31. 08. 2012.

Topli kamen Kokina



Za Kokino sam čuo negdje 2003. godine, dvije godine nakon otkrića. Moje putovanje po neolitskim "mjestima moći" širom područja Stare Europe već je završilo, a knjige nastale na osnovi toga ("Povratak Boginje" i "Duša Stare Europe") već su bile napisane. Međutim, Kokino je odmah došlo na "listu želja". Već iz malobrojnih dostupnih fotografija osjetio sam da se radi o nečem doista posebnom. I nisam se prevario. Ovih dana, devet godina kasnije od prvog impulsa namjere, konačno sam imao prigodu posjetiti Kokino – "sveto" mjesto iz davnina!

Nije problem pronaći osnovne informacije o ovom arhelološkom nalazištu, a 2007. sam objavio i kraći članak u sklopu web stranica neokulture. Ono što sada želim podijeliti s vama je moj osobni doživljaj – snažan utisak kojeg je Kokino ostavilo na mene.

Do Kokina se dolazi relativno lako, asfaltiranom uskom cestom kroz pitomi ali i pomalo mistični krajobraz sjeverne Makedonije. Postoje putokazi pa se ne možete izgubiti. Međutim, iako je od Kumanova udaljeno samo dvadesetak kilometara, računajte na četrdesetak minuta vijugave vožnje do Kokina. Prepoznat ćete ga već izdaleka, po stjenovitim prstima koji se uzdižu prema nebu.

Podno brdašca koje se nalazi na oko 1000 metara nadmorske visine uređeno je parkiralište, a postoje i dvije staze – jedna koja vodi ravno uvis, prema stjenovitom vrhu, i druga, mnogo blaža, koja vas vodi okolo brdašca do ritualnog mjesta zvanog "prijestolje".

Kokino posvuda nazivaju "drevnim opservatorijem". Očigledno, posebna kombinacija prirodne konfiguracije stijenja i manjih intervencija ljudske ruke, omogućila je precizno određivanje ljetnog solsticija i praćenje putanje Sunca i Mjeseca. Međutim, ako ste iole senzitivni na "unutarnje" događaje, odmah ćete znati da je Kokino bilo mnogo više od opsrevatorija. Bilo je to sveto mjesto, mjesto mnogobrojnih rituala. Moguće je da drevni korisnici Kokina nisu imali posebne riječi za "opservatorij" i "svetište". Moguće je da su imali istu riječ za obje funkcije. Za njih vjerojatno nije bilo toliko razlika između vanjskog i unutarnjeg svijeta kao što je to danas slučaj za nas.

Kao i uvijek prigodom svojih posjeta drevnim "mjestima moći" otplesao sam neodance ritual, okružen samo vjetrom, jutarnjom svjetlošću i nevjerovatnom energijom koja ni dan danas nije izgubljena.

Na mojim engleskim web stranicama možete pogledati više fotografija, a snimljen je i kratki video – tek toliko da osjetite djelić čarolije tog jutra na Kokinu.



I još jedna zanimljiva sitnica. Iako je bilo prohladno i rano ujutro nakon hladne noći, kamen Kokina je bio topao! Kad sam sjeo na "prijestolje" – odnosno, to je vjerojatnije bio ritualni oltar - uopće nisam osjetio hladnoću. Štoviše, kamen Kokina je bio topao i zaštitinički je grijao.

Svima putnicima s okom i dušom za "mjesta moći" preporučam da Kokino stave na svoju listu budućih posjeta. Često se događa da ljudi odlaze na druge kontinente u potrazi za izmišljenim vrijednostima, a ono što im je blizu, na dan, dva od njihovih kuća, ne poznaju i ne cijene.

14. 08. 2012.

Suze i dragulji

Jutros sam, u vrijeme kojeg su nekada zvali "brahma muhurta" – vrijeme kad sve ptice počinju pjevati i sva živa stvorenja negdje duboko u sebi znaju da dolazi novi dan, čak i ako njihovo tijelo spava – promatrao prekrasan prizor zagrljaja između Mjeseca i Venere. Susreli su se u sideralnim Blizancima, točnije u zviježđu kojeg su stari Indijci zvali Ardra.

U to isto vrijeme, događao se još jedan planetarni zagrljaj – udaljen nekih stotinjak stupnjeva, i meni nevidljiv – između Marsa i Saturna, na samom početku sideralne Vage, u zviježđu starog naziva Ćitra.

Oh, valjda znate, nisam zagovornik astrologije utjecaja! Moja astrologija je astrologija jedinstva, potpune međupovezanosti ili, ako tako želite, astrologija simbola. Kako je iznad nas, tako je i u nama. Odavno već mi je strana i potpuno nemoguća zamisao o odvojenosti. Doživljavam je kao davni san, iako vidim da mnogi još uvijek plutaju u njemu. U budnosti jedinstva, svi događaji su međupovezani. U takvoj stvarnosti, planeti i zvijezde jednako su "moje", kao i misli i osjećaji koje dolaze i prolaze ovim umom.

Kad pokušavam objasniti što vidim u zvijezdama, treba dosta truda za izbjegavanje široko rasprostranjene zamke uobičajene predstave o astrologiji. Recimo to ovako – vidim obrasce; nacrte kretanja, puteve koji povezuju našu predstavu o prošlosti i budućnosti. Vidim i vozila koja se kreću tim putevima. Mnoga od njih su na automatskom upravljanju s čvrsto usnulim putnicima koji u snu vjeruju da odlučuju o svojoj sudbini. U nekima su putnici lucidni pa sad znatiželjno promatraju kako će se sve to završiti. A ponegdje su se toliko odvažili da su uspjeli skrenuti vozilo na odmorište i sad duboko razmišljaju što dalje. Sve to, naravno, ni najmanje ne mijenja mrežu obrazaca koja se nalazi pred njima.

Kad ovako pišem ne mogu točno znati kojoj skupini pripada netko tko će to pročitati. Ali, to i nije toliko važno – i pisanje i čitanje je dio obrasca.

Dakle, Mjesec i Venera su se danas zagrlili u suzama, a Mars i Saturn među draguljima. Suze i dragulji su simboli koji pripadaju mjestima njihovog susreta. Mogli biste reći i ovako: osjećajnima i ljubavnicima ovih dana pripadaju suze, a ratnicima i isposnicima dragulji. Ili biste mogli povezati te simbole na neke druge načina, ali onda biste morali jasnije vidjeti i pozadinske obrasce.

Uglavnom, sljedećih par dana nisu samo obični dani, običnog kolovoza, neke obične godine. Slijedeći dani su znakoviti dani jedne posebne godine.

Kad me pitaju što će se zapravo dogoditi, nemam drugog odgovora nego – ne znam. Niti ne bih želio znati. Samo gledam obrasce. Toliko ljudi putuje njima da bi bilo suludo predviđati. Međutim, ponekad se neke stvari jasno ističu. Kao sada suze i dragulji.

Jutros sam promatrao susret Mjeseca i Venere i bio sam ispunjen optimizmom. Izgledali su prekrasno. Ponekad su suze potrebne radi pročišćenja, pomislio sam.

Nisam vidio što rade Mars i Saturn. Pripremaju li neku invaziju? Neki ratni sukob, katastrofu ili pošast?

Ne znam, ali kao što sam napisao, u mojoj astrologiji planeti su jednako stvarni kao i misli ili osjećaji. I točno jednako vrijede.

Gledano s mjesta na kojem sam, svaki ishod je jednako dobar. To međutim ne vrijedi za usnule putnike u programiranim automobilima. Umijesto da suze prepuste ratnicima i isposnicima, a ljubavima podare dragulje, u ovom trenutku vrijednosti su se pomiješale. A u situaciji pomutnje često se donose odluke zbog kojih na posljetku požalimo. U snu, naravno, ali ako se tamo za sada nalazimo, onda se to odnosi i na nas.

Dakle, pripazite sljedećih nekoliko dana. Upozorio sam na njih u jyotish analizi kao na kritične dane 2012. U takvim je trenucima mir uvijek dobar. Okretanje prema unutra. Strpljivost. I, naravno - ljubav.