28. 03. 2012.

Što je to BUĐENJE?

Udruga Mozaik - udruga za promicanje pozitvnog razmišljanja, objavila je na svojim stranicama razgovor o skupu Buđenje, koji će se održati od 06.-10.06.2012. u Novom Vinodolskom. Pitanja je postavljala Magdalena Jelić, a ja sam odgovarao najbolje što sam znao! :-)

***

Možete li objasniti što je to "buđenje"?

APK: Kada kažem "buđenje" mislim na izlazak iz začaranog kruga programiranja, projekcija, konstrukcija, iluzija i laži, u kojima danas, na žalost, živi većina ljudi. Postoje i drugi nazivi za tako nešto – poput "viđenja istine" ili "prosvjetljenja". Ali, dosta tih pojmova pretvoreno je u novu priču i novu konstrukciju.

Zato, za sada, koristim naziv "buđenje". Njime želim ukazati na činjenicu da je život većine ljudi u ovom trenutku nalik na duboki san, ponekad ugodan, ponekad strašan – ali ipak samo san.

Zašto je važno da se probudimo?

APK: Ako netko želi ostati u snu koji mu se sviđa, ili pak želi izgraditi san kojem se nada, onda to nije važno. Važno je onima koji žele istinu o stvarnosti, ma kakva ona bila.

Kako osvijestiti da se nalazimo u stanju snova?

APK: To se dogodi samo po sebi! Mnogi ljudi to osjećaju kao neku vrstu neodređenog umora od stalnih uspona i padova, bilo na vanjskom bilo na unutarnjem planu. Osjećaju da nešto nije kako bi trebalo biti – kao da je životu odjednom ponestalo okusa. Na žalost, kad se to dogodi, vrlo često se taj osjećaj potisne i zamijeni uvjeravanjem da "moramo" nešto učiniti, da "moramo" skupiti snagu i nastaviti; da "moramo" biti pozitivni, energični, uspješni, ovakvi ili onakvi. Međutim, jedan dio nas zna da što god učinili, i dalje ćemo ostati u snu. Tada počinje prava potraga za istinom.

Ukoliko tog osjećaja – koji nastaje protokom vremena, to jest sazrijevanjem, "odrastanjem" - nema, ništa što bih ja ili netko drugi mogao reći ili učiniti, neće u ljudima potaknuti "svijesnost" da su u snu.

Kad se on javi - a u mjesecima koji dolaze javit će se kod velikog broja ljudi - tada postoje načini da se ne zapadne nazad u san; postoje načini za djelotvorno i brzo buđenje.


Koje je istinsko stanje postojanja i svijesti?

APK: Nema mnogo koristi od opisivanja takvog stanja. Vrlo često opisi zbune, jer su naizgled paradoksalni, a s druge strane ljudi su skloni prihvatiti ih na razini novog uvjerenja – nove priče u koju žele povjerovati.

Buđenje je stanje u kojem nema priča. I to je najpribližnija definicija tog stanja: ono je neovisno od uvjerenja ili osobnih stajališta.

Možete li nam nešto reći o radionici Buđenje koju organizirate u lipnju u Novom Vinodolskom?

APK: Skup "Buđenje" organizira se u točno određeno vrijeme, od 06.06. do 10.06.2012., neposredno nakon rijetkog astronomskog događaja – prijelaza Venere između Sunca i Zemlje (taj će se događaj ponoviti tek daleke 2117. godine). Postoje i drugi astronomski i astroloških pokazatelji zbog čega je ovo posebna godina. Mnogi ju takvim i proglašavaju, često koketirajući sa senzacionalističkim pobudama.

Ipak, po svemu sudeći, tendencije vremena vrlo nalikuju stanju neposredno prije svitanja – izgleda mračno, ali nepogrešivo se osjeća dolazak novog vremena. Željeli smo iskoristiti upravo taj tok vremena, nakupljanje kozmičkih obrazaca, da se tako izrazim, ne bi li onima koji naslućuju promjenu u što većem broju omogućili da ne skliznu natrag u lažno stanje života, u stanje kojeg možemo nazvati "snom".

Na samom skupu govorit ću o stanju probuđenja, o procesima koji do njega dovode, o tome što možemo učiniti da im ne smetamo i zapravo svemu što je u ovom trenutku važno. Dio aktivnosti bit će praktičnog tipa – od razgovora do unutarnjeg istraživanja, od tišine do predanosti toku života kroz pokret i ples. Vrijeme je savršeno, a isto tako i odabrano mjesto (vrlo ugodan resort Novi kod Novog Vinodolskog, sa svim suvremenim pogodnostima uklopljenim u prirodu, more, početak ljeta - savršeno za Buđenje!

Očekujemo stotinjak polaznika (broj mjesta je ograničen, sve informacije na stranicama Duhovne akademije ili mailom admin@dagroup.org), a cijeli proces će biti ugodan, jednostavan i pristupačan svima, bez obzira na prethodna iskustva ili razumijevanje. Skup ćemo završiti svečanošću izgradnje takozvanog "desetog labirinta" (poznat još kao "Ganešov labirint") uz ritualni prolaz kroz njega.

11. 03. 2012.

"Vrijeme za buđenje!", intervju za 7dni, Maribor

"Iskoristimo vrijeme početkom lipnja kad će Venera biti između Zemlje i Sunca", kaže duhovni pisac i učitelj Adrian Kezele.

U svojoj jyotish analizi 2012, Adrian Kezele je spomenuo mogućnosti koje donosi ova godina. Prema njegovim riječima to bi trebala biti godina probuđenja. "Kada i kako se moguće 'probuditi'?" pitali smo ga sada, već duboko u trećem mjesecu 2012.

"Mnogi ljudi osjećaju da je vrijeme za stvarne promjene u njihovom životu. Kao da se nalazimo na raskrsnici. I doista je tako. Zora novog vremena kuca na vrata. Kažu da u životu postoji vrijeme za sve. Za sreću, za tugu, za rat i za mir. Ali, što ako je sve to, sva naša previranja, očekivanja, problemi i olakšanja... što ako je sve to samo dio nekog sna? Onda, sasvim sigurno, u životu postoji i vrijeme za buđenje!" razmišlja Kezele i ponavlja, da 2012. godinu doista "...mnogi opisuju kao godinu prekretnice. Istražujuću tajne vremena metodom koja se naziva jyotish, utvrdio sam da za to ima razloga, iako ne onakvih kakvi nam se nameću s raznih strana."

Koje razloge smatrate značajnima?

"Prije svega, ne vidim realnih pravdanja za tvrdnje o katastrofama, uništenju planete ili ljudi, kataklizmičkim promjenama klime i slično. Naravno, uvijek postoji mogućnost da se tako nešto dogodi, ali većina tvrdnji o tome uglavnom su potaknute željom za senzacionalističkim privlačenjem pažnje.

S druge strane, ritmovi nebeskih tijela koja proučava jyotish, govore da je pred nama jedna od najboljih godina u posljednjih nekoliko desetljeća. Dakle, radi se prilici za promjenu, o pogodnostima za kvalitetan iskorak, a ne o prijetnji uništenjem."

Koji dio godine je po vašem mišljenju najvažniji*

"Unutar posebne 2012. godine ističe se početak šestog mjeseca kao vrijeme najpovoljnije za buđenje."

Što to zapravo znači?

"Mnogi ljudi će spontano shvatiti da je njihov život do sada bio poput sna, kao da je bio lažan. Mnogo stvari u našem životu se odvija tako - nesvjesno, po automatizmu, po programu. Sada dolazi drugačije vrijeme. Mnogi će jednostavno shvatiti da su do sada spavali. To će se dogoditi svima - bit će poput glasa koji vas doziva, ili ruke koja vas trese kad spavate. Naravno, vi možete promrmljati "pusti me na miru", okrenuti se na drugu stranu, i nastaviti spavati. To je uvijek vaš izbor. Na žalost, mnogi će tako i učiniti."

Zašto baš u lipnju?

"Venera, astrološki simbol ljubavi i obilja, dominira kozmičkim ritmovima. Sve nekako upućuje na nju – jutarnju zvijezdu, kako je ponekad zovu. Početkom šestog mjeseca naći će se između nas i Sunca – u plesu kojeg ponavlja svakih 121. godinu, pa onda 8 godina, pa zatim 105, pa opet 8. Nakon ovogodišnjeg "prijelaza preko Sunca", vidljivog i iz naših krajeva, možda će samo najmlađi među nama dočekati ponavljanje tog događaja daleke 2117 godine."

I to objašnjavate kao priliku?

"Da, to i jest prilika. Moja poruka je sljedeća: Vrijeme za buđenje je došlo. Zora sviće. Možete se okrenuti i nastaviti spavati, a možete i poslušati glas ili ruku koja vas budi. Hoćete li iskoristiti to vrijeme ili ćete ostati spavati, sanjajući ponekad slatke snove, a ponekad noćne more? Odluka je vaša. Sa svoje strane ću na skupu Buđenje omogućiti onima koji dođu da čuju taj glas, taj poziv na promjenu i da ga poslušaju.

Tko sve može iskoristiti vrijeme za buđenje? Svi ili samo oni koji se bave duhovnošću?

"Ima onih koji nikada nisu marili za takozvane duhovne stvari. Jednostavno su željeli biti sretni i uspješni u svijetu u kojem su se našli. Njih pitam: što ako se prepreka ostvarenju vaših želja nalazi u vama? Što ako je san koji se sanja uzrok svim vašim problemima? Zar ne bi bilo dobro probuditi se?

Ima jih koji su posvetili mnogo vremena i energije istražujući svoj unutarnji svijet, takozvanu duhovnost. Možda razmišljaju o slobodi, ali koliko su joj se zapravo približili? Možda se prepreka nalazi u njima? Možda su prepreka – upravo oni!

Uklanjanje te prepreke naziva se buđenje."

Kako ćete se vi sami i vaši najbliži pobrinuti za buđenje?

"Ključ je u pažnji. Tamo kamo je usmjerite, taj dio života će rasti. Ako u pravo vrijeme usmjerite pažnju na unutarnju preobrazbu ona će biti jednostavna i laka. Početkom šestog mjeseca ništa drugo neće biti važno nego to usmjeravanje pažnje. Bit ću na skupu kojeg organiziramo u Novom Vinodloskom, zajedno s mnogima koji će nam se pridružiti. Očekujem zdravo, ugodno i nadasve cjelovito buđenje!"

A što je s onima koji tu priliku za buđenje neće iskoristiti?

"Spavat će dalje. Nema ničeg što bih ja mogao reći, a čime bih u njima potaknuo želju za istinskim buđenjem. Ako ste u dubokom snu, zabavljeni svojom snolikom ulogom, čak i ako pročitate ove riječi, nećete ih razumjeti. Za vas će one biti samo još jedan sloj boje u nerazumljivoj slici koju nazivate životom i u koju uzalud pokušavate proniknuti.

Ali, ako je vrijeme došlo, ako ste već pomalo umorni od uspona i padova, bilo materijalnih bilo duhovnih, i spremni ste za razmišljanje o konačnom iskoraku, onda imam za vas upravo onaj poticaj koji vam je potreban."

Da li je potreban neki poseban motiv za dolazak na skup Buđenje?

"Zapravo i ne. Pridružite mi se na skupu BUĐENJE, početkom šestog mjeseca. Ne upravljam tokovima vremena, ali prepoznajem obrasce. Među vama ima onih koji će ih također prepoznati. Doći ćete potaknuti različitim motivima. Ne zanime me da li ste proveli trideset godina u new ageu; jeste li služili nekog gurua, pročitali tisuće knjiga i iskušali stotine različitih tehnika ili ste muž kojeg će supruga natjerati da joj pravi društvo u jednom od najboljih welness i spa resorta na Jadranu (resort Novi, pored Novog Vinodolskog)! Nije važan motiv. Ako ste spremni, čut ćete. Ako je vrijeme došlo, doći ćete."

08. 03. 2012.

Tri poljupca


Svaki dan bi trebao biti dan žena. Ali, ako je i jedan u godini, nešto znači. Povodom toga poklanjam izvadak iz svoje knjige "Povratak Boginje".

***

Uma se nasmijala. “Eh, Dan, kao da je odgovor na to pitanje jednostavan. Moramo krenuti s različitih razina. Promijeniti se moramo iznutra, ali promjene moramo poticati i izvana. Moramo krenuti od osnovnih stvari, osnovnih odnosa kao što su, primjerice, odnos između spolova i projekcija tog odnosa na različita područja života.”

“Misliš na veća prava žena?” začudio se Dan. “Ali to se već radi. Žene imaju sva prava. Ostaje još samo da se s vremenom situacija stabilizira.”

Uma je uz smiješak zaklimala glavom. “Znaš, Dan”, rekla je, “da nisam ovako stara i mudra, sad bi se razljutila na tebe. Ne vidiš dalje od nosa! Pa zar je stvar u pravima? Jest, na površini. Ali, u biti je stvar u ravnopravnosti muškoga i ženskoga načela. Kakva prava imaju današnje žene? Po mojem sudu, imaju prava postati muškarci! To je jedino pravo koje imaju. Da, mogu postati direktorice u poduzećima. Ali, molim te lijepo, kako se upravljanje poduzećem po ženskom načelu razlikuje od upravljanja poduzećem po muškom načelu?”

Uma je malo povisila glas, a Danijel je zbunjeno slegnuo ramenima.

“Ne znaš. Naravno da ne znaš jer nitko živ ne zna kako to izgleda upravljati poduzećem po ženskom načelu! Toga još nema. Zar misliš da si nešto učinio ako ženi daš direktorsku fotelju, a onda od nje očekuješ da se ponaša kao muškarac?”

Danijel nije znao što da kaže.

“Ili,”nastavila je Uma ni ne očekujući više reakciju od njega, “pogledaj politiku. Ista stvar. Zna li itko kakva bi to bila stvarno ženska politika? Ne, to ne znamo. Nije važno da li osoba između nogu ima penis ili vaginu. Važna su načela. Buđenje ženskog načela ne znači feminizam ili vlast žena. To znači partnerstvo i suradnju u punom smislu riječi. Znamo samo kako izgleda kad žena postane političarka i ponaša se jednako kao i njezini muški kolege. To nije to, Dan. Potrebno je uvesti žensku politiku, žensko upravljanje, žensku ekonomiju… Ali, ne opet tako da se time zamijeni muška, već da ta dva pristupa budu ravnopravna i primjenjiva u različitim situacijama.”

“Ali, kakva je to ženska politika?” usudio se napokon reći Dan. “Kakvo bi to bilo žensko upravljanje poduzećem?”

Uma je na trenutak zastala, već otvorivši usta da nešto kaže, ali onda se predomislila. Uzdahnula je, a oči su joj se iznenada ispunile tugom. Trepnula je, a Danu se učinilo da je i zadrhtala. Već je želio ustati da je pridrži, ali Uma je odmahnula rukom. Sama je sjela odmjerenim pokretom, ali se ipak rukama čvrsto naslonila na koljena. Bilo je to drugi put da je Danijel u njoj vidio bilo kakve znakove tjelesne slabosti.

“Dan,” rekla je Uma mnogo tišim glasom, “ja sam već vrlo stara. Moja zadaća se bliži kraju. Osjećaj mi govori da ćeš na svoje pitanje sam morati pronaći odgovor. Samo se nadam da će ti u tome pomagati i mnogi drugi ljudi. A mislim da će ti pomagati. Već si na pola puta. Nešto si već pronašao…”, i tu je Uma značajno zastala, a Danijelovim vratom su prošli trnci, “…ali još ima toga što moraš pronaći. Otvori se. Budi otvoren i drugi će doći. Okupit će se poput noćnih leptira privučeni svjetlom. Neće ni znati zašto, ali doći će, svi oni…”

Danijel nije znao o čemu to Uma govori, ali ju je slušao i osjećao. Njezine riječi bile su nabijene nekom neobičnom energijom. Osjećao je u njima dah starine, a opet i obećanje budućnosti. Nije znao zašto, ali odjednom je u sebi osjetio ogromnu snagu. Pred njim je toliko toga, toliko toga mora učiniti… Ali odmah zatim je osjetio i tugu. Neizvjesna je bila ne samo njegova budućnost već i njegova prošlost. Ova neobična žena, s kojom je proveo toliko značajnih trenutaka i za koju sada bez oklijevanja može reći da mu je promijenila život, kao da nije bila s ovoga svijeta. Našla se ovdje, presađena, donešena, a opet vrlo sposobna i uspješna. Ništa joj nije nedostajalo i sve je imala. Ipak, nije imala ništa. Njezino vrijeme je prolazilo ili, još točnije, već je odavno prošlo.

U tom trenutku Danijel je osjetio da će ubrzo ostati sam. Panika se probila iz njegovoga srca i zasjenila njegovo lice. Uma je to vjerojatno primijetila jer mu se toplo nasmiješila i lagano mu rukom prešla preko obraza. “Dan, osjećam da si ti i pjesnik”, rekla je tiho. “Jesam li u pravu?”

Nije ju pitao kako to zna. Ništa više nije morao pitati. Jedan dio njega, onaj bezvrememeni i neizraženi, znao je sve. Sve mu je bilo jasno: i prošlost, i sadašnjost, i budućnost. Jedan dio njega živio je sada, u ovome vremenu i na ovome mjestu. A neki drugi dio živio je u davnoj prošlosti koja, iako zaboravljena, još uvijek traje barem u njegovu srcu. Onaj treći Dan, onaj kojemu pripada budućnost, do sada je spavao. Ali došlo je vrijeme buđenja.

“Reci mi jednu… pjesmu, Dan”, zamolila ga je Uma tiho još uvijek ga nježno promatrajući i držeći topli dlan na njegovom licu.

Dan je neko vrijeme šutio, a zatim je zatvorio oči. Pjesmu? O da! Pjesma! Pjesma je jedino što nam preostaje. Jer, ni milijun običnih riječi ne može u potpunosti izraziti osjećaje. Ali, jedan stih ili dva…

I dok je Dan tiho pjevao pjesmu za koju do toga trenutka nije ni znao da postoji, Uma ga je slušala i dopustila da joj sjećanja preplave dušu. Niz stare, ali još uvijek glatke obraze potekla je jedna usamljena suza.

Probudio sam se i pronašao svoje snove.
A u njima, skrivena, bila je i Tvoja pjesma.
Pjevajući je, ja sam se sjetio svega.

U zoru mojega života, ti si mi dala tri poljupca
tako da se probudim u ovom trenutku ljubavi.
Što sam to sanjao noću? Kakve su me more progonile
prije nego što sam postao svjestan Tvojih ruku na mome licu?

Ovoga jutra, kad sam se probudio, pronašao sam svoje snove.
A u njima, skrivena, bila je i Tvoja pjesma.
Vidio sam je i sjetio se svega!

Dok sam spavao, Mjesec me odveo visoko.
Blažio je moju bol držeći me u naručju.
Sjenke su bile duboke na Tvojim grudima,
a strašni krikovi noći ispunjavali su moju dušu.

Ali, sve je to sada prošlo! Ne spavam više.
Probudio sam se, a ovo jutro je puno tvojega mirisa.
Ispunila si zoru svojim likom,
a na moje pospane oči spustila još jedan poljubac.

Probudio sam se i pronašao svoje snove.
A u njima, skrivena, bila je i Tvoja pjesma.
Pjevajući je, ja sam se sjetio svega.


Kad su Danove riječi utihle, Uma mu se blago smiješila. Nije ništa rekla, samo je obje ruke prislonila na srce zahvaljujući mu tako na neprocjenjivom daru. Bio je to njihov posljednji razgovor.