30. 03. 2013.

Uvod u DEKONSTRUKCIJU ILUZIJE - jednodnevni seminar

subota, 11.05.2013., DA Centar, Badličan, Hrvatska


Promjene. Tok. Prilagodba.

Naše je da zamislimo, a svemir se vrti svojom putanjom. I kako god okrenemo, uvijek ispadne da je ta putanja bolja od one naše.

Otkazali smo skup Dekonstrukcija iluzije u Novom. Organizacijske posebnosti. Upitnici s mnogih strana zbog sadržaja.

Moguće je da ljudi nisu spremni za konačni izlazak. Moguće je da mnogima nije jasno što bi uopće učinili s buđenjem. I s pravom su zbunjeni: buđenje je potpuna nepoznanica. Nespoznatljiva i nedokučiva na razini spavača.

Promjene, tok i prilagodba, dakle.

Umjesto četiri dana, skraćujemo na jedan jedini. Potrebna je informacija. Uživo, jer pisanih je sasvim dovoljno.

Pozivam vas na jednodevni seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", u subotu 11.05.2013. u DA Centru, Badličan, Hrvatska (desetak km od Čakovca ili Varaždina).

Imat ću 5-6 sati (vjerojatno u četiri cjeline s pauzama), da vam prenesem sve važne informacije o tome što je to prosvjetljenje i zašto to NIJE ono što mislite o njemu.

Vi ćete imati jednako toliko vremena da se razljutite na mene zbog toga što pod upitnik stavljam većinu ako ne i SVE snove u kojima živite.

Imat ću jedan jedini dan da vam uporno riječima pokazujem na izlaz (ili "prstom na Mjesec"), i koliko toliko opišem put kojeg nema, a ipak vodi točno tamo: van iz iluzije.

Vi ćete imati taj isti dan da me pitate što god vam padne napamet, razmislite o tome ili pak "osjetite". To je dovoljno vremena da se u vama rodi misao da je buđenje moguće i da stojite pred njim.

Očekujte neočekivano. Pomirite se s paradoksom. Ne obećavam da će vam se svidjeti ono što ćete čuti. A opet, obećavam da je upravo to CILJ vaše višegodišnje ili višeživotne potrage.

Nemam neku zamisao o tome koliko ljudi i dalje želi ostati na putu, hodajući od jednog iluzornog mjesta do drugog, a koliko njih je umorno od toga. Vrijeme je pogodno (o tome sam pisao u jyotish analizi 2013.), ali što to znači ako se ta pogodnost ne prepoznaje?

Možda je ipak to TO? Sada?

11.05.2013. pričat ću o konačnom iskoraku, o lažima i istini, o spavanju i buđenju. Jedan dan.

Taj jedan dan bit će uvod u stvarni proces dekonstrukcije koji slijedi za one koji pogledaju kud im se pokazuje i odluče krenuti. To je ogromna odluka. Toliko velika da ju se zapravo i ne može zvati odlukom.

Sva pitanja su dobrodošla. Sve dileme su razumljive. Svaka zbunjenost je sjeme razumijevanja.

Zbog toga nudim taj jedan dan. Lako je doći. Poslušati. Razmisliti. Osjetiti.

Cijela stvar je maksimalno pristupačna (simbolična cijena koja osim troškova organizacije i prostora pokriva i jednostavni veganski obrok u pauzi), tako da su time znatno smanjeni problemi koje imaju neodlučni.

Prijava je međutim OBAVEZNA jer je prostor u Centru ograničen. Znači ako dolazite 11.05.2013. na jednodnevni seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", morate se prijaviti mailom.

Eto. Učinjeno.

Uskoro objavljujem još dva nastavaka teksta o dekonstrukciji iluzije. Preporučujem čitanje. To će vas pripremiti za 11.05.2013.

A još više preporučujem dolazak.

Vidimo se.

25. 03. 2013.

Ljubav je u labirintima

RTL ova emisija "Ljubav je na selu" (snimljeno u rujnu 2012., prikazano u ožujku 2013.) u posjetu Gradu labirinata!

13. 03. 2013.

Jaje Maye i izlaz velik poput svemira

U prethodnom nastavku serijala o dekonstrukciji iluzije, pod nazivom "Potraga", najavio sam priču o Mayinom jajetu.

Iza zgodnog naziva - "Jaje Maye" - krije se prispodoba koja mi je pala na um tijekom jednog sastanka sa skupinom ljudi koji su, barem naizgled, željeli pobjeći iz zagrljaja iluzije. Brzo sam dohvatio pisaljku i na priručnoj tabli nacrtao otrpilike ovo što se nalazi na slici desno.

Svijet snova mi se uvijek činio nalik nekom zatvorenom sustavu, s jasno određenim granicama, nevidljivim izlazom, ali s mnoštvom kombinacija i mogućnosti koje sadrži unutar sebe. Tako je, slično "kozmičkom jajetu", nastalo "jaje od Maye" ili "Mayino jaje".

Kao i svaki shematski prilaz i ovaj ima svoje manjkavosti. Sedam područja imaju svoje sive zone, a sasvim je moguće da mnogi ljudi osciliraju između pojedinih skupina ili se nalaze u nekoliko njih odjednom. Također, nema baš jasne hijerarhije između brojaka od jedan do sedam. Ali, sve u svemu, "jaje Maye" na prilično zoran način prikazuje što se događa s ljudima na njihovom životnom i duhovnom "putu".

Prva skupina su takozvani "ne zanima me" ljudi. Svi ih jako dobro poznajete. U ovom trenutku to je još uvijek većinska skupina prosječnih pripadnika ljudskoga roda koji ne postavljaju suvišna pitanja o tome što je život, te gdje su i što su oni u njemu. Naziv "ne zanima me" nije u potpunosti točan, jer svakako postoje stvari koje njih zanimaju. To su uglavnom udobnost, moć, novac, seks i materijalno bogatstvo. Nije nužno da ih to zanima u pretjeranoj količini. Nisu to samo loši, sebični ljudi, koji bi učinili sve da dobiju ranije navedeno. U tu skupinu spadaju i obični, povučeni građani koji se brinu oko svoje plaće, obitelji, mirnog života i drugih dobrih i ugodnih stvari za koje misle da im po pravu pripadaju – i ne zanima ih ništa drugo.

S prvom skupinom Maya nema previše posla. Oni ostaju tamo gdje jesu, bez nekog posebnog nadzora i intervencija. Problem je, međutim, što održavanje stanja zadovoljstva s vanjskim okolnostima života nije moguće zauvijek. Prije ili kasnije, nešto se poremeti, naiđu teškoće - i ljudi prve skupine polako prerastaju u drugu.

"Ljudi koji pomažu sami sebi" (self-help) su oni koji na ovaj ili onaj način, zbog bolesti, neuspjeha ili stalnih udaraca "sudbine", shvate da ipak ne mogu samo čekati i žaliti se. U njima se javlja poriv za aktivnijim sudjelovanjem u oblikovanju svog života te uklanjanju teškoća iz njega. U toj fazi ima svačega: od aktivnog tjelesnog vježbanja i osobnog psihoterapeuta, preko čitanja literature o uklanjanju stresa, osobnog programiranja i uklanjanja negativnih psiholoških i emocionalnih obrazaca, površnog traženja spasenja u molitvi i vjeri, pa do zanimanja za alternativne oblike liječenja. Ni ovdje nema previše posla za Mayu. Sama motivacija "ljudi koji pomažu sami sebi" ograničena je snolikim okruženjem u kojem se nalaze. Budući da nema nekog poriva za izlaskom iz toga, Maya miruje. Ti ljudi još uvijek traže samo svoju vlastitu sreću. Njeno svemirsko jaje načinjeno od iluzije je sigurno.

Treća, četvrta i peta skupina prikazane su u istoj ravnini. Iako, naravno, nisu baš potpuno iste, a na četvrtu koja je namjerno u sredini, vratit ću se kasnije.

"Ja mogu sve" ljudi (treća skupina) su iskoračili iz područja samo-pomoći i odlučili aktivno mijenjati svijet u kojem se nalaze. Tu su razno razni "duhovni aktivisti", mirovnjaci i zagovornici skupnih akcija usmjerenih prema promjeni svijeta i ostvarenju određenih zamisli koje smatraju dobrima. Međutim, ta je skupina svoje ime dobila po sve brojnijim poklonicima realtivističke duhovnosti koji vjeruju da je stvarnost upravo onakva kakvu će ju sami stvoriti. Ostvarivanje želja, "kozmičke narudžbe", uspjeh, privlačenje idealnih partnera... i sve to promjenom načina razmišljanja, raznim "tajnama" i "magijama".

Sve dok ostaju na tome, s njima Maya također nema nikakvih problema. Ona nije ugrožena promjenom, pa će im pružiti sve što god požele. Ako je potrebno, zatvor će dobiti i šestu zvjezdicu. S Mayinog stajališta, problematično je jedino to što se ti ljudi prije ili kasnije zasite svoje moći upravljanja snom. San je ipak samo san. A gdje je budnost?

Dugo vremena takvi će ljudi tvrditi kako toga nema ili da nije važno, potkrepljujući svoju samohipnozu uspjehom i moći. Jednom će, međutim, shvatiti da to ipak nije tako, da budnost postoji kao što postoji i istina. U tom trenutku, Maya se počinje osjećati neugodno i prisiljena je reagirati. Kako točno reagira, o tome malo kasnije.

Četvrtu skupinu, "teoretičara i praktičara" čine ljudi koji su počeli postavljati pitanja. Nije nužno da su za njih životno zainteresirani, ali ih privlači. Čitaju knjige koje izlaze iz okvira samopomoći i/ili rješavanja problema, razgovaraju i misle o raznim temama, raspravljaju s drugima, važu razna mišljenja, izlažu se neobičnim zamislima. U ovu skupinu spadaju i praktičari raznih tehnika, poput joge ili meditacije. Nisu se vezali za neko posebno učenje i drže do svoje samostalnosti, ali osjećaju da u životu postoji nešto više od onog što vide oko sebe i što su do sada živjeli.

Postavljanje pitanja je poprilično opasna radnja za Mayu. Jer, prije ili kasnije nekome padne na um pitanje o opstojnosti nje same. A to se ne može dopustiti, pa u ovom slučaju Maya jednostavno mora reagirati.

I reagira. "Teoretičarima i praktičarima" će ponuditi odgovore. Određene koncepte. Zamisli i priče. To je oružje koje uvijek koristi i koje u većini slučajeva djeluje savršeno. Upitna je jedino količina i snaga uporabe. Na ovoj razini koncepti su poprilično blagi, jer nema potrebe za više. Odgovori se nude; ili se do njih dolazi, ali tek toliko da se stvori određeni dojam kretanja – puta kojim se ide, uvida, napretka, savladavanja prepreka i slično.

Ovdje moram spomenuti da su ljudi u četvrtoj skupini zapravo u najboljem položaju za dekonstrukciju iluzije. Paradoks intenzivne potrage i još intenzivnijeg stiska Maye još je blag. Kasnije će on postati mnogo snažniji. Zamka će se produbiti i izlaz će biti mnogo dalje nego što je to u ovom trenutku.

Petu skupinu čine takozvani "sve je dobro" ljudi. Iako je ona u Mayinom jajogramu stavljena na istu razinu s trećom i četvrtom, ovdje se već počinje nazirati snažan utjecaj koncepata i uvjerenja.

Maya ne bi bila gospodarica iluzije kad ne bi znala na koji trik je ljude najlakše uloviti. Svi padaju na sreću, ljubav i pozitivu, pa je to prva konceptualna zamka u koju će upasti. "Sve je dobro" ljudi su oni koji nekako dođu do zaključka, ili bivaju uvjereni, da je cijeli svijet upravljan nekom dobrom silom. Iako se može spominjati izraz "Bog", prije će to biti Ljubav. Uglavnom, što god se dogodilo, za dobro je, potrebno je prihvatiti stvari kakve jesu i ne se previše u to miješati.

Kakav slastan zalogaj za Mayu! Možda čak slasniji od treće skupine aktivista koji ju pokušavaju mijenjati po svojoj volji i u tome uspjevaju!

Da li je sve u redu u snu? Pa, naravno da jest. Nema problema. Nikakvih. Osim što sanjate. I u snu čak niti ne sanjate da postoji nešto drugo - budnost!

U fazi treće, četvrte i pete skupine čovjek može ostati cijeli život, ili možda nekoliko života, ako razmišljate na taj način. Mayi je realtivno lako nositi se s takvima. Više manje, oni sami sebe drže u njenom naručju, dok ona samo tu i tamo pruža malo dodatne potpore.

Pravi izazov za Mayu su ljudi koji se "probude" i iz tog stanja i odjednom shvate da sve to zajedno nije dostatno. Njihova potraga za srećom i odgovorima i dalje je nezadovoljena. Spavaju. I u snu shvate da sanjaju. Odjednom, nekako, počnu propitkivati samu prirodu sna.

U tom trenutku Maya upotrebljava svoje najjače oružje: koncepte o "prosvjetljenju". Buđenje i izlaz nisu više nepoznata pitanja. Odgovori se moraju ponuditi jer inače postoji opasnost da zarobljenik sam od sebe pronađe put van.

Slijedi Mayin najjači stisak u dvije posljednje skupine. "Tradicija-škola-guru" ljudi, okrenut će se nekom izvoru znanja, svetom učitelju, tradiciji i školi u kojoj se čuva znanje o prosvjetljenju. S malo bistrine u umu, čovjek bi vrlo brzo shvatio da niti nema znanja o prosvjetljenju u Mayinom jajetu, niti ga itko može čuvati. Ali, bistrine nema. Maya ne dopušta bistrinu. I počinje najdublja zamka iz koje se teško izvući. Stvar je u tome da čovjek ni ne zna gdje je. Štoviše, zbog obilate uporabe riječi "prosvjetljenje" i sličnih, te ozračja koje se širi oko "tradicije-gurua-škole" uvjeren je da je na putu prema izlazu. Naposljetku, tako mu je i obećano. A on vjeruje. Maya je sigurna.

Sedma skupina "božjih ljudi" su u istom položaju. Samo im je Maya umijesto ljudi i škole ponudila nekog Boga. A oni su prihvatili jer im se tako činilo ispravnim, iako bi svakome pri zdravoj pameti bilo jasno da u religiji ima i prviše iluzornih priča. Vjera se međutim uzima kao koncept koji vodi do... čega već. Uglavnom, kako god bilo, i ovdje je Maya odnijela pobjedu, čvrsto zatvorivši granice svog snolikog svijeta.


Izlaz velik poput svemira

U plesu s Mayom, gospodaricom iluzije, možete se vrtjeti životima, ponovo i ponovo, ni ne shvaćajući gdje ste i što radite. Ipak, što god se događalo, stvarnost se uporno probija kroz velove sna. Taj proboj osjećate kao nezadovoljstvo i poriv za promjenom. Zavisno od toga gdje ste unutar Mayinog jajeta, protumačit ćete ga različito i djelovati na svoj način. Jednom, međutim, naizgled slučajno, naići ćete na putokaz koji pokazuje prema izlazu. Takvih putokaza ima mnogo: iluzija je prepuna nedosljednosti i rupa kroz koje možete propasti u istinu, samo kad se ne bi tako čvrsto držali svog sna.

Izlaz postoji. Nalazi se pred vama.

Nije čak ni malen.

Zapravo je velik i širok poput svemira. Ništa manje od toga ne bi dostajalo.


***

Slijedeći nastavak - Prosvjetljenje u mreži snova.

05. 03. 2013.

Potraga


Prethodni nastavak: "Iluzija u vašem životu"


(Tekstovi koje objavljujem na blogu su skraćene verzije ćlanaka koje se mogu pronaći u časopisima "Svjetlost" (Hrvatska) i "Aura" (Slovenija).

***

Sreća i istina


Postoje dvije sile koje neumoljivo i neprikosnoveno upravljaju vašim životom. Kad ljudi čuju za prvu od njih, ponekad ustuknu i zbune se. "Nije moguće", kažu. "Zar doista sve što radim radim zbog toga?" Na kraju, međutim, kad o tome razmisle, shvate da su bez sumnje u njenoj potpunoj vlasti.

Druga od njih im je naizgled draža i njeno im ime zvoni ponosno u umu i srcu. Međutim, kad o tome razmisle, ljudi često shvate da gotovo ništa nisu radili zbog nje. Štoviše, na kraju se pokaže da ih je većina toga što su činili od nje udaljavalo.

Paradoksalno, međutim, ta druga sila upravlja prvom, u nju se umata i iza nje se skriva. Možda je to zbog toga što je ljudi ne podnose golu, pa i ona sama štedi njihove oči i uši, prikazujući se onakvom kakva nije. Ili, možda je točnije reći – prikazuje im se onakvom kakvu je ljudi mogu razumjeti.

Govorim o sreći i istini, naravno. To su dvije sile koje u vlasti drže svaki vaš pokret, svaki vaš osjećaj i svaku vašu misao.

Što se tiče sreće, mogli bismo reći da ljudi razmišljaju ovako: "Nije važno što je i kakvo je, samo da sam sretan."

Što se tiče istine, ljudi vrlo rijetko razmišljaju o njoj, a kad tvrde da ih zanima samo ona, obično nesvjesno lažu. To je zato jer za nju vrijedi slijedeće: "Nije važno kako se osjećam, gdje sam ili gdje nisam, samo da je istinito."

Tko bi pri zdravoj pameti pristao na to? Sreća izgleda mnogo prihvatljiviji vodič na putu kroz život. A opet, kad jednom shvatite da se radi samo o konceptu; samo o našoj zamisli o tome kako bi stvari trebale izgledati, a ne o životu samom, možete li to zanemariti?

U priči s kojom smo počeli, Adi Shankara je odbacio Mayinu ruku u ime stvarnosti. Da li će to učiniti sretnijim nego što je bio tada odnosno sretnijim nego što bi bio u novom svijetu znanja o kojem je sanjao? To je teško reći. Naime, za razliku od sreće, istina se ne može prepoznati na razini motivacije. Štoviše, kao što sam napisao, ljudi ju zapravo teško podnose golu i neukrašenu.

Usprkos tome, zajedno sa srećom iza koje se često skriva, istina upravlja našim životom i drži ga u apsolutnoj vlasti. Koliko god željeli biti sretni, i koliko god uporno i teško radili u smjeru ostvarenja sreće, nećete uspjeti pobjeći zagrljaju istine.

U svom ste životu to osjetili mnogo puta, a vjerojatno ćete doživjeti još poneki put. Sreća nije trajno stanje. Čini vam se da se nalazi na nekom mjestu, vi ulažete znatne napore da do nje dođete i doista, tamo je i pronađete. Ali, nakon nekog vremena, njezin sjaj blijedi i vi krećete dalje, u potragu za nekom novom srećom, na nekom drugom mjestu. Taj se ciklus ponavlja milijun puta, na tisuću različitih načina i oblika. Sve dok na kraju istina ne preuzme stvar u svoje ruke. Gola i neukrašena.


Potraga

Do shvaćanja iluzornosti svojega života ljudi dolaze svakoga dana. Također, svakoga dana pokušavaju to razumijevanje odbaciti i nastaviti sa svojim snovima. A jedno od najžešćih područja odbacivanja istine je suvremena duhovnost.

Da, dobro ste pročitali – to je upravo ono mjesto na kojem ljudi započinju i provode svoju potragu. Iako se upravo tamo najviše govori o "buđenju" i "prosvjetljenju", gotovo je izvjesno da toga tamo najmanje ima. Koliko ljudi je tako izišlo iz zagrljaja Maye? Koliko njih je završilo svoju potragu? Budite iskreni u odgovoru na ovo pitanje, i bit će vam jasno da su putevi kojima ljudi hodaju u prividnoj potrazi za izlazom, načinjeni od onog istog materijala od kojeg su načinjeni svi snovi.

Međutim, nemojte ovo shvatiti kao kritiku duhovnosti. Radi se samo o opisu činjeničnog stanja i ukazivanju na ograničenja u kojima živimo. Na određeni način, prirodno je da ljudi, čak i onda kada deklarativno traže izlaz iz iluzije, zapravo čine sve da bi ostali u snu koji im se sviđa. Ili ga žele promijeniti na način koji im odgovara.

Maya koristi motivaciju sreće da bi nas zadržala u zatvoru. To je odlična strategija koja čini nepotrebnim troškove održavanja i čuvanja zatvora. On čak nije ni zaključan, budući da rijetko tko iz njega želi izići. Zašto i bi, kad je uređen poput hotela s pet zvijezdica! All inclusive. A cijena – prava sitnica! Cijeli vaš život.

To su loše vijesti. A dobre su slijedeće: iluzija kao takva nije postojana; ona ima kraj. Može trajati jako, jako dugo; možda čak nezamislivo dugo, ali će ipak jednom završiti. I ta činjenica je poput skrivenog virusa u tkanju snova u kojima ljudi provode svoje nazovi živote. Traže sreću i ponekad je pronalaze. Mogu se smiriti neko vrijeme, ali ne zauvijek. Zatim počinju potragu ponovo. Ta nestalnost i nemogućnost trajnosti, uzrokovana je nestvarnošću snova. To je svijet kojim gospodari iluzija, a ne istinit svijet budnosti.

Problem je, međutim, u tome što, iako nema čuvara na vratima zatvora, njegova gospodarica Maya osjeća kad se netko previše približi otkriću izlaza. Zbog toga je njezin zagrljaj gotovo nepostojeći na mjestima gdje te opasnosti nema, a raste tamo gdje postoji mogućnost da netko pobjegne iz njenog carstva. I tako nastaje ta paradoksalna sistuacija u kojoj je zanimanje za duhovnost logičan nastavak nepostojane potrage za srećom (kad nas više ne zadovoljavaju stvari izvan nas, odgovore počinjemo tražiti unutar nas), ali nas istovremeno čini izloženim Mayinom budnom oku. Zamke koje nam ona postavlja su tim veće i opasnije, što smo dulje i dalje na tom putu. Zapravo, ako ćemo pravo, sam PUT je Mayina najveća zamka.

***

U slijedećem nastavku: "Jaje Maye"

01. 03. 2013.

Iluzija u vašem životu

Ako mislite da cijela ova priča (raniji post: "Maya - ono što nije") nema veze s vama, te da ste više-manje ukorijenjeni u realnom životu, pokušajte razmisliti o sljedećem:

Što zapravo znate o svijetu koji vas okružuje?

Što MOŽETE znati o svijetu koji vas okružuje?

Prvo, ljudska osjetila su ograničena. Od ukupnog broja podražaja koji nas okružuju mi uspješno selekcioniramo jednu izoliranu - manju - količinu. O onome što osjetilima ne možemo dohvatiti (pa čak ni njihovim produžecima u obliku instrumenata), a što bi moglo biti ključno za cjelovitu sliku svemira, ne možemo niti razmišljati.

Drugo, pitanje je što zapravo i postoji "tamo vani"? Duhovnost već dulje vremena s pravom koketira s kvantnom fizikom koja pokazuje zavidnu sposobnost da naš um sveže u čvor, barem što se tiče poimanja stvarnosti.

Svjetlost je istodobno i val i čestica, kaže nam srednjoškolska fizika. Promatrač djeluje na objekt promatranja samim činom promatranja, dodaju kvantni fizičari. I kao da to nije dovoljno zbunjujuće, tu se pojavljuje još i neodređenost kvantne funkcije, višestruke mogućnosti postojanja u smislu ili/ili odnosno niti/niti stanja, te silan niz pojava za koje danas možemo reći da nisu samo izmišljotina drevnih mistika.

I treće –a što je u smislu dekonstrukcije iluzije nama od najvećeg interesa - usred svega toga "nepoznatog" što nas okružuje, pojavljuje se naš um, naša svjesnost, koja očigledno tumači stvari na svoj način. Nema ni jednog podražaja koji je, navodno, došao iz vanjskoga svijeta, a  da nije prošao kroz niz filtera prije nego ga možemo nazvati doživljajem. U punom smislu riječi, ono što mislimo da se događa oko nas, zapravo se događa u našem umu!

Između vas i prave stvarnosti, kakva god da je ona, nalaze se barem dvije barijere. Prva je sposobnost vašeg senzornog i živčanog sustava za zapažanje podražaja, a druga je sposobnost vašeg središnjeg živčanog sustava, mozga ili možda nekog duhovnog ili duševnog entiteta, kako god hoćete, da protumači te podražaje.

Naizgled nema načina da saznate jeste li samo "mozak u epruveti"; jeste li zapeli negdje u jednom ili drugom obliku nekakovog kozmičkog Matrixa i jesu li sva vaša iskustva samo isprogramirani električni (ili pak duhovni, nije važno) impulsi koje kontrolira neka nepoznata sila.

Dodajte tome činjenicu da su ljudi vrlo skloni funkcionirati prema obrascima koje bi naš mladi Shankara u svoje vrijeme nazivao vasanama a danas ih neki zovu memima, i dobit ćete samo djelomičnu sliku sna u kojem se nalazite.

Ljudi djeluju na osnovi naučenog. Njihove misli ispunjene su uvjetovanim sadržajem. Reakcije su im predvidljive. Činjenica da se radi o kolektivnom snu, o masovnoj hipnozi koju dijeli većina pripadnika ljudske vrste, ne pomaže mnogo. Štoviše, služi kao izgovor za ostanak u zagrljaju iluzije, iako je njena gospodarica Maya već odavno izgubila privlačno djevojačko obličje i pretvorila se u čudovište iz noćne more.

Možda zvuči grubo, ali većina ljudi su poput zombija koji se kreću naokolo, potpuno nesvjesni onog što se doista događa. Neki od njih su zadovoljni u svom komi nalik stanju. Većina ipak nije. Ipak, rijetki uopće traže izlaz.

Izlaz iz čega, upitat će mnogi, potpuno nesvjesni stanja u kojem se nalaze.

U današnjem svijetu, probuđenost je usamljeno stanje. I vrlo rijetko stanje. Ali, dobra vijest je da je ipak moguće. Završetak "onog što nikada nije započelo" nije paradoks. To je istinita stvarnost.

Ono što vam želim reći je da postoji izlaz iz stanja potpune obuzetosti snom i Mayinim zagrljajem. "Budnost" ili "prosvjetljenje" je naziv za odsustvo programa. Ali, vidite, radi se o vrlo skliskom terenu. Pri tom ne mislim na budnost. Jednom postignuta, ona je stabilna i nesumnjiva. Nema ničeg nejasnog ili neodređenog u vezi nje. Ali, "put" do toga je druga priča. Vrlo je lako iz jednog programa skliznuti u drugi; iz jednog sna prijeći u drugi, misleći da napredujete, a zapravo plešete začarano kolo s plesnom  mjastoricom Mayom.

Ako želite van, morate prekinuti taj ples. Rečeno informatičkim rječnikom, nije vam potrebno reprogramiranje. Potrebno vam je deprogramiranje.

Potrebna vam je dekonstrukcija iluzije.

***


U slijedećem nastavku: "Potraga za srećom i istinom"