22. 05. 2011.

Vrijeme je za prosvjetljenje

Između ostalog, kladim se da je i to bila jedna od vaših plemenitih namjera kad ste, u međuprostoru između dva života, planirali što sve morate doživjeti u ovom! Znam da se toga baš dobro ne sjećate, ali uvjeravam vas, tako je moralo biti. Jer, sve ljubavi, poslovi, prijatelji, radosti, tuge, iznenađenja, dosade i drugi životni sadržaji, nikako nemaju smisla ako nema te jedne stvari – legendarnog prosvjetljenja!

Ali, pobogu što to uopće jest? I zašto se o tome tome tako često priča, a ništa se ne kaže?

Prije trideset šest godina sjetio sam se da sam i ja odlučio prosvijetliti se u ovom životu (opet!), iako mi je čak i tada bilo nešto sumnjivo u toj odluci. Trebat će proći još dvadeset godina dok ne shvatim u čemu je stvar. Ja baš to i nisam mogao odlučiti jer bi to značilo da sam odlučio protiv svog postojanja. Ali, ipak, netko jest odlučio, a ja se, usprkos svemu, oko toga pošteno trudilo provevši sljedeća dva desetljeća u potrazi za ostvarenjem te odluke. Nakon toga, posljednjih petnaestak godina, i dalje se trudi izbjegavati priču o prosvjetljenju, iako ništa drugo ni ne radi već govori samo o tome!

Znam, znam, zvuči zbunjujuće, a tako i jest. Evo još jedne zavrzlame: ako bih želio biti precizan, sve te godine i brojke ne znače ništa, budući da stanje o kojem (ni)je riječ, nema nikakve veze s vremenom, nikad nije ni otpočelo, a ni prestalo, i uvijek je točno takvo kakvo jest, sjećali se mi toga ili ne.

Uh.

Gledajte, to s prosvjetljenjem nikad vam neće biti do kraja jasno, sve dok vam ne postane sasvim jasno! U međuvremenu, možda ćete čuti i pročitati mnogo više o tome što prosvjetljenje nije, nego o tome što ono jest. A ipak, ne smijete odustati – doista, nema ni jedne jedine stvari, ni jednog jedinog razloga zbog kojeg biste za nešto drugo morali učiniti nešto više od onoga što činite za prosvjetljenje!

Negdje u vrijeme dok sam se ja kao trinaestogodišnjak prisjećao nečeg što sam privremeno zaboravio, jedan drugi zaboravko imenom Chuck Hillig se prisjetio i napisao početnicu za zaboravne koju igrom slučaja nisam vidio sve do nedavno. A bilo bi mi mnogo lakše da jesam! Iz želje da vama bude lakše, odlučili smo tu početnicu podijeliti s vama. Ako uspijete probiti se kroz nju, možda nekom od vas iznenada sine da bi bilo dobro prestati zaboravljati. Istina je, ubrzo nakon toga mogli biste ponovo odlučiti zaboraviti da ste zaboravili, međutim, to više neće biti naša briga. Ni Chuckova.

Sada, međutim, uvjeravam vas da ste zaboravili nešto jako, jako, jako važno i da bi bilo sasvim u redu toga se prisjetiti. Zato će mi biti zadovoljstvo predstaviti vam "Prosvjetljenje za početnike", najmudriju slikovnicu za odrasle na svijetu (ovo "za odrasle" nemojte shvatiti pogrešno – ona jest provokativna na mnogo načina, ali je s punim povjerenjem možete pokazati i maloljetnima; vjerojatno će ju shvatiti brže i bolje od takozvanih odraslih!).

Chuck kaže: "Knjiga govori o tome tko si doista TI te kako ( i zašto) si postao ono što se pretvaraš da jesi." A ja dodajem: naizgled jednostavna, poput slikovnice za (mudru) djecu, ova knjiga predstavlja jedno od najkraćih, najjednostavnijih ali istodobno i najzabavnijih objašnjenja pojma 'prosvjetljenje' za koje znam!

Vrijeme je za prosjetljenje!

PS: Planiram vas zabavljati pričom o tome u Zagrebu, 03.06.2011., u 18:30 u Pučkom otvorenom učilištu!

17. 05. 2011.

"Maitreya" objavljena na engleskom!

Od 1995. godine kada je napisana, ova je knjiga prešla dugačak put. Kroz više domaćih izdanja te izdanja u Sloveniji i Srbiji, pa sve do najnovijeg, engleskog izdanja preko AutorHouse-a, sada je konačno dostupna cijelome svijetu!

"Maitreya" nosi podnaslov "duhovna pustolovina". Ali, ona ne samo da opisuje duhovnu pustolovinu, već ju i sama po sebi predstavlja! Nakon mladalačkog buđenja i potrage koja je trajala dvadeset godina, ono što sam tražio pronašao sam na jedinom mjestu gdje se i moglo naći – u sebi. Zatim sam to iskustvo zapisao i podijelio s drugima.

"Maitreya" je za mene bila prekretnica. "Susret" s Ganeshom, prisjećanje na neka davno izgubljena vremena i mnogobrojne unutarnje promjene – sve je to otpočelo s ovom knjigom. Nakon nje, slijedile su mnoge druge, nastale iz istog iskustva i istog izvora.

Mnogi među vama pročitali su je više puta. Mnogima je probudila želju za učenjem jyotisha – svjetla koje tako uspješno vodi naš život. Pojava simpatičnog Ganesha dodirnula je mnoga srca i promijenila način na koji gledamo na legendu o njemu. Odjednom je taj neobični stvor ljudskoga tijela i slonovske glave za mnoge postao živ, prisutan i gotovo opipljiv. Baš onakav kakvim ga i sam doživljavam.

Stotine, pa čak i tisuće, krenule su duhovnim putem, naučivši meditaciju, čitajući druge knjige, proučavajući jyotish, astrologiju drevne indije... Pokrenuta je lavina novih iskustava. I sve je to utemeljeno na priči ispričanoj u "Maitreyi".

Još prije više od deset godina na engleski ju je prevela Vedrana Perica. Zatim je tekst stajao negdje u kompjuterskoj "ladici", čekajući pravo vrijeme. Na inicijativu Marije Perice, Vedranine majke, angažirali smo moju prijateljicu Connie Piesinger kao lektoricu. Connie je napravila ogroman posao prilagođavajući tekst američkom tržištu. Nakon njenih intervencija, tekst je konačno postao onakav kakav mora biti da bi ga i najzahtjevniji čitatelj na engleskom mogao bez problema prihvatiti.

Naizgled, put je bio dug i spor. Ali, vjerujem u dobre razloge za tako nešto. Mi smo možda bili spremni za ono o čemu govori "Maitreya", ali svijet očigledno nije. Sve do nedavno. Sve do sada.

Od ovoga trenutka na dalje "Maitreya – a spiritual adventure" može se kupiti iz bilo koje zemlje na svijetu preko najvećih svjetskih on-line knjižara, poput Amazona.

Zahvalan sam mnogim tisućama ljudi koji su kupnjom podržali daljnji put "Maitreye" u svijet. Također, imam jednu molbu za sve vas kojima nije problem pisati na engleskom. Otiđite na stranicu knjige na Amazonu, "lajkajte" knjigu, i ako je moguće, napišite kratku (ili dulju, kako vam volja) recenziju ili komentar. Knjiga je sada dostupna, ali pravi posao tek počinje. Svima koji će doći, namjerno ili slučajno, do informacije o njoj, pomoći će vaša iskustva i mišljenja. Stoga, ako je moguće, podržite knjigu na Amazonu. I naravno, ako imate prijatelje u inozemstvu kojima je do sada bilo nemoguće čitati moje knjige, proširite informaciju o "Maitreyi".

Iznimno sam sretan što s vama mogu podijeliti ovaj trenutak ushićenja. Zahvaljujem svima na podršci i nadam se da će "Maitreyu" uskoro slijediti mnoge druge knjige koje zaslužuju da ih se čita u svijetu.

15. 05. 2011.

Samo za taj osjećaj!

U časopisu MadeIN objavljen je veliki članak na šest stranica s fotografijama, pod naslovom "Samo za taj osjećaj".

Uvijek mi je bilo zadovoljstvo pisati o jedrenju na dasci, pa kad mi je moj prijatelj Marin Mavra predložio da napišem članak o soulwindsurfingu za MadeIN magazin (časopis se može kupiti u svim prodavaonicama Tiska; koncept je nešto poput "Men's Healtha", a moto im je "Zabava. Informacija. Strast."), naravno da sam pristao!

Priča koja je objavljena u časopisu nije nova za one koji prate moje pisanje, kako ovdje tako i na engleskim Soulwindsurf stranicama. Međutim, drago mi je da će sada i mnogo drugih ljudi imati prigodu čitati o tome.

Kao i uvijek, pokušao sam pokazati kako i zašto je jedrenje na dasci jedan od najljepših sportova ikad izmišljenih. Članak govori o osjećaju "in the flow"; o potrazi za "zonom" i drugim unutarnjim iskustvima koje windsurfing pruža na spontan način. Uvjeren sam da će mnogi nakon čitanja članka poželjeti jedriti – ili se vratiti jedrenju, ako su se iz nekih razloga od toga udaljili.

Cilj mi je bio nadahnuti i potaknuti. Članak izgleda jako lijepo s velikim fotografijama (OVDJE možete pogledati cijeli članak). Privlačno i čitljivo.

Zoran Opalić, jedan od urednika MadeIN-a, Marinov prijatelj, već je počeo jedriti. Zahvalan sam obojici na inicijativi. Mislim da je članak dobar pothvat i vrijedan doprinos popularizaciji jednom od najljepših sportova na svijetu, ali i drugačijem pristupu sportu koji je danas mnogima više nego potreban.

02. 05. 2011.

Jedna Majka, jedan svijet

Prema legendi, Rahu i Ketu nastali su od jednog stvorenja – nagasa (zmijolikog mudraca) imenom Vasuki. Sve što je Vasuki želio bila je pravda. Ali, budući da bogovi nisu željeli podijeliti nektar besmrtnosti s njim, nije imao drugog izbora nego uzeti ga sam. Kao kaznu (ili nagradu, kako gledate), pretvoren je u dva razdvojena, a opet slična kozmička načela. Od tada na dalje, Rahu i Ketu – sjenke koje pomračuju svjetlost – plaše nas pomrčinama, kako onim nad Suncem i Mjesecom, tako i onim nad našim umom i srcem.

Simbolika mjesečevih čvorova (to je astronomsko ime – označava točke sjecišta prividnih putanja Sunca i Mjeseca oko zemlje) obuhvaća hodanje nepoznatim putevima. Oni mogu biti opasni, ali ponekad su neophodni.

Sutra ujutro - 03.05.2011., točno u 3 sata 8 minuta i 36 sekundi  – Rahu i Ketu se sele iz jednog doma u drugi. Taj drugi u kojeg ulaze nije im previše drag. Bit će nezadovoljni, iako će u njemu morati provesti sljedećih osamnaest mjeseci.

Za nas ljude to će značiti sagibanje glave pred silama jačim od nas – silama prirode i same Majke Zemlje. Znamo li dovoljno, jesmo li mudri dovoljno da se promijenimo i preživimo to razdoblje?

Prema načelima jyotisha (indijske astrologije) ovaj kozmički ritam je uvod u situaciju (ne)slavne 2012 godine. (Pročitajte detaljniju jyotish analizu 2011. godine i razdoblja koja su pred nama.) Ponavljam po milijunti put: mnogo toga ovisi od nas. Naši postupci, odluke i djela određuju našu budućnost. Ali, mudri vide i znakove. Jedan od njih se odvija iznad naših glava uparavo sada. Nevidljivi kakvi jesu, Rahu i Ketu sutra označavaju dolazak jednog novog razdoblja. Zoru novog kozmičkog dana. Možda bi bilo dobro da ga započnemo čvrstim odlukama i konkretnim promjenama.

***

Postoji nekoliko priča koje smo ispričali sami sebi i sada u njih čvrsto vjerujemo – do te mjere da smo svoju iluziju stavili u usta svojih bogova.

Jedna od tih priča kaže da je čovjek nešto posebno u odnosu na druga živa stvorenja. Toliko je poseban da je stvoren na sliku Božju, a sve ostalo, živo i neživo, ovdje je samo da njemu služi.

Kakve li arogancije!

Kad dijete nešto pogrešno zaključi, roditelji ga obično blago ispravljaju. Ako se pogreška nastavlja, ispravke postaju uvjerljivije. I na posljetku, ako ni to ne pomaže, roditelj poseže za drastičnim mjerama.

A naš roditelj je onaj isti na čijim se grudima hrane sva živa stvorenja – svaki cvijet i svaka šuma, svaki gušter, dupin, svinja ili krava. Odakle nam pravo svojatati nadređeno mjesto među njima?

Posebni jesmo, kao što su i sva druga stvorenja posebna. Svoju bismo posebnost morali iskoristiti za dobro, a ne za tuđu muku. Uništavamo, ubijamo, svojatamo… ne poštujemo, ne razumijemo i u svom nerazumijevanju smo još i oholi.

Reći ću još jednom vrlo jasno: jedno od najgorih, naotrovnijih i najpogubnijih uvjerenja koja vladaju ljudima je ono o posebnom pravu i nadmoći čovjeka nad drugim vrstama. Zadržimo ga i nećemo preživjeti.

Promijenimo ga i možda još uvijek imamo šansu.

Imamo istu Majku – svi mi. Čak i oni koje mučimo da bismo sami sebe prehranili. Čak i oni koje ubijamo da bismo napravili mjesta za sebe. Majka nam je jedna, i ovaj svijet je jedan. Ljudi će biti ili dio njega - ili će nestati.

Odluka je naša, a vremena više nema mnogo. Učinite nešto SADA.

***

Pridružite se kampanji JEDNA MAJKA, JEDAN SVIJET koju je pokrenula Udruga Umjetnost davanja.

Potražite nas na Facebooku i sudjelujte!