi... Vrati mi 'moje' tijelo, ne želim biti bestjelesni demon.

Zadnje poglavlje izmiče razumijevanju. I bolje je tako. Ono što ostaje je nastaviti odrastati. Human Adulthood, kako kaže Jed McKenna, sasvim je prihvatljiv način postojanja.

Ono što sam ti htjela napisati u mnogobrojnim neposlanim mailovima bio je neki osvrt na tvoju ulogu u priči 'mojeg' života. :-) Iako zasigurno pristuna, moja se opsjednutost nije protezala na želje. Ili barem vrlo rijetko. Želja da te upoznam bila je jedna takva opsjednutost. Nakon što sam negdje 2003. pročitala 'Maitreyu', čekala sam četiri godine trenutak da se sve posloži i da dođem na savjetovanje. Nisam pojma imala kamo će me to zakotrljati. Došla sam kao i svi duhovni tražitelji, tražeći smjer i smisao. I obratila se nekome tko to sasvim sigurno zna i ima. A kad tamo... ni smjera ni smisla!

Neobično ti hvala na ne-smjeru i ne-smislu. Negdje putem, i tvoja je uloga i ti s njom, izgorila kao hrpica papira, tako da nemam više potrebe za Adrianom-učiteljem. I na tome hvala. :-) Ne mislim da razumijem ili znam, niti da se mogu prilagoditi, niti da sam moćna, hrabra ili osjećajna, niti da poznajem Ljubav, a niti da me 'moje' tijelo sluša. Promatram, svjedočim i nastojim što manje sudjelovati. Moj 'effortless functioning' ponekad biva narušen i Rahu mi odgrize glavu i koješta, ali 'što je tu je' :-)))

Bio je to dugi mail, a opet, sjetila sam se još koječega što sam kao 'trebala' napisati! Tako je to uvijek kod mene, misli prebrze da bi ih ruke slijedile. :-) Možda i bolje, koliko bi ti vremena onda trebalo da pročitaš!? Šalu na stranu, moja - što ti kažeš 'recenzija' - vrlo je štura u usporedbi s Pandorinom kutijom u koju se zavlači čitatelj sa svakom novom stranicom!

Ponovno sam počela čitati i sada se polako, sasvim rahuovski naslađujem raznim finim detaljima koji su mi promakli! Ima toga puno i u tom smislu Rahu je prava ritualna priča koju se može (i mora!) čitati ponovno i ponovno.

Sve što sam napisala naravno da možeš objaviti na blogu. Meni nije toliko važno hoće li biti anonimno ili neće. Što se tiče moje 'zahvale'... možda se na tako nečem ne zahvaljuje. Zapravo, u mojem su slučaju kotačići odavno bili posloženi u nekom čudnom smjeru. I bez obzira na to, svaka situacija vodila me ovdje gdje jesam sada. Ali sve što je uslijedilo nakon mojeg savjetovanja s tobom bilo je - malo je reći, preobražavajuće!

Ima nešto što sam zaboravila napisati, a vrlo je važno. Kad sam rekla da više ne trebam Adriana-učitelja, nisam bila potpuna, jer Adrian poznanik i nadam se prijatelj je netko koga ću uvijek rado čuti ili sresti. Nisam od neke priče (hvalaboguprošlome!!! :-) ) ali volim u dobrom društvu gledati u more ili livadu/šumu i popiti nešto, onako bez razloga. ;-)"

***

Rahu - bestjelesni demon

Koji izraz lica je draži bestjelesnom demonu? :-)

Neobična knjiga nastala u neobičnim okolnostima. "Rahu - bestjelesni demon" je ritualna priča iz područja jyotisha. To je već četvrta po redu (hm, pitam se koliko će mi trebati da ih sve dovršim?). Rahu nije tipičan "junak" - nema baš mnogo toga u njemu na što se čovjek može ugledati. Uglavnom izaziva strah i odbojnost. A opet, on je tu, među nama, u nama, oko nas... i tako će i ostati. Možda je bolje da ga barem pokušamo razumjeti!


Knjigu možete nabaviti kod izdavača Dvostruke duge.


Tekst na naslovnici kaže:

Rahu je bestjelesni demon, neumrla odsječena glava osuđena da zauvijek luta svijetom u potrazi za svojim tijelom. U nemogućnosti da ga pronađe, Rahu posuđuje tuđa tijela, ospjedajući svakog tko mu se nađe na putu. Kako to izgleda kad bestjelesni demon opsjedne arhetipove poput Kralja, Majke, Ratnika, Trgovca, Svećenika, Madam ili Sluge, i kakve to veze ima s vašim vlastitim životom, pročitat ćete u iznenađujuće stvarnim opisima demonske opsjednutosti neuobičajenim za "duhovnu" literaturu.

Pohlepa, igre moći, ubojstva, zaluđenost, emocionalni vrtlozi i mnoštvo drugih predstava odigrava se tijekom potrage jednog demona za vlastitim tijelom. Međutim, oprez! Simbolika priča bi vas mogla uzdrmati, a njihovo značenje za vaš vlastiti život moglo bi vas otposlati na put bez povratka! Ovo je knjiga za one koji imaju hrabrosti suočiti se s konačnom preobrazbom.

"Rahu – bestjelesni demon" četvrta je u nizu takozvanih "ritualnih priča" kojima Adrian P. Kezele na već prepoznatljiv, čitljiv a opet iznenanđujuće obuhvatan način ukazuje na skrivena pravila koja upravljaju našim životom, a da toga najčešće nismo ni svjesni. Ovo je ujedno i četrdeseta, jubilarna knjiga ovog plodnog autora čije su riječi dotakle i promijenile živote mnogobrojnih čitatelja.

Paralelni svemiri, znanost i duhovnost

Posljednjih nekoliko mjeseci uživao sam u proučavanju znanstvenih obzora, nadahnut izvrsnim knjigama fizičara Briana Greena (Elegantni svemir, Tkivo svemira, Skrivena stvarnost), ali i nekih drugih autora po njegovoj preporuci (recimo Paula Daviesa i Victora Stengera). U članku Multiverzum, spomenuo sam da bi bilo zgodno napraviti sažetak mogućih paralelnih svemira prema postojećim fizikalnim teorijama. Međutim, za neka dulja objašnjenja morao bi potrošiti znatno više prostora, a pitanje je koliko bi tako nešto bilo smisleno na ovome mjestu, pa ću ih samo nabrojiti. Dakle, teorijska fizika danas govori da bi multiverzum mogao biti:

Istkani (Quilted)
Inflacijski (ili džepni)
Membranski
Ciklični
Krajolik-multiverzum (Landscape)
Kvantni
Holografski
Simulirani
Konačni

Neki od tih mogućih multiverzuma izviru iz određenih fizikalnih teorija. Primjerice, prvi od njih, Istkani multiverzum (ne znam postoji li ispravniji prijevod riječi "quilted"), zasniva se na jednostavnoj zamisli o beskonačnosti prostora. Ako je prostor beskonačan, kombinacije materijalnih čestica nužno se moraju ponavljati. Kvantni multiverzum je posljedica čvrstog oslanjanja na osnovne postavke kvatne fizike za koju su eksperimentalno potvrđene s velikom točnošću. Njegovo postojanje predložio je još pedesetih godina prošlog stoljeća malo poznati fizičar Hugh Everett. Ideja je isprva odbačena, ali je danas sve više aktualna. Membranski i Landscape multiverzum izvire iz teorije struna, a Holografski iz neočekivanog odnosa entropije i informacija spoznatog u okviru proučavanja crnih rupa. Posljednja dva, Simulirani i Konačni ne izviru iz fizikalnih teorija, već predstavljaju spekulativne mogućnosti, međutim to ne umanjuje mnogućnost njihovog postojanja.

Sve u svemu, kao što sam ranije spomenuo, sa znanstvene strane, paralelni svemiri su mnogo veća vjerojatnost od postojanja samo jednog, ovog našeg u kojem živimo.

Jedan od većih problema koje znanost ima s multiverzumom je eksperimentalno dokazivanje. Za sada se ne nazire neka realna mogućnost za tako nešto. I tu, baš na tom mjestu, duhovnost bi mogla odigrati presudnu ulogu. Ako se, na neki način, iskustveno možemo povezati sa sviješću naših parnjaka u nekom od paralelnih svemira, onda smo samo korak od moguće ideje o praktičnom i eksperimentalnom dokazu. Moglo bi se dogoditi da vrata, koja bi inače možda zauvijek ostaka zatvorena za znanost, budu odškirnuta iznutra, na mjestu kojeg proučava duhovnost.

Naravno, to je za sada samo zamisao. U knjizi "Prije nego odemo predaleko" razradio sam tu zamisao, pokušavši u obliku romana oslikati stvarnost mogućeg multiverzuma, procesa koji se događaju u njemu, te naše moguće višedimenzionalne budućnosti.

Put do cilja uvijek počinje prvim korakom, a u ovom slučaju to je otvorenost uma i shvaćanje da naš svemir nije jedinstven, da sve kazuje da živimo u multiverzumu i da je samo pitanje vremena kad će sadašnje neobične zamisli postati praktična stvarnost.

Multiverzum

Od kad sam počeo govoriti o paralelnim svemirima, posebice nakon knjige "Razdvajanje svjetova" i najnovije "Prije nego odemo predaleko", susrećem se s određenom vrstom nevjerice u svezi ideja o multiverzumu - skupu univerzuma od kojih je ovaj naš samo jedan između mogućih vrlo mnogo ili čak beskonačno mnogo.

To ne može biti, kažu neki. Nema nikakve osnove za takve tvrdnje, kažu drugi.

Iako mi nije potrebna "osnova" da izrazim svoje iskustvo, koliko god nejasno bilo, ipak s oduševljenjem na svom čitaču elektroničkih knjiga čitam izvrsna objašnjenja fizičara Briana Greena u njegovoj knjizi "The Hidden Reality: Parallel Universes and the Deep Laws of the Cosmos" (Skrivena stvarnost: Paralelni svemiri i duboki zakoni kozmosa).

Knjiga je (kao i njegove prethodne "Elegantni svemir" i "Tkivo svemira") pisana za laike, ali ipak zahtijeva dosta razumijevanja i moguće je da će se pretpostavljeni laici malo teže probijati kroz nju, uspros njenoj zanimljivosti. Doista, Green je uspio od opisa fizikalnih teorija i istraživanja napraviti štivo ravno dobrom romanu misterije. Zapravo, i bolje od toga.

Ipak, za one kojima bi čitanje tako nečeg bilo prezahtjevno, u nekom slijedećem članku (nadam se uskoro) ću pokušati sažeti i kratko opisati svoje razumijevanje znanstvenih teorije koje ukazuju na postojanje multiverzuma. Možda pomogne u razumijevanju te nadasve zanimljive, ali i pomalo skliske teme.

Volio bih da ljudi, kad čuju za paralelne svemire, shvate da se ne radi o fantastici. Brian Green kaže: "Shvatio sam da ljudi koji se tek susretnu s idejama "mnogo svijetova" ili su čak na neki način i upoznati s njima, imaju utisak da se radi o ekstravagantnim špekulacijama. Međutim, to je vrlo daleko od istine... Taj pristup je na određeni način rezultat najkonzervativnijeg okvira koji određuje kvantnu fiziku."

I ne samo kvantnu fiziku, već i druga područja suvremene fizike. Clara Moskowitz, urednica Space.com on-line magazina, u članku o multiverzumu piše: "Iako zamisao može privući lakovjerne, iza nje stoji dobra fizika. Ne radi se samo o jednom načinu da se dođe do multiverzuma - brojne teorije unutar fizike neovisno ukazuju na taj isti zaključak. Zapravo, stručnjaci smatraju da je postojanje skrivenih svemira mnogo vjerojatnija stvarnost od one u kojoj postoji samo jedan svemir, ovaj u kojem živimo."

E sad, okružje u kojem se pojavljuju knjige poput "Razdvajanja svjetova" i "Prije nego odemo predaleko" znatno se razlikuje od znanstvene zajednice. Radi se o duhovnom području i takozvanim "duhovnim" ljudima. Dosadašnje iskustvo mi je pokazalo da i među njima ima iznimno mnogo onih čiji um je zatvoren za nove ideje.

Uvijek mi se činilo da je duhovnost ta koja bi trebala poticati širenje obzora i u idejnom i ISKUSTVENOM smislu biti barem nekoliko koraka ispred znanosti. U slučaju paralelnih svemira i multiverzuma, to nije tako. Teoretski fizičari daleko su nadmašili vizionare iz duhovnog područja, čije se vizije uglavnom ponavljaju. O nekom iskustvu nema ni govora. Izgleda kao da duhovnost čak i u onom najosnovnijem konceptualnom smislu kaska za znanošću.

A ne bi trebalo! Iako malo znamo o tajnama svog vlastitog postojanja, jasno je da su negdje duboko u nama skrivena znanja koja bi nam mogla omogućiti neslućene pothvate. Moguće je da ćemo, samo ako se okrenemo u pravom smjeru, prije stići do susjednih nam svemira, nego do zvijezda u našem još uvijek nedostupnom galaktičkom susjedstvu.

Znanost za sada krči put prema novim obzorima. Pitanje je, međutim, koliko daleko ćemo tako stići bez opipljivog iskustva. A ono je, možda, na dohvat ruke. Ili, još točnije, na dohvat misli.

Ritualne priče

Petra V. Rundek, prijedlog naslovnice
(Stigao je malo prekasno za knjigu,
što je šteta je je ilustracija doista odlična!)

Izvadak iz "Smjernica za čitanje", "Rahu - bestjelesni demon"

***

"Rahu - bestjelesni demon" je "ritualna priča" ili vratha katha, kako bi je nazvali stari Indijci. Primjereno je spomenuti taj naziv budući da se priče koje ćete pročitati oslanjaju na svoj davni izvor – indijsku priču o bućkanju prvobitnog oceana, suradnji sila dobra i zla u tom pothvatu te nepravednoj podjeli amrite, napitka besmrtnosti, koji je nakon toga uslijedio.

U samoj Indiji, usprkos raznim inačicama, ta je priča relativno slabo poznata. Štoviše, malo tko s njom povezuje jednu od njezinih neizravnih posljedica: nastanak dviju graha, nebeskih hvatača imenom Rahu i Ketu. Nastali su iz tijela jednog od zmijolikih nagasa – stvorenja koja su, kako kažu legende, zajedno sa svojim srodnicima nastanjivala Zemlju prije pojave ljudi.

Na stranu zanimljive implikacije o dinosaurima, kao i egzotične tvrdnje o zavjeri gmazova, činjenica je da su, prema legendama i mitovima o jyotishu, indijskoj astrologiji, Rahu i Ketu glava i tijelo (ili ponekad samo –  rep) jednog organizma. Poslani su na dva suprotna kraja neba i sad kruže oko Zemlje zauvijek razdvojeni. Astronomski, radi se o točkama sjecišta između putanja Sunca i Mjeseca gledano sa Zemlje. Kad se te točke poklope s punim Mjesecom (točnije, kad se puni Mjesec nađe u nekoj od tih točaka), rezultat je pomrčina Sunca, odnosno Mjeseca.

Astrološki, to su uglavnom loše vijesti. Zatamnjenje nebeskih tijela koje daju svjetlo ne sluti na dobro. Rahu i Ketu su stoga uglavnom zloguki hvatači; opsjedatelji koji djeluju na ljudski um i razum, ali i osjećaje i porive.

Ipak, knjiga koju držite u ruci ne mora imati nikakve veze s astrologijom. Ne morate znati baš ništa o simbolici koja se nalazi u pozadini priča koje ćete pročitati. Napisane su tako da njihovu unutarnju dinamiku može razumjeti bilo tko, bez obzira na znanje i interese. Na određeni način, ovo su priče o životu; kratki osvrti na ono što se događa oko nas. Neobični, dakako, zasigurno pomalo fantastični, ali ipak prepoznatljivo svakodnevni.

Smisao uobičajenih ritualnih priča je da vam pomognu shvatiti neke stvari i događaje iz vašega života. U redu, u tom smislu i ova će ritualna priča učiniti baš to.

Ako ste kojim slučajem astrolog ili se time bavite iz hobija, vjerujem da će vam ova knjiga pomoći da shvatite nijanse značenja u djelovanju Rahua kao "prirodnog zakona", posebice u sudjelovanju s drugim "nebeskim hvatačima". Ali, to je samo usputna dobrobit ove knjige.

Ritualne priče, kao i svi drugi preventivni postupci trebali bi vas "spasiti" od pretjeranog negativnog djelovanja kozmičkog makroustroja na mikroustroj koji predstavlja vaše tijelo, duh i općenito život. I tu, vidite, nastaje problem. U ovom slučaju to nije moguće!

Naime, ne možete obuzdati divlje, koliko god se trudili. To jest, možete, ali onda se divlje pretvara u pitomost i nestaje. Rahu, kao nositelj divljeg, nestalnog, iznenađujućeg i neuobičajenog, ne može nestati iz vašeg života. To je kao da bi iz njega nestao zrak ili voda. Ne možete nastaviti živjeti bez toga.

Drugim riječima, kako god okrenuli, što god činili, čeka vas iznenađenje! To je Rahu, i ne može, jednostavno ne može biti drukčije.

Stoga ova ritualna priča ima jednu, kažimo to tako, manjkavost. Ona ne uklanja opasnost Rahuovog ugriza iz vašeg života. Može vas učiniti spremnijim na prihvaćanje, i to je sve.

Naglasio sam ovaj vid Rahuovog postojanja zbog poznate činjenice: ljudi uvijek traže nešto za sebe, neku pomoć, izbavljenje, utjehu... Njihova želja za uklanjanjem teškoća je razumljiva. Međutim, u ovom slučaju stvari baš ne mogu ići tim smjerom.

Vjerujem da će, upravo zbog toga, za mnoge čitanje ove ritualne priče biti iznenađujuće. Dojam bi mogao biti pomalo mračan, a osjećaji koji se javljaju neočekivani. Ali, na posljetku, neočekivanost je Rahuova glavna značajka. Čak i oni koji misle da nešto znaju o njemu, vjerojatno će biti začuđeni. Potrebno je neko vrijeme prije nego se demon prepozna u  njegovom stvarnom obliku i funkciji. Tek kada se to dogodi, može se shvatiti puno značenje ovih priča.

Što se mene tiče, Rahu me uhvatio nespremnog (on to uvijek čini, zapamtite to – ne možete biti spremni za njega, koliko god se trudili). Nisam namjeravao pisati o njemu niti se posebno baviti njegovom problematikom. Što to vrijedi, međutim, kad se demon poput njega počne šetkati amo-tamo, na mjestu na kojem ga ne želite – vrlo blizu vaše glave?

Nakon što je počeo sa svojim poslom, trebalo mi je gotovo šest mjeseci da shvatim zbog čega je tome tako (zbog ove knjige, naravno, a i zbog još nekih stvari i zbivanja u mojem životu). Tijekom tog vremena propustio me kroz neočekivana tjelesna iskustva i simptome teško dokučive zdravstvenim znalcima. Također me izbacio u orbitu ekstrasenzornih iskustava i doživljaja koje je bolje ne stavljati na papir. Ponovno me suočio sa smrtnošću i prolaznošću kratke improvizacije na zadanu temu života koja nosi moje ime.

Još je ovdje, sa mnom, u trenutku kad sam već završio njegove priče i pišem ovaj uvod. I još uvijek ne znamo kako će završiti njegov posjet.

Ali, znamo što je iz njega proizašlo!

Kao što ćete uskoro saznati iz priča koje slijede, Rahu je prisutan u našim životima. Neizbježan je. On je dio tijesta iz kojega smo načinjeni.

Inače je nevidljiv i djeluje poput skrivenog sastojka nekog jela, koji vam se čini jako poznatim. Na vrhu vam je jezika, ali ne možete točno odrediti o čemu se radi. S druge strane, najbolje ga vidite, najbliži vam je, kad se dogodi nešto zapanjujuće, nešto potpuno neočekivano. To može biti nešto izvana pa je jedan dio njegove poduke prihvaćanje stvari kakve jesu. Ali, često zapravo iznenadimo sami sebe čineći nešto za što smo uvijek mislili da nikada nećemo.

Ukupni rezultat ove knjige bi trebao biti "ritualan", duboko simboličan i arhetipski pomak prema shvaćanju Rahua kao bestjelesnog demona. Cijela stvar počinje jednim neočekivanim uvidom u stanje živog stvorenja koje se sastoji samo od glave. Vjerojatno se nikada niste ozbiljno zapitali kako biste se osjećali da se nađete u tom bestjelesnom stanju – da odjednom budete samo glava, a bez tijela?

Počevši od tog neočekivanog pitanja, stvari se razvijaju u jednako tako neočekivanom smjeru.

Rahu, bestjelesni demon, kao i njegov parnjak, Ketu, bezglavi demon, pokazuju u čudnom smjeru. Koliko god užasni bili, za razliku od svega što vam se sviđa, oni pokazuju prema van, na drugu stranu, preko života, ograda, obveza i karme – u smjeru u kojem se nitko zapravo ne usudi gledati.

Nije lako suočiti se s bestjelesnim demonom. Ipak – tek toliko da ne kažete da vas nisam upozorio – ako nastavite čitati, učinit ćete upravo to!

***

Knjiga "Rahu - bestjelesni demon" bit će dostupna već početkom devetog mjeseca 2013. Potražite ju kod izdavača, nakladničke kuće Dvostruka duga!

"Rahu, bestjelesni demon" – uskoro pred vašim očima!

Knjiga je dovršena, lektorirana, ilustrirana, posložena i spremna za tisak! Bit će na stolu i, nadam se, u vašim rukama i pred vašim očima, taman za Šani/Rahu upaju 14.09.2013.

U skladu sa svojom reputacijom, Rahu se očitovao u jednu neobičnu i neočekivanu knjigu. Stoga se nemojte čuditi nad ilustracijama i naslovnicom, jer je sadržaj jednako neočekivan!

Zahvaljujem svima koji su se potrudili i pokušali naslikati ili nacrtati Rahua. Bilo je nekih stvarno dobrih radova, ali na kraju sam odabrao dva: slika na naslovnici (plava Rahuova glava na crnoj pozadini) je djelo Sanje Ristovske Georgijev, a sedam crteža u knjizi iznikli su iz ruku mlade umjetnice Mie Stark (dolje je crtež koji pripada poglavlju pod naslovom "Kralj", kao i odlomak koji opisuje prvi surset Kralja i bestjelesnog demona).

Prije nego knjiga iziđe, objavit ću neke odlomke iz nje – tek toliko da vam probudim apetit za nešto što morate imate u svojoj biblioteci, posebice ako ste ljubitelj ritualnih priča!

Uskoro slijede objašnjenja knjige, njena namjena i važni odlomci iz "smjernica za člitanje"!


"I dalje se držeći za grudi, Kralj je izbuljio oči ne bi li vidio što se to nalazi ispred njega. Nije vidio mnogo, ali ono što je vidio bilo je dovoljno da ga oblije hladan znoj. Nejasna kugla tame, crnija i mračnija od ostatka sobe, polako je dolebdjela točno ispred njega. Kralja je uhvatila tjeskoba veća od bilo čega što je do tada doživio. Poželio je viknuti i dozvati stražu koja zasigurno stoji ispred njegovih vrata, ali nije mogao. Grlo mu se stisnulo i iz njega je izlazilo samo drhtavo isprekidano dahtanje.

Mračna kugla nejasnih obrisa zastala je ispred njegovog lica. Bila je na dohvat ruke, ali Kralj je bio toliko prestravljen da se nije usudio čak ni povući prekrivač ili pokriti se jastukom. Negdje u kutku svog uma znao je da bi nešto trebao učiniti, obraniti se, skočiti s kreveta i pobjeći, učiniti bilo što, samo ne gledati i čekati. No, i taj je kutak bio preplavljen strahom koji ga je potpuno ukočio. Učinilo mu se da mu srce više i ne kuca. Sve je stalo.

I kad je izgledalo da stvar ne može postati gora, kroz prozor, koji je inače zakriven zavjesama, nekako se probila zraka punog Mjeseca. Mračna nakupina čistog užasa koja se nadvila iznad Kralja imala je žućkaste oči! Zatim je iz tame izronilo i šiljato lice, s jako raširenim nosnicama koje kao da su ga njušile. Između tankih usana provirivala su dva bijela šiljka iz čijih je vrhova nešto kapalo. Da je bio prisebniji, Kralj bi vidio i brzi tanki jezik koji je zapalucao prema njemu. To mu je srećom promaklo jer je toga trenutka izgubio svijest."

Ljubav i sloboda

"Trojedna", (11) - 44 - (77)

Ako...

Ako od mene odvratiš lice, moje će srce zarobiti tuga.

Ako pokriješ uši da ne bi čuo moje riječi, plakat ću tiho u samoći.
Ako me odgurneš i zaobiđeš, ako me prokuneš i odbaciš,
ipak ću ti pružiti ruku kad god to poželiš.

Čak i ako sasvim zaboraviš na mene,
ako sve tvoje misli budu strane i daleke,
moja ljubav umrijeti neće.

No, ipak pazi!
Iako je trajnija i čvršća od zemlje i neba,
njoj je potrebna hrana - tvoja sloboda.

Nju moraš njegovati, o njoj se brinuti.
Ne žrtvuj nikad svoje slobode, čak ni u ime moje ljubavi.
Jer ako bi to učinio,
ne znam hoću li tugovati,
ne znam hoću li plakati.
Ali znam da bi moja ljubav mogla umrijeti.

Misli iz "Prije nego odemo predaleko" 1. dio

Knjigu možete nabaviti
u tiskanom i elektroničkom izdanju
www.dvostrukaduga.hr ili
www.elibrika.com

Razlika između destruktivne snage potpuno objektivne tehnologije i nemoći nezreleg uma svjesnog stvorenja koje tom tehnologijom barata, u nekom trenutku postane prevelika. Nije više moguće kontrolirati sve pojedinačne devijacije koje bi mogle nastati i koje imaju štetne posljedice po cijelu zajednicu. Takva društva najprije izlaz traže u povećanom broju propisa te birokratskom i represivnom aparatu. Kretanje u tom smjeru na kraju završava u potpunom ograničenju slobode pojedinca, a to ne može trajati zauvijek. Znači, ako slom ne dođe zbog zlouporabe prljave tehnologije, doći će zbog društvenih nemira.

***

Ljudi ne razumiju stvarnost kako valja. Njihovi doživljaji su u najmanju ruku nejasni, a njihova tumačenja tih doživljaja lažna. Više, manje, ljudi su nalik mjesečarima. Ili, još bolje zombijima koji se kreću naokolo u nekom svom snolikom svijetu, obavljajući unaprijed programirane radnje bez nekog stvarnog kontakta s činjeničnim stanjem oko njih. A to 'zombi stanje' počinje u samom djetinjstvu. Naučeno je. Radi se o priči koju je lako prihvatiti, koja zvuči uvjerljivo, a ipak je potpuno lažna.

***

Bez tog "kozmičkog toka" nema formativne tehnologije. Prevlast ega je umjetno odvajanje od prirodne situacije cjeline. A sva energija, pa i materija, sve što si vidio da koristimo, mora se oslanjati na cjelinu. Ni jedan jedini formativni pomak nije moguće napraviti djelomično. Ili u njemu sudjeluje cjelina, ili se neće dogoditi. To je razlika između svih drugih tehnologija, posebice takozvanh objektivnih, i onog što mi koristimo ovdje.

***

Ovi su mi ljudi govorili o nečem njima tako jednostavnom – o stanju u kojem pojedinac nije odvojen od cjeline Života. Govorili su mi – i pokazali – kako izgledju djeca u koju nije umjetno usađen osjećaj zasebnosti, a time i straha. Iznjeli su mi sasvim drugačiju teoriju razvojne psihologije i time cijeli moj svijet proglasili nezrelim!

***

Ljudi mogu govoriti samo o stvarnima koje stanu u njihov um. Ono što je izvan toga, mora ostati neizgovoreno.

***

Vjera, kao i svako uvjerenje uostalom, nalik je ogledalu. Sve što pomoću njega stvoriš samo je odraz prave stvarnosti.

(Ne)napisana knjiga

Evo, ispričat ću vam kako to izgleda.

Stigne unutarnjom poštom. Pošiljatelj(ica) nepoznat(a). Adrianu stigne obavijest u obliku mentalnog bockanja. Misao koja se javi ide otprilike ovako: "Uh, još jedna! Baš lijepo. Samo, kad ću?"

Točno se zna gdje je, u kojoj svemirsko-mentalnoj ladici, pohranjena na sigurno i kodirana za otvaranje jedino i isključivo pod utjecajem namjere primatelja.

Primatelj (Adrian) ima drugih planova. Kako i ne bi, kad se bavi raznim poslovima koje - uh kako zabavno! – jednom otpočete treba i dovršiti.

I sad, što?

Napraviti neki plan; osigurati vrijeme, razmaknuti ljude i poslove, tako da se, tada i tamo, može zastati u praznini i pogledati u tu ladicu. Zaviriti u nju, otvoriti paket i vidjeti što je stiglo.

U međuvremenu, bockanje može postati pomalo neugodno. Kako raditi druge stvari kad znate da tamo negdje čeka na vas kozmička pošiljka nepoznatog sadržaja?

Pa se onda malo zabavljate razmišljanjem o tome kako bi to moglo izgledati? Tek toliko da smanjite stalni boc-boc koji osjećate u kutku svog uma. Ili duše. Kakva će biti? Sustavna ili spontana? Racionalna ili osjećajna? Duga i epska ili kratka i lirična? Ili, možda...

Ipak, sve te misli se moraju otjerati. Nakon nekog vremena počnu opasno ličiti na planove, a zapravo su nepotrebni višak. Na njih se može izgubiti jako mnogo vremena, a na kraju se pokažu kao potpuno beskorisne.

Bit će kakva će biti, što ja imam s tim?

I, na posljetku, uvijek dođe to vrijeme. Vrijeme za namjeru.

Kao što je došlo jučer.

Pripremim se. (Dugo sam čekao - bockanje je tu već godinu dana i više - pa je svaka hitnja nepotrebna.)

Tiho popodne. Meditacija. Odmor.

U redu. Sad sam spreman.

Okrećem pažnju unutra. Tražim izvor misli koje su dolazile tako uporno cijelo to vrijeme. Tražim smjer iz kojeg dolaze i pratim ih... tamo... tamo... još malo... evo, tu... Tako!

 

Ah!!!

Tu je!

Cijela; savršena! Svaki detalj... poglavlja, teme, riječi... Sve je tu!

Jedan jedini pogled; jedna jedina vizija!

Knjiga. Nenapisana, ali ipak cijela.

I sve to u jednom trenutku. Čekao sam ga godinu dana, odgađajući ga; opirući se napasti da to napravim ranije. Zato jer znam: jednom kad pogledam, nemam mi spasa! Nema oporavka od tog jednog pogleda. Postoji samo jedno rješenje, jedna stvar koju neizbježno moram učiniti.

I sada je to tu. Ne mogu pobjeći. Ne mogu raditi ništa drugo. Sve postaje besmisleno. Sve gubi važnost.

Postoji samo jedan izlaz.

Napisati knjigu.

Napisati ono što je viđeno u djeliću sekunde.

Što drugo? Kako drugo?

I tako, od jučer je moja sudbina ponovo zacrtana. Opet sam rob kozmičke volje... ili možda kozmičkog hira.

Kako god. Svejedno je.

Knjiga je još uvijek nenapisana.

I tako dugo dok ne umetnem zagrade i knjiga ne postane (ne)napisana, nema slobode za Adriana.

Eto, tako vam to izgleda.

Snimak predavanja "Prije nego odemo predaleko"

Za sve koji nisu mogli doći u Zagreb na predstavljanje knjige "Prije nego odemo predaleko"! Pogledajte snimak dijela predavanja.

Knjiga se može nabaviti preko Dvostruke duge ili u elektroničkom izdanju preko eLibrike.

Prije nego odemo predaleko, Zagreb, 14.12.2012.

Predstavljanje moje najnovije knjige "Prije nego odemo predaleko", jučer navečer u Zagrebu, puna dvorana Pučkog otvorenog učilišta, dvije stotine, a možda i više, posjetitelja.

Pričali smo o procesu razdvajanja svjetova, o mogućnostima koje su pred nama, o individualnim i kolektivnim promjenama koje bi se mogle dogoditi i o tome kako bi se mogle dogoditi.

"Prije nego odemo predaleko" je roman, priča o četvero ljudi iz jednog svijeta koje se našlo u drugom; o njihovom susretu s drugačijim načinom živoita i paradigmamam koje su promijenile i to vrlo brzo, unutar nekoliko generacija. Utopija, fantastika ili duhovna vizija - kako god vam se svidi. Međutim, istodobno to je i neka vrst općeg putokaza; knjiga o smjeru kojim bi svijet nove paradigme mogao krenuti.

Četiri glavne promjene mogu se izreći na vrlo jednostavan način: IZNUTRA PREMA VAN; ŽIVOT JE JEDAN;  SAMOODRŽIVA SLOBODA i LJUBAV NE POZNAJE OGRANIČENJA.

Stvari koje smo već čuli, zar ne? Možda smo ih i čuli, ali pitanje je da li smo ih razumjeli? Gotovo je sigurno da se mali broj ljudi usudi pratiti te jednostavne postavke do njihovog neizbježnog kraja. Ili, još bolje rečeno, do njihove konkretne primjene u svakodnevnom životu.

U knjizi su te postavke razrađene, opisane i konkretizirane. O tome sam govorio jučer na predavanju. A to što sam govorio ponekad, nekima, zvuči kao hereza usmjerena protiv svega ljudskog i civilizacijskog.

S ovim drugim bih se još mogao složiti. S ovim prvim ne. Meni su ljudi jednako dragi kao i sva živa stvorenja.

Konkretizacija tih postavki u praski ukazuje na danas nama gotovo nezamislive stvari poput znanosti i tehnologije zasnovane na svijesti; neograničene besplatne energije dostupne svima; komunikacije i transporta bez nasilne infrastrukture te ostvarenje ljudskog sna o istraživanju svemira. Taj dio nikome ne smeta iako će mnogi u njega posumnjati. Ono što "bode" i tišti" je izmicanje pijedestala "odabranog" i "posebnog" ispod nogu ljudske vrste, koje ima za izravnu posljedicu smanjenje broja ljudi na ovom planetu i poštovanje svakog drugog oblika života. Nadalje, tu je nestanak politike, nehijerarhijsko uređenje društva, nestanak globalnog sustava čija je svrha održanje samog sebe i slobodan život u samoodrživim zajednicma. Posljednja postavka i promjena zadire u trenutnu svetinju svih i svakoga: obitelj kao jedinicu društva. Ovog, naime. Ovakvog, naime.

Veliko je pitanje tko se usudi pogledati u tom smjeru.

Sva sreća da postoje vizije. Sva sreća da postoje knjige!

Zahvaljujem svima na dolasku i podršci!

Knjigu "Prije nego odemo predaleko" možete nabaviti u tiskanom obliku preko Dvostruke duge.

Ali i u ekološkom elektroničkom obliku preko eLibrike.

Beremo z Manco Košir, Ljubljana, 13.12.2012.

Poznata slovenska novinarka, spisateljica, glumica, znanstvenica , humanitarna radnica i još mnogo toga, svestrana Manca Košir, svakog drugog četvrtka vodi vrlo posjećene i cijenjene večeri s nazivom "Beremo z Manco Košir" ("Čitamo s Mancom Košir").

U proljeće ove godine smo uspjeli dogovoriti zajednički slobodan termin - 13.12.2012. Zahvaljujem nadahnutoj Manci na pozivu i izvrsno odvođenoj večeri, a Ljubljani na toploj dobrodošlici.

U prepunoj dvorani kavane hotela Union skupilo se više od 150 slušateljica i slušatelja, atmosfera je bila opuštena i srdačna, a govorili smo o dvije knjige: "Život-smrt-život" koja je nedavno objavljena u Sloveniji, te najnovijoj, upravo izišloj iz tiska, "Prije nego odemo predaleko".

Posebno se zahvaljujem Hermini te ekipi iz Kranja i Bleda na brizi i noćnoj šetnji nevjerojatno i čarobno lijepim središtem Ljubljane!

Točka bez povratka

Proces razdvajanja svjetova je otpočeo i vidljiv je u smislu polarizacije različitih struja razmišljanja, pogleda na svijet, političkih, društvenih i gospodarskih napetosti. Vrlo vjerojatno će na mnogim mjestima prerasti u otvorene sukobe i rat. Tome svjedočimo tijekom niza godina, polako se približavajući vrhuncu.

Na tom putu, (ne)slavna 2012., zapravo je bila jedna od boljih, usprkos negativnim očekivanjima i predviđanjima. Zimski solsticij, 21.12.2012., iako važan i, da tako kažem, "moćan" datum, neće donijeti spektakularne društvene promjene, a vrlo vjerojatno niti bilo kakve kataklizmičke događaje. Nabolje čemu se možete nadati je da iskoristite "energiju" tog trenutka i otvorite vrata drugačijeg svijeta za sebe (kao što će učiniti polaznici Solsticijske preobrazbe).

Međutim, što je s razdvajanjem svjetova? Jesmo li prešli onu nevidljivu granicu nakon koje više nema povrataka i naša će se višedimenzionalna stvarnost raspasti?

Za one koji nisu upoznati s tim, pisao sam o razdvajanju svjetova u svojoj posljednjoj knjizi istog imena. Ovih dana izlazi roman nastao na toj osnovi, s naslovom "Prije nego odemo predaleko", kojeg ću predstaviti 14.12.2012. u Zagrebu.

Ukratko, radi se o neobičnoj, ali ipak ne tako nepoznatoj zamisli o postojanju paralelnih stvarnosti, mogućem kontaktu s njima i utjecaju koje jedna na drugi imaju. Zainteresirani mogu pogledati jednosatni video s predavanja o toj temi (preko 20 tisuća gledanja).

Proces je otpočeo, to je nesumnjivo, ali nije još prešao točku nakon koje postaje nepovratan. Prošle godine u ovo vrijeme često smo razgovarali o tome zašto bismo taj proces uopće morali sprečavati? Nije li prirodno i zapravo sasvim u redu da se neke stvari jednostavno raščiste na najdubljoj razini te da oni koji ne prihvaćaju promjene nastave u svom svemiru, a oni drugi u svom?

Možda bi tako i bilo da je tako jednostavno! Stvari su međutim malo drugačije. Svi smo u istom loncu. Nema bijega iz naše stvarnosti, pa ćemo tako, ako proces doista pređe "horizont događanja" svi osjetiti njegove posljedice. Količina patnje bi u tom slučaju bila znatno veća nego ako bismo uspjeli postići ravnotežu u svome svijetu.

Najčešća pitanja su  glasila: "Kada će to biti?"; "Da li je 21.12.2012. taj datum?"; "Da li ćemo svo to nesumnjivo znati, ili je to informacija za privilegirane?"

U jyotish analizi 2012. godine, objavljenoj prije otprilike godinu dana kao kandidata za točku bez povratka istaknuo sam jedan datum.  To nije bio zimski solsticij, već 27.11.2012!

Da li se ovih dogodilo nešto što bi ukazalo da je proces razdvajanja svjetova nepovratan?

Koliko znam, nije.

To bi trebala biti dobra vijest! Još uvijek smo na okupu, svi mi, i još uvijek se kuhamo na laganoj vatri. To ne znači, međutim, da se konačni korak nakon kojeg nema povratka neće dogoditi bilo kada tijekom sljedećih nekoliko godina (razdvajanje svjetova kao proces smješteno je u razdoblje između 2012. i 2021.)

Što se tiče "privilegirane informacije", kao što sam objašnjavao i ranije, tako i sada ukazujem na činjenicu da će svatko, ili barem velika većina, znati kad je točka bez povratka prijeđena. Ako se to dogodi, samo tkivo naše stvarnosti počet će pokazivati znakove raspadanja. Znatno će se povećati broj neobičnih događanja i to onih koji će biti vidljivi svima. Doslovce, čuti ćete na vijestima za to! Ako neće biti tamo, znači da je sporadično i nevažno.

U međuvremenu, svatko od nas, po svojoj savjesti, čini najviše što može za boljitak svijeta u kojem živimo. Ili za svoj vlastiti boljitak, što bi, u slučaju da pri tom ne ugrožavate druga stvorenja oko sebe, trebala biti ista stvar.

Godina koja je pred nama, 2013., sa stajališta jyotisha, slična je 2012., s malo smanjenom dozom pozitivnih činitelja. Na globlanoj razini stvari će se odvijati u predvidljivom smjeru - dakle nema ništa novog. Na unutarnjoj razini, međutim, za mnoge, to će biti godina stvarnog iskoraka iz lanaca iluzije. Ako se sjećate, 2012. sam prema jyotishu nazvao "godinom buđenja". 2013. je godina "dekonstrukcije".

Što to točno znači, saznat ćete uskoro, u jyotish analizi 2013. koja stiže unutar desetak dana.