29. 01. 2013.

Poziv! 01.-05.05.2013., Novi Vinodolski


Živimo u neobičnom vremenu kontrasta. S jedne strane svakodnevni, materijalni svijet, pokazuje znakove prenapregnutosti. S druge strane, na duhovnoj se razini otvaraju do sada nezamislive mogućnosti.

2012. godina i njen završetak, zimski solsticij, označili su razdoblje preokreta. Polako ali sigurno, vremena se mijenjaju.

No, većina promjena neće biti vidljiva običnom oku. Iluzija je sveprisutna, a njezin zagrljaj snažan. Za one koji nisu spremni, svijet će, više-manje, ostati isti. Nastavit će se igra skrivača u kojoj jedna scena mijenja drugu. Glumci su isti, a pokreću ih predvidljive želje. Začarani krug potrage, pronalaženja, razočaranja i nove potrage, i dalje će upravljati ovim svijetom, učvršćujući lance kojima su okovani njegovi stanovnici.

2013. označava početak novog vremena. Vrata koja vode u slobodu su otvorena. Tu i tamo, za sada u malom broju, ali ipak sve više i više, pojedinci će osjetiti promjenu. Stvari više nisu iste.

Za njih – nadam se da ste i vi među njima – ovo je prva u nizu godina označenih zajedničkim imenom "dekonstrukcije iluzije".

Možda ste na duhovnom putu proveli desetljeća, slušajući razne priče, i isprobavajući razne staze. Možda ste nekud i stigli hodajući njima, ali u vama još uvijek gori neutaživa žeđ za ciljem. I kad malo razmislite ona je ista, ili čak i veća, nego je bila na početku vašega puta, zar ne?

Možda ste tek sada, nedavno, osjetili zov da proniknete u nevidljive tajne života i sada ste se našli u neobičnom svijetu "duhovnosti". Prepun je šarenih ukrasa, obećanja i priča, a vi zapravo ne znate u kom smjeru biste krenuli.

Ili ste sve donedavno gledali svoja posla i nije vas bilo briga za nešto tako neuhvatljivo kao što je "svijest" ili "istina". Međutim, sada osjećate da vas vuče nešto tanahno ali snažno. Želite znati što je to što vas okružuje? U kakvom ste se to svijetu našli? Gdje ste? Što raditi ovdje? I zašto?

Odgovori nisu daleko od vas. Vama koji živite u novom vremenu ponuđena je mogućnost dolaska do cilja.

Mogao bih govoriti koristeći gotovo legendarne termine poput "prosvjetljenja". Ili, primjerenu i snažnu analogiju, poput "buđenja". To bi bilo sasvim opravdano jer su generacije tragatelja težile upravo tome.

Dekonstrukcija iluzije završava prosvjetljenjem.

Dekonstrukcija iluzije je moguća; otpočela je i odvija se nezaustavljivom brzinom. Jedino je pitanje: hoće li ona zahvatiti i vas?

Hoćete li dopustiti da zahvati i vas?

Želite li krenuti na putovanje koje može i mora završiti u dogledno vrijeme, u razumnom roku, tijekom vašega života; još prije, ovdje i sada? Želite li konačni iskorak, siguran put k prosvjetljenju i buđenju?

Jer, upravo to je ono što vam nudim!

Pozivam vas da mi se pridružite na početku puta koji vodi vašem prosvjetljenju – i to mnogo brže nego što ste ikada zamišljali da bi se moglo dogoditi.

Ne radi se o još jednoj priči; još jednom uvjerenju i bajci ispričanoj u ime Maye, gospodarice svih iluzija. Radi se o bijegu iz njenog zagrljaja; o bijegu iz gotovo savršenog zatvora u kojeg smo se sami zatvorili.

Želite li van?

Želite li znati kako svijet zapravo izgleda "tamo vani"?

Upozoravam vas, možda vam se sloboda isprva neće svidjeti. Zatvor iluzije zna biti vrlo udoban. Ipak, mnogi od vas osjećaju poziv kojemu ne mogu odoljeti. Zatvor, pa čak i onaj s pet zvjezdica, ipak je samo zatvor. Sloboda vrijedi više. Istina vrijedi više.

Želite li biti slobodni?

Želite li znati što zapravo leži tamo na kraju puta, u točci kada su sva pitanja odgovorena i nema ničeg drugog osim prosvjetljenja?

Pridružite mi se onda.

Ovo je godina početka novog vremena. A početak petog mjeseca je najpovoljnije vrijeme unutar nje. Pravo vrijeme za dobar početak završnog puta!

Od 01.05.2013. do 05.05.2013. bit ću u Novom Vinodolskom, zajedno sa sudionicima skupa "Dekonstrukcija iluzije". Za sve njih – a možda i za vas, ako nam se pridružite - ta četiri dana bit će nezaboravni. Iako je tema naizgled "teška", učinit ću sve da ju prenesem i izložim na jednostavan i razumljiv način. S obzirom na prošlogodišnji skup "Buđenje" održan na istom mjestu i iskustva stečena na njemu, mogu sa sigurnošću reći da nećete ostati ravnodušni. "Dekonstrukcija iluzije" će vas promijeniti, približiti istini i, zapravo, odaslati na put bez povratka.

Želite li to? Jeste li dovoljno hrabri? Jeste li spremni za konačni iskorak?

Znam da jeste. Prosvjetljenje je vaša sudbina.

Dobrodošli!


PS Detalje o resortu Novi, cijenama i prijavi potražite na DA stranicama.

PPS Tijekom slijedećih nekoliko mjeseci, prije samog skupa, pratite članke koje ću objavljivati na ovom mjestu. Vjerujem da će vam oni razjasniti mnogo toga i da će vas na najbolji mogući način pripremiti za skup "Dekonstrukcija iluzije".

24. 01. 2013.

Misli iz "Prije nego odemo predaleko" 1. dio

Knjigu možete nabaviti
u tiskanom i elektroničkom izdanju
www.dvostrukaduga.hr ili
www.elibrika.com
Razlika između destruktivne snage potpuno objektivne tehnologije i nemoći nezreleg uma svjesnog stvorenja koje tom tehnologijom barata, u nekom trenutku postane prevelika. Nije više moguće kontrolirati sve pojedinačne devijacije koje bi mogle nastati i koje imaju štetne posljedice po cijelu zajednicu. Takva društva najprije izlaz traže u povećanom broju propisa te birokratskom i represivnom aparatu. Kretanje u tom smjeru na kraju završava u potpunom ograničenju slobode pojedinca, a to ne može trajati zauvijek. Znači, ako slom ne dođe zbog zlouporabe prljave tehnologije, doći će zbog društvenih nemira.

***

Ljudi ne razumiju stvarnost kako valja. Njihovi doživljaji su u najmanju ruku nejasni, a njihova tumačenja tih doživljaja lažna. Više, manje, ljudi su nalik mjesečarima. Ili, još bolje zombijima koji se kreću naokolo u nekom svom snolikom svijetu, obavljajući unaprijed programirane radnje bez nekog stvarnog kontakta s činjeničnim stanjem oko njih. A to 'zombi stanje' počinje u samom djetinjstvu. Naučeno je. Radi se o priči koju je lako prihvatiti, koja zvuči uvjerljivo, a ipak je potpuno lažna.

***

Bez tog "kozmičkog toka" nema formativne tehnologije. Prevlast ega je umjetno odvajanje od prirodne situacije cjeline. A sva energija, pa i materija, sve što si vidio da koristimo, mora se oslanjati na cjelinu. Ni jedan jedini formativni pomak nije moguće napraviti djelomično. Ili u njemu sudjeluje cjelina, ili se neće dogoditi. To je razlika između svih drugih tehnologija, posebice takozvanh objektivnih, i onog što mi koristimo ovdje.

***

Ovi su mi ljudi govorili o nečem njima tako jednostavnom – o stanju u kojem pojedinac nije odvojen od cjeline Života. Govorili su mi – i pokazali – kako izgledju djeca u koju nije umjetno usađen osjećaj zasebnosti, a time i straha. Iznjeli su mi sasvim drugačiju teoriju razvojne psihologije i time cijeli moj svijet proglasili nezrelim!

***

Ljudi mogu govoriti samo o stvarnima koje stanu u njihov um. Ono što je izvan toga, mora ostati neizgovoreno.

***

Vjera, kao i svako uvjerenje uostalom, nalik je ogledalu. Sve što pomoću njega stvoriš samo je odraz prave stvarnosti.

17. 01. 2013.

Ima li roditelj izbora djetetu uskratiti izbor?

Naravno, ne radi se o pitanju hoće li dijete pojesti juhu od povrća ili pola kile čokolade, već o mnogo značajnijim, bitnim pitanjima djetetove budućnosti.

A čak i u tom slučaju, kad bi roditelj svoje dijete hranio samo čokoladom, prije ili kasnije društvo bi se umiješalo i reklo mu da to ne može činiti, usprkos svojem "čokoladnom" svjetonazoru.

Ne stojimo po strani ako neki roditelj zlostavlja svoje dijete. Ne dozvoljavamo roditeljima da uskrate djeci obrazovanje. Ukoliko bi neki roditelj iz uvjerenja zabranio svojm djetetu da pere ruke i tijelo, rekli bismo mu što ga ide i kao društvo (barem se nadam) učinili sve da djete podučimo higijeni, usprkos i nasuprot roditeljskom svjetonazoru.

Neke stvari jednostavno nisu u roditeljskim rukama, pa makar se radilo i o njihovoj djeci.

U našem aktualnom slučaju, radi se o lažnom pozivanju na slobodu izbora. Društvo se mora pobrinuti da svako djete dobije ispravnu informaciju o suvremenom svijetu.

Masturbacija postoji (prakticiraju je obilato i katolici). Prevladavajuće mišljenje stručnjaka je da je istraživanje svoga tijela i zdrav odnos prema njemu u djetinjstvu (naspram isticanja "griješnosti" i "prljavosti") osnova seksualnog i mentalnog zdravlja u odrasloj dobi. Neki misle drugačije. U redu. Dijete ima pravo na te informacije.

Seksualnost prije braka postoji. Djeca će to raditi, ovako ili onako. Zašto ih ne informirati o kondomima i drugim načinima sprečavanja seksualnih bolesti i/ili kontracepcije? Zašto im ne dati osnovne informacije o seksualnim vještinama? Ako zbog svog svjetonazora to neće upotrebljavati, sasvim u redu. Skrivati informacije o nečemu tako važnom i bitnom kao što je seksualnost – e, to nije u redu.

Homoseksualci su ljudi, kao i svi ostali. Imaju pravo na svoj život. Rodno/spolna orjentacija je činjenica. Nema smisla to poricati i trpati pod tepih. Odgoj koji ističe ravnopravnost svih nas, bez obzira na spol, rod, seksualnu i ljubavnu orjentaciju – kako to može bilo kome naštetiti? (Može, dakako, onima koji misle da nismo svi ravnopravni. Pitanje je da li roditelju koji odgaja svoje djete u svjetonazoru neravnopravnosti, treba to dozvoliti? Nije li to jednako drugim štetnim utjecajima na djecu zbog kojih se društvo ponekad aktivno upliće u odnos roditelj-dijete?)

Škola kao javna ustanova mora osigurati točne informacije i izbjegavati bilo kakvu naklonjenost jednom ili drugom. Roditelji imaju obilje mogućnosti na djecu prenijeti svoj svjetonazor. Ukoliko njihov utjecaj nije dovoljan, slobodni su odvesti dijete u prostorije svoje vjerske zajednice i izložiti ih daljnem utjecaju kojeg smatraju dobrim.

Nema tu zapravo nikakve dileme. Postoji moćna i poprilično licemjerna organizacija koja i dalje želi upravljati životima ljudi. A postoje i ljudi kojima je toga dosta.

Ako vam je stalo, nemojte ostati po strani. Iako vam možda ide na živce sva ta medijska prašina, ovo jest važna bitka čiji ishod će odrediti hoćemo li imati makar malu mogućnost da negdje u budućnosti budemo seksualno zdravo društvo (zdravstveni odgoj kakav jest) ili ćemo se i dalje izlagati tisućljetnoj nazadnjačkoj indoktrinaciji (crkva i katoličke udruge).

Ne znam mnogo o ministru Jovanoviću, tako da ne mogu suditi o njegovim drugim vrlinama ili manama, uspjesima ili pogreškama, ali u ovom slučaju, iznimno mi je drago da postoji netko dovoljno odlučan i hrabar za ovakve poteze. Potrebno je mnogo snage za suprotstavljanje licemjerju društvenih moćnika poput katoličke crkve i istrajati na zapravo jedinom mogućem putu pravilnog informiranja i pružanja slobode izbora novim naraštajima.

I zbog toga ga u ovom slučaju u potpunosti podržavam, a pozivam i vas da to učinite te da iskažete svoju podršku zdravstvenom odgoju gdje god to možete.

13. 01. 2013.

(Ne)napisana knjiga


Evo, ispričat ću vam kako to izgleda.

Stigne unutarnjom poštom. Pošiljatelj(ica) nepoznat(a). Adrianu stigne obavijest u obliku mentalnog bockanja. Misao koja se javi ide otprilike ovako: "Uh, još jedna! Baš lijepo. Samo, kad ću?"

Točno se zna gdje je, u kojoj svemirsko-mentalnoj ladici, pohranjena na sigurno i kodirana za otvaranje jedino i isključivo pod utjecajem namjere primatelja.

Primatelj (Adrian) ima drugih planova. Kako i ne bi, kad se bavi raznim poslovima koje - uh kako zabavno! – jednom otpočete treba i dovršiti.

I sad, što?

Napraviti neki plan; osigurati vrijeme, razmaknuti ljude i poslove, tako da se, tada i tamo, može zastati u praznini i pogledati u tu ladicu. Zaviriti u nju, otvoriti paket i vidjeti što je stiglo.

U međuvremenu, bockanje može postati pomalo neugodno. Kako raditi druge stvari kad znate da tamo negdje čeka na vas kozmička pošiljka nepoznatog sadržaja?

Pa se onda malo zabavljate razmišljanjem o tome kako bi to moglo izgledati? Tek toliko da smanjite stalni boc-boc koji osjećate u kutku svog uma. Ili duše. Kakva će biti? Sustavna ili spontana? Racionalna ili osjećajna? Duga i epska ili kratka i lirična? Ili, možda...

Ipak, sve te misli se moraju otjerati. Nakon nekog vremena počnu opasno ličiti na planove, a zapravo su nepotrebni višak. Na njih se može izgubiti jako mnogo vremena, a na kraju se pokažu kao potpuno beskorisne.

Bit će kakva će biti, što ja imam s tim?

I, na posljetku, uvijek dođe to vrijeme. Vrijeme za namjeru.

Kao što je došlo jučer.

Pripremim se. (Dugo sam čekao - bockanje je tu već godinu dana i više - pa je svaka hitnja nepotrebna.)

Tiho popodne. Meditacija. Odmor.

U redu. Sad sam spreman.

Okrećem pažnju unutra. Tražim izvor misli koje su dolazile tako uporno cijelo to vrijeme. Tražim smjer iz kojeg dolaze i pratim ih... tamo... tamo... još malo... evo, tu... Tako!
 
Ah!!!

Tu je!

Cijela; savršena! Svaki detalj... poglavlja, teme, riječi... Sve je tu!

Jedan jedini pogled; jedna jedina vizija!

Knjiga. Nenapisana, ali ipak cijela.

I sve to u jednom trenutku. Čekao sam ga godinu dana, odgađajući ga; opirući se napasti da to napravim ranije. Zato jer znam: jednom kad pogledam, nemam mi spasa! Nema oporavka od tog jednog pogleda. Postoji samo jedno rješenje, jedna stvar koju neizbježno moram učiniti.

I sada je to tu. Ne mogu pobjeći. Ne mogu raditi ništa drugo. Sve postaje besmisleno. Sve gubi važnost.

Postoji samo jedan izlaz.

Napisati knjigu.

Napisati ono što je viđeno u djeliću sekunde.

Što drugo? Kako drugo?

I tako, od jučer je moja sudbina ponovo zacrtana. Opet sam rob kozmičke volje... ili možda kozmičkog hira.

Kako god. Svejedno je.

Knjiga je još uvijek nenapisana.

I tako dugo dok ne umetnem zagrade i knjiga ne postane (ne)napisana, nema slobode za Adriana.

Eto, tako vam to izgleda.

09. 01. 2013.

Snimak predavanja "Prije nego odemo predaleko"

Za sve koji nisu mogli doći u Zagreb na predstavljanje knjige "Prije nego odemo predaleko"! Pogledajte snimak dijela predavanja.

Knjiga se može nabaviti preko Dvostruke duge ili u elektroničkom izdanju preko eLibrike.

06. 01. 2013.

E, da!

Da, bili smo u tišini i istraživali stvari o kojima je teško govoriti, ali bez Master Chefa Brace i njegovih veganskih specijaliteta, doživljaj ne bi bio potpun! Pozdrav iz Duhovne akademije!



03. 01. 2013.

Male stvari čine razliku

Samo, što sve spada pod "male stvari"?

Pa, recimo, način na koji provodite svoje vrijeme; smjer u kojem ide vaša pažnja; dan ili dva posvećenih sebi, umijesto... nečem drugom.

Zimski solsticij, prirodni početak nove godine, ovaj put ojačan očekivanjem kraja jedne epohe i početkom druge, mogli ste dočekati... nikako. Ili ste mogli provesti pola sata u meditaciji ili pozitivnim mislima. Ili ste mogli reći sami sebi: "U redu, ovo se događa vrlo rijetko. Pa mogu valjda odvojiti par dana za sebe jednom u 26000 godina!"

Novu godinu mogli ste proslaviti... nikako. A mogli ste u pjesmi i veselju popiti koju više, čineći ono što čini većina drugih. Ili ste mogli reći: "Ipak počinje još jedna godina, hajde da ju otpočnem u tišini, istražujući dubine svoje svijesti, pripremajući se za novi godišnji ciklus!"

Veseli me da ima onih koji razumiju kako te male stvari (dva, tri dana u pravi trenutak) čine ogromnu razliku između dobrog života i onog... koji nije takav.

Veseli me što ću s onima koji to razumiju, nakon solsticijske proslave, provesti nekoliko dana u produbljenim meditacijama, istraživanju tišine i pripremi za godinu koja dolazi.

Nema boljeg početka.