18. 02. 2013.

Maya – ono što nije

Ovo pričom o susretu indijskog mudraca Adi Shankare i naizgled svemoguće boginje Maye otpočinjem seriju napisa o dekonstrukciji iliuzije. Proširene verzije tih napisa moći ćete pronaći u časopisima Svjetlost (Hrvatska) i Aura (Slovenija).

Njihova je namjena informirati vas o slijedećem:

1. duhovna potraga ima kraj

2. kraj se naziva prosvjetljenje ili buđenje

3. koliko god se opirali, osuđeni ste na njega

Ako vam je dosta priča i konstrukcija i konačno biste željeli shvatiti što je oko vas i u vama istinito, a što lažno, nudim vam i skup i radionicu "Dekonstrukcija iluzije" u Novom Vinodolskom, od 01. do 05.05.2013.

Da biste uopće razumjeli o čemu će biti riječi i na toj osnovi odlučiti da li je to za vas ili nije, predlažem da pročitate ovaj i još pet, šest napisa koji će uslijediti tijekom slijedećih mjesec dana (ili da pratite gore navedene časopise sa cjelovitim tekstovima). U njima, ili točnije, putem njih, ispričat ću vam kako izgleda kraj potrage, barem otprilike. I neću govoriti napamet, niti objašnjavati što sam i gdje od koga čuo. Govorit ću stoga i jedino zato što taj put poznajem.

Za početak, pođite sa mnom na mali izlet u prošlost.

Indija, godina je...


Ono što nije

Početak devetog stoljeća značio je mnogo za tradiciju Indije, prije svega zbog pojave jednog iznimnog čovjeka poznatog pod imenom Adi Shankara. U svom kratkom životu ne dužem od 32 godine, Adi Shankara je učinito gotovo nevjerojatno mnogo toga. Između ostalog, "napisao" je niz spisa koje i danas čine osnovu većine onog što u obliku duhovnih učenja dolazi iz Indije.

Ali, nemam namjeru objašnjavati što je Adi Shankara mislio ili napisao. Umjesto toga ću vam ispričati priču o njegovom susretu sa Šivom. Da, radi se o bogu Šivi, a susreti s bogovima su uvijek ponešto sumnjivi sa stajališta zdravog razuma. Umjesto slijepog vjerovanja, u takvim je slučajevima, pa tako i u ovom, mudro prije svega obratiti pozornost na poruku.

Dakle, zamislite mladog isposnika u dobi od nepunih dvadeset godina (Adi Shankara je vrlo rano postao poznat kao mudrac koji je proputovao cijelu Indiju šireći znanje) koji se, hodajući s nekolicinom učenika dobro utabanom stazom pored rijeke Gange, približava svetom gradu Varanasiju. Već tada Varanasi se mogao pohvaliti s preko 2000 godina zabilježene povijesti!

Prilazi gradu su mnogobrojni, polja su ispresjecana stazama jer svakog trenutka u njega ulazi i izlazi na stotine hodočasnika. Adi Shankara bi bio samo jedan od njih da se toga trenutka nije dogodilo nešto što je zabilježeno u priči koju vam sada želim prenijeti na svoj način.

Ispred male skupine hodočasnika odjednom se pojavljuje nepoznati čovjek, vjerojatno stranac, mleća ili "nedodirljivi" ćandala, kako su tada nazivali sve izvan kastinskog sustava. Sa svoja četiri psa, taj im je čovjek zapriječio put. Šankarova pratnja odmah skače i viče na nepoznatog neka se skloni s puta velikom učitelju.

Čovjek, međutim, ne obraća pozornost na njih nego čvrsto gleda mladog Šankaru u oči. Polako izgovara: "Želiš li da ti s puta maknem ono što je vječno, ovaj atman... " i pritom stranac široko pokazuje rukom pokazujući naizgled na sve oko njih; a zatim ruku usmjeruje prema sebi... "Ili želiš da sklonim ovo meso koje nazivate tijelom?"

U tom trenutku događe se nekoliko stvari. Mladi Adi Shankara odjednom shvaća da su ga oči prevarile, kao što su prevarile i sve ljude u njegovoj pratnji. Vrijeme se usporava i sažima u jednu točku. U njoj su pokretni samo on i nepoznati čovjek koji sada počinje izgledati sasvim drugačije. Sve ostalo je nepomično.

Još jedan otkucaj srca i Shankara prepoznaje pridošlicu kao boga Šivu – onog istog s kojim se družio u svojim unutarnjim putovanjima. Pada na koljena ispred njega i u tom trenutku odlučuje napisati svojih "Pet misli" (Maneesha Panchakam) o nepostojanosti izvanjskog. Taj će kratki spis kasnije imati velikog utjecaja na duhovnu, ali možda još važnije, društvenu stvarnost cijele Indije koja se dugo vremena borila s nepravednošću kastinskog sustava.

Nitko sa sigurnošću ne može reći što su mladi Adi Shankara i bezvremeni bog Šiva tada razgovarali, i kakav je to utjecaj imalo na sve ono što je Shankara učinio poslije toga, ali to nam sada nije ni bitno. Nas zanima jedna naizgled nevažna stvar – nešto što se dogodilo na kraju njihovog susreta.

Koliko god mudar bio, Adi Shankara je ipak bio samo mladić. Nije se mogao suzdržati pa je, prije rastanka, upitao: "Kako si to učinio? Kako postižeš da jedna stvar izgleda kao neka druga?"

Razumjeli bismo da se Šiva samo nasmijao i nestao jer, naposljetku, zašto da ljudima otkriva božanske tajne? Međutim, na našu sreću, on je ipak odgovorio na pitanje.

"Za to mi služi moja vrhunska čarolija! Točnije moja čarobna pratilja." Kao da je cijelo vrijeme bila tu, iza Šive, pred Šankaru je iskoračila prelijepa mlada djevojka i naklonila mu se. Šiva ju je predstavio: "Njeno ime je Maya."

Vjerojatno je cijeli taj surset zapravo bio namješten tako da Shankara upozna Mayu, iako se to dogodilo naizgled ovisno o njegovom posljednjem usput postavljenom pitanju. Sve drugo, koliko god važno i veliko bilo u Šankarinom životu, od tog je trenutka bilo obojano njegovim poznavanjem Maye.

I dok je za vas i mene Maya samo ime koje podsjeća na našu Maju, za Šankaru je, kao i za mnoge poznavatelje sanskrta, vrijedila latinska "nomen est omen".

Korijen "ma" znači "ne", a "ya" se može prevesti kao "to". "Maya" dakle znači, "ne to" ili "nije to". Ono što nije.

I dok se Shankara divio ljepoti onog što nije, Šiva je rekao. "Pitaš se kako sam zavarao tvoja osjetila i prikazao ti se kao odbačeni i "nedodirljivi"? A što misliš kako je stvoreno sve ovo što vidiš?"

U tom trenutku se Maya nasmiješila a svijet oko njih se primijenio. Ispred očiju mladog Šankare stvorilo se sve što je ikada želio. Njegove želje nisu obuhvaćale materijalno bogatstvo, ali zato jesu pravedan svijet, poštene ljude, znanje u svakom srcu, ljubav i mir za sve... I to se stvorilo ispred njega! Trebalo je samo zakoračiti i bit će tamo...

Maya mu je pružala ruku i smješila se.

Šiva ga je pozorno gledao. "Želiš li to? Želiš li takav svijet? Daj ruku Mayi. Tvoj je."

I mladi je Shankara ispružio ruku. Bez sumnje, to su bile njegove želje. I znao je; njihovo ispunjenje, svijet koji mu je pokazan i koji ga čeka, jednako je stvaran kao i svijet u kojem je dosad živio...

Još je milimetar dijelio njegove prste od nježne djevojačke bjeline ispruženog Mayinog dlana. Još djelić sekunde i njegove bi se želje ispunile. I tada je shvatio!

Nekako, iza svog tog Mayinog sjaja, uspio je zadržati pogled na Šivinim prodornim očima. Povukao je ruku. I dalje se smješeći, Maya je učinila to isto.

Bio je to trenutak koji je preokrenuo ostatak Šankarinog života. Vrlo je vjerojatno da je promijenio živote milijuna ljudi, a možda će sada promijeniti i vaš.

Neki kažu da je pojam maye postao poznat širom Indije tek nakon što ju je opisao Shankara. Iako, naravno, ako je Maya Šivina tajna čarolija, mora biti da ju je on koristio i prije susreta s mladim mudracem.

No, kako god bilo, Shankara se srećom nije odlučio za "ono čega nema" pa makar to bilo i ispunjenje njegovih najdubljih želja. Umijesto toga odlučio se za ono što jest, bez obzira kakvo to bilo.

Ni u jedno trenutku nije optužio Mayu ni za što. Kako bi i mogao? Što bi uopće i postojalo bez njene čarobne ruke? Međutim, osim što ju je poštovao i prihvaćao, Shankara se nije previše bavio njenim svijetom.

Kasnije će ju opisati kao nerođenu, ali smrtnu. Drugim riječima, za razliku od ostalih božanstava iz legendi i priča koji su uvijek bez početka i bez kraja, Maya nema početak, ali može imati kraj!

Ta spoznaja je prošla Šankarinim umom kad je u Šivinom prisustvu bio u napasti prigrliti Mayu. Ono što je stvarno, što doista jest, što je istinito – to mora postojati! Mora biti. I koliko god bilo skriveno, zamagljeno, začarano "onim što nije", on će, Adi Shankara, posvetitit svoj život, žrtvovati ga ili izgubiti ako je potrebno, samo da to pronađe!

Susret između Šankare i Maye dogodio se prije mnogo stoljeća u dalekoj zemlji Indiji. Ali, jeste li sigurni da se taj susret ne ponavlja sada i ovdje, samo što umjesto njemu Maya pruža ruku vama? I tko bi mogao znati koliko puta se to dogodilo i koliko puta ste...

Ali, to sad više nije važno.

Maya ima kraj. Iluzija se može dekonstruirati.

To je sve što vam je potrebno znati da biste sada, danas, sutra, što prije, učinili isto što je učinio mladi Adi Shankara, kad je uz osmijeh spoznaje otklonio ruku prelijepe Maye. Iako se i ona smješila, znala je da se radi o njenoj smrtnoj presudi.

Barem u slučaju Adi Šankare.

A što je s vama?

***

U slijedećem nastavku: "Iluzija u vašem životu"




14. 02. 2013.

Ljubav i sloboda

"Trojedna", (11) - 44 - (77)

Ako...

Ako od mene odvratiš lice, moje će srce zarobiti tuga.

Ako pokriješ uši da ne bi čuo moje riječi, plakat ću tiho u samoći.
Ako me odgurneš i zaobiđeš, ako me prokuneš i odbaciš,
ipak ću ti pružiti ruku kad god to poželiš.

Čak i ako sasvim zaboraviš na mene,
ako sve tvoje misli budu strane i daleke,
moja ljubav umrijeti neće.

No, ipak pazi!
Iako je trajnija i čvršća od zemlje i neba,
njoj je potrebna hrana - tvoja sloboda.

Nju moraš njegovati, o njoj se brinuti.
Ne žrtvuj nikad svoje slobode, čak ni u ime moje ljubavi.
Jer ako bi to učinio,
ne znam hoću li tugovati,
ne znam hoću li plakati.
Ali znam da bi moja ljubav mogla umrijeti.

06. 02. 2013.

Mudrost na ulazu u Šibenik


Zapravo i više od mudrosti!

Ideja o izgradnji posebnih labirinata za Šibenik i okolicu javila se još prije nekoliko godina u srcu i umu jedne Šibenčanke. Budući da popriličan komad godine provodim upravo tamo, mogao bih reći da mi je to drugi dom. Zbog toga mi je bilo neobično drago pozabaviti se "problemom" konstrukcije labirinata koji bi odgovarali upravo tom području.

Labirinti su moćni simboli, a istodobno i generatori usmjerene "energije". Zavisno od vrste labirinta i, naravno, zavisno od toga koliko ljudi žive s njima (to u praksi uglavnom znači koliko često hodaju kroz njih), labirinti mogu imati blagotvoran utjecaj na svoju okolinu.

Najbolje je izgraditi "grad labirinata" (svih devet njih) u svakom gradu. Ili pored njega. Ako se labirinti izgrađuju unutar naseljenih mjesta, potrebno je pažljivo odvagnuti gdje će koji biti smješten (u kojem parku, recimo; pored koje javne ustanove ili mjesta, itd.) i kako će biti orijentiran. Naravno, sve se mora prilagoditi okolišu, sredstvima i prostoru s kojim raspolažete.

U ovom slučaju, na raspolaganju je bilo privatno zemljište koje je lako dostupno s prakirališta hotela Panorama, pored Šibenskog mosta (od strane Vodica). Za sada još nema uređenih tabli koje bi vas vodile, ali s obzirom na interes turističke zajednice za labirnte, nadam se da će i to biti uskoro postavljeno. Međutim, nije ni ovako problem pronaći bijeli put (oko 100 metara) koji vodi do raskrčenog i poravnatog terena u čijem dnu su se smjestila dva labirinta: labirint mudrosti orijentiran prema istoku i labirint kontakta (neki ga znaju i pod nazivom "labirint spajanja" ili "mali Ganešov labirint") orijentiran prema jugu. U oba labirinta se kreće s istoga mjesta (praktično su spojeni; dodirni "zid" im je zajednički). Postavljena je pregledna tabla s nazivom, opisom djelovanja i porijekom labirinata (na hrvatskom i na engleskom). Uređena je i vrlo lijepa kamena klupa uz suhozid na kojoj se može odmoriti i "srediti" utiske nakon hodanja labirintima.

Taj je prostor odnedavno dostupan i otvoren svima. Nadam se da će ga Šibenčani i Vodičani obilato koristiti. A također, ukoliko se postave jasne oznake na Šibenskom mostu, to je odlično mjesto za sve turiste koji mogu zastati i provesti ugodnih 15-20 minuta odmora na drugačiji način, u meditativnom odmoru hodanjem labirintima.

E, sad, zašto ta dva labirinta? Bilo bi mi najlakše reći da se radilo o trenutku nadahnuća. Prije nego što sam ih izgradio, nekoliko dana sam odlazio na to mjesto i puštao da me vode unutarnje misli i osjećaji. Vizija je nadošla relativno brzo i nije bilo sumnje kako sve to skupa mora izgledati.

Međutim, postoje i racionalna (ili barem racionalnija) objašnjenja. Šibensko područje sa darovima prirode (Krka, more, otoci) jedno je od najljepših na svijetu. Da, dobro ste pročitali, što se mene tiče u samom je vrhu svjetskih ljepota! Međutim – nadam se da mi nitko neće zamjeriti ovo što ću sad napisati i unaprijed se ispričavam ako nekoga povrijedim – ljudi kao da nemaju dovoljno snage saživjeti se s tim! Kao da ne znaju udahnuti svu tu povijest (još od neolitskog razdoblja) i prirodu, te tako iskoristiti nevjerojatan blagoslov života na tom području. Zatvoreni su u neki svoj svijet, prepun stalnih problema, briga, optužbi, kontroverzi, sukoba i čega sve ne.

Zbog toga je glavnu ulogu dobio labirint znanja i mudrosti. Sve je tamo. Na dlanu, kao da se nudi. Potrebno je samo malo toga – malo znanja i mudrosti – da se život pretvori u obilje i sreću.

Labirint kontakta ima dvije funkcije. Prva je da pojača djelovanje labirinta mudrosti. (Svi takozvani "Ganešovi labirinti" - mali, srednji i veliki - ionako su "đoker" labirinti. Kad su samostalni, oni djeluju općenito pozitivno. Kad su ovako upareni s nekim labirintom, mnogostruko povećavaju njegovo djelovanje.)

Drugi razlog za njegovu primjenu je malo dublji i odnosi se na karmu tog predivnog mjesta. Iskreno, sve donedavno ne bih o tome ovako otvoreno govorio. Ali, ovo je ipak samo moj blog, a vremena su se promijenila. Zakoračili smo u novo kozmičko razdoblje, pa onda neka bude... :-)

Kao što neki od vas znaju, moje knjige o neolitu ("Povratak Boginje" i "Duša Stare Europe") započinju u Danilu, u dolini pored Šibenika, gdje je prije 5000 godina i više cvjetala miroljubiva neolitska kultura. Na žalost, bila je razrušena i protjerana, najprije na Hvar, a zatim i izbrisana s lica povijesti. Tijekom vremena, pa sve do nedavnih dana, cijelo ovo područje je bilo poprište stalnih sukoba među ljudima. Današnja situacija u Šibeniku i okolici mogla bi biti mnogo bolja nego jest. Ali... nije.

Razlozi za takve stvari dijelom su u karmi samoga mjesta. Naravno, to nije izgovor niti ne smije biti opravdanje za situaciju. Ljudi žive sada i svojim djelovanjem mogu učiniti čuda. Za tanahne utjecaje koji se vežu za samo mjesto, poput prošle karme, nema boljeg od živog i djelotvornog Ganešovog labirinta!

Iznimno mi je drago što je ova posebna konstrukcija labirinata ugledala svjetlo dana! Zahvaljujem svima koji su sredstvima i energijom sudjelovali u njihovom nastanku, kao i onima koji će omogućiti izradu putokaza i širenje vijesti o njihovom postojanju!