29. 08. 2013.

Brutalna fizika

Iza mojih prethodnih članaka, "Multiverzum" i "Paralelni svemiri: znanost i duhovnost",  stoje mnogi sati laičkog proučavanja suvremene znanosti, posebice fizike. Shvaćam da bi tako nešto moglo nekome biti zamorno, ali meni je predstavljalo neizmjerno zadovoljstvo. Usporedba između vizije znanosti i mojih vlastitih spoznaja te često čudnih zamisli koje iz njih izviru, predstavljala je dobrodošlo osvježenje i otvorila neke nove puteve koji su do sada bili zatvoreni. Posljedice toga ću vjerojatno osjećati, i izraziti, u vremenu koje dolazi.

Između ostalog kontaktirao me jedan od rijetkih teorijskih fizičara u Hrvata (u tekstu pod inicijalima HF), koji se, koliko sam shvatio, primarno bavi suvremenom kozmologijom. Razmijenili smo dosta mailova, a u ovom postu sam, u obliku fingiranog "razgovora" iz njih izvukao neku vrst sažetka. Štivo je dosta zahtjevno pa ako niste baš ljubitelj znanosti... Hm, preporučio bih vam da to ipak pročitate! Naime, čak i ako ne razumijete, informacije koje slijede nisu rezultat proizvoljnih zamisli i špekulacija, niti predstavljaju nečiji uzlet mašte. Iza svakog od spomenutih zaključaka (a neki od njih vas, ako ih stvarno razumijete, mogu ostaviti bez daha!), stoji vrlo čvrsta matematika i fizika - toliko čvrsta da predstavlja sam vrhunac dosadašnje znanstvene misli čovječanstva.

***

HF: "Teorija multiverzuma je nezamislivo fascinantan spoj tri područja unutar same najtemeljnije teorijske fizike: teorije struna (najozbiljniji kandidat za najtemeljniju teoriju prirode), moderne kozmologije (teorije vječne inflacije) i zaboravljene interpretacije kvantne mehanike ("many-world" interpretacije). Već 30-tak godina teorija strune ukazuje na postojanje velikog broja vakuma (u kvantnoj mehanici vakum nije prazan prostor, nego fizikalni objekt koji može biti u velikom broju različitih stanja. Broj različith vakuma (a time i broj različitih svemira) je nevjerojatno velik: 10 na 500!"

Adrian: "To je zapravo dio takozvane 'landscape' varijante multiverzuma. Za usporedbu, u ljudskom tijelu ima 10 na 12-u stanica, a broj atoma u našem svemiru iznosi 10 na 80-u. BROJ ATOMA U NAŠEM SVEMIRU JE NEZNATAN, UPRAVO NEZAMJETNO MALEN PREMA BROJU MOGUĆIH SVEMIRA!"

HF: "Po najmodernijoj verziji teorije, u procesu vjećne inflacije, svemiri se u beskonačnom nizu granaju jedan iz drugog kao mjehurići ili "džepni" svemiri i to vrtoglavim i eksponencijalno velikim prirastom u beskonačnom prostoru. Mi živimo u jednom takvom mjehuriću. Ali, čak i u njemu možemo vidjeti samo nezamislivo malen dio. Svaki mjehurić (koji je unutar nekog većeg, a ovaj unutar još većeg, itd.) širi se brzinom većom od brzine svjetlosti pa sve veći dijelovi našeg mjehurića, izlaze iz našeg vidokruga, odlaze iza "horizonta". Broj različitih stanja koje u pricipu možemo opažati unutar našeg mjehurića je konačan. Taj broj je nezamislivo velik (1 sa 122 nule) ali ipak - konačan. Dakle, broj mjehurića je doslovno beskonačan, a broj različitosti unutar svakog od njih ogroman, ali konačan. Logika tada kaže da se pojedine konfiguracije moraju ponavljati, i to ne jednom ili puno puta nego beskonačno mnogo puta!"

Adrian: "Drugim riječima, svemir poput ovog našeg, točno ovakav, čista kopija, negdje se nalazi tamo vani, zar ne? Zajedno sa svim galaksijama, planetima i ljudima... O varijacijama da ne govorimo - njih je još više."

HF: "Ako dovoljno dugo čekamo, sigurno ćemo se pojaviti negdje, zajedno sa svojim radnim stolom i laptopom. Ali čudima moderne znanosti tu nije kraj. Fizičari dobro znaju da "priroda" najčešće izvodi stvari koje su za nju "najjeftinije" u smislu sačuvanja vjerojatnosti i energije. Tako teorija pokazuje da je puno vjerojatnije da se ponove (ili 'reinkarniraju') manje strukture. Posljedica toga je doslovno otkačena: lakše ćemo pronaći svemir s nama samima ali bez planeta, zvijezda i povijesti, kako plutamo u bezobličnom praznom prostoru! Ukoliko to slijedimo do apsurda, ispada da će se lakše 'reinkarnirati' goli mozak (takozvani Boltzmanovi mozgovi) bez tijela!"

Adrian: "To nas dovodi do pitanja o tipičnom svemiru unutar multiverzuma; o statističkom prosjeku, da tako kažem. Da li je to svemir poput našeg ili nešto sasvim drugačije?"

HF: "Ispada da mi sa tijelom, poviješću i evolucijom, nismo tipični stanovnici multiverzuma, već ovi drugi ("freaky observers"). Da li to stvarno tako, još ne znamo, jer ne znamo računati u prostoru gdje je broj mjehurića neizmjeran (problem mjere)."

Adrian: "Da, što je veće: 1% od beskonačnog ili 60% od beskonačnog? Naizgled je to ovaj drugi broj, ali i prvi i drugi broj su postoci od beskonačnosti, dakle i sami beskonačni..."

HF: "Problem je i komunikacija među dvojnicima, koji žive u različitim mjehurićima. Komunikacija s ogromnim dijelom vlastitog mjehurića (svemira) je nemoguća budući da se naš svemir iza 'promotrivog horizonta' širi brzinom većom od brzine svjetlosti. U kvantnoj fizici, kvantna informacija se može širiti trenutačno, ali klasična informacija ("signal") uvijek se širi najbrže brzinom svjetlosti. Polje, valna funkcija koja opisuje sve dvojnike je sveprožimajuća i trenutačna, ali svaki put kad se desi "klik" tj. kada se reinkarnira pojedini dvojnik, on postaje ograničen zakonima fizike i brzinom širenja signala. Možda ćemo neke odgovore naći i u tvojim budućim knjigama."

Adrian: "Mislim da je komunikacija moguća, to jest, iskustveno znam da jest. Međutim, točno kako to postići - kako ponoviti tu komunikaciju, učiniti ju praktičnom, to je područje koje zahtijeva mnogo ispitivanja. Do sada sam na tome radio u smislu istraživanja formativne tehnologije, a vidjet ćemo kuda će me to odvesti dalje. U tom smislu vidim veliku ulogu duhovnosti, ali moram napomenuti,
one 'pročišćene' od mnogih pogrešnih pretpostavki.

Ali, da se vratim na područje koje mi je za sada najmanje jasno - holografski svemir. Razumijem da površina nekog sustava (prostora), poput našeg svemira, sadrži sve informacije o njegovoj unutrašnjosti, to jest da se radi o paralelnom svemiru u smislu: površina dvodimenzionalna, unutrašnjost trodimenzionalna, odnosno unutrašnjost n dimenzionalna, površina n-1 dimenzionalna.

Ostalo mi je visjeti u zraku da li postoji bilo kakva naznaka da bi površina bila stvarnija od onog unutra? U slučaju poznatog nam holograma, komad plastike (film) s dvodimenzionalnim "uresima" stvara trodimenzionalnu sliku. Taj film je "stvarniji" od slike koju stvara, odnosno on predstavlja primarnu stvarnost, a slika sekundarnu. Da li ideja hologramskog svemira to želi reći? Da je površina primarna a unutrašnjost (ono što doživljavamo kao naš svemir) sekundarno, to jest nekako proizvedeno? Ili se radi o nekako (kako?) međusobno povezanim i koherentnim svemirima iste "razine stvarnosti", da tako kažem?"

HF: "Hm, ideju holografije je malo teže objasniti ovako ukratko. Bliski pojmovi  su "black hole complementarity" i "UV/IR mixing" koje bi trebalo usvojiti a blisko su vezani za fiziku crnih rupa. Ukratko, nova paradigma uvodi i novi pojam relativnosti - relativizira se čak  i mjesto u prostoru gdje se neki događaj zbiva."

Adrian: "Otprilike mi je jasno, ali ne u matematičke detalje, naravno. Odnosno jasan mi je slijed od entropije crnih rupa (Hawking) do informacija sadržanih na njihovoj površini (Plankova površina, ako se ne varam 10 na -66)."

HF: "Matematički, pokazuje se da je teorija  (koja sadrži gravitaciju) u unutrašnjosti nekog volumena  ekvivalentna teoriji koja živi na rubu tog volumena, a ne sadrži gravitaciju (takvim teorijima opisujemo fiziku čestica jer je tamo gravitacija zanemariva sila). To je egzaktno pokazano samo za jedan prostor (AdS u 10 dimenzija), ali se vjeruuje da vrijedi i drugdje. Dakle, naša percepcija da  živimo u trodimenzionalnom prostoru može biti samo iluzija; možda smo zapravo dvodimenzionalna stvorenja jer je broj stupnjeva slobode u našem svijetu (2-dim. ploha) ekvivalentan onome u unutrašnjosti volumena.

U modernoj fizici shvatili smo da glavni "igrač" u opisu stvarnosti nisu materija i energija (oni su "sporedni" igrači) nego upravo informacija. Mjera informacijskog sadržaja u nekom komadu materije ili dijela prostora (ili u cijelom svemiru) dana je entropijom. Ima više vrsta entropija, ali radi razumijevanja najbolje je spomenuti onu termodinamičku: ona je dana brojem mikroskopsih stanja u kojem čestice (atomi, elektroni, kvarkovi, strune) koje čine neki makroskopski komad materije mogu biti, a da taj komad makroskopski i dalje izgleda isto. Npr. kako se mijenjaju stanja kvarkova unutar protona i neutrona neće imati utjecaj (previše su "duboko") na ponašanje molekula nekog plina. Tako da entropiju (informacijski kapacitet) nekog komadića materije nije moguće izračunati bez da znamo prirodu konačnih konstituenata materije. Međutim progres u tehnologiji je tako velik, da bi možda mogli doživjeti jednog dana da i kvarkovi posluže za pohranjivanje informacije.

A sad na scenu stupaju crne rupe. Nemoguće je odrediti što je unutar crne rupe koja ima svoj horizont kao točke iza koje nema povratka u vanjski svijet. Kombinacija ponašanja materije u blizine crne rupe i drugi zakon termodinamike (koji kaže da entropija zatvorenog sistema može samo rasti ili ostati ista, da su makroskopski  procesi ireverzibilni - ili uličnim rječnikom "stvari samo mogu postati gore"), utvrdila je već 70-tih da je  entropija crne rupe proporcionalna površini horizonta. Ako imaš bilo koje tijelo volumena V koji je omeđen površinom A, onda  među svim tim tijelima (sa istim V i A) upravo crne rupe (sa istim V i A) imaju najveću entropiju, A/4 u Planckovi jedinicama (10^-66cm^2). Dakle bilo koje tijelo (volumena V omeđenom površinog A) ima entropiju manju od A/4 (u praksi eneormno manju).

Ali ta činjenica prkosi zdravom razumu! Mi znamo da informacijski sadržaj raste sa volumenom a ne površinom. Uzmi komad krede, on ima svoj informacijski sadržaj, ali kad dodam drugu (identičnu) kredu, on se udvostručio jer dvije krede imaju dva puta veći volumen nego jedna. Ako dodam na hrpu deset kreda, informacijski sadržaj će narasti deset puta, jer je hrpa deset puta povećala volumen. Ali volumen uvijek brže raste nego površina (jer ima jednu dimenziju više koja se povećava) tako da bi u principu (ako bi ovu hrpu kreda enormno povećali) mogli probiti apsolutnu granicu iz crnih rupa, A/4. E sada na scenu stupa gravitacija. To se ipak neće dogoditi, jer kad hrpu kreda konstantno povećavamo (i na taj način povećavamo informacijski sadržaj koji raste sa volumenom hrpe), u jednom trenutku će hrpa (pod utjecajem vlastite gravitacije) kolapsirati u crnu rupu (koja ima informacijski sadržaj proporcionalan površini a ne volumenu), a svako novo dodavanje kreda samo će povećavati površinu (novostvorene) crne rupe i granica A/4 nikada neće biti probijena.

Ovaj čudesni rezultat, da informacijski kapacitet ovisi o površini (a ne volumenu) je najbitniji dio holografskog principa. Dakle sva informacija koja opisuje trodimenzionalnu arenu je enkodirana (na ovaj ili onaj način) na dvodimenzionalnoj granici koja okružuje naš sistem. U realnosti, u našem  3+1 dimenzionalnom svemiru, problem je odrediti što bi bila granica ako je svemir bezgraničan. Ali
i to su fizičari riješili. Dvije različite teorije (koje nemaju ništa zajedničko) i koje operiraju na prostoru različitih dimenzija su ekvivalentne.

Jednostavnim riječima rečeno, to znači da su bića koja nastanjuju jedan od ova dva svemira, nesposobna utvrditi da li nastanjuju svijet dimenzije N opisane jednom teorijom, ili svijet dimenzije N-1 opisane potpuno različitom teorijom. Percepcija koja prevladava u njihovim umovima da je npr. njihov svemir ima tri prostorne dimenzije, mogla bi vrlo lako biti lažna."

Adrian: "Sve ovo je vrlo zanimljivo. Zahtijeva malo mentalnog naprezanja, ali spoznaje su zapanjujuće. Svježi dah novih vizija, za razliku od duhovnosti koja kao da služi za ponavljanje prastarih teza koje su odavno prestale biti aktualne ili izmišljanje novih koje nemaju nikakve veze sa stvarnoišću, osim sa stvarnošću nečije mašte..

Upravo zbog toga, duhovnost bi mogla - i trebala! - doživjeti mnoge revizije. Međutim, postavlja se pitanje praktičnosti. Baš kao što mi još uvijek u svakodnevnom životu, što se tiče velike većine praktičnih stvari živimo po Newtonu, a ne prema Einsteinu ili kvantnoj fizici, tako će vjerojatno i ostati, osim u nekim posebnim slučajevima, jednako tako ćemo i dalje u većini "duhovnih" područja slijediti pojednostavljene, zapravo aproksimativne zakone.

U tom smislu, mene ne zanimaju previše dodatna objašnjenja ili profinjavanja postojećih duhovnih postavki - što bi samo po sebi mogao biti ogroman posao. Najviše me zanima praktična primjena tih ideja iz fizike. To je otprilike ono na što mislim kad spominjem "formativne tehnologije". Duhovnost bi trebala - morala bi, zapravo, ako želi zadržati vjerodostojnost u vremenima koja dolaze - pronaći način da otvori nove puteve u smislu najpraktičnije svakodnevne uporabe zakona fizika koji su sada i za fiziku samu izvan eksperimentalnog dohvata."

HF: "Što se tiče duhovnosti, slažem se da ova mora ostati u okviru praktčnosti, a ove nove ideje iz moderne fizike u stvari samo potvrđuju sve ono što smo već prije znali na tom polju, jedino možda kazuju to na malo drastičniji i brutalniji način."

Adrian: "Što brutalnije, to bolje, što se mene tiče - sada smo u takvom vremenu. Ukrasi će morati nestati, a to će za mnoge "duhovnjake" biti priličan šok i "reallity check".

28. 08. 2013.

Paralelni svemiri, znanost i duhovnost

Posljednjih nekoliko mjeseci uživao sam u proučavanju znanstvenih obzora, nadahnut izvrsnim knjigama fizičara Briana Greena (Elegantni svemir, Tkivo svemira, Skrivena stvarnost), ali i nekih drugih autora po njegovoj preporuci (recimo Paula Daviesa i Victora Stengera). U članku Multiverzum, spomenuo sam da bi bilo zgodno napraviti sažetak mogućih paralelnih svemira prema postojećim fizikalnim teorijama. Međutim, za neka dulja objašnjenja morao bi potrošiti znatno više prostora, a pitanje je koliko bi tako nešto bilo smisleno na ovome mjestu, pa ću ih samo nabrojiti. Dakle, teorijska fizika danas govori da bi multiverzum mogao biti:

Istkani (Quilted)
Inflacijski (ili džepni)
Membranski
Ciklični
Krajolik-multiverzum (Landscape)
Kvantni
Holografski
Simulirani
Konačni

Neki od tih mogućih multiverzuma izviru iz određenih fizikalnih teorija. Primjerice, prvi od njih, Istkani multiverzum (ne znam postoji li ispravniji prijevod riječi "quilted"), zasniva se na jednostavnoj zamisli o beskonačnosti prostora. Ako je prostor beskonačan, kombinacije materijalnih čestica nužno se moraju ponavljati. Kvantni multiverzum je posljedica čvrstog oslanjanja na osnovne postavke kvatne fizike za koju su eksperimentalno potvrđene s velikom točnošću. Njegovo postojanje predložio je još pedesetih godina prošlog stoljeća malo poznati fizičar Hugh Everett. Ideja je isprva odbačena, ali je danas sve više aktualna. Membranski i Landscape multiverzum izvire iz teorije struna, a Holografski iz neočekivanog odnosa entropije i informacija spoznatog u okviru proučavanja crnih rupa. Posljednja dva, Simulirani i Konačni ne izviru iz fizikalnih teorija, već predstavljaju spekulativne mogućnosti, međutim to ne umanjuje mnogućnost njihovog postojanja.

Sve u svemu, kao što sam ranije spomenuo, sa znanstvene strane, paralelni svemiri su mnogo veća vjerojatnost od postojanja samo jednog, ovog našeg u kojem živimo.

Jedan od većih problema koje znanost ima s multiverzumom je eksperimentalno dokazivanje. Za sada se ne nazire neka realna mogućnost za tako nešto. I tu, baš na tom mjestu, duhovnost bi mogla odigrati presudnu ulogu. Ako se, na neki način, iskustveno možemo povezati sa sviješću naših parnjaka u nekom od paralelnih svemira, onda smo samo korak od moguće ideje o praktičnom i eksperimentalnom dokazu. Moglo bi se dogoditi da vrata, koja bi inače možda zauvijek ostaka zatvorena za znanost, budu odškirnuta iznutra, na mjestu kojeg proučava duhovnost.

Naravno, to je za sada samo zamisao. U knjizi "Prije nego odemo predaleko" razradio sam tu zamisao, pokušavši u obliku romana oslikati stvarnost mogućeg multiverzuma, procesa koji se događaju u njemu, te naše moguće višedimenzionalne budućnosti.

Put do cilja uvijek počinje prvim korakom, a u ovom slučaju to je otvorenost uma i shvaćanje da naš svemir nije jedinstven, da sve kazuje da živimo u multiverzumu i da je samo pitanje vremena kad će sadašnje neobične zamisli postati praktična stvarnost.

22. 08. 2013.

Savršeno pitanje, savršen odgovor

Teče drugi mjesec od kad je pokrenuta nova inačica I-synchro-U sustava (stari SoulNet). Koliko vidim i čujem, iskustva su vrlo zanimljiva. Posebno me veseli što je krenula osobna komunikacija nakon razmjenjenih sinkronističkih poruka. To je novost u sustavu i dodaje mu vrlo zanimljivu dimenziju dodatnog kontakta s osobom koja je u određenom trenutku našeg života povezana s nama. Obaviješten sam da je osobna komunikacija već urodila novim prijateljstvima i kontaktima. Iznimno je uzbudljivo istraživati tajne sinkroniciteta sa živim ljudima za koje inače nikada ne bismo ni znali da postoje, a kamoli da su s nama sinkronistički povezani! I-synchro-U se sve više oblikuje kao novi uzbudljivi put u svijet sinkroniciteta i neslućenih mogućnosti!

Dozvolite mi par savjeta na praktičnoj razini. Pregledavajući javnu stranicu naišao sam na različlita pitanja. Neka od njih pokazuju da korisnici nisu baš na čisto s onim što žele. Naime, pitanja su nejasna i ponekad traže predviđanje rezultata.

Primjerice, loše postavljeno pitanje glasi: "Da li ću uspjeti zaraditi dovoljno novaca?"

Dobro postavljeno pitanje bi glasilo nekako ovako: "Da li da tijekom sljedećeg mjeseca počnem s tim i tim poslom da bih zaradio dovoljno novaca za kupnju željenog automobila slijedećeg proljeća?"

Uviđate razliku između jednog i drugog, zar ne? Na prvo pitanje vam odmah, bez bilo kakvog generatora sinkroniciteta mogu odgovoriti da hoćete. Budući da niste definirali za što bi to bilo "dovoljno", niti u kojem vremenu to želite, postoji ogromna vjerojatnost da ćete jednom, bilo kada, zaraditi neku količinu novaca koja će biti dovoljna za nešto. Naravno, to ste znali i sami i to nije ono što ste željeli čuti.

I-synchro-U, kao i svaki dobar generator sinkroniciteta, potiče vas da se aktivno uključite u smišljanje moguće budućnosti. Kad vi smislite nešto što bi vas moglo dovesti do cilja, I-synchro-U je tu da vam tu ideju potvrdi, da ju odbaci ili preoblikuje. Tijekom tog procesa moglo bi se dogoditi da vam se u sinkronističkom kontaktu s drugim ljudima otvore mogućnosti o kojima niste ni sanjali.

Što se tiče odgovora, oni su svakojaki. Na javnoj stranici možete vidjeti da ljudi odgovaraju koristeći nešto što smatraju mudrim ili pozitivnim. Takav pristup je u redu, ali u sebi krije opasnost. Neka pitanja zaslužuju i traže negativne odgovore. Ako ste se unaprijed postavili u pozitivno raspoloženje, promašili ste poantu! Vi, takvi kakvi jeste, sa svim svojim mislima, raspoloženjima i stanjima, odgovor ste na postavljeno pitanje. Napšiite to što JEST sada u vašem životu. Ne glumite mudraca. Budite svoji. Jedino tako ispunjavate ulogu alata sinkroniciteta.

Primjer savršenog pitanja i jednako tako savršenog odgovora pojavio se jučer na javnoj stranici (isječak ekrana je gore desno).

Netko je postavio očigledno poslovno pitanje u svezi prihvaćanja neke konkretne ponude, a netko drugi - svaka mu čast! - kao savršen kozmički kompjuter odgovara: "Da, ja bih prihvatio tu ponudu!"

Ponekad vas, doista, I-synchro-U obori s nogu! Izgleda kao da su ljudi razgovarali oči u oči, a nisu! Ne zaboravite, odgovarač nije vidio pitanje kad je na njega odgovarao. A opet, ispalo je kao da jest. Tako to ide - kad je pitanje savršeno, i odgovor će, vjerojatno, biti takav!

PS
I-synchro-U je besplatan servis. Pomognite mi da se informacija o tome proširi. Pozovite prijatelje i poiznanike da se priključe uzbudljivoj pustolovini intuitivne i sinkronističke komunikacije!


15. 08. 2013.

Multiverzum

Od kad sam počeo govoriti o paralelnim svemirima, posebice nakon knjige "Razdvajanje svjetova" i najnovije "Prije nego odemo predaleko", susrećem se s određenom vrstom nevjerice u svezi ideja o multiverzumu - skupu univerzuma od kojih je ovaj naš samo jedan između mogućih vrlo mnogo ili čak beskonačno mnogo.

To ne može biti, kažu neki. Nema nikakve osnove za takve tvrdnje, kažu drugi.

Iako mi nije potrebna "osnova" da izrazim svoje iskustvo, koliko god nejasno bilo, ipak s oduševljenjem na svom čitaču elektroničkih knjiga čitam izvrsna objašnjenja fizičara Briana Greena u njegovoj knjizi "The Hidden Reality: Parallel Universes and the Deep Laws of the Cosmos" (Skrivena stvarnost: Paralelni svemiri i duboki zakoni kozmosa).

Knjiga je (kao i njegove prethodne "Elegantni svemir" i "Tkivo svemira") pisana za laike, ali ipak zahtijeva dosta razumijevanja i moguće je da će se pretpostavljeni laici malo teže probijati kroz nju, uspros njenoj zanimljivosti. Doista, Green je uspio od opisa fizikalnih teorija i istraživanja napraviti štivo ravno dobrom romanu misterije. Zapravo, i bolje od toga.

Ipak, za one kojima bi čitanje tako nečeg bilo prezahtjevno, u nekom slijedećem članku (nadam se uskoro) ću pokušati sažeti i kratko opisati svoje razumijevanje znanstvenih teorije koje ukazuju na postojanje multiverzuma. Možda pomogne u razumijevanju te nadasve zanimljive, ali i pomalo skliske teme.

Volio bih da ljudi, kad čuju za paralelne svemire, shvate da se ne radi o fantastici. Brian Green kaže: "Shvatio sam da ljudi koji se tek susretnu s idejama "mnogo svijetova" ili su čak na neki način i upoznati s njima, imaju utisak da se radi o ekstravagantnim špekulacijama. Međutim, to je vrlo daleko od istine... Taj pristup je na određeni način rezultat najkonzervativnijeg okvira koji određuje kvantnu fiziku."

I ne samo kvantnu fiziku, već i druga područja suvremene fizike. Clara Moskowitz, urednica Space.com on-line magazina, u članku o multiverzumu piše: "Iako zamisao može privući lakovjerne, iza nje stoji dobra fizika. Ne radi se samo o jednom načinu da se dođe do multiverzuma - brojne teorije unutar fizike neovisno ukazuju na taj isti zaključak. Zapravo, stručnjaci smatraju da je postojanje skrivenih svemira mnogo vjerojatnija stvarnost od one u kojoj postoji samo jedan svemir, ovaj u kojem živimo."

E sad, okružje u kojem se pojavljuju knjige poput "Razdvajanja svjetova" i "Prije nego odemo predaleko" znatno se razlikuje od znanstvene zajednice. Radi se o duhovnom području i takozvanim "duhovnim" ljudima. Dosadašnje iskustvo mi je pokazalo da i među njima ima iznimno mnogo onih čiji um je zatvoren za nove ideje.

Uvijek mi se činilo da je duhovnost ta koja bi trebala poticati širenje obzora i u idejnom i ISKUSTVENOM smislu biti barem nekoliko koraka ispred znanosti. U slučaju paralelnih svemira i multiverzuma, to nije tako. Teoretski fizičari daleko su nadmašili vizionare iz duhovnog područja, čije se vizije uglavnom ponavljaju. O nekom iskustvu nema ni govora. Izgleda kao da duhovnost čak i u onom najosnovnijem konceptualnom smislu kaska za znanošću.

A ne bi trebalo! Iako malo znamo o tajnama svog vlastitog postojanja, jasno je da su negdje duboko u nama skrivena znanja koja bi nam mogla omogućiti neslućene pothvate. Moguće je da ćemo, samo ako se okrenemo u pravom smjeru, prije stići do susjednih nam svemira, nego do zvijezda u našem još uvijek nedostupnom galaktičkom susjedstvu.

Znanost za sada krči put prema novim obzorima. Pitanje je, međutim, koliko daleko ćemo tako stići bez opipljivog iskustva. A ono je, možda, na dohvat ruke. Ili, još točnije, na dohvat misli.

12. 08. 2013.

Ritualne priče

Petra V. Rundek, prijedlog naslovnice
(Stigao je malo prekasno za knjigu,
što je šteta je je ilustracija doista odlična!)
Izvadak iz "Smjernica za čitanje", "Rahu - bestjelesni demon"

***

"Rahu - bestjelesni demon" je "ritualna priča" ili vratha katha, kako bi je nazvali stari Indijci. Primjereno je spomenuti taj naziv budući da se priče koje ćete pročitati oslanjaju na svoj davni izvor – indijsku priču o bućkanju prvobitnog oceana, suradnji sila dobra i zla u tom pothvatu te nepravednoj podjeli amrite, napitka besmrtnosti, koji je nakon toga uslijedio.

U samoj Indiji, usprkos raznim inačicama, ta je priča relativno slabo poznata. Štoviše, malo tko s njom povezuje jednu od njezinih neizravnih posljedica: nastanak dviju graha, nebeskih hvatača imenom Rahu i Ketu. Nastali su iz tijela jednog od zmijolikih nagasa – stvorenja koja su, kako kažu legende, zajedno sa svojim srodnicima nastanjivala Zemlju prije pojave ljudi.

Na stranu zanimljive implikacije o dinosaurima, kao i egzotične tvrdnje o zavjeri gmazova, činjenica je da su, prema legendama i mitovima o jyotishu, indijskoj astrologiji, Rahu i Ketu glava i tijelo (ili ponekad samo –  rep) jednog organizma. Poslani su na dva suprotna kraja neba i sad kruže oko Zemlje zauvijek razdvojeni. Astronomski, radi se o točkama sjecišta između putanja Sunca i Mjeseca gledano sa Zemlje. Kad se te točke poklope s punim Mjesecom (točnije, kad se puni Mjesec nađe u nekoj od tih točaka), rezultat je pomrčina Sunca, odnosno Mjeseca.

Astrološki, to su uglavnom loše vijesti. Zatamnjenje nebeskih tijela koje daju svjetlo ne sluti na dobro. Rahu i Ketu su stoga uglavnom zloguki hvatači; opsjedatelji koji djeluju na ljudski um i razum, ali i osjećaje i porive.

Ipak, knjiga koju držite u ruci ne mora imati nikakve veze s astrologijom. Ne morate znati baš ništa o simbolici koja se nalazi u pozadini priča koje ćete pročitati. Napisane su tako da njihovu unutarnju dinamiku može razumjeti bilo tko, bez obzira na znanje i interese. Na određeni način, ovo su priče o životu; kratki osvrti na ono što se događa oko nas. Neobični, dakako, zasigurno pomalo fantastični, ali ipak prepoznatljivo svakodnevni.

Smisao uobičajenih ritualnih priča je da vam pomognu shvatiti neke stvari i događaje iz vašega života. U redu, u tom smislu i ova će ritualna priča učiniti baš to.

Ako ste kojim slučajem astrolog ili se time bavite iz hobija, vjerujem da će vam ova knjiga pomoći da shvatite nijanse značenja u djelovanju Rahua kao "prirodnog zakona", posebice u sudjelovanju s drugim "nebeskim hvatačima". Ali, to je samo usputna dobrobit ove knjige.

Ritualne priče, kao i svi drugi preventivni postupci trebali bi vas "spasiti" od pretjeranog negativnog djelovanja kozmičkog makroustroja na mikroustroj koji predstavlja vaše tijelo, duh i općenito život. I tu, vidite, nastaje problem. U ovom slučaju to nije moguće!

Naime, ne možete obuzdati divlje, koliko god se trudili. To jest, možete, ali onda se divlje pretvara u pitomost i nestaje. Rahu, kao nositelj divljeg, nestalnog, iznenađujućeg i neuobičajenog, ne može nestati iz vašeg života. To je kao da bi iz njega nestao zrak ili voda. Ne možete nastaviti živjeti bez toga.

Drugim riječima, kako god okrenuli, što god činili, čeka vas iznenađenje! To je Rahu, i ne može, jednostavno ne može biti drukčije.

Stoga ova ritualna priča ima jednu, kažimo to tako, manjkavost. Ona ne uklanja opasnost Rahuovog ugriza iz vašeg života. Može vas učiniti spremnijim na prihvaćanje, i to je sve.

Naglasio sam ovaj vid Rahuovog postojanja zbog poznate činjenice: ljudi uvijek traže nešto za sebe, neku pomoć, izbavljenje, utjehu... Njihova želja za uklanjanjem teškoća je razumljiva. Međutim, u ovom slučaju stvari baš ne mogu ići tim smjerom.

Vjerujem da će, upravo zbog toga, za mnoge čitanje ove ritualne priče biti iznenađujuće. Dojam bi mogao biti pomalo mračan, a osjećaji koji se javljaju neočekivani. Ali, na posljetku, neočekivanost je Rahuova glavna značajka. Čak i oni koji misle da nešto znaju o njemu, vjerojatno će biti začuđeni. Potrebno je neko vrijeme prije nego se demon prepozna u  njegovom stvarnom obliku i funkciji. Tek kada se to dogodi, može se shvatiti puno značenje ovih priča.

Što se mene tiče, Rahu me uhvatio nespremnog (on to uvijek čini, zapamtite to – ne možete biti spremni za njega, koliko god se trudili). Nisam namjeravao pisati o njemu niti se posebno baviti njegovom problematikom. Što to vrijedi, međutim, kad se demon poput njega počne šetkati amo-tamo, na mjestu na kojem ga ne želite – vrlo blizu vaše glave?

Nakon što je počeo sa svojim poslom, trebalo mi je gotovo šest mjeseci da shvatim zbog čega je tome tako (zbog ove knjige, naravno, a i zbog još nekih stvari i zbivanja u mojem životu). Tijekom tog vremena propustio me kroz neočekivana tjelesna iskustva i simptome teško dokučive zdravstvenim znalcima. Također me izbacio u orbitu ekstrasenzornih iskustava i doživljaja koje je bolje ne stavljati na papir. Ponovno me suočio sa smrtnošću i prolaznošću kratke improvizacije na zadanu temu života koja nosi moje ime.

Još je ovdje, sa mnom, u trenutku kad sam već završio njegove priče i pišem ovaj uvod. I još uvijek ne znamo kako će završiti njegov posjet.

Ali, znamo što je iz njega proizašlo!

Kao što ćete uskoro saznati iz priča koje slijede, Rahu je prisutan u našim životima. Neizbježan je. On je dio tijesta iz kojega smo načinjeni.

Inače je nevidljiv i djeluje poput skrivenog sastojka nekog jela, koji vam se čini jako poznatim. Na vrhu vam je jezika, ali ne možete točno odrediti o čemu se radi. S druge strane, najbolje ga vidite, najbliži vam je, kad se dogodi nešto zapanjujuće, nešto potpuno neočekivano. To može biti nešto izvana pa je jedan dio njegove poduke prihvaćanje stvari kakve jesu. Ali, često zapravo iznenadimo sami sebe čineći nešto za što smo uvijek mislili da nikada nećemo.

Ukupni rezultat ove knjige bi trebao biti "ritualan", duboko simboličan i arhetipski pomak prema shvaćanju Rahua kao bestjelesnog demona. Cijela stvar počinje jednim neočekivanim uvidom u stanje živog stvorenja koje se sastoji samo od glave. Vjerojatno se nikada niste ozbiljno zapitali kako biste se osjećali da se nađete u tom bestjelesnom stanju – da odjednom budete samo glava, a bez tijela?

Počevši od tog neočekivanog pitanja, stvari se razvijaju u jednako tako neočekivanom smjeru.

Rahu, bestjelesni demon, kao i njegov parnjak, Ketu, bezglavi demon, pokazuju u čudnom smjeru. Koliko god užasni bili, za razliku od svega što vam se sviđa, oni pokazuju prema van, na drugu stranu, preko života, ograda, obveza i karme – u smjeru u kojem se nitko zapravo ne usudi gledati.

Nije lako suočiti se s bestjelesnim demonom. Ipak – tek toliko da ne kažete da vas nisam upozorio – ako nastavite čitati, učinit ćete upravo to!

***

Knjiga "Rahu - bestjelesni demon" bit će dostupna već početkom devetog mjeseca 2013. Potražite ju kod izdavača, nakladničke kuće Dvostruka duga!




07. 08. 2013.

"Rahu, bestjelesni demon" – uskoro pred vašim očima!

Knjiga je dovršena, lektorirana, ilustrirana, posložena i spremna za tisak! Bit će na stolu i, nadam se, u vašim rukama i pred vašim očima, taman za Šani/Rahu upaju 14.09.2013.

U skladu sa svojom reputacijom, Rahu se očitovao u jednu neobičnu i neočekivanu knjigu. Stoga se nemojte čuditi nad ilustracijama i naslovnicom, jer je sadržaj jednako neočekivan!

Zahvaljujem svima koji su se potrudili i pokušali naslikati ili nacrtati Rahua. Bilo je nekih stvarno dobrih radova, ali na kraju sam odabrao dva: slika na naslovnici (plava Rahuova glava na crnoj pozadini) je djelo Sanje Ristovske Georgijev, a sedam crteža u knjizi iznikli su iz ruku mlade umjetnice Mie Stark (dolje je crtež koji pripada poglavlju pod naslovom "Kralj", kao i odlomak koji opisuje prvi surset Kralja i bestjelesnog demona).

Prije nego knjiga iziđe, objavit ću neke odlomke iz nje – tek toliko da vam probudim apetit za nešto što morate imate u svojoj biblioteci, posebice ako ste ljubitelj ritualnih priča!

Uskoro slijede objašnjenja knjige, njena namjena i važni odlomci iz "smjernica za člitanje"!


"I dalje se držeći za grudi, Kralj je izbuljio oči ne bi li vidio što se to nalazi ispred njega. Nije vidio mnogo, ali ono što je vidio bilo je dovoljno da ga oblije hladan znoj. Nejasna kugla tame, crnija i mračnija od ostatka sobe, polako je dolebdjela točno ispred njega. Kralja je uhvatila tjeskoba veća od bilo čega što je do tada doživio. Poželio je viknuti i dozvati stražu koja zasigurno stoji ispred njegovih vrata, ali nije mogao. Grlo mu se stisnulo i iz njega je izlazilo samo drhtavo isprekidano dahtanje.

Mračna kugla nejasnih obrisa zastala je ispred njegovog lica. Bila je na dohvat ruke, ali Kralj je bio toliko prestravljen da se nije usudio čak ni povući prekrivač ili pokriti se jastukom. Negdje u kutku svog uma znao je da bi nešto trebao učiniti, obraniti se, skočiti s kreveta i pobjeći, učiniti bilo što, samo ne gledati i čekati. No, i taj je kutak bio preplavljen strahom koji ga je potpuno ukočio. Učinilo mu se da mu srce više i ne kuca. Sve je stalo.

I kad je izgledalo da stvar ne može postati gora, kroz prozor, koji je inače zakriven zavjesama, nekako se probila zraka punog Mjeseca. Mračna nakupina čistog užasa koja se nadvila iznad Kralja imala je žućkaste oči! Zatim je iz tame izronilo i šiljato lice, s jako raširenim nosnicama koje kao da su ga njušile. Između tankih usana provirivala su dva bijela šiljka iz čijih je vrhova nešto kapalo. Da je bio prisebniji, Kralj bi vidio i brzi tanki jezik koji je zapalucao prema njemu. To mu je srećom promaklo jer je toga trenutka izgubio svijest."



05. 08. 2013.

Osobne poruke na I-synchro-U


Novi I-synchro-U sistem donosi i nove mogućnosti. Jedna od njih je osobna komunikacija s drugom stranom (osobom koja je odgovorila na vaše pitanje ili na čije ste pitanje vi odgovorili). Budući da se radi o vrlo zanimljivoj mogućnosti, prenosim newsletter koji je nedavno poslan korisnicima globalne mreže intuitivne i sinkronističke komunikacije.

***

Dragi I-synchro-u prijateljice i prijatelji!

Prošlo je mjesec dana od početka rada novog I-synchro-U sustava. Ide nam dobro! Svakoga dana razmjenjuju se mnoga pitanja i odgovori. Neki od njih su stvarno zapanjujući, kao što možete vidjeti na javnoj stranici.

Neki od vas su počeli koristiti nove mogućnosti, poput privatne komunikacije između obje sinkronicitetom povezane strane (osobe koja je pitala i one koja je odgovorila). Ovaj alat pokazao se kao odlična pomoć, te vas zbog toga želimo informirati i nadahnuti na uporabu novih puteva u globalnoj mreži intuitivne i sinkronističke komunikacije.

Kako funkcionira privatna komunikacija?

Kad postavite pitanje, ispod njega imate mogućnost jednim klikom učiniti ga vidljivim osobi koja će na njega odgovoriti (naravno NAKON što odgovore, ne prije toga). Iako to ne morate učiniti, posebice za pitanja koja su previše osobne naravi, preporučamo da to uglavnom ipak činite. Mnogo je ZABAVNIJE kad, nakon odgovora, vidite na koje ste pitanje odgovarali! To je neka vrsta povratne informacije: jeste li bili na tragu teme ili ste sasvim promašili?

Bijeli oblačić

Nakon što je početni proces postavljanja pitanja i odgovaranja završio, obje strane mogu započeti PRIVATNU KOMUNIKACIJU o postavljenom pitanju. Na svom profilu, s desne strane uz pitanje, vidjet ćete ikonicu u obliku kvadratnog oblačića sa stiliziranim tekstom. Ako prijeđete mišem preko njega, pojavit će se tekst: "Talk about this question". Kliknite na to i moći ćete poslati privatnu poruku svom sinkronističkom partneru! Ili, ako ste vi odgovarali, možete započeti komunikaciju s osobom koja je pitala.

Svrha provatne komunikacije može biti izražavanje zahvalnosti za odgovor, ali mnogo je važnije da možete zapravo RAZGOVARATI o detaljima! Ponekad su odgovori malo u pravom smjeru, a malo u nejasnom. Sada možete pitati što je druga strana zapravo mislila napisavši upravo takav odgovor! Ovo je izvrsna mogućnost za razgovor s osobom koju je odabrao sinkronicitet. Razmislite o sljedećem: od svih ljudi upravo je ta osoba sada povezana s vama! Razgovaraje! Povežite se još čvršće. Otkrijte što vam još sinkronicitet želi reći i kakvu poruku vam ta osoba nosi.

Zlatni oblačić

Kad vam netko pošalje privatnu poruku, to ćete vidjeti na svom profilu u obliku natpisa s lijeve strane koji kaže "Pending talks" (i broj poruka koje čekaju na vas). Kliknite na to i prebacit ćete se na stranicu s vašim pitanjima i odgovorima.

Pored svakog pitanja uz kojeg postoji i neka privatna poruka, oblačić s tekstom će sada biti zlatne boje. Kliknite na njega i moći ćete odgovoriti na poruku koja vam je poslana.

(Zbog zaštite vašeg vremena i privatnosti, promet privatnim porukama odvija se po sistemu jedna-po-jedna. To znači da, nakon što pošaljete poruku svom sinkronističkom partneru, morate čekati da vam ona ili on odgovore. Ne možete, primjerice, poslati dvije ili deset poruka toj osobi, niti vas ona ili on mogu zasipati neželjenim porukama. Dakle, tek kad vi odgovorit na poruku, druga osoba vam može poslati sljedeću, i obrnuto. Također, ukoliko želite završiti komunikaciju o tom pitanju, možete kliknuti na "Stop talking about this question" i tako dati do znanja drugoj strani da ste saznali ili rekli sve što ste imali reći.)

I to je za sada to! Nadamo se da ćete u budućnosti mnogo više koristiti mogućnost privatne komunikacije o pitanjima i odgovorima.

Uživajte u čaroliji intuitivne i sinkronističke povezanosti na I-synchro-U!

I zapamtite: I-synchro-U je besplatan servis i uvijek će takav biti. Sve što tražimo od vas je da, ukoliko ste zadovoljni s njim i koristite ga za svoju dobrobit, preporučite ga svojim prijateljima i poznanicima. Pozovite ih da nam se pridruže i tako povećaju zabavu i djelotvornost ove jedinstvene intuitivne i sinkronističke mreže.

Vaš I-synchro-U tim

03. 08. 2013.

Reci im ponovo, Leonard

Ne odlazim na koncerte. Nisam bio valjda trideset godina - još tamo od studentskih dana. Previše gužve, lakše mi je uživati u glazbi kod kuće. A i vrijeme je problem... kad bih, zapravo?

Međutim, kako da propustim mog omiljenog, jedinstvenog, nevjerojatnog Leonarda?

Pa sam skratio boravak tamo negdje, doputovao izdaleka u Pulu i došao odati počast jednom od najvećih. Tko zna kad ćemo se sresti opet, rekao je na početku koncerta. Istina. Nitko ne zna. Vrijedilo je svakog kilometra, svake sekunde i svake kapi znoja zbog nesmiljene vrućine.

Sa svojih 79 godina, Leonard je življi od većine ljudi koje poznajem, a koji su mnogo mlađi. On je utjelovljena strast, riječ i glazba koje diraju dublje nego razum dopire. I samo nosi, kako je sam jučer rekao, "masku starog čovjeka"...

Valjda mi nitko neće zamjeriti ovu ekskluzivnu objavu sve u svrhu hvale i štovanja (ako ovim kršim neka prava i pravila, duboko se ispričavam i mičem video na prvo upozorenje), donosim vam snimak napravljen jučer u Puli - da osjetite djelić atmosfere.

Leonard - vaš čovjek...



Ponekad mi se čini da riječi koje pjeva malo tko razumije. Možda čak ni on sam... A opet, ljudi osjete da im nešto želi reći; nešto što se ne usude pogledati sami. Zato ću se opet malo zaigrati i parafrazirati njegovu vlastitu pjesmu.

Reci im ponovo, Leonard, kad budu slušali jako do bola, i gledali kroz užas života. Reci im ponovo, kad žrtve zapjevaju i anđeli dahćući zagrebu po vratima... Reci im, Leonard, ponovo i ponovo, kad budu čisti i trijezni i kad cijela kultura prođe kroz ušicu igle. Tada možda, netko i čuje.


02. 08. 2013.

Kritična točka 2013.

Intervju za slovenski magazin 7dni.


7dni: U jyotish analizi objavljenoj uoči početka godine, 2013. ste nazvali "godinom dekonstrukcije". Da li se to doista događa?

U to nema nikakve sumnje: svijet je u razdoblju dekonstrukcije.


7dni: Ima li nekih konkretnih primjera?

Zbog površnog pristupa astrologiji koji i dalje prevladava, traže se izraziti dokazi i senzacije. Međutim, najbolji "dokaz" dekonstrukcije je u umovima ljudi. Razgovarajte s nekoliko prosječnih ljudi ili jednostavno pogledajte u svoje vlastito srce: koliko nade i povjerenja u budućnost ćete pronaći? Svakome je jasno da je svijet u završnoj fazi jedne epohe, a malo tko vidi mogućnost početka nove, mada je ona već tu. To je zato jer je "smeća" previše. Najprije se moramo njega osloboditi, a tek onda ćemo moći vidjeti što dalje.

Posljedice takvog mentalno-duhovnog stanja najbolje se vide u privatnom životu običnih ljudi, a tek onda na globalnim događajima. Međutim, i toga je do sada bilo dovoljno. Sjevrena Koreja je dosta dugo zveckala oružjem; Sirija je u plamenu cijelo vrijeme; Turska vrije, Egipat se ne smiruje... Europa ekonomski posustaje, na površinu dolaze informacije o tome što se zapravao u svijetu čini (skriveni bankovni računi utjecajnih ljudi, Snowden)... Malo pomalo, stari sustavi će se morati dekonstruirati. To je proces kojeg sad više nitko ne može zaustaviti.


7dni: Što će se događati u devetom mjesecu, koji bi prema tome trebao imati negativan predznak (posebice 11. do 22.09.)? Napisali ste: "snaga snažnih i neizdrživ pritisak potlačenih". Da li se sada točnije zna što bi to moglo biti?


Ne može se znati točno što će to biti. Predikcije tog tipa su besmislene i zapravo nemoguće. Poput kvantne mehanike koja na svojoj razini govori o vjerojatnostima, tako i jyotish u svom području barata upravo time: vjerojatnostima da će se nešto dogoditi. Zadnji put kad je situacija bila slična ovoj dogodio se 9/11 i srušeni su tornjevi blizanci u New Yorku.

Moguće je međutim - a tome se zapravo nadam - da ćemo ipak izbjeći vidljive posljedice te napetosti.


7dni: Spominjali ste 18.09., kad bi trebalo posebice činiti dobro. Kako da se pripremimo za taj dan?

Kad govorimo o kolektivnim događajima, pojedinci često imaju osjećaj da su nemoćni. Međutim, ne smijemo zaboraviti da smo svi dio iste cjeline i da, svatko na svoj način, pridonosimo općem stanju. Svaka naša misao i osjećaj koji rezultiraju određenim ponašanjem, stvaraju određeni utjecaj u "kolektivnoj svijesti". Na tome se zasniva savjet da u potencijalno kriznim vremenima pokušamo biti što je moguće bolji ljudi, mirniji, sretnij. Od 11. do 22. Septembra trebalo bi se ponašati kao da je produženi i malo uranjeni Božić! Kad bi svi, ili barem većina, tako napravili, opasnost od drastičnih negativnih događaja bi se smanjila na zanemarivu vrijednost. Međutim, pitanje je koliko ljudi će ovu poruku čuti i još je veće pitanje koliko njih će po tome postupiti.

Zbog toga se pouzdajem u manje brojeve. Oni malobrojni, na položajima autoriteta i moći, morali bi posebno paziti kakve odluke donose u tom razdoblju. Pozivam ih na razum i strpljivost.

S druge strane, 14.09. planiram okupiti stotinjak ljudi koji su "stručni" u metodama stvaranja "vibracije mira" i na taj način znatno umanjiti negativne tendencije tog razdoblja. Pridružiti nam se mogu svi ljudi dobre volje. Uvjet je znanje o tome kako se prakticiraju posebne tehnike "vibracije mira". Njih nije teško naučiti, ali je potrebno izdvojiti određeno vrijeme i sudjelovati u tim aktivnostima. Ta "vibracija mira" bit će naš doprinos smanjenju opasnosti.

Bilo bi dobro da svatko učini što može - jedino tako možemo biti sigurni da smo iskoristili sve mogućnosti koje su nam date.


7dni: Kraj 2013. godine će biti božićno optimističan ili barem bolji?

Sve ovisi o tome kako će proći deveti mjesec. Tijekom tog mjeseca sije se sjeme budućnosti. Ukoliko sve prođe dobro, onda možemo gledati s više optimizma na daljnji rasplet događaja.


7dni: Kažite, u svjetlu onoga kako vidite konstelaciju planeta i onoga što se događa oko nas, jeste li optimist ili pesimist?

Uvijek sam optimist, neovisno od planeta i neovisno od bilo čega! Nije baš pametno biti pesismist, s obzirom da veliki dio svoje stvarnosti stvaramo mi sami, vlastitim mislima. Biti optimist je preventivna mjera za dobru budućnost!


7dni: Mnogi upozoravaju na pohlepu i bezobzirnost bogatih koji će još jače pritisnuti niže slojeve i tako im oduzeli snagu i volju. Da li je to glavni problem?

To je samo posljedica sustava kojeg smo stvorili, a koji sada "stvara" i oblikuje nas i našu djecu.


7dni: Koji je onda glavni problem čovječanstva danas?

Ne postoji jedan problem koji bismo mogli nazvati glavnim. Radi se o složenoj strukturi koja izvire iz naše civilizacijske priče; iz društvenog uvjetovanja kojim smo odredili svoju stvarnost. Svi problemi današnjice samo su posljedica toga. Ta "civilizacijska priča" uključuje ideje poput "preživljavanja najsposobnijih", hijerarhijsku strukturu društva, dominantnost i posebno pravo čovjeka da određuje sudbinu svemu ostalom, itd.

Recimo, ovo zadnje se ogleda u "zapovjedi" (ne samo religijskoj, već i naizgled psihološkoj, naizgled prirodnoj) o nezaustavljivom razmnožavanju ljudske vrste. Jasno je da isticanje problema broja ljudi na planetu Zemlji ne zvuči aktualno u zemljama poput Slovenije ili Hrvatske (odnosno u svim zemljama takozvanog "razvijenog svijeta") gdje gotovo da imamo demografski minus, ali moramo konačno dići glavu i pogledati malo dalje. Ako vam je trebalo 10 minuta da ovo pročitate, za to vrijeme se populacija ljudi na planetu povećala za 1500 jedinki. To je manji gradić nastao za 10 minuta. Tijekom jednog dana broj ljudi na planetu se poveća za 200 tisuća. Deset dana i gotovo jedna cijela nova Slovenija obitava na planetu Zemlji!

A to znači novi resursi, hrana, energija, iskorištavanje polja, šuma, mora, životinja... I svatko od tih novih 2 milijuna ljudi koji su nastali u deset dana želi dobar život, udobnost, novac, dom i... budućnost za svoju djecu koje će biti još više.

Neki govore o pravednijoj raspodjeli. Drugi tvrde da planet može izdržati i 100 miljardi ljudi uz drugačiji uzgoj hrane i prehranu. Naravno, takve promjene su idealističke i vjerojatno će, čak i kad bi se mogle provesti, stići prekasno. I sve to zato jer nismo sposobni pogledati u oči činjenici da se razmnožavamo poput virusa.

Ovo je samo primjer velikih i mnogima teških promjena u razmišljanju koju su potrebne ako se želimo spasiti. Točnije, ako želimo preživjeti.


7dni: Tko može ovaj svijet vratiti na pravi put?

"Tko" nije pitanje koje je primjenjivo na ovu situaciju. Ili ćemo se pokrenuti svi, odnosno barem većina, ili će se patnja nastavljati i povećavati.


7dni: Da li se ljudi trebaju oduprijeti postojećoj situaciji ili samo čekati rasplet?

Bez razmišljanja: NE TREBA ČEKATI. Treba se oduprijeti gluposti na svakom koraku i u svakoj situaciji. Treba uprijeti prstom na pogreške i podići glas na svaku ludost koju ljudi čine. Ali, isto tako, tu se ne treba zaustaviti. Promjena koju želimo vidjeti u svijetu dogodit će se jedino onda kad se mi sami promijenimo.


7dni: Čovjeku iz duhovne sfere je vjerojatno teško reći da netko udari ili napadne nekog drugog. Da li uistinu uvijek moramo biti miroljubivi?

Ako je tako, čini mi se da ne pripadam toj "duhovnoj sferi"! :-) "Udariti" ili "biti miroljubiv" su djelatnosti koje jednako tako mogu biti dobre kao i loše; zavisi što daje rezultat. I što se želi postići. Sada je vrijeme za akciju.

Pitanje je, međutim, kakvu. Ono što se događa u svijetu u smislu bunta protiv postojećeg sustava je dobro, ali bez razumijevanja bitnih promjena koje se zahtijevaju, pretvorit će se u bumerang. Što mislite koliko vlada može Egipat promijeniti, a da stvari ostanu iste? Koliko političara može osuditi Hrvatska, Slovenija ili Europa, pa da stvari i dalje budu točno takve kakve su bile? Promjene za koje se bore ljudi na ulici, uglavnom su besmislene. Svatko želi za sebe ono što nema, ali U OKVIRU postojećeg društva i paradigme. Da se bilo gdje odvija borba za stvarnu promjenu paradigme ili da se netko bori za povećanje svojih sposobnosti; za veću pamet i više mudrosti, odmah bi im se pridružio. Ovako, vidim samo nastavak besmisla i lažnih nada. Potrebna je promjena paradigme, a onda će promjene sustava doći same po sebi.


7dni: Daljnje analize vjerojatno još niste radili, ali ipak, kakva bi mogla biti 2014. godina? Opet godina borbe za pravdu i istinu, borba malih protiv velikih, ili će biti više harmonije u društvu?

Točno je, nisam gledao. To je zato što dugoročne analize te vrste nužno ne uzimaju u obzir ono što su ljudi napravili u datom razdoblju. A od toga ovisi način na koji se tumače tendencije budućih razdoblja. Znači, čekamo kraj godine, pa da zavirimo u sljedeću... :-)


7dni: Kako da se ljudi sada ponašaju? Da li je dovoljno da mislimo pozitivno ili je to premalo?

Svatko neka napravi najbolje što može. Deveti mjesec je ključan, tada treba biti najviše pozitivan. A za ostalo: promjena, promjena, promjena.... Potrebno je preispitati sve postavke na kojima zasnivamo svoj život. Ako to učinite stvarno iskreno, vidjet ćete da je većina toga što radimo uglavnom besmisleno, lažno i nepotrebno. Kad jednom to shvatimo, promjena je neizbježna i spontana. Međutim, bit će potrebno mnogo hrabrosti za takvo preispitivanje.