Od kad sam počeo govoriti o paralelnim svemirima, posebice nakon knjige "Razdvajanje svjetova" i najnovije "Prije nego odemo predaleko", susrećem se s određenom vrstom nevjerice u svezi ideja o multiverzumu - skupu univerzuma od kojih je ovaj naš samo jedan između mogućih vrlo mnogo ili čak beskonačno mnogo.
To ne može biti, kažu neki. Nema nikakve osnove za takve tvrdnje, kažu drugi.
Iako mi nije potrebna "osnova" da izrazim svoje iskustvo, koliko god nejasno bilo, ipak s oduševljenjem na svom čitaču elektroničkih knjiga čitam izvrsna objašnjenja fizičara Briana Greena u njegovoj knjizi "The Hidden Reality: Parallel Universes and the Deep Laws of the Cosmos" (Skrivena stvarnost: Paralelni svemiri i duboki zakoni kozmosa).
Knjiga je (kao i njegove prethodne "Elegantni svemir" i "Tkivo svemira") pisana za laike, ali ipak zahtijeva dosta razumijevanja i moguće je da će se pretpostavljeni laici malo teže probijati kroz nju, uspros njenoj zanimljivosti. Doista, Green je uspio od opisa fizikalnih teorija i istraživanja napraviti štivo ravno dobrom romanu misterije. Zapravo, i bolje od toga.
Ipak, za one kojima bi čitanje tako nečeg bilo prezahtjevno, u nekom slijedećem članku (nadam se uskoro) ću pokušati sažeti i kratko opisati svoje razumijevanje znanstvenih teorije koje ukazuju na postojanje multiverzuma. Možda pomogne u razumijevanju te nadasve zanimljive, ali i pomalo skliske teme.
Volio bih da ljudi, kad čuju za paralelne svemire, shvate da se ne radi o fantastici. Brian Green kaže: "Shvatio sam da ljudi koji se tek susretnu s idejama "mnogo svijetova" ili su čak na neki način i upoznati s njima, imaju utisak da se radi o ekstravagantnim špekulacijama. Međutim, to je vrlo daleko od istine... Taj pristup je na određeni način rezultat najkonzervativnijeg okvira koji određuje kvantnu fiziku."
I ne samo kvantnu fiziku, već i druga područja suvremene fizike. Clara Moskowitz, urednica Space.com on-line magazina, u članku o multiverzumu piše: "Iako zamisao može privući lakovjerne, iza nje stoji dobra fizika. Ne radi se samo o jednom načinu da se dođe do multiverzuma - brojne teorije unutar fizike neovisno ukazuju na taj isti zaključak. Zapravo, stručnjaci smatraju da je postojanje skrivenih svemira mnogo vjerojatnija stvarnost od one u kojoj postoji samo jedan svemir, ovaj u kojem živimo."
E sad, okružje u kojem se pojavljuju knjige poput "Razdvajanja svjetova" i "Prije nego odemo predaleko" znatno se razlikuje od znanstvene zajednice. Radi se o duhovnom području i takozvanim "duhovnim" ljudima. Dosadašnje iskustvo mi je pokazalo da i među njima ima iznimno mnogo onih čiji um je zatvoren za nove ideje.
Uvijek mi se činilo da je duhovnost ta koja bi trebala poticati širenje obzora i u idejnom i ISKUSTVENOM smislu biti barem nekoliko koraka ispred znanosti. U slučaju paralelnih svemira i multiverzuma, to nije tako. Teoretski fizičari daleko su nadmašili vizionare iz duhovnog područja, čije se vizije uglavnom ponavljaju. O nekom iskustvu nema ni govora. Izgleda kao da duhovnost čak i u onom najosnovnijem konceptualnom smislu kaska za znanošću.
A ne bi trebalo! Iako malo znamo o tajnama svog vlastitog postojanja, jasno je da su negdje duboko u nama skrivena znanja koja bi nam mogla omogućiti neslućene pothvate. Moguće je da ćemo, samo ako se okrenemo u pravom smjeru, prije stići do susjednih nam svemira, nego do zvijezda u našem još uvijek nedostupnom galaktičkom susjedstvu.
Znanost za sada krči put prema novim obzorima. Pitanje je, međutim, koliko daleko ćemo tako stići bez opipljivog iskustva. A ono je, možda, na dohvat ruke. Ili, još točnije, na dohvat misli.
To ne može biti, kažu neki. Nema nikakve osnove za takve tvrdnje, kažu drugi.
Iako mi nije potrebna "osnova" da izrazim svoje iskustvo, koliko god nejasno bilo, ipak s oduševljenjem na svom čitaču elektroničkih knjiga čitam izvrsna objašnjenja fizičara Briana Greena u njegovoj knjizi "The Hidden Reality: Parallel Universes and the Deep Laws of the Cosmos" (Skrivena stvarnost: Paralelni svemiri i duboki zakoni kozmosa).
Knjiga je (kao i njegove prethodne "Elegantni svemir" i "Tkivo svemira") pisana za laike, ali ipak zahtijeva dosta razumijevanja i moguće je da će se pretpostavljeni laici malo teže probijati kroz nju, uspros njenoj zanimljivosti. Doista, Green je uspio od opisa fizikalnih teorija i istraživanja napraviti štivo ravno dobrom romanu misterije. Zapravo, i bolje od toga.
Ipak, za one kojima bi čitanje tako nečeg bilo prezahtjevno, u nekom slijedećem članku (nadam se uskoro) ću pokušati sažeti i kratko opisati svoje razumijevanje znanstvenih teorije koje ukazuju na postojanje multiverzuma. Možda pomogne u razumijevanju te nadasve zanimljive, ali i pomalo skliske teme.
Volio bih da ljudi, kad čuju za paralelne svemire, shvate da se ne radi o fantastici. Brian Green kaže: "Shvatio sam da ljudi koji se tek susretnu s idejama "mnogo svijetova" ili su čak na neki način i upoznati s njima, imaju utisak da se radi o ekstravagantnim špekulacijama. Međutim, to je vrlo daleko od istine... Taj pristup je na određeni način rezultat najkonzervativnijeg okvira koji određuje kvantnu fiziku."
I ne samo kvantnu fiziku, već i druga područja suvremene fizike. Clara Moskowitz, urednica Space.com on-line magazina, u članku o multiverzumu piše: "Iako zamisao može privući lakovjerne, iza nje stoji dobra fizika. Ne radi se samo o jednom načinu da se dođe do multiverzuma - brojne teorije unutar fizike neovisno ukazuju na taj isti zaključak. Zapravo, stručnjaci smatraju da je postojanje skrivenih svemira mnogo vjerojatnija stvarnost od one u kojoj postoji samo jedan svemir, ovaj u kojem živimo."
E sad, okružje u kojem se pojavljuju knjige poput "Razdvajanja svjetova" i "Prije nego odemo predaleko" znatno se razlikuje od znanstvene zajednice. Radi se o duhovnom području i takozvanim "duhovnim" ljudima. Dosadašnje iskustvo mi je pokazalo da i među njima ima iznimno mnogo onih čiji um je zatvoren za nove ideje.
Uvijek mi se činilo da je duhovnost ta koja bi trebala poticati širenje obzora i u idejnom i ISKUSTVENOM smislu biti barem nekoliko koraka ispred znanosti. U slučaju paralelnih svemira i multiverzuma, to nije tako. Teoretski fizičari daleko su nadmašili vizionare iz duhovnog područja, čije se vizije uglavnom ponavljaju. O nekom iskustvu nema ni govora. Izgleda kao da duhovnost čak i u onom najosnovnijem konceptualnom smislu kaska za znanošću.
A ne bi trebalo! Iako malo znamo o tajnama svog vlastitog postojanja, jasno je da su negdje duboko u nama skrivena znanja koja bi nam mogla omogućiti neslućene pothvate. Moguće je da ćemo, samo ako se okrenemo u pravom smjeru, prije stići do susjednih nam svemira, nego do zvijezda u našem još uvijek nedostupnom galaktičkom susjedstvu.
Znanost za sada krči put prema novim obzorima. Pitanje je, međutim, koliko daleko ćemo tako stići bez opipljivog iskustva. A ono je, možda, na dohvat ruke. Ili, još točnije, na dohvat misli.
Ako ti treba teorijska podloga za neke buduće knjige o multiversima, slobodno se javi. Budući da sam iz te struke, znam o tome puno više od drugih. Točno si ustvrdio, preko multiversa duhovnost se uvlači u znanost na mala vrata, i to postaje beskrajno zanimljivo. Kad se jednom zakvačiš na multiverse, sve ostalo ti postaje manje važno.
OdgovoriIzbrišiNe znam da li ću raditi dalje u tom smjeru, ali svakako prihvaćam ponudu i dobru volju! :-) Moj mail je apk@dagroup.org pa se javi...
IzbrišiZakon.
OdgovoriIzbrišiNeće ionako znanost daleko bez, neću reći duhovnosti ni filozofije, mudrosti.
OdgovoriIzbrišiZnanost je dobra, ali treba ti neka "disciplina" da te vodi. Znanstvenici misle da su bogovi jer imaju znanje. Ipak, treba ti mudrost da bi baratao određenim znanjem na ispravan način.
Sjetio sam se sad jedne usporedbe za koju je zaslužan moj učitelj sviranja bubnjeva.
Znanstvenik sa svojim znanjem (i tehnologijom) je kao mladi bubnjar koji prerano sjedne za set, recimo, rock bubnjeva. Lupa po njima, maše palicama, iskopa si skoro oči, na kraju uništi set svojih bubnjeva.
Mudrost je u ovom slučaju tehnika (kvaliteta udaraca, rastuća brzina) koju mladi bubnjar nakuplja lupkanjem po svojim nogama, stolu, bilo kojoj površini. Desna-lijeva, desna-lijeva.
Tehnika (mudrost) je ono što te na tvojem setu (znanje koje se razvija u tehnologiju) vodi u nove ritmove. Sve učinkovitije, bolje, kreativnije. I što te na kraju zaustavi od uništavanja svojeg seta bubnjeva :)
Čim postaneš ''kokošar'' uništio si svoj bubnjarski ''set''.
OdgovoriIzbrišiMultiverzum je za one visokih frekvencija: sreća pa znamo o čemu Adrian govori...
Primati jednu kreativnu platu kroz različite univerzume.
A onda svakako plata nije motiv, nego duhovnost.