Paralelni svemiri, znanost i duhovnost

Posljednjih nekoliko mjeseci uživao sam u proučavanju znanstvenih obzora, nadahnut izvrsnim knjigama fizičara Briana Greena (Elegantni svemir, Tkivo svemira, Skrivena stvarnost), ali i nekih drugih autora po njegovoj preporuci (recimo Paula Daviesa i Victora Stengera). U članku Multiverzum, spomenuo sam da bi bilo zgodno napraviti sažetak mogućih paralelnih svemira prema postojećim fizikalnim teorijama. Međutim, za neka dulja objašnjenja morao bi potrošiti znatno više prostora, a pitanje je koliko bi tako nešto bilo smisleno na ovome mjestu, pa ću ih samo nabrojiti. Dakle, teorijska fizika danas govori da bi multiverzum mogao biti:

Istkani (Quilted)
Inflacijski (ili džepni)
Membranski
Ciklični
Krajolik-multiverzum (Landscape)
Kvantni
Holografski
Simulirani
Konačni

Neki od tih mogućih multiverzuma izviru iz određenih fizikalnih teorija. Primjerice, prvi od njih, Istkani multiverzum (ne znam postoji li ispravniji prijevod riječi "quilted"), zasniva se na jednostavnoj zamisli o beskonačnosti prostora. Ako je prostor beskonačan, kombinacije materijalnih čestica nužno se moraju ponavljati. Kvantni multiverzum je posljedica čvrstog oslanjanja na osnovne postavke kvatne fizike za koju su eksperimentalno potvrđene s velikom točnošću. Njegovo postojanje predložio je još pedesetih godina prošlog stoljeća malo poznati fizičar Hugh Everett. Ideja je isprva odbačena, ali je danas sve više aktualna. Membranski i Landscape multiverzum izvire iz teorije struna, a Holografski iz neočekivanog odnosa entropije i informacija spoznatog u okviru proučavanja crnih rupa. Posljednja dva, Simulirani i Konačni ne izviru iz fizikalnih teorija, već predstavljaju spekulativne mogućnosti, međutim to ne umanjuje mnogućnost njihovog postojanja.

Sve u svemu, kao što sam ranije spomenuo, sa znanstvene strane, paralelni svemiri su mnogo veća vjerojatnost od postojanja samo jednog, ovog našeg u kojem živimo.

Jedan od većih problema koje znanost ima s multiverzumom je eksperimentalno dokazivanje. Za sada se ne nazire neka realna mogućnost za tako nešto. I tu, baš na tom mjestu, duhovnost bi mogla odigrati presudnu ulogu. Ako se, na neki način, iskustveno možemo povezati sa sviješću naših parnjaka u nekom od paralelnih svemira, onda smo samo korak od moguće ideje o praktičnom i eksperimentalnom dokazu. Moglo bi se dogoditi da vrata, koja bi inače možda zauvijek ostaka zatvorena za znanost, budu odškirnuta iznutra, na mjestu kojeg proučava duhovnost.

Naravno, to je za sada samo zamisao. U knjizi "Prije nego odemo predaleko" razradio sam tu zamisao, pokušavši u obliku romana oslikati stvarnost mogućeg multiverzuma, procesa koji se događaju u njemu, te naše moguće višedimenzionalne budućnosti.

Put do cilja uvijek počinje prvim korakom, a u ovom slučaju to je otvorenost uma i shvaćanje da naš svemir nije jedinstven, da sve kazuje da živimo u multiverzumu i da je samo pitanje vremena kad će sadašnje neobične zamisli postati praktična stvarnost.