28. 06. 2011.

Jesen/zima 2011/2012 u Duhovnoj akademiji

Dolazi zanimljivo razdoblje! Čut će se povici i upozorenja o smaku svijeta, a i događat će se stvari koje će neobično sličiti baš tome. Nalazimo se pred početkom psihološki (a i prema kozmičkim ritmovima) kritične 2012 godine.

No dobro, tek smo na početku ljeta 2011., još je par mjeseci do svega toga. Ipak, dobro je raditi dobre planove. Tako smo i mi u Duhovnoj akademiji već zacrtali neke osnovne smjernice svog budućeg rada. Mnoštvo projekata, radionica, predavanja... a sve u cilju produbljivanja onog znanja koje nam, po mojem dubokom uvjerenju, jedino može pomoći da prebrodimo krize koje nas očekuju.

Znam, oni koji čuju i dalje su u mnajini. Većina i dalje neće obratiti pozornost na ono što bi im moglo doista promijeniti život. Međutim, mi i dalje radimo, s jednakim žarom i entuzijazmom, sigurni da čak i malo zrnce istine može promijeniti svijet. Pridružite nam se!

Pročitajte kakvi su nam planovi za dolazeće razdoblje!

27. 06. 2011.

Znate li slijediti ritam srca?

Ne hitajte previše. Nema pravog načina da natjerate stvari da se kreću još brže nego sada. Ponekad je potrebno zakoračiti korak unatrag te dati i sebi i svijetu malo prostora i vremena. Slijedite ritam svoga srca - vi ste mjera vlastitog svijeta.

Ali, srce ponekad ubrza, udari dvaput tamo gdje je nekada bilo tiho. Tada poskočite i vi - ubrzajte, potrčite... Jer srce uvijek zna što mu je činiti.

Jedino je pitanje - znate li ga vi slijediti?

23. 06. 2011.

Moji prijatelji dupini

Jučer, na prvi dan ljeta predstavio sam svoje prijatelje dupine nekolicini mojih ljudskih prijatelja.

Istina je – jako ih volim, ponekad mi se čini, više nego ljude. Njihova tiha ali zaigrana nazočnost vraća mi vjeru u budućnost svjesnih stvorenja. "Moji" dupini nisu od one vrste kojima se možete lako približiti. Ne možete plivati s njima, pa čak niti približiti im se preblizu. Ako ste neoprezni, jednostavno će otići.

Ipak, jedno je sigurno: s njima možete razgovarati. Dobri su slušatelji i uvijek će vam, na svoj način, odgovoriti.

Ovaj put bilo nas je četvero u malom čamcu. Ne činim to često jer znam da dupini ne vole smetnje. Troje od nas već je bilo s njima, jednoj je bilo prvi put. Bio je soklsticijski dan – vrlo poseban dan u godini. Pitao sam se kako će upoznavanje proći? Hoće li se dupini upće pojaviti?

Došli su. Kao i obično, možete ih osjetiti prije nego ih čujete. A čujete ih  - – njihov glasni izdah kad isplove na površinu - prije negoli ih vidite.

Bio je to lijep susret. Četvero ljudi na malom čamcu, četvero dupina u moru. Pozdravi uspravljene glave. Tiho odobravanje i prihvaćanje. "Dobrodošli ste", rekli su nam.

I taj osjećaj dobrodošlice želim podijeliti s vama.

(Galerija od devet fotografija je na Facebooku.)

16. 06. 2011.

Ganeš u svjetlu


Pripremajući malu reviziju teksta za slovensko izdanje knjige "Intuicija" (da, to je dobra vijest – za par mjeseci Intuicija će se pojaviti u Sloveniji!) prisjetio sam se priče o Ganešu u završnom poglavlju knjige (pod naslovom "Dopola u oceanu").

Ona govori o đjothi mathi pragji – svijesti (svjetlu) koja zna istinu i kakve ona ima veze s Ganešom. Dijelim tu priču s vama, a posvećujem ju svim dosadašnjim i budućim studentima jyotisha pri Duhovnoj akademiji!

Dopola u oceanu

Najljepše iskustvo koje možemo doživjeti je čuđenje. To je izvor sve umjetnosti i znanosti. Onaj kome je taj osjećaj stran, tko se više ne zaustavlja da bi se nečemu divio, taj je mrtav; njegove su oči zatvorene. Albert Einstein

Da sam imao vremena misliti o tome, vjerojatno bih poželio skinuti sa sebe laganu ljetnu košulju i pamučne hlače, otrčati do mora i zaplivati. Vrućina je bila jedva podnošljiva, ali moje su misli lutale svježim i prohladnim dubinama ljudske duše. Već sam otprije znao za zamisao o đjoti mathi pragji, ali mršavi Indijac preda mnom otkrio mi je jednu novu dimenziju "sveznanja".

Radili smo čitavog dana. K njemu su dolazili ljudi da bi im on iz položaja zvijezda u trenutku njihova rođenja rekao nešto o njima samima i o njihovoj budućnosti. Imao je svoj način rada, pomalo krut i odrešit, ali ljudi su uglavnom odlazili zadovoljni.

Šetali smo uređenom plažom i udisali miris borovih iglica. Pjesma cvrčaka bila je gotovo bolno glasna. Neko se dijete na obali igralo velikim slonom na napuhavanje. Kad je ugledao slona, Indijac je rekao: "Vidjeti Ganeša je vrlo dobar predznak."

Ganeš je ime poluboga iz vedskog panteona koji ima ljudsko tijelo i slonovsku glavu. Smatra se zaštitnikom pisaca, astrologa, glumaca i plesača, a poznat je po tome što uklanja sve prepreke (što ga ne sprječava da ih i stvara, kako sam kasnije saznao).

"Znaš, svatko od nas nosi Ganeša u sebi", rekao je moj prijatelj. "On je stvoren od svjetla - to je đoti, najmudriji je i najpametniji jer posjeduje najsnažniji intelekt - to je pragja, a njegovi su ga roditelji - Šiva i Parvati - naučili govoriti ono što jest - mathi."

Po prvi put sam čuo takav opis Ganeša pa sam rekao: "Ganeš je, dakle, utjelovljenje đoti mathi pragje?"

"Da. Jedna legenda kaže da je mladi Ganeš zamolio svojeg oca Šivu da mu načini dom u čije će zidove biti utkane sve zvijezde u svemiru.
'Zašto to želiš?' upitao ga je Šiva
'Zato jer ću onda znati sve što se događa na bilo kojem mjestu, a da se neću morati pomaknuti iz svojeg kreveta', odgovorio je Ganeš.

'Dakle, ti želiš znati sve i živjeti posvuda,' rekao je Šiva. 'To neće biti lako. Morat ću te smanjiti da bi stao na tako malo mjesto.'

Ganeš je bio zbunjen: 'Malo mjesto? Ali ja želim da moj dom bude cijeli svemir! Ja se želim povećati!'

'Da bi bio beskrajno velik i da bi mogao stanovati u cijelom svemiru, moraš najprije postati beskrajno malen. Moraš se pretvoriti u ništa da bi mogao znati sve.' rekao mu je njegov otac Šiva i podučio ga meditaciji. Zajedno su krenuli prema unutarnjoj tišini, proputovali svim razinama unutarnjeg svijeta, ali neposredno prije nego li su zaronili u beskonačni ocean čiste svijesti, Šiva je zaustavio Ganeša: 'Zaroni dopola u ocean, ali glavu ostavi vani.' Kad je Ganeš to učinio, odjednom su pred njim zasjale sve zvijezde i sve galaktike, a svo znanje mu je, po njegovoj želji i namjeri, postalo dostupno.

Šiva mu je rekao: 'Kad si tako uronjen u apsolutno, ali dopuštaš da dio tvoje svijesti ostane u relativnom, tada si svoj dom izgradio od sveg znanja. To se zove đoti mathi pragja - ona svijest koja zna ono što jest.' Nakon male stanke, Šiva ga je pozvao: 'A sada kreni sa mnom da ti pokažem svoj dom. Zaroni.'

Ali Ganeš se pobunio: 'Ne, ne idem nikuda. Ovo je ono što sam želio. Tu ću i ostati.'

Šiva se nasmijao: 'Znao sam da će tako biti. Dobro, ako je to tvoja odluka. Ali znaj, ovo je granica do koje može doprijeti svako ljudsko biće. Đoti mathi pragju svaki čovjek nosi u svojem srcu. To je mjesto na koje dolaze vidovnjaci. To je izvor unutarnjeg znanja svih mudraca i rišija. Ako odlučiš ostati ovdje, imat ćeš mnogo posla. Jesi li siguran da to želiš?'

'Najsigurniji. Ti samo idi. Ja ću ostati ovdje.' I tako je Ganeš ostao na mjestu koje svatko od nas nosi u dubini svoje duše. S njim u sebi nosimo Ganeša, gospodara prepreka i darovatelja sreće."

Moj je indijski prijatelj završio svoju priču gledajući me tamnim očima kao da želi proniknuti u mene i vidjeti jesam li je razumio. Morao sam priznati da me zadivio, ali jednostavno nisam mogao ništa reći. Umjesto toga, postao sam svijestan potočića znoja koji mi se slijevao niz leđa. "Znaš što", rekao sam, "idem se okupati. Ne mogu više izdržati."

Krenuo sam prema moru i skinuo suvišnu odjeću. Uronio sam u more uživajući u laganim ubodima hladnoće koji su prolazili mojom kožom. Zatim sam stao na neku stjenu tako da mi je iz vode izvirivala samo glava. Pogledao sam najprije prema suncu, a zatim se okrenuo prema obali. Prožeo me neki čudan osjećaj. 'Zar je to moguće?' pomislio sam. 'Naravno', gotovo odmah je stigao odgovor u obliku topline koja se razlila mojim srcem.

Moj je prijatelj sjeo na stijenu i dopuštao da mu valići prelaze preko nožnih prstiju. "Hej, znaš što?" viknuo sam prema njemu. "Ganeš je imao pravo. Ovako je doista najbolje. Glavom vani, a tijelom unutra."

Indijac se nasmijao i odgovorio: "On uvijek ima pravo. Poslušaj ga."

'Zar je to moguće?' pomislio sam ponovno. 'Ali, zašto ne?' opet je iz dubine stigao odgovor. Moj je pogled zastao na djetetu na obali koje se i dalje igralo sa svojim slonićem. Promatrao sam ga nekoliko trenutaka a zatim sam se nasmijao: "Onda, u redu."

Okrenuo sam se prema svom indijskom prijatelju i doviknuo mu rečenicu koja mi je u tom trenutku pala na um: "Ah, but a man's grasp should exceed his reach, or what's a heaven for?" (Ah, ali čovjek mora posegnuti za onim što je izvan njegova dohvata, jer inače, čemu služe nebesa?" - Robert Browning)

"Yes, yes." odgovrio mi je on smješeći se, a ja sam se bacio na leđa i dopustio moru da me polagano ljuljuška.

***

PS Ako ste ikada razmišljali o studiju jyotisha – o učenju te drevne vještine razumijevanja prošlosti, promjene sadašnjosti i izbora budućnosti - ovo je dobro vrijeme za odluku. Studij jyotisha počinje najesen, a sada je pravi trenutak za prijavu! Raspitajte se na (HR) 040 347 343.

14. 06. 2011.

Ništa kontra Splita

Ništa kontra Splita. Naravno. Ali, moglo bi se štošta reći kontra onih koji su neki dan tamo i Splitu i svitu pokazali svoju crnu dušu.

Grada je grad, a ljudi su ljudi. I ne bi trebalo miješati simbol i status, arhetip i legendu, s onima koji ga, s povjesne perspektive, samo privremeno nastanjuju. I to još, uvjeren sam, u manjini. Pa čak i ako je ona glasna i nasilna.

Dakle, ništa kontra Splita. Ali, možda bi mogao kontra nečeg još većeg i jačeg. Recimo Pape, odnosno medijske torture koju smo nedavno svi prošli povodom njegovog dolaska k svom budućem katoličkom vazalu u EU. Pitam se koliko je onih tamo sa rive koji su vikali "Ubi pedera" nadahnuto izravno "svetom misom" i popratnim sadržajima?

Jesam li upravo ispisao svetogrđe? Uvredu dobrim kršćanima? Ako jesam, duboko se ispričavam. Ali nekako slabo čujem glas tih kršćana koji se diže u ime tolerancije i razumijevanja. Umijesto toga, svećenik Adalbert Rebić jučer u središnjem dnevniku HRT: "Osuđujemo nasilje, ali morate znati da su to izazvali sami sudionici parade. Nije pristojno, znate, u našem društvu koje počiva na kršćanskim temeljima tražiti tako nešto..."

Na riječima su dakle puni tolerancije i razumijevanja, s druge strane "nije pristojno" ako je netko različit od njih? Izgleda da su tolerantni samo kada suludo zagovaraju ultra klasičnu obitelj i suzdržavanje od seksa i zajedničkog života prije braka. Unutar toga će pokazati svoje katoličke korjene. Ali, izgleda da tolerancije ne obuhvaća različite obitelji, a ista prava za sve. To je daleko izvan njihove sposobnosti poimanja. I zbog toga se zgražaju, izražavajući svoj revolt nasiljem ili njegovim opravdavanjem.

Izgleda da je "tolerantnim katolicima" (ovo je, na žalost, postalo gotovo oksimoron) jako teško prihvatiti da istospolni parovi imaju jednako pravo na obitelj i društvenu prihvaćenost kao i svi ostali. (Ne znam da li će višeljubni ikada imati svoj Poly Pride, ali se pitam što bi im danas učinili na splitskoj rivi?)

Ništa kontra Splita. Naravno. Ipak, možda nešto kontra njegovog gradonačelnika Keruma koji je rekao istu opasnu glupost kao i katolički predstavnik. Takve stvari nisu poželjne u Splitu, reče on. Narod je izrazio svoje mišljenje i treba ga slušati! ("Kad meni odgovora..." – to nije rečeno, ali je očigledno).

E, sad, ja i dalje vjerujem u ljude. Vjerujem i u grad. Jači je on od svih nasilnika koji su ikada u njemu živjeli. A u njemu i sada ima mnogo više onih koji prihvaćaju neizbježne promjene. To su oni koji, neovisno od svog uvjerenja, religije ili tradicije kojoj pripadaju, doista njeguju toleranciju i razumijevanje prema različitostima.

Samo, zapamtite, da bi zlo vladalo, dovoljno je da dobri ljudi ne učine ništa. Pa, dajte onda! Barem izrecite svoje mišljenje. Koliko stvarno ima onih tolerantnih koji razumiju, ali šute?

I, molim vas, ništa kontra Splita! Radi se o nečem drugom, većem i sveprisutnijem od jednog grada. Ako to isto sjeme netolerancije postoji i u vama i oko vas, zapitajte se tko ga je tamo posadio? Tko djeci i narodu svakodnevno ispire mozak, a zatim se poziva na njihovo "mišljenje"?

Recite nešto kontra njih, a Split će se pobrinuti za sebe. Jer grad je grad, a ljudi su ljudi. I, baš kao i među vama, i tamo ima mjesta za sve, kakvi god bili, u što god vjerovali i kako god željeli živjeti.

09. 06. 2011.

Predavanje o prosvjetljenju!

"Od svega o čemu sam do sada govorio, prosvjetljenjeje je najnezgodnija tema! Skliska i neuhvatljiva kakva već jest, može se vrlo lako pretvoriti u svoju suprotnost – u zatamnjenje!

Nadam se da se to večeras ipak neće dogoditi i da ćemo kući otići barem malo svjetliji nego što smo došli. Iako, vidite, paradoksi su dio priče o prosvjetljenju već od samoga početka. Na primjer, ako ovo predavanje ispadne dobro, neki od vas bi nakon njega mogli oduševljeno reći: 'Predavanje o prosvjetljenju je bilo mrak!' "

Ovako sam počeo predavanje u Zagrebu (petak, 03.06.2011.), a slijedećih sat i pol sam slušateljice i slušatelje (njih dvjestotinjak) zabavljao govoreći o istini u rukavicama (doslovno). U predavanje o prosvjetljenju uspio sam ugurati nevjerojatnu definiciju o "konjskom izmetu", priču o zmiji i užetu te bijelu rukavicu sa šahovnicom, naspram plave sa žutim zvijezdicama.

Znam da zvuči nevjerojatno, i znam da se pitate kakve to veze ima s temom, ali, eto, uvjerite se sami: prijepis predavanja je na web stranicma Duhovne akademije! Nadam se da ćete barem četvrtinu uživati onako kako smo mi uživali na predavanju. :-)