Sada znam što da radim!

Gospođa Ivanka iz članka "Što da radim?" doživjela je mnogobrojne kritike (u komentarima, ovdje i na FB). Ispalo je da, zbog raznih razloga i gledano iz raznih uglova, ona doista ne zna što radi.

Međutim, i u komentarima se pojavilo dosta razmišljanja potpuno istovjetnih njenima - zaogrnutih u savjete što bi i kako bi Ivanka trebala postupiti da konačno proda svoj naslijeđeni stan.

Moj odgovor, zasnovan na sinkronističkim odgovorima koje je Ivanka dobila, glasi: nema baš ničega što bi se moglo učiniti da se stan proda. Nije ga potrebno prodavati – barem ne sada.

Ivanka je, kao i mnogi drugi danas, pokušala upotrijebiti duhovnost za ostvarenje svojih želja. Raširila se priča da ljudi mogu sve što požele, samo trebaju željeti na pravi način (recimo, "vibrirati pozitivno", ponašati se kao da je želja već ispunjena, ne puštati negativne misli u svoj um, itd.).

Takav način razmišljanja stavlja naglasak na osobnu moć. Ako si sposoban, uspjet ćeš. To je stara i dobro poznata paradigma natjecanja i "preživljavanja uspješnih". U ovom slučaju, "sposobnost" više nije znanje, obrazovanje ili talent, nego sitne male mentalne vještine koje, kažu, imaju dalekosežne posljedice. Imam milijun razloga da se složim s tim, jer to je doista točno. Ali, ako se zaustavite samo na tome, onda niste u području duhovnosti, već u području samopomoći (self help).

Ta su dva pojma danas toliko izmiješana da ih više nitko zapravo i ne razlikuje. U toj neprirodnoj mješavini duhovnost je izvukla kraći kraj, izgubivši svoj identitet.

A ključna razlika između duhovnosti i samopomoći oslikana je u naravi sinkroniciteta.

Samopomoć, kako joj ime kaže, služi da pomognete sami sebi u ostvarenju nekog cilja. Nigdje nije rečeno kakav je to cilj. Metode samopomoći moraju funkcionirati u svakom slučaju, što god vi htjeli ostvariti. Primjerice, ako želite biti bogati, postoje metode kojima to možete postići. Nitko ne pita ZAŠTO vi to želite, i što ćete s tim, i kakav će to utjecaj imati na vas. Podrazumijeva se da je vaša želja za bogatstvom ispravna i da je vi možete ostvariti, samo morate naučiti kako. Isto vrijedi i za idealnog partnera, putovanja, super auto, zdravlje, sreću i sve drugo što, podrazumijeva se, apsolutno zaslužujete.

Duhovnost, s druge strane, propitkuje vašu želju za nečim. Odakle znate da je ono što želite zapravo dobro za vas? Pitanje je opravdano jer smo danas itekako svjesni onog što nam čine mentalni obrasci. Zbog društvenih uvjetovanja ljudi žele ono što zapravo ne bi željeli sami po sebi. Naizgled nevina dječica strašno žele jesti brzu hranu i piti gazirana pića. Cijeli ustroj našeg života, društvenog i osobnog, zasnovan je na uvjetovanjima i mentalnim obrascima.

U takvim okolnostima, odakle znate da je ono što ste poželjeli ili ono što želite godinama, doista za vaše najviše dobro?

Ova zadnja fraza "za najviše dobro" često se upotrebljava, ali bez potpunog shvaćanja što to zapravo znači. A znači doslovno to, da se mnoge vaše želje ne moraju ostvariti jer nisu za vaše najviše dobro. Također, to znači da ste si, ako upotrebljavate samopomoćne vještine da biste ih ostvarili i u tome uspijete, učinili medvjeđu uslugu.

Gdje je tu mjesto za sinkronicitet?

On vam kaže što je najbolje za vas u datoj situaciji, bez obzira na vaše želje. Sinkronicitet izlazi iz uskog okvira egoizma u kojem operiraju metode i znanja o ostvarenju vaših želja.

To znači da ćete ponekad dobiti "naputke" koji su suprotni onome što biste vi željeli učiniti. A spremnost za sinkronističku pustolovinu mjeri se vašom voljnošću da te naputke poslušate.

Eto, toliko o Ivanki i njenom problemu. Naravno, to je samo primjer koji oslikava načelo primjenjivo na sve ljudske "što da radim" dileme.