15. 12. 2014.

Posljednji post

Drage čitateljice i čitatelji,

Ovo je bilo mjesto naših susreta posljednjih pet, šest godina. Zahvaljujem svima koji su me pratili na tom putu. Preko milijun posjeta, na tisuće komentara i mnogo zanimljivih razgovora... bilo je zanimljivo i uzbudljivo. Hvala vam!

Došlo je vrijeme za promjenu. Nastavljam s blogom na drugom mjestu - na vlastitim cjelovitim web stranicama.

Ako ste koristili ovu adresu - www.sunutarnjestrane.blogspot.com - ovdje će i dalje ostati arhiva članka.

Ukoliko želite dalje održati kontakt sa mnom, molim vas da se prebacite na domenu www.adriankezele.com 

Vidimo se tamo!

www.adriankezele.com






28. 11. 2014.

Neodance ples Boginje

Treća radionica u neodance programu nosi ime “Ples Boginje”. Do tog trenutka, neodance je polaznicima dao mnoga lijepa iskustva zajedništva, pretapanja, užitka i jednostavne iskrene sreće u plesanju. Međutim, sve je to na neki način priprema za tehnike, metode, plesove i iskustva koja slijede.

Ako bih “ples Boginje” trebao opisati najkraće moguće, rekao bih da se radi o plesnoj tantri.

Preciznije, sve ono što je opisano u mojoj knjizi “Sadashiva tantra”, u plesu Boginje se provodi u praksu na jednostavniji i pristupačniji način.

Dakle, ples Boginje MOŽE biti seksualno iskustvo. Da li će ikada to biti, ovisno je od svakog pojedinca i skupine u kojoj se taj ples prakticira. U svojoj biti, ples Boginje je, kao i sve drugo u NeoDance-u potpuno duhovno iskustvo.

Kroz iskustvo odbacujemo sve smetnje, složenosti, osobne značajke i veze koje nas sputavaju i dolazimo do stanja u kojem naša osobnost više nema presudni značaj. Postajemo jedinstveni dijelić cjeline i tečemo s tokom Života. Ples je način na koji se to postiže.

Tantrik/a je poput žice na lutnji – izgleda kao da glazba dolazi iz nje, ali njen je izvor u duši onog koji na njoj svira”, kaže Sadašiva tantra opisujući stanje prave tantrike (praktikantice ili praktikanta tantre).
U Neodance-u koristimo put u kojem je tijelo prekidač kojim pokrećemo iskustvo. Na neki način tijelo predstavlja naša vrata u duhovni svijet. U tom smislu, cijeli neodance a posebice ples Boginje, predstavlja materijalizaciju Šukrinog puta. Čitali ste “Čarobnicu”?

Ako niste, svakako to učinite – neke stvari će biti jasnije, a jako je dobro proučiti opširno objašnjenje uloge tijela u duhovnom razvoju, kao što je to učinjeno u knjizi “Čarobnica”. Primjerice, Ples Boginje obuhvaća pojmove kao što su seksualnost i užitak, ali dodiruje i pitanje odnosa, veza, želja pa čak i rnbundana, dakle karmičkih ljubavnih veza.

Ciljevi treće radinonice ili Plesa Boginje su:
  • transcendencija svoga tijela i osobnosti te doživljaj zajedništva, zajedničkog postojanja, odnosno iskustvo POSTAJANJA drugim tijelom odnosno drugom osobnosti
  • provođenje takvog stapanja i pretapanja, odnosno potpunog iskustva zajedništva s partnerom odnosno intimnom skupinom
  • razjašnjavanje i raščišćavanje vezujućih rnubandana kroz sveti, odnosno “tantrički” ples

Put do ostvarenja tih ciljeva je sveti ples koji prelazi u erotski pa čak i intimni, dakle seksualni, i to u paru odnosno skupini. Na samoj radionici učimo kako raditi plesnu tantru, odnosno primjenjujemo njene ne-tjelesne aspekte, a potpuna primjena sa seksualnim elementom je prepuštena svakome u privatnom okruženju.

***

Ovo je i poziv na ples! Pridružite nam se u nevjerojatnom dočeku nove 2015. godine. Bez obzira na to jeste li bili na nekoj od Neodance radionica ili počinjete ispočetka, dobrodošli ste.

dainformacije@gmail.com

27. 11. 2014.

Neodance ples svijesti

Svrha i smisao NeoDance-a je da poveže duhovno i materijalno, sveto i svjetovno. U tom smislu, NeoDance je duhovna tehnika čije podrijetlo može slijediti u davnu prošlost, prije više od šest tisuća godina kad je na našim područjima obitavala neolitska kultura Stare Europe.

Jedan od najbitnijih dijelova druge radionice (Ples svijesti) jest ritualni ples. Ljudi Stare Europe plesali su u svakoj prigodi, kad su se rađala djeca, ali i onda kad su starci umirali; kad je došlo proljeće, ali i onda kad dugo vremena nije bilo kiše. Plesali su ritualne plesove kojima su izražavali svoje osjećaje, ali i privlačili pozornost duhovnoga svijeta te kroz iskustva unutar plesanja dobivali odgovore na svoja pitanja. Ili su jednostavno plesali ne bi li izrazili svoju radost nekim oblikom Boginjinog stvaranja, nekim oblikom života i svijesti.

Radionica se naziva “ples svijesti” zato što je nastanak svijesti sljedeći stupanj stvaranja nakon osnovnih elemenata i prirodnih pojava. Svijest označavaju dva bitna elementa po kojima se ona razlikuje od jednostavnijih pojava. To su složenost strukture, s jedne strane, i sloboda odlučivanja, s druge.

Složenost strukture očituje se u određenom obrascu kretanja koji se u stvarnom životu pretvara u rutinu, a u plesu postaje ritual. Ako pogledamo oko sebe, vidjet ćemo da se svjesni život ponaša na određene predvidljive načine. Životinje i ljudi imaju svoje navike, svoju rutinu. U NeoDance-u to izražavamo obrascima plesanja kojeg zovemo “ritual”.

Rituali mogu biti individualni i koristiti se tijekom plesanja u obliku pokreta koji se ponavljaju. Na taj način iz nekog pokreta, npr. “reza vremena” (dio “vatrenog plesa”), može nastati ritualni ples istoga imena tijekom kojeg se taj pokret ponavlja mnogo puta. Kao što mu ime kaže, plešući tako, možemo dobiti uvid u narav vremena, odnosno imati neka unutarnja iskustva koja su povezana s prošlošću ili budućnošću. (Iako ćemo obraditi nešto od toga, ovakvi posebni rituali, s posebnom svrhom, predmet su naprednih radionica koje će se održavati pod nazivom NeoDance rituali.)

Druga vrsta rituala koji se rade na Plesu svijesti vezana je za skupinu. Počinje se s jednostavnim skupnim rutinama, kombinirajući plesove elemenata i posebne načine kretanja cijele skupine. Skupni rituali mogu biti trenutni, dakle izraz stanja kakvo je sada, a mogu biti unaprijed utvrđeni. Tako postoje rituali poput ljetnog ili zimskog plesa koji se održavaju početkom godišnjeg doba. Postoje rituali za svaki događaj, zapravo. Ali, svi su oni dovoljno prilagodljivi i dopuštaju individualno i skupno stvaralaštvo. Zapravo, najzanimljiviji dio druge radionice bit će upravo potraga za plesnom vizijom čiji je cilj (jedan od ciljeva, zapravo) stvaranje skupnog rituala kojeg svi zajedno plešu polaznici radionice.

Rituali su izraz složenosti strukture koja pripada životu, a posebice svijesti. Ali, tome pripada i stvaralaštvo odnosno sloboda. Taj dio se obrađuje u takozvanom slobodnom plesu (ponekad i plesu bez glazbe). U tom smislu, NeoDance sada postaje slobodan od ograničenja i pravila. Kad izražavamo sebe, sve je dopušteno i ponovo se približavamo onome od čega smo počeli - potpuno spontanom plesanju.

“Ples svijesti” na taj način postaje kombinacija obrazaca pokreta i kretanja izražena kroz ritual i slobode stvaranja izražene kroz plesnu viziju i spontani ples.


***

Ovo je I poziv na ples! Pridružite nam se u nevjerojatnom dočeku nove 2015. godine. Bez obzira na to jeste li bili na nekoj od Neodance radionica ili počinjete ispočetka, dobrodošli ste.

dainformacije@gmail.com

26. 11. 2014.

Neodance ples prirode

Prva radionionica NeoDancea, "Ples prirode" podučit će vas elementarnim položajima, pokretima i plesovima Zemlje, Vode, Vatre i Zraka.


ZEMLJA


Zemljani tipovi imaju snažan osjećaj za oblik i tvar, red i svrhu - to su ljudi koji cijene vidljivi i opipljivi svijet. U njima je stabilnost, oni su temelj svijeta. Na višoj razini to su stare duše koje znaju što hoće i spremne su čekati tisućljećima da to postignu. Strpljivost im je vrlina. Ako vam sve to fali u životu, plešite zemljane plesove. Ako ste nemirni, nestabilni, previše pokretni, stalno mijenjate mišljenja, stavove i raspoloženja - plešite zemlju, to će vas ustabiliti!”





VODA

Vodeni tipovi su vrlo osjećajni. Kod njih je važna povezanost i ljubav. Voda spaja. Osnovna energija vodenog plesa je primanje i zaštita. U vodenom tipu osobe razvijena je intuicija i instinkt, a manje razum. Voda potiče društvenost i okupljanje, a daje mudrost i spoznaju drugih dimenzija stvarnosti. Voda potiče predanost, vjeru i suosjećanje.

Ako ste osjećajno hladni, ne razumijete druge ljude ili vam smetaju, osjećate se odvojeno ili usamljeno, ako ste zbunjeni i ne možete se uklopiti u okolinu, ili se osjećate nesretni - plešite vodu! Ti plesovi stvaraju povezanost i unutarnje blaženstvo.






VATRA

Vatreni tip čovjeka pokazuje snažnu volju, odlučnost, ambiciju i kritičan um. Takvi ljudi imaju snažan intelekt i vrlo su strastveni. Dobri su sportaši i ratnici. Vatra je neovisna, moćna i teži vlasti. To, naravno, može biti dobro, ali ima i svoju tamnu stranu.

Ako vam nedostaje volje i motivacije; ako imate problema s donošenjem odluka ili imate manjak energije; ako osjećate kao da spavate i potrebno vam je buđenje; dakle ako ste na bilo koji način tromi i spori, u duhu ili u tijelu, plešite vatrene plesove. Oni će svoju vatru prenijeti na vas.





ZRAK

Zračni tipovi ljudi su vrlo pokretni i imaju raznolike interese. Često mnogo misle i teško im se usmjeriti na jednu stvar. Nemirni su, poput vjetra. Nisu praktični već su idealisti. Zraku pripada također i područje komunikacije.

Ako imate problema s komunikacijom ili ste u prečvrstoj i pretromoj rutini i potrebna vam je promjena; ako su vam potrebne nove zamisli i želite se osloboditi pritiska svakodnevnih obaveza; ako osjećate da ste postali previše kruti i nesavitljivi, u duhu i tijelu, plešite zračne plesove! Oni će vas pokrenuti i učiniti prilagodljivim i pokretnim.

***

Ovo je I poziv na ples! Pridružite nam se u nevjerojatnom dočeku nove 2015. godine. Bez obzira na to jeste li bili na nekoj od Neodance radionica ili počinjete ispočetka, dobrodošli ste.

dainformacije@gmail.com

19. 11. 2014.

Supermozak

www.dvostrukaduga.hr/izdanje/supermozak
"Supermozak" je jedna od boljih knjiga iz područja samorazvoja koje su se pojavile u posljednje vrijeme. Ime Deepak Chopra gotovo da obećava zanimljivo štivo, i gotovo da nema potrebe posebno ga predstavljati. Njegov je suradnik na ovoj knjizi Rudolf  E. Tanzi, profesor neurologije na Harvardu i jedan od vodećih stručnjaka u području istraživanja Alzheimerove bolesti.

Za početak, morat ćete postaviti pitanje: što zapravo znamo o ljudskom mozgu? Sudeći prema informacijama u knjizi - više nego prije tridesetak godina, ali još uvijek vrlo malo. Možda ste već čuli podatak da je Einsteinov mozak težio manje nego prosječni ljudski mozak. Isto tako, vjerojatno vas neće iznenaditi činjenica da naši neuroni imaju sposobnost obnavljanja i rasta, te da njihovo nestajanje nije apsolutna nužnost. Knjiga obiluje zanimljivim podacima o mozgu (poput, recimo, primjera mladića čiji je mozak bio gotovo nepostojeći – težio je 100 grama, petnaest puta manje od prosječnog mozga - a koji je usprkos tome živio normalno uz IQ od 126), iznesenim na razumljiv i jednostavan način.

Dakle, ne morate se bojati da ćete se izgubiti u znanstvenoj terminologiji. Upravo suprotno; na trenutke mi se činilo da su urednici knjige namjerno pojednostavili stvari tako da budu "probavljive" doslovno svima. Na nekim bih mjestima, osobno, odabrao malo više znanstvenih podataka, ali shvaćam da bi tako knjiga postala "teža", a pitanje je bi li to pridonijelo njenoj osnovnoj namjeni.

A namjena je – promjena našeg stava o mozgu, razbijanje nekih mitova o tome što možemo a što ne, te uporaba mozga na način koji je većini ljudi danas nepoznat.

Neke će čitatelje te mogućnosti iznenaditi, ali oni čija je pozornost već od ranije na području samorazvoja, pronaći će mnoge potvrde za svoju praksu. Mozak doista reagira na naše misli, osjećaje, ponašanja i uvjerenja. Knjiga donosi i niz strategija koje mogu biti praktično uporabljene, pa se na određeni način može nazvati priručnikom.

Budući da se radi o obilju materijala kojeg nema smisla prepričavati, radije ću istaknuti dvije zamisli koje mi izgledaju iznimno korisne. Prva je ukazivanje na činjenicu da puko pozitivno mišljenje ili "uvjeravanje samoga sebe" u nešto, neće djelovati ako iza toga ne stoji nešto dublje i veće. Zapravo, iza promjene koju će mozak provesti u djelo mora stajati cijeli vaš život. Čarobne misli ne postoje, iako je bolje misliti pozitivno nego negativno. Da bi misli učinile svoje, emocije također moraju biti u skladu s njima. Isto tako i ponašanje.

Mozak reagira na cjelinu, na "matricu" vašega života. Ako je ta "matrica" postavljena pravilno, mozak može učiniti čuda, čak i one stvari koje smatramo nemogućima.

Evo kako to kažu Chopra i Tanzi: "Promjena bez prisile svakako je moguća. Da biste to postigli, morate stvoriti matricu za donošenje boljih odluka. Pod matricom podrazumijevamo postavke vašeg svakodnevnog života. Svatko ima neku matricu. Matrice nekih ljudi omogućuju mnogo lakše donošenje pozitivnih odluka nego matrice drugih ljudi."

"Promjena bez prisile" – ta mi se tvrdnja čini posebno značajnom, jer ako ljudi pristupaju promjeni svog života iz straha, pod pritiskom, zato što nemaju drugog izlaza, zato što se moraju držati nekih pravila itd., tada je vjerojatnost istinske promjene smanjena.

Mozak može činiti čuda, ako mu pritom ne smetamo. U biti, to me dovodi do druge zanimljive zamisli, a to je ona o placebu.

Placebo je pojam s negativnom konotacijom u suvremenoj medicini. Pacijent uzme zašećerenu vodu, misleći da je lijek. I bude mu bolje. Zvuči kao nešto lažno, nešto što se ne događa. Međutim, to nije točno. Placebo je iscjeljenje, ili ozdravljenje, ili poboljšanje, pukom snagom uma. To nije nevažno niti negativno. Upravo suprotno, to otvara jedno sasvim novo područje mogućnosti.

Chopra i Tanzi kažu da 30% ljudi reagira na placebo. Također ukazuju na činjenicu da bi korištenje placeba bila neka vrsta manipulacije pacijentom, što je nedopustivo. Međutim, ako ne manipulirate, ako pacijentu kažete da uzima šećer, a ne lijek, uništili ste placebo. Gdje je rješenje? Kako upotrijebiti snagu mozga, a bez manipulacije?

Autori rješenje vide u znanju o mozgu. Moramo znati više. Moramo istražiti više i biti informirani, te razbiti nametnuta ograničenja koja izviru iz neznanja.

Ako bismo ZNALI što sve mozak može, imali bismo u njega povjerenje. Ne bismo mu smetali u onome što čini, jer ne vjerujemo (nocebo) ili jer smo u strahu. To je otprilike kao kad se porežete. Očistite ranu i nemate nikakve sumnje u to da će koža napraviti svoje i da će rana nakon nekog vremena zacijeliti. To jednostavno znate, ne mislite o tome i dopuštate prirodi da se pobrine za vašu povredu.

U slučaju težih bolesti i opasnosti, javlja se strah, nesigurnost, i u biti počinjete smetati onome što bi mozak, i cijeli vaš sustav, mogli učiniti po tom pitanju.

Naravno, postoje ograničenja; mozak nije svemoguć. Ali, mi ne znamo gdje su granice! Knjiga "Supermozak" zasigurno će vas uvjeriti da one leže daleko izvan našeg sadašnjeg dohvata. U svakom praktičnom smislu, istraživanje mozga - kako ono znanstveno tako i ono svakodnevno, koje provodimo svi mi jednostavno živeći svoj život - nema alternativu.

Budući da želim biti objektivan koliko je god to moguće, moram reći da dva posljednja poglavlja u knjizi nisu po mom ukusu. Chopra ima želju ukazati na "daleke obale" duhovnog oceana, pa nekako uvijek završi na pojmovima "prosvjetljenje" i "Bog". Ne znam gdje je neurolog Tanzi u tim poglavljima, ali Chopra bi zvučio iskrenije da umjesto tih pojmova koristi recimo "usavršeno ljudsko biće", "težnja punom potencijalu" ili nešto takvo. Ovako ispada neuvjerljiv prosječnoj, a posebno znanstvenoj publici. S druge strane, taj je dodir misticizma privlačan mnogima jer, makar bio i netočan, djeluje inspirativno.

Ali, uz tu napomenu, doista smatram knjigu iznimno vrijednom. Čitljiva je i zanimljiva, s mnogo korisnih informacija, a istodobno može poslužiti i kao praktičan priručnik za općenitu aktivaciju mozga, kao i za posebne životne probleme, poput depresije, pretjerane težine ili čak samoiscjeljivanja.

Tamo gdje mozak zataji, supermozak ima rješenje! Najbolja je vijest da supermozak nije umjetna tvorevina - svatko ga od nas nosi na dobro zaštićenom i važnom mjestu: u vlastitoj glavi.

03. 11. 2014.

Duša

http://smnr.me/neb4yi
U svakodnevnom govoru, ali i unutar duhovnosti, "duša" je pojam koji se vrlo često upotrebljava. Međutim, ne samo da različiti ljudi imaju različite predstave o tome o čemu se radi, već i različite škole duhovnosti to drugačije tumače. Možda upravo zbog toga što se tako često o njoj govori, duša može biti razlog za zbunjenost.

Na tom mjestu počinje drugi online seminar iz serije "Istraživanje duhovnosti" pod jednostavnim nazivom – "Duša".

U prvom seminaru obrađen je pojam "svijesti" kao temeljan za razumijevanje bilo čega "duhovnog", ali zapravo i bilo čega u životu. Jer, mi jesmo svijest. Kad ne bismo bili, ništa drugo ne bi bilo moguće – ni jedno iskustvo, ni jedna spoznaja.

Ali, što je onda duša? U kakvom je ona odnosu s osobnošću? Je li duša besmrtna? Što umire, a što ne? Želje i karma, kozmički impulsi i dharma; i u svemu tome, uloga slobodne volje...

Online seminar "Duša" nešto je interaktivniji nego što je to "Svijest", s više vježbi, oko tridesetak videa, izvadaka iz knjiga i predavanja. I naravno, ja sam uvijek na raspolaganju za pomoć i odgovore na pitanja.

Da podsjetim, online seminari su otvoreni svakome, cijelo vrijeme. Radite od kuće, tempom koji vama odgovara, u vrijeme koje vama odgovara. Možete se uvijek vraćati na mjesta koja želite ponovno pogledati i/ili utvrditi. Ako u budućnosti dođe do promjena ili dodataka u materijalima, oni će biti dostupni i vama. To je kao da ste kontinuirano na tečaju koji se stalno razvija!

Iako je "Duša" drugi dio serijala "Istraživanje duhovnosti", može ga se pohađati i bez prvog dijela, na koji se uvijek kasnije možete upisati.

Probajte s online seminarima – to je izvrstan način da budete u kontaktu sa mnom iz udobnosti svoga doma. Vidimo se!


http://smnr.me/neb4yi

***

Sedam koraka na online seminaru "Duša"

1 Duša
Što je duša i u kakvom je ona odnosu s osobnošću...

2 Besmrtnost
Ono što mi doista jesmo, nikada ne umire

3 Iz života u život
Razumijevanje mehanizma ponovnih utjelovljenja

4 Želje – osobni impulsi
Mogu li se sve želje ispuniti? Kako prepoznati želje koje su vrijedne ispunjavanja?

5 Slobodna volja i karma
Kako iz slobodne volje nastaje karma koja nas ograničava...

6 Životna misija - dharma
Usklađenost s kozmičkim impulsima i pronalazak životne misije

7 Slobodna volja i dharma
Slobodnom voljom pristajemo na svoju dharmu, a pritom se u nama stvara osjećaj ispunjenja ili jogijske "punje".



31. 10. 2014.

Tri velike poduke Smrti


1. Ne gubi vrijeme - svaki trenutak je dragocijen

2. Ljubi koliko možeš - Ljubav je jedino pravo bogatstvo

3. Prihvati Nepoznato - ne oslanjaj se na iluzije





Ne gubi vrijeme – svaki trenutak je dragocijen.
Ovdje si SADA, i ništa drugo nije sigurno. Iskoristi mudro ovaj trenutak.

Na posljetku, važno je samo koliko si ljubavi dao.
To je jedino pravo bogatstvo – ono koje nećeš nikada izgubiti.

Što će se dogoditi poslije? Zamišljena priča ti neće pomoći.
Prigrli činjenicu da NE ZNAŠ. Živi u mudrost nespoznatljivog.

08. 10. 2014.

Poziv na ples!

Prije desetak godina, kad sam pisao seriju knjiga o neolitskoj kulturi Stare Europe (Povratak Boginje, Duša Stare Europe), kao praksa pojavio se duhovni ples pod imenom Neodance. Odjednom se oko mene pojavilo mnogo ljudi koji su željeli plesati, a ja sam se, barem privremeno, iz učitelja meditacije prometnuo u učitelja (neo)plesanja.

Neodance je doista čaroban ples. On spaja najstarije ljudske tradicije ritualnih pokreta s najsuvremenijim duhovnim istraživanjima i zamislima. Namijenjen je izravnom povezivanju s prirodnim zakonima i elementima, ali i stvaranju iskustava svijesti jedinstva na doslovce ekstatičan način.

Posljednjih nekoliko godina Neodance nije bio u prvom planu, pa zbog toga vjerujem da će mnoge od vas razveseliti vijest o dočeku nove 2015. godine na Neodance način!

Od srijede 31.12.2014. do nedjelje 04.01.2015. u DA Centru u Badličanu, Hrvatska, održat će se poseban Neodance događaj: ne samo doček i četiri dana duhovnog plesanja, već i SVA TRI STUPNJA Neodance tečaja. Kroz sve to vodit će vas Neodance instruktorice Željka Lovrić, Emina Ahmetović i, naravno, moja malenkost.

Neodance ima tri stupnja: Ples prirode, Ples svijesti i Ples Boginje. Prva dva stupnja dosta je ljudi naučilo na tečajevima koje je, osim mene, održavalo i desetak Neodance instruktorica i instruktora. Svaki stupanj traje dva ili tri dana (obično vikend). Treći stupanj već je drugačija priča.

Ples Boginje plesna je erotika. Ili, točnije, plesna tantra. U prvim tečajevima (od samo pet, šest koliko sam ih održao) malo sam oklijevao s time, ne znajući što će ljudi osjećati, misliti, reći. Međutim, pokazalo se da se osjećaju odlično! I da uglavnom nikome nije bilo "previše".

Jeste li imali prilike zaviriti u moju knjigu "Sadašiva tantra"? Ples Boginje je Sadašiva tantra na plesni način. Ako joj se prepustite, odvest će vas do nezaboravnih iskustava unutarnjeg i vanjskog jedinstva.

Novost je da ćemo za ovu, novogodišnju prigodu, prvi puta proći sva tri stupnja Neodancea odjednom, uključivo i treći stupanj - Ples Boginje.

I što da vam još kažem?

Ovo je poziv na ples. Pridružite nam se u nevjerojatnom dočeku nove 2015. godine. Bez obzira na to jeste li bili na nekoj od Neodance radionica ili počinjete ispočetka, dobrodošli ste.

dainformacije@gmail.com


Više o Neodanceu pročitajte OVDJE, a s vama dijelim jedan od boljih video uradaka o Neodanceu,
duhovnom plesu Stare Europe.

01. 10. 2014.

Svijest

Gdje je početna točka u istraživanju duhovnosti? Lako je izgubiti se u obilju ponuda, tehnika i učenja. Unutar širokog područja neodređenih rubova koje se naziva "duhovnost", smjestilo se šareno mnoštvo svega i svačega.

Sve više ljudi osjeća kako bi bilo dobro učiniti "nešto", ali što je to točno, ne znaju reći. U razgovoru s ljudima čujem tvrdnje i rečenice koje s duhovnošću nemaju nikakve veze, a onaj tko ih izgovara uvjeren je da imaju. Štoviše, uvjeren je da se i ja, kao poznati "duhovnjak", s tim slažem. Uglavnom nije tako. Uglavnom se iznenadim raširenošću pogrešnih stavova koji su gotovo dijametralno suprotni onom što poučavam već desetljećima.

No, dobro, dosta lamentiranja. Radije ću ponuditi neko rješenje. :-)

Ako me pitate što bi trebalo prvo napraviti kad krećete u rad "na sebi" i u promjenu svog života, onda je odgovor jednostavan i izravan: naučite dobru tehniku tihe meditacije. Naravno, preporučujem Integralnu meditaciju koju i poučavam.

Ali, već ovdje, na samom početku, nailazimo na probleme. Zamisli o tome ŠTO JE MEDITACIJA ima gotovo toliko mnogo koliko i ljudi koji ju ne prakticiraju. Odgovora na to ZAŠTO ju prakticirati, također je vrlo mnogo. Razlike, sličnosti, usporedbe, rezultati, objašnjenja... svega toga toliko je mnogo da se duhovnom laiku s pravom zavrti u glavi.

U redu, to znači da početna točka koja mi je najprije pala na um, baš i nije početna. Moram zaroniti dublje, preko i izvan raširenih koncepata o meditaciji. Ali, kamo?

Ako sam dosljedan, postoji samo jedno mjesto na koje mogu doći i bez ikakvih sumnji reći da sam došao na početak. To mjesto jest: svijest.

Da, svijest. Jednostavno i čisto, bez bilo kakve mogućnosti rasprave, svijest je osnova našega svijeta, svega što doživljavamo i svega što jesmo.

Ako bilo što mislimo promijeniti, ako bilo što mislimo znati, onda bismo trebali razumjeti što je to po čemu i zbog čega postojimo. Mi smo svjesna bića, zar ne? Svijest je ono što nas određuje.

Ali, koliko znamo o svijesti? Što je ona? Kako iz nje nastaje svjesnost, zapažanje, um, osobnost, duša?

To je, vidite, početna točka u istraživanju duhovnosti. Svijest.

Tek nakon osnovnog razumijevanja prirode svijesti, možemo razumjeti ideju meditacije. A kad nju razumijemo, steći ćemo i savršeno oruđe za prepoznavanje istinske duhovnosti.

Prihvatio sam se obuhvatnog pothvata da u nizu online seminara dostupnih svima izložim temelje duhovnosti. Ako me, dakle, pitate gdje početi istraživanje duhovnosti - evo ovdje, s prvim od tih seminara pod nazivom (kako bi drugačije) "Svijest".

Online seminari izvrsna su mogućnost da razgovarate sa mnom iz udobnosti svoga doma. Pratite video materijale, čitate, prolazite kroz vježbe, odgovarate na pitanja i razgovarate s drugim sudionicima seminara. Sve to u vrijeme koje vama odgovara, bez dodatnih troškova putovanja i vremena.

Što se tiče online seminara "Svijest", njega svakako preporučujem kao uvod u tečaj Integralne meditacije. Kao dodatni motivator može vam poslužiti činjenica da ćemo polaznicima seminara koji kasnije dođu na tečaj Integralne meditacije cijenu seminara (cca 165 kuna) odbiti od cijene tečaja, tako da će seminar za njih biti besplatan.

I da ne zaboravim, u seminar "Svijest" uključeno je preuzimanje kompletne knjige (u elektroničkom obliku, dakle e-knjige) od nekih 150 stranica. Knjiga se zove "Jednostavne tajne dobre meditacije". Napisao sam je tijekom godina istraživanja meditacije kao tehnike za doživljavanje smirenih stanja svijesti. Nikada nije objavljena u tiskanom obliku jer su me zaokupili drugi projekti. Ali, eto, uz pohađanje seminara, dobivate i vrijednu knjigu koja će vam otkriti mnogo toga o tajnama meditacije.

Sve u svemu, online seminar "Svijest" je otvoren. Kliknite na donji link i pročitajte detaljan, korak po korak, sadržaj seminara. I, naravno, upišite se.

Vidimo se tamo. U Svijesti.

http://smnr.me/nbwofx


24. 09. 2014.

Snovi netalentiranog glazbenika

Nije lažna skromnost - poznajem svoja ograničenja. Ali, to me nije spriječilo da od rane mladosti padam u ekstazu slušajući ili stvarajući glazbu. Na fotki desno imam 16 godina. Još se sjećam teškog rada cijeloga ljeta (ručni pretovar cementa i vapna iz željezničkih vagona na kamione) da bih kupio svoju prvu električnu gitaru. I evo je! Ne može se promašiti sreća na mojem licu, zar ne? Stara slovenska Melodija. Kasnije su došle bolje gitare, uključujući i fenomenalnog Gipson Les Paul Customa iz 1978, koji je sve bolji što je stariji, i na kojem i danas sviram.

Tokom srednje škole i fakulteta svirao sam u wannabe jazz-rock grupi "Jan Amos". Imam neke analogne snimke iz tog razdoblja - ako uspijem nabaviti kazetofon i ako trake nisu propale, možda bi se to i moglo digitalizirati. Bili smo mladi i zaneseni, a svirali smo glazbu koju gotovo nitko nije razumio, a često ni mi sami.

Još i danas ponekad poželim da je život otišao u drugačijem smjeru i da mi je gitara češće bila u rukama. Međutim, točno je - ima drugih stvari za koje sam mnogo talentiraniji nego za glazbu, pa je i za mene i za druge bolje da se držim njih. Ipak, cijelo sam vrijeme uronjen u čaroliju zvukova. Stalno nešto radim u tom smjeru, održavajući snove koji su... samo snovi.

U međuvremenu sam se prebacio i na klavijature, a načio sam svirati i diđiridoo. Pjevanje... eh, to mi nikad neće dobro ići. Ali, nije važno. Važan je proces, stvaranje, osjećaj sklada, trnci u cijelom tijelu kad se zvukovi slože točno onako kako treba. Zbog toga ću, usprkos očitim manjkavostima mojeg "glazbenog" izražaja, uvijek trzati neku žicu, udarati neku tipku ili puhati u neku cijev.

Pronalazak fotografija iz mladosti je pokrenuo sjećanje na dosadašnje glazbene izlete. Prije nekoliko godina, nadahnut izvrsnim stihovima Jasne Bolanče, napravio sam CD "Zvjezdanooka". Jedan profesionalni glazbenik je, čuvši snimke, rekao samo: "Hrabro, vrlo hrabro." Taj je komentar bio usmjeren na činjenicu da je produkcija bila... hm, nedovoljno dobra, a pjesme prepune pogrešaka. Ipak, neizmjerno sam uživao snimajući Zvjezdanooku, pa to - valjda - opravdava moju "hrabrost".

Pjesme su vrlo lagane, a ako imate volje, možete poslušati neke isječke, tek toliko da dobijete dojam o atmosferi CD-a. (Zvjezdanooka, Zagrli me sad, Kad ode ljubav, Sjeme)

Nakon toga sam se prihvatio ozbiljnijeg posla i glazbe koja više odgovara mojim unutrašnjim zbivanjima i snimio CD "Distant past". Radi se o glazbi za neodance, odnosno o plesnoj glazbi za "neodance rituale". Zbog raznih tehnika disanja koje se koriste u neodance-u, a koje su ukomponirane u gazbu Distant past-a, projekt je napravljen pod imenom "The Breath". Link će vas odvesti do stranice na kojoj možete poslušati isječke. U usporedbi sa Zvjezdanookom, produkcija je bolja (naučio sam neke trikove), a atmosfera glazbe, naravno, sasvim, sasvim drugačija.

U posljednje vrijeme sam se okrenuo malo žeščim ritmovima i glazbi. Moj sin Borna je izvrstan bubnjar. Mnogo je talentiraniji od mene u svakom glazbenom pogledu. Nadam se da će uspjeti ostvariti svoje glazbene snove. Mladost je žestoka, a ako želite vidjeti koliko, pogledajte jednu snimku koncerta Borne i njegovog banda. Snimljena je mobitelom, ne očekujte studijsku kvalitetu, ali bit će dovoljno za utisak. Dečko ima ritma, bez svake sumnje!

Borna i ja onako usput radimo jedan mali zajednički projekt. On pjeva i bubnja, ja pišem tekstove i sviram ostatak instrumenata koje čujete. Za sada su dostupna tri glazbena video uratka - projekt "We are not". Pretpostavljam da ovakva glazba nije prvi izbor među čitateljima mog bloga, ali nije važno. Ovo su samo glazbeni snovi, zar ne?

Ovdje imam 18 ili 19 godina, a sviram na Gipson-u.
Fotografija je napravljena u klubu V3 Gimnazije u Varaždinu gdje su se održavali koncerti mladih bandova.



22. 09. 2014.

Poštovanje prema Izvoru

Danas više nikoga ne treba uvjeravati da se s klimom događa nešto neobično. Mnogi su promjene osjetili na svojoj koži, a sigurno je da ćemo ih u budućnosti svi zajedno skupo platiti.

Ali, što učiniti u situaciji kad nema ama baš nikakve naznake da će čovjek popustiti svoj stisak nad prirodom? Ekološke su teme cijelo vrijeme na dnevnom redu. Ljudi sve više shvaćaju koliko je važno očuvati okoliš. Istodobno, s tom se namjerom sukobljavaju ekonomski interesi koji, zauzvrat, hrane te iste ljude. Je li moguć kompromis? Je li moguće pogađati se s prirodom?

Nije. Većina zamisli ekoloških udruga, zelenih političara i navodno osviještenih pojedinaca, svodi se na ograničavanje štete. Nametnuli smo svoju volju prirodi, sad vidimo da u konačnici to nama čini štetu pa počinjemo pričati o održivom razvoju, donosimo propise o tome kako se ponašati sa šumama, rijekama ili morem te gdje ćemo i kako odlagati svoj otpad.

Nemam ništa protiv toga. Kamo sreće da se o tome počelo misliti ranije. Ali, to nije dovoljno.

Potrebna je temeljitija promjena. Ona u kojoj ćemo prestati gledati na prirodu kao na svoje igralište koje je potrebno očuvati zbog nas samih.

Priroda je mnogo više od našeg igrališta. Ona je važnija od ljudskih života.

Šokirani?

Većini će ova izjava zvučiti poput svetogrđa. Takvo je vrijeme u kojem živimo. Takvi smo danas mi ljudi.

Nemam neko gotovo, cjelovito, pa čak ni djelomično rješenje za ekološke probleme u kojima smo se našli. Mislim da nitko ne zna što je potrebno učiniti. Međutim, ono što znam jest da to NEZNANJE o smjeru djelovanja izvire iz potpuno pogrešne slike o ljudskom mjestu pod kapom nebeskom.

Tako dugo dok prirodu i život oko sebe ne počnemo tretirati s poštovanjem, neće nam ni pasti na um ono što bismo mogli učiniti da ispravimo vlastite pogreške i vratimo život tamo gdje smo ga iskorijenili ili zatrovali.

Promjena počinje u svijesti. Poštovanje prema prirodi počinje u vašim mislima, u duši i srcu.

Promatrajte što se događa oko vas. Priroda nije slijepa, gluha i glupa. Upravo suprotno; u njoj se krije ljudima još uvijek nezamisliva inteligencija. Njeni su ritmovi i naši ritmovi. Ali mi smo zaboravili gledati. Zaboravili smo osjećati svoj vlastiti Izvor.

Danas je prvi dan jeseni, umjetno izbrojane 2014. godine. Jeste li ga proslavili? Je li vam uopće palo na um da se tog dana nešto događa oko vas - nešto mnogo važnije od onoga o čemu većina ljudi razmišlja?

Kad osluškivanje prirode i njenih ritmova, proslava i život s njima budu istinski važan dio ljudskog života,  tada ćemo pronaći rješenje za probleme koje smo stvorili. Tada ćemo znati što je potrebno učiniti.

16. 09. 2014.

Sinkrolab online seminar je upravo postao još bolji!

Prije nekoliko mjeseci otpočeo sam s online seminarima. Iako sam odmah jasno vidio prednosti takvog "kanala" podučavanja duhovnog znanja, bilo je pitanje kako će takva novost proći u praksi. Prošla je – odlično!

Prošli tjedan sam poslao malu anketu sudionicima Sinkrolab online seminara. Neki od podataka koje sam do sada dobio kažu:
  • 67% sudionika smatra da su preko online seminara dobili VIŠE znanja nego uživo
  • za 44% sudionika online seminar je ponudio nešto IZNAD njihovih očekivanja (ostatak, 56%, prema očekivanjima)
  • 89% sudionika bi definitivno preporučilo online seminar prijateljima
Zahvaljujem također na izvrsnim ocjenama koje su mi sudionici dali za video i pisane materijale, te vježbe.

Međutim, razlog što pišem ovaj članak zapravo su primjedbe i prijedlozi za poboljšanje koje su neki sudionici izrazili.

Prije svega, da ne ispadne da ističem samo dobre stvari, postoji jedna primjedba koja se ponavljala, a to je pitanje motivacije. Izgleda da samostalni rad kod kuće ne nosi u sebi nadahnuće koje pružaju sastanci uživo. S jedne strane, prednost je što doista možeš raditi kad god želiš i kad imaš vremena. S druge strane, tu se krije mali nedostatak jer nas životne obaveze uvuku u sebe.

Iako je moj odgovor na to da i online seminar pruža dovoljno interakcije (recimo, razgovor o vježbama i materijalima između sudionika, kao i stalni kontakt sa mnom preko forumskih mogućnosti Siminar platforme), priznajem da je uživo ipak – uživo. Tu nema spora i to će uvijek ostati tako. Međutim, s online seminarima se otvaraju nove mogućnosti. A jednu od njih ću vam upravo demonstrirati.

U kometarima ankete nekoliko sudionika je zatražilo samostalne vježbe. Sinkrolab je tehnika koju treba naučiti. Nakon izloženih objašnjenja dolazi se do vježbanja, pitanja i odgovora, koja na kraju komentiram u video materijalu. Međutim, izgleda da su sudionici osjetili potrebu za još vježbanja, i to takvog gdje bi oni NAJPRIJE ponudili svoja tumačenja, a ja (i drugi) ih nakon toga komentirali.

Primjedbe za poboljšanja su mi dragocijene, jer tako znam što ljudima odgovovara, a što ne. Uvijek se trudim ispuniti ih, koliko god je to moguće. Međutim, da ste sudionik nekog uživo seminara i da mi nakon toga kažete da bi vam se više sviđalo da je nešto bilo ovako, a ne onako, ja bih vas saslušao i vjerojatno poslušao. Sama poboljšanja, međutim, ne odnose se na vas! Ona će biti u korist budućih sudionika, na sastancima na kojima vi nećete biti.

S online seminarom nije tako! Svako poboljšanje kojeg ću uključiti u Sinkrolab seminar od koristi je SVIM SUDIONICIMA koji su bilo kada u prošlosti upisali Sinkrolab. Njima je seminar otvoren bez vremenskih ograničenja i mogu se vratiti na bilo koju njegovu točku i proći kroz novitete.

Recimo, upravo sam dodao dodatne vježbe u osmom, devetom i jedanaestom koraku Sinkrolab online seminara. To su dodatne vježbe s tehnikama jednog, tri i devet labirinata. Oni koji su prethodno završili seminar, sada mogu otići na to mjesto i uključite se u vježbanje.

To je kao da nakon uživo seminara uvijek možete ponovo, kad god poželite, sudjelovati na sastanku koji vam se sviđao, ili na kojem ste nešto propustili. Naravno, to nije moguće.

Ovdje, na online seminaru, to ne samo da je moguće, nego se i događa! Sinkrolab online seminar je upravo postao bolji! Za dobrobit ne samo onih koji će ga upisati sada i u budućnosti, nego i onih koji su ga već prošli.

A to je slučaj i s drugim online seminarima. Imaju svoja ograničenja, bez daljnjega. Ali, imaju i svoje prednosti. Suvremeno vrijeme nosi nove metode, ne kao zamjenu, već kao nadopunu onim koje već poznajemo.

06. 09. 2014.

Omphalos sindrom

Zeus je, kaže priča, pustio dva zlatna orla da lete svaki u svom smjeru. U trenutku kad su se sreli, Zeus je ispustio veliki kamen - omphalos. Tamo gdje padne, navodno je pomislio Zeus, bit će najvažnije mjesto na svijetu; njegovo središte.

Kamen je pao u Grčku, na mjesto gdje je kasnije nastalo najpoznatije proročiste - Delphi. Tamo su snimljene fotografije desno s navodno izvornim, pravim omphalosom. Ako su ga doticale Zeusove ruke, bilo bi zanimljivo dotaknuti ga svojima, pomislio sam. Tko zna što se krije u tom kamenu?

Hm, bio je topao od sunca, ali osim toga, kamen ko kamen.

Omphalos na grčkom inače znači "pupak". Simbolično, to je nešto kao "središte svega". Međutim, nisam se mogao oteti dojmu da, budući da ga je bacio Zeus, ovaj kamen nije mogao sletjeti nigdje drugdje nego u Grčku. Shiva je svoje omphalose ostavio po Indiji, a Jahvino kamenje, da je imao volje baviti se njime, bez sumnje bi završilo u Jeruzalemu.

"Omphalos sindrom" je pogrešno uvjerenje da je "naše vlastito" ono najvažnije na svijetu, njegovo središte, pupak svemira. Prisutan je posvuda u religiji, filozofiji, povijesti, politici...

Prisutan je, međutim, i na mjestu koje nam je najbliže - naš vlastiti osjećaj identiteta. Gdje je središte svemira? Gdje je njegov pupak?

Gdje bi uopće mogao i biti nego tamo gdje sam ja?

07. 08. 2014.

Viveka

Prethodni članak: U ŠTO VJERUJEMO, TO NE ZNAMO

Pojam viveka znači "razlučujuća snaga". Radi se o tome koliko ste sposobni razlučiti jedno od drugog. Viveka se može odnositi na grube psihokognitivne sposobnosti poput, recimo, sposobnosti čitanja u smislu razlikovanja različitih grafema (slova), ili pak na razlikovanje boja (u tom je smislu "sljepoća za boje" poremećaj viveke na perceptivnoj razini).

Pitanje budnosti (percepcije stvarnog svijeta) i sanjanja (percepcije iluzornog svijeta) svodi se također na pitanje viveke. U kojoj ste mjeri sposobni razlučiti jedno od drugog?

Budući da izraz viveka ima jogijsko podrijetlo, evo što o tome kaže Patanđali. Nakon što je objasnio stanje joge, govori o tome kako će se javiti određena zbunjenost zbog miješanja različitih stvarnosti (stanja svijesti). Tek kad toga nestane, dolazi do stanja oslobođenosti ili kaivilye.

II. 25: tadabhāvātsaṃyogābhāvo hānaṃ tuddṛśeḥ kaivalyam। २५
Kada zbunjenosti nestane, dolazi stanje slobode.

Ali, što će ukloniti tu zbunjenost? Odgovor je:

II. 26: vivekakhyātiraviplavā hānopāyaḥ। २६
Razlučivanje (viveka) je sredstvo kojim se to postiže.

Patanđalijeve Joga sutre neobično su snažan i vrijedan spis. Njegova je izravna tema joga –posebno stanje bivanja ili svijesti po sebi, kao i razvoj stanja svijesti koji slijedi nakon toga.

Prosvjetljenje NIJE glavna tema Joga sutri! Međutim, Patanđali je ostavio dovoljno procijepa, dovoljno "crnih rupa", o koje će se svatko otvorena uma prije ili kasnije spotaknuti. U trenutku pada, kada se konstrukcije nametnute tumačenjima raznih tradicija i škola raspadnu, jasno se pokazuju putokazi koji pokazuju prema van, na mjesto koje se ne može opisati, pa čak ni tako sažetim jezikom kao što je to jezik joga sutri.

Viveka se, dakle, ističe kao sredstvo konačnog uklanjanja zbunjenosti lažnim i sagledavanja istinitog.

U redu, ne želim vas opterećivati jogijskim razmišljanjima, pa čak ni iskustvima. Prosvjetljenje nije jogijsko iskustvo. Ono dolazi na kraju toga, kad iskustvo prestane. Upotrebljavam izraz viveka jer je praktičan. Mogao bih vam umjesto toga pisati traktate o Noamu Chomskom i neurolingvistici koja, u konačnici, ukazuje na isto mjesto. Ili pak o dekonstrukcionalizmu Jacquesa Derride, koji, usprkos svojoj neobičnosti, ukazuje na poantu koju svi uglavnom uspješno ignoriramo.

Umjesto toga, probat ću to izreći jednostavnije.

Pojmovi koji postoje u našem umu su konstrukcije. Oni utječu na našu percepciju, od nje stvarajući dodatnu konstrukciju koja podupire onu prethodnu.

Riječi kojima se izražavamo (a to znači i misli koje imamo) označavaju pojmove, ali – budući da nisu identične njima – zahtijevaju novu konstrukciju.

Između iluzije i stvarnosti stoji dakle: riječ (misao), zatim spoznajni proces (percepcija, intelekt) i pojam (značenje, jogijska vasana).

Ili, još jednostavnije:

Mi najčešće pridajemo riječima značenje koje one nemaju, PODRAZUMIJEVAJUĆI da ga imaju. Cijeli naš život zasniva se na nepreciznim konstrukcijama riječi, misli i pojmova. Nikad, ili gotovo nikad, nismo toj zamršenoj tmuši niti, kotačića, razbacanih ideja, mrlja i ožiljaka pristupili sustavno, od onog što je očigledno, jasno i svima vidljivo.

Umjesto da vidimo to što vidimo i znamo to što znamo, mi podrazumijevamo mnogobrojna značenja, a među njima radimo selekciju prema uvjerenjima.

Uporaba viveke znači prestanak s tim. Viveka znači da jasno vidimo KOLIKO I KAKVO ZNAČENJE NOSE RIJEČI (MISLI). Ni manje ni više.

Učenje viveke u početku je dekonstrukcija značenja određenog pojma – dolazak do onog što on doista znači, bez bilo kakvih dodataka.

U tom procesu mnogobrojni pojmovi otpadaju kao izmišljeni i iluzorni. Malo njih ostaje.

Proces dekonstrukcije na određeni je način proces u kojem ponovno učimo misliti i govoriti. Jednom kad to savladamo, iluzorne konstrukcije više nas ne mogu zaštititi od stvarnosti. Zato taj proces može biti bolan.

Međutim, jednom kad takvo razmišljanje savladamo, preostaje nam da ga primijenimo na svijet oko sebe i VIDIMO kako stvari zapravo stoje.

Savladana viveka nije stvar filozofije. Zaključak kojeg donosite na osnovi viveke nije vaše mišljenje. Nitko ga nikada i nikako ne može osporiti. Viveka vam otkriva stvari kakve jesu. Nikakvi argumenti nakon toga više ne dolaze u obzir. Dva čovjeka koji upotrebljavaju viveku vide i znaju ISTU STVARNOST.

Kao što teoretičari znanosti znaju, a danas i mnogi laici koji su zavirili u zbunjujuće dubine suvremene fizike, znanost otkriva funkcionalnu istinu – istinu koja djeluje, a ne istinu koja je sigurna i apsolutna.

Na određeni je način viveka suprotna tome: nju ne zanima praktična istina, funkcionalna istina (kao što sam vam govorio – nema koristi od dekonstrukcije iluzije), već ono što jest, kakvo jest.

Prva dva koraka u procesu dekonstrukcije iluzije odnose se na učenje viveka načina razmišljanja na primjeru onog što nam je zanimljivo – na primjeru prosvjetljenja. Ako to naučite (a hoćete, ukoliko ne pokleknete pod teretom spoznaje da je većina toga što ste mislili da znate izmišljeno), ostatak puta prema konačnom zaključku je poput sklizanja niz tobogan.


***

Za sada, posljednji članak u ljetnoj seriji 2014.
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

03. 08. 2014.

U što vjerujemo, to ne znamo

Prethodni članak: TRI FAZE PROCESA DEKONSTRUKCIJE ILUZIJE


Tijekom posljednja dva tjedna vodili smo vrlo zanimljive rasprave u komentarima postova o dekonstrukciji iluzije. Kao što sam unaprijed znao, iako su riječi jasne, kao i poruka koju prenose, potrebno je dosta ponavljanja prije nego prosječni čitatelj dokuči što sve to znači i koliko je različito od većine toga što je do sada pročitao ili čuo o prosvjetljenju.

Jedan od komentara iz prethodnog posta "Tri faze procesa dekonstrukcije iluzije", potaknuo me na malo duži odgovor kojeg sam na kraju odlučio objaviti kao zaseban članak.

Na činjenicu kako prosvjetljenje nema praktične dobrobiti ukazao sam više puta. Usporedio sam ga s osvajanjem planinskog vrha. Nema praktičnih koristi niti posebnih pametnih razloga zašto bi se to učinilo, osim što je planina tamo. Neki su nato istaknuli kako je planina sama sebi svrha, s čime sam se složio, iako je to samo način izražavanja – isključiva svrha samoj sebi znači da nema svrhe za bilo kog drugog.

Međutim, ako pokušavate biti pozitivni u smislu izražavanja bilo čega u svezi prosvjetljenja, vjerojatno je da ćete završiti u konstrukciji iluzije, a ne u njenoj dekonstrukciji.

Ljudi zasnivaju svoj život na konstrukcijama. Nekih su svjesni, a neke su toliko duboke da o njima ni ne razmišljaju. Kad ističem da dekonstrukcija iluzije uklanja SVE iluzije, onda to i mislim – SVE i SVAKU.

Da biste to učinili, morate biti spremni preispitati svaku postavku za koju ste prethodno mislili da je točna. Nijedna – ponavljam, NIJEDNA – ne smije ostati neispitana. Za to propitkivanje potreban vam je dobar "alat", a to je viveka o kojoj sam mislio pisati u ovom članku, ali sam to odgodio na par dana.

Komentar zbog kojeg sam tako odlučio najprije potvrđuje moju poruku:

"Biti prosvijetljen stvarno nema smisla, nakon svih ovih komentara, a i onih prijašnjih. :)"

U redu. Zapamtite ovo. Ako vam bilo tko, bilo kada, kaže da prosvjetljenje nečemu služi, onda on/ona sam ne zna ništa o tome, a vas pokušava uvući u svoju vlastitu priču u koju vjeruje.

Mogli biste, po uzoru na planinu, reći da je prosvjetljenje samo sebi svrha. Bili biste u pravu u smislu da ćete na kraju to učiniti, popeti se na taj vrh, ili propasti u tu provaliju, ne zbog nekog razloga, nego tako... zato jer je to stvarnost kakva jest. Tu je. Možete zatvarati oči pred njom dugo, dugo vremena, ali na kraju, to vam ništa ne vrijedi. Vi spavate, a stvarnost je i dalje tu.

Ako ste u stanju pomiriti se s tom "svrhom bez svrhe", onda u redu; imate barem donekle pravilan uvid u to što se događa ili će se dogoditi tijekom buđenja.

Međutim, onog trenutka kad počnete tražiti razloge, posebice one u postavkama koje ste naučili do sada i na koje oslanjate svoj život, tog ste trenutka zaspali još dubljim snom i riječ "prosvjetljenje", kao ni silan trud koji ćete, možda, uložiti u potragu za njim, neće značiti baš ništa.

Drugi dio komentara zbog kojega pišem ovaj dodatni članak, ova je rečenica:

"Ako me to ne približava Bogu, čemu onda sve to?"

S ovim ću biti vrlo oprezan. Ne zbog potencijalnog bogohuljenja u mojim riječima, nego zbog opasnosti da netko shvati kako tvrdim da Bog ne postoji. Da ne biste donijeli takav pogrešan zaključak, pažljivo čitajte, molim.

Osnovne pretpostavke osobe koja je ovo napisala glase:

Bog postoji.
Moja je svrha približiti se njemu.

Te su pretpostavke zasnovane na uvjerenju. Očigledno, ako mu nismo blizu, ni ne znamo postoji li. Vjerujemo da postoji, ali ne znamo.

Nadalje, zašto bismo mu bili blizu? Odakle ideja da mi moramo biti blizu njemu? Ili, obrnuto, kako znamo da mu nismo blizu, pa se mu moramo približiti? Itd.

Ne znamo ništa od toga. Djelujemo na osnovi uvjerenja.

Ali, pazite, to su uvjerenja zbog kojih donosimo odluke! Njima opravdavamo svoje postupke. Kroz njih procjenjujemo drugačije ideje (u ovom slučaju prosvjetljenje, koje, eto, nema smisla, ako ne zadovoljava ono u što vjerujemo).

Vidite li snolikost te situacije? Radi se o magli koja nikad – NIKAD – neće nestati sve dok jasno ne uvidimo što je iluzija, a što nije.

Netko bi mogao sad reći da je upravo to svrha i korist od prosvjetljenja. Ali, opet, čak i to uviđanje... čemu ono služi? Svrha je samome sebi, to jest ne služi ničemu; jer sve što uopće možemo zamisliti, vezano je za naše snove, kakvi god oni bili.

Ako tražite smisao i svrhu, bježite od dekonstrukcije iluzije i idite raditi nešto drugo. Ionako ću uskoro prestati pričati o ovome, pa se možemo okrenuti smislenim stvarima i korisnoj duhovnosti.

Ako vam pak stvarnost kakva jest ne da mira i, bez obzira na to što shvaćate da je većina toga ili pak možda sve u vašem životu iluzija te ne marite hoće li ta stvarnost na kraju ispasti dobra za vas ili možda neće, onda ste u skupini anti-iluzornih monomaničara i do istine ćete doći ovako ili onako. Adrian vam samo – bez razloga – nudi put s manje muka, potencijalno čak zabavan i svakako sigurniji (ako vam je do toga ipak stalo).

***

Sljedeći članak: VIVEKA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.



31. 07. 2014.

Tri faze procesa dekonstrukcije iluzije

Prethodni članak: TEHNIKE I AMORTIZERI ZA SMANJENJE MUKA

Ako bismo procesu dekonstrukcije iluzije govorili kao o "tehnici" ona ima tri faze:

1. Putokaz prema izlazu

Prva je faza informiranje o tome "što je što" kod prosvjetljenja. Kao sredstvo mogu poslužiti ovi (ili slični) članci ili recimo, vrlo, vrlo, vrlo rijetke knjige ili ispravne informacije o tome. Budući da stvari stoje tako kako stoje, mnogi ljudi jednostavno nemaju nikakvog znanja o tome što bi prosvjetljenje bilo ili ne bi bilo. Neki drugi misle da imaju, iako to "znanje" nije zasnovano na samom prosvjetljenju, nego na njihovim uvjerenjima o tome. Čak i ako su djelomično točna, ili čak točna, zagrljaj Maye time nije ništa manji. Putokazi pokazuju na "procjepe" i u konačnici dovode do uvida da ne možemo znati kako stvari stoje dok smo unutar iluzije.

2. Ocrtavanje "puta"

Suočeni s putokazom, neki će ga ljudi prigodno zanemariti (i tako je najbolje), neki će se šobuniti jer "misle da znaju" a ono špto im se govori je drugačije od  njihovog neprosvjetljenog znanja. Ali, neki će ipak osjetiti unutarnji poriv da ga slijede. Druga je faza zapravo izravan dodir s probuđenjem u živom čovjeku. Doslovce, dovoljno je par sati. Tome služi seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije" (prvi sljedeći: 27.09.2014., informacije na MAIL).

Radi se o objašnjenjima putem predavanja i razgovora te, ako ima vremena, nešto prakse. Najvažniji dio ipak je osobne naravi u smislu da svatko od polaznika dobije određeni dojam o tome kako sve to skupa izgleda. Uvijek ima pitanja na koja ni jedan tekst ili knjiga ne mogu odgovoriti i koja su individualne naravi.

Susret i radionica zasigurno će uzdrmati vaše koncepte o vama samima, duhovnosti i, naravno, prosvjetljenju, a to je upravo ono što vam je potrebno kao dobra priprema za stvarni proces.


3. Dekonstrukcija iluzije

Proces dekonstrukcije iluzije individualni je, neki kažu i osamljeni posao. Međutim, ako biste doista bili sami u tome, gotovo da nema načina da izbjegnete velike probleme. S druge strane, uz malu bi podršku to moglo biti drugačije. I kraće.

Treća je faza zapravo rad u manjim skupinama (do deset osoba u skupini). Traje minimalno četiri mjeseca, a može se produžiti i na znatno dulje vrijeme. Zahvaljujući suvremenoj komunikaciji, 90% rada odvija se online, preko mailova ili drugačije.

Ne volim usporedbe, posebice u ovom slučaju kada tehnike zapravo nema. Ako bih, međutim, morao nekako opisati način rada, onda je to metoda "sokratovskih pitanja". To znači da nema gotovih informacija niti zaključaka, osim onih do kojih je osoba u procesu sama došla. Takav način razvija ono što su drevni Indijci zvali viveka – moć razlučivanja.

Upravo je viveka ta koja na koncu igra presudnu ulogu u razlučivanju iluzije od stvarnosti.

Treća bi se faza nekima mogla učiniti pretjerano intelektualnom. Ali, to je samo prividno. Ispod površine beskompromisne analize koja na iluziju ima učinak sličan učinku atomske bombe, odigravaju se i snažni emocionalni procesi, suočavanja sa zabludama i neizbježno odustajanje od konstrukcija i priča.

Nekima će takav proces ići malo sporije, pa pridruživanje nekoj skupini ne znači da će osoba unutar nje proces i završiti. Možda će biti potrebno i više vremena.

Do sada sam kroz taj proces proveo nekoliko skupina. Od prve skupine koja je brojala njih šestero, do njih četrdeset podijeljenih u četiri skupine prošle godine. Proces se neznatno promijenio tijekom tog vremena. Neki su detalji isplivali na površinu kao važni, a neki drugi dijelovi postali su sporedni. Ali u biti, dekonstrukcija je ostala ista.

Ključni je dio procesa razvoj određenog načina razmišljanja koji se naziva viveka.

***

Sljedeći članak: U ŠTO VJERUJEMO, TO NE ZNAMO
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.


28. 07. 2014.

Tehnike i amortizeri za smanjenje muka

Prethodni članak: U SVIJETU, ALI NE OD NJEGA

Loša je vijest da nema pouzdane tehnike koja bi mogla dovesti do dekonstrukcije iluzije. Stvar se zapravo svodi na protok vremena ili, s oprezom rečeno, na sazrijevanje.

Putokazi su, međutim, sasvim realna opcija. Kao i ugradnja dobrih amortizera za ugodnije prolaženje preko neizbježnih rupa na putu.

Radeći s ljudima u procesu dekonstrukcije iluzije, shvatio sam sljedeće: iako ima iznimaka, ukoliko postoji barem neko iskustvo nekonceptualne stvarnosti, proces se odvija brže i lakše. Patanđali je, uz vasane, govorio i o stanju svijesti u kojem vasana nema. Nazvao ga je joga – "nepomična svjesnost"; ili "svijest bez vrtloga".

Opisao je i jednostavnu tehniku za postizanje tog stanja, koju, prilagođenu i dorađenu, poučavam pod imenom Integralna meditacija. Ona vas neće izravno dovesti do prosvjetljenja, a to vrijedi i za druge meditacije koje sam upoznao (a neke od njih i poučavao) tijekom posljednja tri desetljeća mojeg rada s ljudima.

Odnosno, da budem točniji, broj prosvijetljenih ljudi koji su do toga došli uporabom takvih tehnika više-manje ravan je nuli.

Međutim, ja i dalje s entuzijazmom nastavljam poučavati Integralnu meditaciju i štoviše, u ovom je trenutku preporučujem kao neku vrstu poželjne prakse unutar dekonstrukcije iluzije. Zašto?

Prvo, stanje joge koje se njome postiže je stanje bez vasana, bez mentalnih obrazaca. Što je više i češće takvo iskustvo prisutno, to će biti "lakše" izdržati "udarac" nekonceptualne stvarnosti prosvjetljenja.

Drugo, potencijalne dobrobiti za čovjeka ogromne su. Od smanjenja napetosti i psihičke stabilnosti do iskustava viših stanja svijesti. Naravno, sve se to nalazi unutar Mayinog svijeta, ali ako uopće postoje "amortizeri" koji će vam pomoći u procesu dekonstrukcije, onda je to to.

Točno je da bi vas "mnogobrojne dobrobiti" mogle zadržati u Mayinom zagrljaju. I točno to se događa onima koji nemaju sreće pa ne naiđu ili ne vide putokaz koji pokazuje na izlaz. Ipak, i za takve dođe vrijeme za buđenje u istini. Stanje joge koje iskušavaju učinit će svoje i, ako nije previše zasjenjeno naknadnim konceptima (tradicijom, školom itd.), putokazi će se pojaviti sami od sebe.

Sada je već punih osamnaest godina od kada su se takvi putokazi pojavili u mojem životu. S obzirom na prisutnu monomaniju, nije bio problem žrtvovati sve što je bilo potrebno i slijediti ih. Nakon konačnog iskoraka trebalo mi je punih petnaest godina prilagodbe prije nego što sam počeo pripremu za plimni val koji trenutno vlada unutarnjim svijetom ljudi. Putokaze sam, međutim, ostavljao posvuda u svojim knjigama. Svaka od njih, bez obzira na temu, sadrži i pukotine na koje su se spremni mogli spotaknuti i iznenađeno primijetiti barem trag svjetla istine.

Tek je prije nekoliko godina došlo vrijeme da otvoreno progovorim o dekonstrukciji iluzije. Međutim, nezahvalno je govoriti o bilo kakvim tehnikama koje vode do prosvjetljenja. To je otprilike kao da u snu, iz sna, drugom sanjaču pokušate objasniti kako da se probudi.

Razvio sam određeni sistem rada koji se do sada pokazao uspješnim kod barem trećine onih koji su se njemu izložili. Ako vam se taj postotak uspješnosti čini malim, zapitajte se koliko prosvijetljenih ste do sada vidjeli ili barem čuli za njih? Izuzmite od toga priče i bajke o indijskim "svecima" i "učiteljima". Jeste li ikada čuli nešto ovakvo: "Boštjan iz Kranja je prosvijetljen."?

Možda je ipak došlo vrijeme i za to? Možda je vrijeme da se skine veo nemogućnosti sa stanja koje je, uistinu, jedino moguće!

"Amortizeri" su u tom procesu poželjni. Ne inzistiram da imate iskustva u meditaciji prije dekonstrukcije. Proveo sam kroz proces i one koji toga nisu imali. Bilo je nešto teže, ali može se. Treba reći i to da je bilo i onih koji su odustali usred procesa jer, iz bilo kojih razloga, nisu mogli nastaviti. Takvih je otprilike 5%.

Priprema za sam proces duga je i prožeta je mojim upornim objašnjavanjem DA VAM PROSVJETLJENJE NIJE POTREBNO.

Međutim, ima onih koji na izlazak ne gledaju kao na pitanje potrebe. Vrh planine je tamo, sjećate se? I oni jednostavno moraju gore.

I na tom mjestu, vidite, dolazi u igru "kontrolirani" proces dekonstrukcije iluzije. On smanjuje količinu muke kojoj ćete biti izloženi. To nije bitno za samu dekonstrukciju, ali bi moglo biti bitno vama kao ljudima koji ste, usprkos svemu, odlučili izići iz sna.

U.G. Krishnamurti rekao bi vam da bježite glavom bez obzira od te "tragedije" koja se zove prosvjetljenje. Jed Mckenna s tim bi se složio i kroz usamljenu "spiritualnu autolizu" obećao vam nekoliko godina depresije, suicidalnih misli, rubnih psihoza i tjelesnih problema.

Ono što vam proces dekonstrukcije iluzije nudi "samo" je nekoliko mjeseci intenzivnog rada i to tako da ne morate odustati od svog posla i života, ili pak završiti u ludnici ili ašramu. Nakon toga, doduše, slijedi nekoliko godina "mamurluka" - ali u načelu, ni traga "mukama" koje sigurno slijede ako ste prepušteni sami sebi i udarcima gromova koji donose prosvjetljenje.

***

Sljedeći nastavak: TRI FAZE PROCESA DEKONSTRUKCIJE ILUZIJE
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

23. 07. 2014.

U svijetu, ali ne od njega

Prethodni članak: IZVAN SNA

Photo by Dave Fitch
Čitajući prethodne članke, možda ste pomislili da vas odgovaram od dekonstrukcije iluzije i njenog mogućeg završetka u prosvjetljenju.

Zapravo, samo vas upozoravam. Nešto tako drastično i konačno kao što je dekonstrukcija iluzije, ne može početi s novim pričama i poticanjem nade u "bolje od ovog sada". Jednostavno vam pokušavam prenijeti istinu o tome da penjanje na vrh planine nije nužno na popisu korisnih vještina te da izlazak iz sna ne može biti shvaćen umom kojeg ste oblikovali sanjajući.

Ako ste spremni za dekonstrukciju, onda nema ničega što bih mogao napisati, reći ili učiniti, a što će vas od toga odgovoriti. Poput fanatičnog alpiniste, vi ćete se popeti na taj vrh, usprkos svemu. Čak i usprkos sebi samome.

Ali, uvijek ima onih koji izlazak iz kino dvorane u kojoj se neprestano projiciraju filmovi samo za nas, poistovjećuju s nekim boljim i ljepšim filmovima. Ako njih želite, ostanite unutra, sjedite i gledajte, trudite se i radite na poboljšanju mjesta na kojem ste se našli. Bolji filmovi mogući su samo ovdje. Ako iziđete, filmova više nema.

Također, nema nikakvog jamstva da će vam se "ono vani" svidjeti više od vašeg sadašnjeg sna. Štoviše, postoje mnogobrojne indikacije da neće.

A jednom kad iziđete, povratka više nema. To jest, možete vi i dalje sjediti u kino dvorani (i hoćete, jer ono vani nije mjesto na kojem bi se uopće i mogli zadržavati), ali vas filmovi više nikada – zapamtite ovo: NIKADA VIŠE – neće uvući u sebe. Bit ćete u svijetu, ali ne od njega.

Jeste li, gledajući dječju bezazlenost u vjerovanju u bajke, ikada zažalili što vi više za to niste sposobni? Jeste li ikada poželjeli ponovno osjetiti silno uzbuđenje zbog dolaska Djeda Mraza i poklona koje će vam donijeti, umjesto da vam misli zaokupljaju problemi svakodnevice s kojom ste suočeni? Ako jeste, onda možete otprilike naslutiti jedan mali djelić onoga što osjeća probuđeni među ljudima koji i dalje sanjaju i vjeruju da je njihov san stvaran.

Dekonstrukcija iluzije nije za duhovne početnike. Ona nije eksperiment kojeg ćete napraviti da vidite kako ćete se osjećati. Posebice nije za one koji traže olakšanje od briga, problema, bolesti ili nemira. Neće vam dati nikakvo egzotično iskustvo, niti vam promijeniti stanje svijesti.

Radi se jednostavno o tome da je vrh te planine tamo i da vam ne da mira. Možete se vi još par godina ili desetljeća motati u njenom podnožju, ali duboko u sebi znate da ćete se na kraju popeti na nju.

Što se mene tiče, dužan sam vam prenijeti ova upozorenja. Za razliku od drugih praktičnih programa kojima se inače bavim, a koji su korisni i preporučljivi svakome, ovo je izlazak na drugu stranu. Sve što poznajete s ove strane, bit će izgubljeno – poput sna nakon buđenja, bilo lijepog, bilo ružnog.

Ako nastavite putem na koji vam sada ukazujem, tih će upozorenja biti još, sve do samog procesa dekonstrukcije iluzije. Kao što sam napisao, oni koji su spremni, neće osjetiti veliku neugodu zbog toga. To su ljudi koji su istražili sve, ili gotovo sve, što se može istražiti u ovom svijetu, i ne preostaje im ništa drugo nego – izaći van, probuditi se.

Za sada, međutim, prestajem s upozorenjima. U člancima koji slijede pokušat ću detaljnije opisati narav procesa dekonstrukcije iluzije.

***

Sljedeći nastavak: TEHNIKE I AMORTIZERI ZA SMANJENJE MNUKA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

20. 07. 2014.

Izvan sna

Prethodni članak: DO VRHA I NATRAG

Prije nego što krenete u dekonstrukciju iluzije, morate znati – i prihvatiti – da ljudi, po svojoj naravi, u uobičajenim okolnostima, nikako ne žele zaviriti iza filmskog platna. Ako im se ne sviđa ono što vide, žele zamijeniti neugodne scene s onim oku ugodnima. Ako ih nešto boli, prije svega žele povratiti, ili prvi puta steći, stanje ugode.

Riječju, ljudi žele biti sretni i to je glavni i osnovni pokretač cijelog ljudskog života. To je ujedno i pokretačka snaga pomoću koje Maya, boginja iluzije (čije ime na sanskrtu znači "ono što nije"), plete svoju mrežu iz koje se gotovo nemoguće izvući.

Ta "nemogućnost" nije zasnovana na nekim preprekama ili teškoćama čije savladavanje zahtijeva neku posebnu vještinu, postupke ili vrijeme. Vrata Mayinog zatvora širom su otvorena. Ne treba ih zatvarati ni zaključavati, jer nitko ni ne želi izići. To je zatvor s pet zvjezdica.

Ili s još više njih.

Naime, kao što napredni stvaratelji svoje stvarnosti znaju, sve je moguće u našem svemiru. Kvantna je fizika sa znanstvene strane objasnila mogućnost točnosti te tvrdnje. Vrijeme, prostor, pojave, nastanci i nestanci, kvarkovi i ljudska bića, sve je pod izravnom upravom nevidljivih obrazaca koji se u ljudskoj svijesti zapravo svode na – namjeru. Pravilno projicirana namjera, uz mali dodatak naučenih vještina, i stvarnost se oblikuje pod vašim prstima – ili bolje rečeno mislima – baš kako vi zapovijedate!

Nema tog čovjeka koji neće osjetiti uzbuđenje pred takvim mogućnostima! Život se, odjednom, iz noćne more pretvara u lucidni san u kojem je dovoljna samo jedna jedina misao i sve što poželite stvara se pred vašim očima. Tko bi tome odolio?

Sigurno ne milijuni duhovnih tragatelja koji oduševljeno preuzimaju uzde u svoje ruke i stvaraju za sebe život pun obilja, sreće i zdravlja. I tko im to može zamjeriti? Svi to želimo.

Prosvjetljenje se ponekad naziva i buđenjem. Mnogo sam puta, međutim, čuo kako ljudi kažu "da je njihovo buđenje počelo" onda kad su počeli shvaćati zakonitosti sna u kojem se nalaze, te ga oblikovati po svojoj volji. Naravno, tome nije tako. Buđenje nije počelo. Samo je gospodarica Maya ponudila slađi kolačić zbog kojeg odlučujemo, pored otvorenih vrata, ostati u njenoj kući.

U prošlom sam članku usporedio nepraktičnost prosvjetljenja s nepraktičnošću osvajanja planinskog vrha. Ali, ta je usporedba blijeda u odnosu na izlazak iz filma, ili sna, koji zovemo svojim životom. Kakve praktične koristi ima od TOGA?

Nikakve. Nezamislivo nikakve. Budući da ne znate baš ništa o svijetu izvan sna, bilo kakva zamisao koju imate sada, unutar sna, beskorisna je za buđenje i nakon njega.

Drugim riječima, svaka konstrukcija koji ste stvorili, bilo spontano, bilo zato što ste tako naučili ili odabrali, u procesu buđenja bit će dekonstruirana.


***

Sljedeći nastavak: U SVIJETU, ALI NE OD NJEGA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

18. 07. 2014.

Do vrha i natrag

Kao što sam najavio, ovog ću ljeta malo više pisati o dekonstrukciji iluzije. Ne znam hoće li vas to rashladiti ili zagrijati, ali prije nego što počnem, dužan sam vam nekoliko upozorenja.

Uz određene ograde i objašnjenja za koja nema mjesta u kratkom članku, moglo bi se reći da dekonstrukcija iluzije vodi do cilja duhovnog putovanja, do legendarnog prosvjetljenja. Svi ljudi koji krenu istraživati tajne svoje svijesti i zakonitosti življenja, prije ili kasnije naiđu na tu zamisao. Neki budu privučeni, neki odmahnu rukom.

Kao cilj, prosvjetljenje je uvijek postavljeno negdje daleko u budućnost, vjerojatno u neki od sljedećih života, a smatra se da do njega uglavnom vodi dugačak i naporan put. S obzirom na to da je tako daleko i u praksi gotovo neuhvatljivo, podložno je raznim opisima. O njemu se raspredaju priče koje uglavnom nisu od praktične pomoći. Služe više kao razbibriga duhovnim tragateljima u stankama između napornih vježbi, molitvi, meditacija, služenja, posta i drugih sličnih aktivnosti. Prosvjetljenje je također česta tema intelektualnih rasprava "učenih" forumaša.

Članci koje ćete pročitati (i općenito, pristup kroz dekonstrukciju iluzije) idu u suprotnom smjeru od "opisa prosvjetljenja" ili objašnjenja što je i kakvo je ono. Razlog za to nalazi se u činjenici da su takva objašnjenja i priče odlična dimna zavjesa koja skriva upravo ono o čemu se pokušava govoriti! Drugim riječima, svaki opis prosvjetljenja njegova je suprotnost, a svaki pokušaj "razumijevanja" s pozicije u kojoj se nalazimo prije prosvjetljenja predstavlja korak natrag u maglu iluzije.

I sad, gotovo da se čini kako bi ovdje valjalo stati, zar ne? :-)

Sve što vam kažem i sve što će se, kao posljedica toga, stvoriti u vašem umu, bit će sasvim pogrešno – barem što se tiče prosvjetljenja.

Nema nikakvog načina ni mogućnosti da se opiše prosvjetljenje. Nema nikakvog načina da ga razumijete s pozicije prije njega.

Sve što ću napisati služi kao putokaz. Budisti bi rekli – prst koji pokazuje prema Mjesecu. To NIJE Mjesec, ali ako se nekim slučajem usudite pogledati u smjeru u kojem pokazuje, prestat ćete gledati prst, a ugledati ono na što je on usmjeren.

Ovo je, dakle, prvo upozorenje. Ako vas doista zanima prosvjetljenje, gledajte kuda vam se pokazuje, a ne u ono čime vam se pokazuje.

Drugo se upozorenje odnosi na svrhu i razloge.

Čitajte pažljivo.

Nema nikakvog pametnog razloga zbog kojeg biste željeli biti prosvijetljeni.

Usprkos legendama i mašti duhovnih fantazista, prosvjetljenje nije od praktične koristi. Nakon njega nećete biti pametniji, bolji, smireniji, zdraviji ili sposobniji. Odnosno, ako se javi želja da to budete, za to ćete morati učiniti točno isto što činite i sada.

Ako je tome tako, zašto onda ljudi ipak tome teže?

Pada mi na um usporedba s osvajanjem planinskog vrha. Nepotpuna kakva jest, ipak će poslužiti da barem malo osvijetlimo ljudsku težnju za nemogućim. Od pripreme za osvajanje vrha planine ima praktičnih koristi: bolja kondicija, zdravlje, disciplina, snaga, koordinacija... mnogo toga dobroga. Od samog osvajanja... hm, ništa se ne mijenja. Sve što ste mogli zamisliti, a da je za vas dobro i da vam može praktično poslužiti, već ste učinili.

A opet, neki ljudi ne mogu odoljeti. Jednostavno se moraju popeti!

***

Sljedeći nastavak: IZVAN SNA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

09. 07. 2014.

Online labirinti!

http://smnr.me/n8a86m
Malo neobično zvuči – online labirinti! – ali je točno: sada vam je dostupna online radionica "Labirinti i njihove tajne" – u vrijeme koje vi odaberete, tempom koji vama odgovara.

Istoimena knjiga koja se pojavila prije sedam godina pokrenula je val izgradnje labirinata u Hrvatskoj, okolnim zemljama i svijetu. Što novog donosi on-line radionica?

Pa, pripremio sam nešto što se ne može staviti u knjigu! Osim znanja o sjemenim oblicima svakog labirinta, video prikaza o tome kako konstruirati puni labirint, te osnovnih značenja svakog labirinta, dobijate
  • mogućnost preuzimanja lijepo dizajnirane slike svakog labirinta (u skladu s njihovim bojama) koje ćete moći staviti na svoj ekran ili ih otisnuti za osobnu uporabu
  • 3-4 minute audio meditacije za svaki labirint, s posebnim pozadinskim zvukovima koji su u skladu s tonalitetom svakog labirinta i melodijom zasnovanom na strukturi staza unutar njega.
Na taj ćete način moći "hodati labirintom" čak i ako niste u mogućnosti upotrebljavati neki labirint pune veličine za hodanje.

Nakon seminara možete ove mogućnosti upotrebljavati kada god poželite, ali siguran sam da će već sam prolazak kroz seminar predstavljati vrlo zanimljivo i obogaćujuće duboko iskustvo labirinata!

Osim što predstavljaju drevnu zagonetku, labirinti su za mene dio formativne tehnologije. U teoriji, oni bi morali služiti kao "portali" za istraživanje svoje vlastite unutrašnjosti ali i multidimenzionaosti svijeta u kojem živimo, a od kojeg zapažamo samo jedan mali dio. O tome sma pisao u knjizi "Prije nego odemo predaleko".

Zbog toga je, osim gradnje labirinata u punoj veličini, zanimljivo zbližiti se s njima na razini vlastite svijesti. Upravo tome služi ova on-line radionica!

Novost koju otkrivam u njoj, a o kojoj nije bilo riječi u knjizi, je tonalitet labirinta, odnosno odgovor na pitanje "kako zvuči labirint"! Devet audio meditacija kojima ćete imati pristup preko radionice snimio sam s "melodijama labirinata" (da, svaki labirint ima svoju melodiju koju stvara raspored staza u njemu!). Zajedno s riječima koje ćete čuti uskladit će vas s energijom i inteligencijom labirinta u samo nekoliko minuta!

Osim zanimljivog iskustva, za sve znalce i praktikante jyotisha "labirint meditacije" predstavljaju izvrsno prevetivno sredstvo, dakle još jednu upaju koja se može upotrebljavati u skladu s karmičkim potrebama.

I na kraju, s obzirom da su online radionice poprilična novost u našem okruženju – što je šteta jer pružaju pobilje mogućnosti za duhovni rad – prva dva koraka ovog seminara su besplatna, pa vam svakako preporučujem da ih isprobate!

Povrh toga, za početak online pustolovine ljetna cijena radionice (vrijedi do 31.08.2014.) je spuštena za 30%.

I još povrh toga, svi one koji sada prođu online radionicu "Labirinti i njihove tajne", a žele nastaviti s istraživanjem tajni labirinata u području sinkroniciteta, dobit će kupon kod za popust na on-line radionicu SINKROLAB u iznosu pune cijene prve radionice! Dakle, ako nastavite sa Sinkrolabom, online radionica "Labirinti i njihove tajne", za vas će biti BESPLATNA!

Detalje potražite na stranici ONLINE PROGRAMI, a uvijek možete poslati MAIL i zatražiti sve dodatne informacije o tome. U biti je vrlo jednostavno – samo slijedite linkove i nova pustolovina otkrivanja duhovnog znanja se otvara na zaslonu vašeg računala!

Eto, to su online novosti! Nadam se da ćete mi se pridružiti u istraživanju novih tajni labirinata! Vidimo se u središtu!