31. 07. 2014.

Tri faze procesa dekonstrukcije iluzije

Prethodni članak: TEHNIKE I AMORTIZERI ZA SMANJENJE MUKA

Ako bismo procesu dekonstrukcije iluzije govorili kao o "tehnici" ona ima tri faze:

1. Putokaz prema izlazu

Prva je faza informiranje o tome "što je što" kod prosvjetljenja. Kao sredstvo mogu poslužiti ovi (ili slični) članci ili recimo, vrlo, vrlo, vrlo rijetke knjige ili ispravne informacije o tome. Budući da stvari stoje tako kako stoje, mnogi ljudi jednostavno nemaju nikakvog znanja o tome što bi prosvjetljenje bilo ili ne bi bilo. Neki drugi misle da imaju, iako to "znanje" nije zasnovano na samom prosvjetljenju, nego na njihovim uvjerenjima o tome. Čak i ako su djelomično točna, ili čak točna, zagrljaj Maye time nije ništa manji. Putokazi pokazuju na "procjepe" i u konačnici dovode do uvida da ne možemo znati kako stvari stoje dok smo unutar iluzije.

2. Ocrtavanje "puta"

Suočeni s putokazom, neki će ga ljudi prigodno zanemariti (i tako je najbolje), neki će se šobuniti jer "misle da znaju" a ono špto im se govori je drugačije od  njihovog neprosvjetljenog znanja. Ali, neki će ipak osjetiti unutarnji poriv da ga slijede. Druga je faza zapravo izravan dodir s probuđenjem u živom čovjeku. Doslovce, dovoljno je par sati. Tome služi seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije" (prvi sljedeći: 27.09.2014., informacije na MAIL).

Radi se o objašnjenjima putem predavanja i razgovora te, ako ima vremena, nešto prakse. Najvažniji dio ipak je osobne naravi u smislu da svatko od polaznika dobije određeni dojam o tome kako sve to skupa izgleda. Uvijek ima pitanja na koja ni jedan tekst ili knjiga ne mogu odgovoriti i koja su individualne naravi.

Susret i radionica zasigurno će uzdrmati vaše koncepte o vama samima, duhovnosti i, naravno, prosvjetljenju, a to je upravo ono što vam je potrebno kao dobra priprema za stvarni proces.


3. Dekonstrukcija iluzije

Proces dekonstrukcije iluzije individualni je, neki kažu i osamljeni posao. Međutim, ako biste doista bili sami u tome, gotovo da nema načina da izbjegnete velike probleme. S druge strane, uz malu bi podršku to moglo biti drugačije. I kraće.

Treća je faza zapravo rad u manjim skupinama (do deset osoba u skupini). Traje minimalno četiri mjeseca, a može se produžiti i na znatno dulje vrijeme. Zahvaljujući suvremenoj komunikaciji, 90% rada odvija se online, preko mailova ili drugačije.

Ne volim usporedbe, posebice u ovom slučaju kada tehnike zapravo nema. Ako bih, međutim, morao nekako opisati način rada, onda je to metoda "sokratovskih pitanja". To znači da nema gotovih informacija niti zaključaka, osim onih do kojih je osoba u procesu sama došla. Takav način razvija ono što su drevni Indijci zvali viveka – moć razlučivanja.

Upravo je viveka ta koja na koncu igra presudnu ulogu u razlučivanju iluzije od stvarnosti.

Treća bi se faza nekima mogla učiniti pretjerano intelektualnom. Ali, to je samo prividno. Ispod površine beskompromisne analize koja na iluziju ima učinak sličan učinku atomske bombe, odigravaju se i snažni emocionalni procesi, suočavanja sa zabludama i neizbježno odustajanje od konstrukcija i priča.

Nekima će takav proces ići malo sporije, pa pridruživanje nekoj skupini ne znači da će osoba unutar nje proces i završiti. Možda će biti potrebno i više vremena.

Do sada sam kroz taj proces proveo nekoliko skupina. Od prve skupine koja je brojala njih šestero, do njih četrdeset podijeljenih u četiri skupine prošle godine. Proces se neznatno promijenio tijekom tog vremena. Neki su detalji isplivali na površinu kao važni, a neki drugi dijelovi postali su sporedni. Ali u biti, dekonstrukcija je ostala ista.

Ključni je dio procesa razvoj određenog načina razmišljanja koji se naziva viveka.

***

Sljedeći članak: U ŠTO VJERUJEMO, TO NE ZNAMO
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.


28. 07. 2014.

Tehnike i amortizeri za smanjenje muka

Prethodni članak: U SVIJETU, ALI NE OD NJEGA

Loša je vijest da nema pouzdane tehnike koja bi mogla dovesti do dekonstrukcije iluzije. Stvar se zapravo svodi na protok vremena ili, s oprezom rečeno, na sazrijevanje.

Putokazi su, međutim, sasvim realna opcija. Kao i ugradnja dobrih amortizera za ugodnije prolaženje preko neizbježnih rupa na putu.

Radeći s ljudima u procesu dekonstrukcije iluzije, shvatio sam sljedeće: iako ima iznimaka, ukoliko postoji barem neko iskustvo nekonceptualne stvarnosti, proces se odvija brže i lakše. Patanđali je, uz vasane, govorio i o stanju svijesti u kojem vasana nema. Nazvao ga je joga – "nepomična svjesnost"; ili "svijest bez vrtloga".

Opisao je i jednostavnu tehniku za postizanje tog stanja, koju, prilagođenu i dorađenu, poučavam pod imenom Integralna meditacija. Ona vas neće izravno dovesti do prosvjetljenja, a to vrijedi i za druge meditacije koje sam upoznao (a neke od njih i poučavao) tijekom posljednja tri desetljeća mojeg rada s ljudima.

Odnosno, da budem točniji, broj prosvijetljenih ljudi koji su do toga došli uporabom takvih tehnika više-manje ravan je nuli.

Međutim, ja i dalje s entuzijazmom nastavljam poučavati Integralnu meditaciju i štoviše, u ovom je trenutku preporučujem kao neku vrstu poželjne prakse unutar dekonstrukcije iluzije. Zašto?

Prvo, stanje joge koje se njome postiže je stanje bez vasana, bez mentalnih obrazaca. Što je više i češće takvo iskustvo prisutno, to će biti "lakše" izdržati "udarac" nekonceptualne stvarnosti prosvjetljenja.

Drugo, potencijalne dobrobiti za čovjeka ogromne su. Od smanjenja napetosti i psihičke stabilnosti do iskustava viših stanja svijesti. Naravno, sve se to nalazi unutar Mayinog svijeta, ali ako uopće postoje "amortizeri" koji će vam pomoći u procesu dekonstrukcije, onda je to to.

Točno je da bi vas "mnogobrojne dobrobiti" mogle zadržati u Mayinom zagrljaju. I točno to se događa onima koji nemaju sreće pa ne naiđu ili ne vide putokaz koji pokazuje na izlaz. Ipak, i za takve dođe vrijeme za buđenje u istini. Stanje joge koje iskušavaju učinit će svoje i, ako nije previše zasjenjeno naknadnim konceptima (tradicijom, školom itd.), putokazi će se pojaviti sami od sebe.

Sada je već punih osamnaest godina od kada su se takvi putokazi pojavili u mojem životu. S obzirom na prisutnu monomaniju, nije bio problem žrtvovati sve što je bilo potrebno i slijediti ih. Nakon konačnog iskoraka trebalo mi je punih petnaest godina prilagodbe prije nego što sam počeo pripremu za plimni val koji trenutno vlada unutarnjim svijetom ljudi. Putokaze sam, međutim, ostavljao posvuda u svojim knjigama. Svaka od njih, bez obzira na temu, sadrži i pukotine na koje su se spremni mogli spotaknuti i iznenađeno primijetiti barem trag svjetla istine.

Tek je prije nekoliko godina došlo vrijeme da otvoreno progovorim o dekonstrukciji iluzije. Međutim, nezahvalno je govoriti o bilo kakvim tehnikama koje vode do prosvjetljenja. To je otprilike kao da u snu, iz sna, drugom sanjaču pokušate objasniti kako da se probudi.

Razvio sam određeni sistem rada koji se do sada pokazao uspješnim kod barem trećine onih koji su se njemu izložili. Ako vam se taj postotak uspješnosti čini malim, zapitajte se koliko prosvijetljenih ste do sada vidjeli ili barem čuli za njih? Izuzmite od toga priče i bajke o indijskim "svecima" i "učiteljima". Jeste li ikada čuli nešto ovakvo: "Boštjan iz Kranja je prosvijetljen."?

Možda je ipak došlo vrijeme i za to? Možda je vrijeme da se skine veo nemogućnosti sa stanja koje je, uistinu, jedino moguće!

"Amortizeri" su u tom procesu poželjni. Ne inzistiram da imate iskustva u meditaciji prije dekonstrukcije. Proveo sam kroz proces i one koji toga nisu imali. Bilo je nešto teže, ali može se. Treba reći i to da je bilo i onih koji su odustali usred procesa jer, iz bilo kojih razloga, nisu mogli nastaviti. Takvih je otprilike 5%.

Priprema za sam proces duga je i prožeta je mojim upornim objašnjavanjem DA VAM PROSVJETLJENJE NIJE POTREBNO.

Međutim, ima onih koji na izlazak ne gledaju kao na pitanje potrebe. Vrh planine je tamo, sjećate se? I oni jednostavno moraju gore.

I na tom mjestu, vidite, dolazi u igru "kontrolirani" proces dekonstrukcije iluzije. On smanjuje količinu muke kojoj ćete biti izloženi. To nije bitno za samu dekonstrukciju, ali bi moglo biti bitno vama kao ljudima koji ste, usprkos svemu, odlučili izići iz sna.

U.G. Krishnamurti rekao bi vam da bježite glavom bez obzira od te "tragedije" koja se zove prosvjetljenje. Jed Mckenna s tim bi se složio i kroz usamljenu "spiritualnu autolizu" obećao vam nekoliko godina depresije, suicidalnih misli, rubnih psihoza i tjelesnih problema.

Ono što vam proces dekonstrukcije iluzije nudi "samo" je nekoliko mjeseci intenzivnog rada i to tako da ne morate odustati od svog posla i života, ili pak završiti u ludnici ili ašramu. Nakon toga, doduše, slijedi nekoliko godina "mamurluka" - ali u načelu, ni traga "mukama" koje sigurno slijede ako ste prepušteni sami sebi i udarcima gromova koji donose prosvjetljenje.

***

Sljedeći nastavak: TRI FAZE PROCESA DEKONSTRUKCIJE ILUZIJE
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

23. 07. 2014.

U svijetu, ali ne od njega

Prethodni članak: IZVAN SNA

Photo by Dave Fitch
Čitajući prethodne članke, možda ste pomislili da vas odgovaram od dekonstrukcije iluzije i njenog mogućeg završetka u prosvjetljenju.

Zapravo, samo vas upozoravam. Nešto tako drastično i konačno kao što je dekonstrukcija iluzije, ne može početi s novim pričama i poticanjem nade u "bolje od ovog sada". Jednostavno vam pokušavam prenijeti istinu o tome da penjanje na vrh planine nije nužno na popisu korisnih vještina te da izlazak iz sna ne može biti shvaćen umom kojeg ste oblikovali sanjajući.

Ako ste spremni za dekonstrukciju, onda nema ničega što bih mogao napisati, reći ili učiniti, a što će vas od toga odgovoriti. Poput fanatičnog alpiniste, vi ćete se popeti na taj vrh, usprkos svemu. Čak i usprkos sebi samome.

Ali, uvijek ima onih koji izlazak iz kino dvorane u kojoj se neprestano projiciraju filmovi samo za nas, poistovjećuju s nekim boljim i ljepšim filmovima. Ako njih želite, ostanite unutra, sjedite i gledajte, trudite se i radite na poboljšanju mjesta na kojem ste se našli. Bolji filmovi mogući su samo ovdje. Ako iziđete, filmova više nema.

Također, nema nikakvog jamstva da će vam se "ono vani" svidjeti više od vašeg sadašnjeg sna. Štoviše, postoje mnogobrojne indikacije da neće.

A jednom kad iziđete, povratka više nema. To jest, možete vi i dalje sjediti u kino dvorani (i hoćete, jer ono vani nije mjesto na kojem bi se uopće i mogli zadržavati), ali vas filmovi više nikada – zapamtite ovo: NIKADA VIŠE – neće uvući u sebe. Bit ćete u svijetu, ali ne od njega.

Jeste li, gledajući dječju bezazlenost u vjerovanju u bajke, ikada zažalili što vi više za to niste sposobni? Jeste li ikada poželjeli ponovno osjetiti silno uzbuđenje zbog dolaska Djeda Mraza i poklona koje će vam donijeti, umjesto da vam misli zaokupljaju problemi svakodnevice s kojom ste suočeni? Ako jeste, onda možete otprilike naslutiti jedan mali djelić onoga što osjeća probuđeni među ljudima koji i dalje sanjaju i vjeruju da je njihov san stvaran.

Dekonstrukcija iluzije nije za duhovne početnike. Ona nije eksperiment kojeg ćete napraviti da vidite kako ćete se osjećati. Posebice nije za one koji traže olakšanje od briga, problema, bolesti ili nemira. Neće vam dati nikakvo egzotično iskustvo, niti vam promijeniti stanje svijesti.

Radi se jednostavno o tome da je vrh te planine tamo i da vam ne da mira. Možete se vi još par godina ili desetljeća motati u njenom podnožju, ali duboko u sebi znate da ćete se na kraju popeti na nju.

Što se mene tiče, dužan sam vam prenijeti ova upozorenja. Za razliku od drugih praktičnih programa kojima se inače bavim, a koji su korisni i preporučljivi svakome, ovo je izlazak na drugu stranu. Sve što poznajete s ove strane, bit će izgubljeno – poput sna nakon buđenja, bilo lijepog, bilo ružnog.

Ako nastavite putem na koji vam sada ukazujem, tih će upozorenja biti još, sve do samog procesa dekonstrukcije iluzije. Kao što sam napisao, oni koji su spremni, neće osjetiti veliku neugodu zbog toga. To su ljudi koji su istražili sve, ili gotovo sve, što se može istražiti u ovom svijetu, i ne preostaje im ništa drugo nego – izaći van, probuditi se.

Za sada, međutim, prestajem s upozorenjima. U člancima koji slijede pokušat ću detaljnije opisati narav procesa dekonstrukcije iluzije.

***

Sljedeći nastavak: TEHNIKE I AMORTIZERI ZA SMANJENJE MNUKA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

20. 07. 2014.

Izvan sna

Prethodni članak: DO VRHA I NATRAG

Prije nego što krenete u dekonstrukciju iluzije, morate znati – i prihvatiti – da ljudi, po svojoj naravi, u uobičajenim okolnostima, nikako ne žele zaviriti iza filmskog platna. Ako im se ne sviđa ono što vide, žele zamijeniti neugodne scene s onim oku ugodnima. Ako ih nešto boli, prije svega žele povratiti, ili prvi puta steći, stanje ugode.

Riječju, ljudi žele biti sretni i to je glavni i osnovni pokretač cijelog ljudskog života. To je ujedno i pokretačka snaga pomoću koje Maya, boginja iluzije (čije ime na sanskrtu znači "ono što nije"), plete svoju mrežu iz koje se gotovo nemoguće izvući.

Ta "nemogućnost" nije zasnovana na nekim preprekama ili teškoćama čije savladavanje zahtijeva neku posebnu vještinu, postupke ili vrijeme. Vrata Mayinog zatvora širom su otvorena. Ne treba ih zatvarati ni zaključavati, jer nitko ni ne želi izići. To je zatvor s pet zvjezdica.

Ili s još više njih.

Naime, kao što napredni stvaratelji svoje stvarnosti znaju, sve je moguće u našem svemiru. Kvantna je fizika sa znanstvene strane objasnila mogućnost točnosti te tvrdnje. Vrijeme, prostor, pojave, nastanci i nestanci, kvarkovi i ljudska bića, sve je pod izravnom upravom nevidljivih obrazaca koji se u ljudskoj svijesti zapravo svode na – namjeru. Pravilno projicirana namjera, uz mali dodatak naučenih vještina, i stvarnost se oblikuje pod vašim prstima – ili bolje rečeno mislima – baš kako vi zapovijedate!

Nema tog čovjeka koji neće osjetiti uzbuđenje pred takvim mogućnostima! Život se, odjednom, iz noćne more pretvara u lucidni san u kojem je dovoljna samo jedna jedina misao i sve što poželite stvara se pred vašim očima. Tko bi tome odolio?

Sigurno ne milijuni duhovnih tragatelja koji oduševljeno preuzimaju uzde u svoje ruke i stvaraju za sebe život pun obilja, sreće i zdravlja. I tko im to može zamjeriti? Svi to želimo.

Prosvjetljenje se ponekad naziva i buđenjem. Mnogo sam puta, međutim, čuo kako ljudi kažu "da je njihovo buđenje počelo" onda kad su počeli shvaćati zakonitosti sna u kojem se nalaze, te ga oblikovati po svojoj volji. Naravno, tome nije tako. Buđenje nije počelo. Samo je gospodarica Maya ponudila slađi kolačić zbog kojeg odlučujemo, pored otvorenih vrata, ostati u njenoj kući.

U prošlom sam članku usporedio nepraktičnost prosvjetljenja s nepraktičnošću osvajanja planinskog vrha. Ali, ta je usporedba blijeda u odnosu na izlazak iz filma, ili sna, koji zovemo svojim životom. Kakve praktične koristi ima od TOGA?

Nikakve. Nezamislivo nikakve. Budući da ne znate baš ništa o svijetu izvan sna, bilo kakva zamisao koju imate sada, unutar sna, beskorisna je za buđenje i nakon njega.

Drugim riječima, svaka konstrukcija koji ste stvorili, bilo spontano, bilo zato što ste tako naučili ili odabrali, u procesu buđenja bit će dekonstruirana.


***

Sljedeći nastavak: U SVIJETU, ALI NE OD NJEGA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

18. 07. 2014.

Do vrha i natrag

Kao što sam najavio, ovog ću ljeta malo više pisati o dekonstrukciji iluzije. Ne znam hoće li vas to rashladiti ili zagrijati, ali prije nego što počnem, dužan sam vam nekoliko upozorenja.

Uz određene ograde i objašnjenja za koja nema mjesta u kratkom članku, moglo bi se reći da dekonstrukcija iluzije vodi do cilja duhovnog putovanja, do legendarnog prosvjetljenja. Svi ljudi koji krenu istraživati tajne svoje svijesti i zakonitosti življenja, prije ili kasnije naiđu na tu zamisao. Neki budu privučeni, neki odmahnu rukom.

Kao cilj, prosvjetljenje je uvijek postavljeno negdje daleko u budućnost, vjerojatno u neki od sljedećih života, a smatra se da do njega uglavnom vodi dugačak i naporan put. S obzirom na to da je tako daleko i u praksi gotovo neuhvatljivo, podložno je raznim opisima. O njemu se raspredaju priče koje uglavnom nisu od praktične pomoći. Služe više kao razbibriga duhovnim tragateljima u stankama između napornih vježbi, molitvi, meditacija, služenja, posta i drugih sličnih aktivnosti. Prosvjetljenje je također česta tema intelektualnih rasprava "učenih" forumaša.

Članci koje ćete pročitati (i općenito, pristup kroz dekonstrukciju iluzije) idu u suprotnom smjeru od "opisa prosvjetljenja" ili objašnjenja što je i kakvo je ono. Razlog za to nalazi se u činjenici da su takva objašnjenja i priče odlična dimna zavjesa koja skriva upravo ono o čemu se pokušava govoriti! Drugim riječima, svaki opis prosvjetljenja njegova je suprotnost, a svaki pokušaj "razumijevanja" s pozicije u kojoj se nalazimo prije prosvjetljenja predstavlja korak natrag u maglu iluzije.

I sad, gotovo da se čini kako bi ovdje valjalo stati, zar ne? :-)

Sve što vam kažem i sve što će se, kao posljedica toga, stvoriti u vašem umu, bit će sasvim pogrešno – barem što se tiče prosvjetljenja.

Nema nikakvog načina ni mogućnosti da se opiše prosvjetljenje. Nema nikakvog načina da ga razumijete s pozicije prije njega.

Sve što ću napisati služi kao putokaz. Budisti bi rekli – prst koji pokazuje prema Mjesecu. To NIJE Mjesec, ali ako se nekim slučajem usudite pogledati u smjeru u kojem pokazuje, prestat ćete gledati prst, a ugledati ono na što je on usmjeren.

Ovo je, dakle, prvo upozorenje. Ako vas doista zanima prosvjetljenje, gledajte kuda vam se pokazuje, a ne u ono čime vam se pokazuje.

Drugo se upozorenje odnosi na svrhu i razloge.

Čitajte pažljivo.

Nema nikakvog pametnog razloga zbog kojeg biste željeli biti prosvijetljeni.

Usprkos legendama i mašti duhovnih fantazista, prosvjetljenje nije od praktične koristi. Nakon njega nećete biti pametniji, bolji, smireniji, zdraviji ili sposobniji. Odnosno, ako se javi želja da to budete, za to ćete morati učiniti točno isto što činite i sada.

Ako je tome tako, zašto onda ljudi ipak tome teže?

Pada mi na um usporedba s osvajanjem planinskog vrha. Nepotpuna kakva jest, ipak će poslužiti da barem malo osvijetlimo ljudsku težnju za nemogućim. Od pripreme za osvajanje vrha planine ima praktičnih koristi: bolja kondicija, zdravlje, disciplina, snaga, koordinacija... mnogo toga dobroga. Od samog osvajanja... hm, ništa se ne mijenja. Sve što ste mogli zamisliti, a da je za vas dobro i da vam može praktično poslužiti, već ste učinili.

A opet, neki ljudi ne mogu odoljeti. Jednostavno se moraju popeti!

***

Sljedeći nastavak: IZVAN SNA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

09. 07. 2014.

Online labirinti!

http://smnr.me/n8a86m
Malo neobično zvuči – online labirinti! – ali je točno: sada vam je dostupna online radionica "Labirinti i njihove tajne" – u vrijeme koje vi odaberete, tempom koji vama odgovara.

Istoimena knjiga koja se pojavila prije sedam godina pokrenula je val izgradnje labirinata u Hrvatskoj, okolnim zemljama i svijetu. Što novog donosi on-line radionica?

Pa, pripremio sam nešto što se ne može staviti u knjigu! Osim znanja o sjemenim oblicima svakog labirinta, video prikaza o tome kako konstruirati puni labirint, te osnovnih značenja svakog labirinta, dobijate
  • mogućnost preuzimanja lijepo dizajnirane slike svakog labirinta (u skladu s njihovim bojama) koje ćete moći staviti na svoj ekran ili ih otisnuti za osobnu uporabu
  • 3-4 minute audio meditacije za svaki labirint, s posebnim pozadinskim zvukovima koji su u skladu s tonalitetom svakog labirinta i melodijom zasnovanom na strukturi staza unutar njega.
Na taj ćete način moći "hodati labirintom" čak i ako niste u mogućnosti upotrebljavati neki labirint pune veličine za hodanje.

Nakon seminara možete ove mogućnosti upotrebljavati kada god poželite, ali siguran sam da će već sam prolazak kroz seminar predstavljati vrlo zanimljivo i obogaćujuće duboko iskustvo labirinata!

Osim što predstavljaju drevnu zagonetku, labirinti su za mene dio formativne tehnologije. U teoriji, oni bi morali služiti kao "portali" za istraživanje svoje vlastite unutrašnjosti ali i multidimenzionaosti svijeta u kojem živimo, a od kojeg zapažamo samo jedan mali dio. O tome sma pisao u knjizi "Prije nego odemo predaleko".

Zbog toga je, osim gradnje labirinata u punoj veličini, zanimljivo zbližiti se s njima na razini vlastite svijesti. Upravo tome služi ova on-line radionica!

Novost koju otkrivam u njoj, a o kojoj nije bilo riječi u knjizi, je tonalitet labirinta, odnosno odgovor na pitanje "kako zvuči labirint"! Devet audio meditacija kojima ćete imati pristup preko radionice snimio sam s "melodijama labirinata" (da, svaki labirint ima svoju melodiju koju stvara raspored staza u njemu!). Zajedno s riječima koje ćete čuti uskladit će vas s energijom i inteligencijom labirinta u samo nekoliko minuta!

Osim zanimljivog iskustva, za sve znalce i praktikante jyotisha "labirint meditacije" predstavljaju izvrsno prevetivno sredstvo, dakle još jednu upaju koja se može upotrebljavati u skladu s karmičkim potrebama.

I na kraju, s obzirom da su online radionice poprilična novost u našem okruženju – što je šteta jer pružaju pobilje mogućnosti za duhovni rad – prva dva koraka ovog seminara su besplatna, pa vam svakako preporučujem da ih isprobate!

Povrh toga, za početak online pustolovine ljetna cijena radionice (vrijedi do 31.08.2014.) je spuštena za 30%.

I još povrh toga, svi one koji sada prođu online radionicu "Labirinti i njihove tajne", a žele nastaviti s istraživanjem tajni labirinata u području sinkroniciteta, dobit će kupon kod za popust na on-line radionicu SINKROLAB u iznosu pune cijene prve radionice! Dakle, ako nastavite sa Sinkrolabom, online radionica "Labirinti i njihove tajne", za vas će biti BESPLATNA!

Detalje potražite na stranici ONLINE PROGRAMI, a uvijek možete poslati MAIL i zatražiti sve dodatne informacije o tome. U biti je vrlo jednostavno – samo slijedite linkove i nova pustolovina otkrivanja duhovnog znanja se otvara na zaslonu vašeg računala!

Eto, to su online novosti! Nadam se da ćete mi se pridružiti u istraživanju novih tajni labirinata! Vidimo se u središtu!

04. 07. 2014.

Koliko je težak sinkronicitet?

Korištenje sinkroniciteta znači da ste odustali od zamisli da vi sami najbolje znate što trebate raditi. Štoviše, prihvatili ste činjenicu da je ljudski um ograničenog dosega, da osjećaji mogu zavarati i da sami sebe često dovodimo u zabludu, vođeni porivima i željama za koje smatramo da su naše, iako to uopće ne mora biti tako.

Na određeni ste način prestali posezati za kontrolom nad životom i dopustili ste sami sebi da budete vođeni. Isprva, mnogi će u takvoj situaciji osjetiti vrtoglavicu nesigurnosti i zapitati se: "Znači li to da moram slušati i slijediti svaku sinkronističku poruku? Što ako mi se nešto od toga jednostavno ne sviđa? Ili nešto ne mogu učiniti, čak i ako bih želio?"

Ponajprije, život sa sinkronicitetom zahtijeva i vještine koje je potrebno savladati. Naša pažnja i namjera služe poput goriva za kozmički sinkronistički stroj. Zatim, potrebno je naučiti i neke male trikove u smislu prepoznavanja i tumačenja onoga što se događa oko nas.

Mogli biste, primjerice, koristiti generatore sinkroniciteta poput USYNCME sustava ili naučiti upotrebljavati SINKROLAB metodu. Recimo da ste to učinili (što toplo preporučujem). I recimo da ste počeli dobivati prilično jasne sinkronističke poruke na svoja mala i velika pitanja. Sigurnost u pravilno tumačenje sinkroniciteta, koju ste stekli učenjem, primjerice Sinkrolaba, i vježbanjem, odnosno korištenjem u praksi, prilično je velika.

Koliku težinu treba tome pripisati? Jesu li te poruke "božji zakon"? Hoće li vam se nešto loše dogoditi ako ih ne slijedite?

Možda će zvučiti čudno iz tipkovnice strastvenog zagovornika sinkroniciteta, ali pravilno protumačena sinkronistička poruka samo je jedna od informacija koju ste dobili. Ostale informacije, kao i njihovi izvori – vaša vlastita pamet, znanje, unutarnji osjećaji, pomoć drugih ljudi itd. – i dalje vrijede.

Predlažem realan, zdravorazumski pristup sinkronicitetu. Radi se o vrlo dragocjenom, doslovce neprocjenjivom izvoru informacija bez kojeg je donošenje mudrih odluka gotovo nemoguće. Međutim, nemojte zanemariti i potpuno odbaciti ono što već imate. Za uspješnu navigaciju svojim životom koristite sve što vam taj isti život nudi.

Za mene je sinkronicitet svakodnevica. Doslovce nema ni jedne odluke koju donosim, a u kojoj sinkronicitet ne igra važnu ulogu. Kad odlučujem o nečemu, informacijama iz područja sinkroniciteta pridajem veću težinu, ali im ne dajem apsolutnu prevlast. Mogao bih reći da su mi sinkronističke poruke otprilike tri puta važnije i vrjednije, nego bilo koja druga informacija koju dobijem. Međutim, to ne znači da ne koristim logiku, iskustvo, znanje, osjećaje, internet, pametne ljude koje poznajem i sve drugo što mi može pomoći da doista sagledam, ili barem naslutim, "najviše dobro" na svakom koraku kojeg poduzimam.

01. 07. 2014.

Sada znam što da radim!

Gospođa Ivanka iz članka "Što da radim?" doživjela je mnogobrojne kritike (u komentarima, ovdje i na FB). Ispalo je da, zbog raznih razloga i gledano iz raznih uglova, ona doista ne zna što radi.

Međutim, i u komentarima se pojavilo dosta razmišljanja potpuno istovjetnih njenima - zaogrnutih u savjete što bi i kako bi Ivanka trebala postupiti da konačno proda svoj naslijeđeni stan.

Moj odgovor, zasnovan na sinkronističkim odgovorima koje je Ivanka dobila, glasi: nema baš ničega što bi se moglo učiniti da se stan proda. Nije ga potrebno prodavati – barem ne sada.

Ivanka je, kao i mnogi drugi danas, pokušala upotrijebiti duhovnost za ostvarenje svojih želja. Raširila se priča da ljudi mogu sve što požele, samo trebaju željeti na pravi način (recimo, "vibrirati pozitivno", ponašati se kao da je želja već ispunjena, ne puštati negativne misli u svoj um, itd.).

Takav način razmišljanja stavlja naglasak na osobnu moć. Ako si sposoban, uspjet ćeš. To je stara i dobro poznata paradigma natjecanja i "preživljavanja uspješnih". U ovom slučaju, "sposobnost" više nije znanje, obrazovanje ili talent, nego sitne male mentalne vještine koje, kažu, imaju dalekosežne posljedice. Imam milijun razloga da se složim s tim, jer to je doista točno. Ali, ako se zaustavite samo na tome, onda niste u području duhovnosti, već u području samopomoći (self help).

Ta su dva pojma danas toliko izmiješana da ih više nitko zapravo i ne razlikuje. U toj neprirodnoj mješavini duhovnost je izvukla kraći kraj, izgubivši svoj identitet.

A ključna razlika između duhovnosti i samopomoći oslikana je u naravi sinkroniciteta.

Samopomoć, kako joj ime kaže, služi da pomognete sami sebi u ostvarenju nekog cilja. Nigdje nije rečeno kakav je to cilj. Metode samopomoći moraju funkcionirati u svakom slučaju, što god vi htjeli ostvariti. Primjerice, ako želite biti bogati, postoje metode kojima to možete postići. Nitko ne pita ZAŠTO vi to želite, i što ćete s tim, i kakav će to utjecaj imati na vas. Podrazumijeva se da je vaša želja za bogatstvom ispravna i da je vi možete ostvariti, samo morate naučiti kako. Isto vrijedi i za idealnog partnera, putovanja, super auto, zdravlje, sreću i sve drugo što, podrazumijeva se, apsolutno zaslužujete.

Duhovnost, s druge strane, propitkuje vašu želju za nečim. Odakle znate da je ono što želite zapravo dobro za vas? Pitanje je opravdano jer smo danas itekako svjesni onog što nam čine mentalni obrasci. Zbog društvenih uvjetovanja ljudi žele ono što zapravo ne bi željeli sami po sebi. Naizgled nevina dječica strašno žele jesti brzu hranu i piti gazirana pića. Cijeli ustroj našeg života, društvenog i osobnog, zasnovan je na uvjetovanjima i mentalnim obrascima.

U takvim okolnostima, odakle znate da je ono što ste poželjeli ili ono što želite godinama, doista za vaše najviše dobro?

Ova zadnja fraza "za najviše dobro" često se upotrebljava, ali bez potpunog shvaćanja što to zapravo znači. A znači doslovno to, da se mnoge vaše želje ne moraju ostvariti jer nisu za vaše najviše dobro. Također, to znači da ste si, ako upotrebljavate samopomoćne vještine da biste ih ostvarili i u tome uspijete, učinili medvjeđu uslugu.

Gdje je tu mjesto za sinkronicitet?

On vam kaže što je najbolje za vas u datoj situaciji, bez obzira na vaše želje. Sinkronicitet izlazi iz uskog okvira egoizma u kojem operiraju metode i znanja o ostvarenju vaših želja.

To znači da ćete ponekad dobiti "naputke" koji su suprotni onome što biste vi željeli učiniti. A spremnost za sinkronističku pustolovinu mjeri se vašom voljnošću da te naputke poslušate.

Eto, toliko o Ivanki i njenom problemu. Naravno, to je samo primjer koji oslikava načelo primjenjivo na sve ljudske "što da radim" dileme.