Što zapravo znate o svijetu koji vas okružuje?
Što MOŽETE znati o svijetu koji vas okružuje?
Prvo, ljudska osjetila su ograničena. Od ukupnog broja podražaja koji nas okružuju mi uspješno selekcioniramo jednu izoliranu - manju - količinu. O onome što osjetilima ne možemo dohvatiti (pa čak ni njihovim produžecima u obliku instrumenata), a što bi moglo biti ključno za cjelovitu sliku svemira, ne možemo niti razmišljati.
Drugo, pitanje je što zapravo i postoji "tamo vani"? Duhovnost već dulje vremena s pravom koketira s kvantnom fizikom koja pokazuje zavidnu sposobnost da naš um sveže u čvor, barem što se tiče poimanja stvarnosti.
Svjetlost je istodobno i val i čestica, kaže nam srednjoškolska fizika. Promatrač djeluje na objekt promatranja samim činom promatranja, dodaju kvantni fizičari. I kao da to nije dovoljno zbunjujuće, tu se pojavljuje još i neodređenost kvantne funkcije, višestruke mogućnosti postojanja u smislu ili/ili odnosno niti/niti stanja, te silan niz pojava za koje danas možemo reći da nisu samo izmišljotina drevnih mistika.
I treće –a što je u smislu dekonstrukcije iluzije nama od najvećeg interesa - usred svega toga "nepoznatog" što nas okružuje, pojavljuje se naš um, naša svjesnost, koja očigledno tumači stvari na svoj način. Nema ni jednog podražaja koji je, navodno, došao iz vanjskoga svijeta, a da nije prošao kroz niz filtera prije nego ga možemo nazvati doživljajem. U punom smislu riječi, ono što mislimo da se događa oko nas, zapravo se događa u našem umu!
Između vas i prave stvarnosti, kakva god da je ona, nalaze se barem dvije barijere. Prva je sposobnost vašeg senzornog i živčanog sustava za zapažanje podražaja, a druga je sposobnost vašeg središnjeg živčanog sustava, mozga ili možda nekog duhovnog ili duševnog entiteta, kako god hoćete, da protumači te podražaje.
Naizgled nema načina da saznate jeste li samo "mozak u epruveti"; jeste li zapeli negdje u jednom ili drugom obliku nekakovog kozmičkog Matrixa i jesu li sva vaša iskustva samo isprogramirani električni (ili pak duhovni, nije važno) impulsi koje kontrolira neka nepoznata sila.
Dodajte tome činjenicu da su ljudi vrlo skloni funkcionirati prema obrascima koje bi naš mladi Shankara u svoje vrijeme nazivao vasanama a danas ih neki zovu memima, i dobit ćete samo djelomičnu sliku sna u kojem se nalazite.
Ljudi djeluju na osnovi naučenog. Njihove misli ispunjene su uvjetovanim sadržajem. Reakcije su im predvidljive. Činjenica da se radi o kolektivnom snu, o masovnoj hipnozi koju dijeli većina pripadnika ljudske vrste, ne pomaže mnogo. Štoviše, služi kao izgovor za ostanak u zagrljaju iluzije, iako je njena gospodarica Maya već odavno izgubila privlačno djevojačko obličje i pretvorila se u čudovište iz noćne more.
Možda zvuči grubo, ali većina ljudi su poput zombija koji se kreću naokolo, potpuno nesvjesni onog što se doista događa. Neki od njih su zadovoljni u svom komi nalik stanju. Većina ipak nije. Ipak, rijetki uopće traže izlaz.
Izlaz iz čega, upitat će mnogi, potpuno nesvjesni stanja u kojem se nalaze.
U današnjem svijetu, probuđenost je usamljeno stanje. I vrlo rijetko stanje. Ali, dobra vijest je da je ipak moguće. Završetak "onog što nikada nije započelo" nije paradoks. To je istinita stvarnost.
Ono što vam želim reći je da postoji izlaz iz stanja potpune obuzetosti snom i Mayinim zagrljajem. "Budnost" ili "prosvjetljenje" je naziv za odsustvo programa. Ali, vidite, radi se o vrlo skliskom terenu. Pri tom ne mislim na budnost. Jednom postignuta, ona je stabilna i nesumnjiva. Nema ničeg nejasnog ili neodređenog u vezi nje. Ali, "put" do toga je druga priča. Vrlo je lako iz jednog programa skliznuti u drugi; iz jednog sna prijeći u drugi, misleći da napredujete, a zapravo plešete začarano kolo s plesnom mjastoricom Mayom.
Ako želite van, morate prekinuti taj ples. Rečeno informatičkim rječnikom, nije vam potrebno reprogramiranje. Potrebno vam je deprogramiranje.
Potrebna vam je dekonstrukcija iluzije.
***
U slijedećem nastavku: "Potraga za srećom i istinom"
Ono što mene dodatno zbunjuje nakon svega pročitanog je to što ovo nije jedino mjesto na kojem sam pročitao nešto slično.
OdgovoriIzbrišiReprogamiranje je očito zastarjelo i s njim se ništa ne postiže. Ipak, što je s tim deprogramiranjem?
Govori se o njemu. Govore ljudi o iluziji i izlasku iz nje, ali nitko ništa praktično i ,što je najbitnije, nema nikakvih živućih primjera na kojima bi se to dalo testirati.
To je nešto kao ono: "Ljubav je poput duha. Svi govore o njoj, a nitko je nije vidio."
Tako mi se čini i s tim prosvjetljenjem/iluzijom.
Možete li nam dati neki dokaz da ste Vi budni? Uz to, dajte nam još neku tzv. prosvjetljenu osobu da ju mi vidimo. Čisto da ono znamo da Vi niste još jedan od poludjelih koji misle da su nešto otkrili, a tamo još jedna iluzija.
Nisam ništa otkrio, čega nije bilo odavno i oduvijek, to je sigurno. Tako da taj razlog za ludost ne postoji. Što ne znači da nema nekih drugih... :-)
OdgovoriIzbrišiUpustio sam se u ovo zbog meni nepoznatih razloga, a kad je već tako ispalo, pokušavam biti praktičan. Budući da već trideset i nešto godina pričam o tome, iskustvo mi je ukazalo na određene djelotvorne i određene nedjelotvorne postupke. Nema jamstva ni za što, ali postoji mogućnost... što je jako dobra vijest.
Dokaza o budnosti u snu nema. Budnost je paradoksalna kako god ju pokušali opisati. Zbog toga to tako izgleda kad se o tome priča ili piše. Za dva ili tri nastavka bit će riječi o konceptima i zbog čega je objašnjavanje prosvjetljenja (a to znači i bilo kakvih "dokaza") uzaludan posao.
Ipak, postoji mala šansa da se kroz zavjese iluzije ukaže na mjesto gdje se nalazi istina. O tome je ovdje riječ - i o tome će biti riječi u Novom.
Adriane možeš li štogod reći,
OdgovoriIzbrišikada se počne stvarati iluzija u umu, ili kada počnemo vjerovati u iluziju kao stvarnost? rodimo li se u fizičkom svijetu s predznakom vjernika u iluziju ili se vjera u iluziju gradi pod utjecajem okoline i u interakciji s okolinom?
Hvala!
Maya je bez početka.
IzbrišiTo znači da je pitanje "kada počinje" neodgovorivo. Ili je u najmanju ruku nevažno.
Maya ima kraj.
Kada, kako, čime... itd. To su pitanja koja bi eventualno mogla pronaći svoj odgovor.
Adriane puno ti hvala za odgovore! :-)))
OdgovoriIzbriši"Maya je bez početka."
znači li to da cijeli svemir, fizički i duhovni, živ i neživ, dakle sve što egzistira na nekoj osnovi, je zapravo iluzorna pojava/obmana? ako je, je li i sama forma duše, iluzija?
"Kada, kako, čime... itd".
postoje li zaista sredstva kojima se može dokinuti iluzija, naravno ukoliko smo spremni, ili se to spontano dogodi kao posljedica čega?, kad se uvidi da uvjetovana sreća više ne ispunjava nečiji život i ne daje mu smisao.
je li je deprogramiranje, gubitak identiteta, uvjetovanosti.. bolan proces, ne znam, slično umiranju, jer ipak radi se o raspadu svjesnog i nesvjesnog sustava vjerovanja, utisaka... ukoliko to ide ubrzanim procesom?
Hvala i L. pozdrav!
@buk:
Izbriši"znači li to da cijeli svemir, fizički i duhovni, živ i neživ, dakle sve što egzistira na nekoj osnovi, je zapravo iluzorna pojava/obmana? ako je, je li i sama forma duše, iluzija?"
Kao što sam napisao u nekoliko navrata - nema gotovih odgovora. To jest, moglo bi ih biti, ali oni će biti primljeni na razini puke filozofije, mišljenja, rasprave... Toga ima i previše posvuda naikolo.
Što je iluzija a što nije, konačni je produkt procesa dekonstrukcije iluzije. A tim putem mora hodati svatko sam.
"postoje li zaista sredstva kojima se može dokinuti iluzija, naravno ukoliko smo spremni, ili se to spontano dogodi kao posljedica čega?, kad se uvidi da uvjetovana sreća više ne ispunjava nečiji život i ne daje mu smisao."
Sklon sam zagovarati spontanost u tom procesu. Međutim, mnoge stvari su prirodne i spontane ljudima, a onda ih oni, nekako i nečim, pretvore u nešto sasvim drugo. Tako da, uz dužne ograde i oprez: da, postoje "sredstva", postoji "proces".
"je li je deprogramiranje, gubitak identiteta, uvjetovanosti.. bolan proces, ne znam, slično umiranju, jer ipak radi se o raspadu svjesnog i nesvjesnog sustava vjerovanja, utisaka... ukoliko to ide ubrzanim procesom?"
Hm, imam opet teškoća odgovoriti na pitanje jer se u njemu nalaze određene pretpostavke koje bi najprije trebalo razjasniti.
Ali, ok, neka bude. Ono na što mislim pod "dekonstrukcija iluzije" može biti bolan proces. Ukoliko se napravi oprezno i uz određene "postupke" ili "sredstva", bit će u najmanju ruku zbunjujući.
Skoro pa od kad znam za sebe, imam osjećaj ko da je ovaj svijet nešto "niže", nešto u čem sam prisiljena živjeti,a da postoji nešto mnogo "više" što ne mogu razumjeti, ali je jako neshvatljivo, a time i nevjerojatno privlačno.Stavila sam niže i više pod navodnike jer je to moj osobni dojam/doživljaj, a ne nužno stvarno stanje stvari.Uglavnom neki osjećaj da živim negdje gdje ne bi htjela, a nesposobna sam shvatiti ono što bi htjela.Nakon mnogo godina, čovjeka takav osjećaj toliko počinje frustrirati, a istovremeno se toliko navikne za "beskonačnom potragom za nečim višim" da niti ne želi da ta potraga završi..Tako je to u mojem slučaju.A sad ne znam je li to "više" izlazak iz iluzije ili nešto treće..
OdgovoriIzbriši@Anonimno: U konačnici ta "potreba" jest zov stvarnosti. Međutim, bilo kakva pretpostavka o nižem ili višem u ovom trenutku podgrijava Mayin lonac.
IzbrišiMislim da je važan alat za spoznavanje istine pitanje "Ko sam ja?" , također važan alat za osvješćivanje onoga što nismo.
OdgovoriIzbrišiMogli bi ga nazvati alat za dekonstrukciju iluzije jer odgovarajući na njega mnogo puta, odbacujemo mayu i sve smo bliži onome što jesmo,istini.
U principu mayu nije potrebno dekonstruirati jer ona je privid, ne postoji, već je potrebno spoznati ono što jesmo.
@Anonimno: Nemam ništa protiv tog pitanja. Međutim, ono u sebi krije zamku u koju upadnu više-manje svi.
Izbriši