Reci im ponovo, Leonard

Ne odlazim na koncerte. Nisam bio valjda trideset godina - još tamo od studentskih dana. Previše gužve, lakše mi je uživati u glazbi kod kuće. A i vrijeme je problem... kad bih, zapravo?

Međutim, kako da propustim mog omiljenog, jedinstvenog, nevjerojatnog Leonarda?

Pa sam skratio boravak tamo negdje, doputovao izdaleka u Pulu i došao odati počast jednom od najvećih. Tko zna kad ćemo se sresti opet, rekao je na početku koncerta. Istina. Nitko ne zna. Vrijedilo je svakog kilometra, svake sekunde i svake kapi znoja zbog nesmiljene vrućine.

Sa svojih 79 godina, Leonard je življi od većine ljudi koje poznajem, a koji su mnogo mlađi. On je utjelovljena strast, riječ i glazba koje diraju dublje nego razum dopire. I samo nosi, kako je sam jučer rekao, "masku starog čovjeka"...

Valjda mi nitko neće zamjeriti ovu ekskluzivnu objavu sve u svrhu hvale i štovanja (ako ovim kršim neka prava i pravila, duboko se ispričavam i mičem video na prvo upozorenje), donosim vam snimak napravljen jučer u Puli - da osjetite djelić atmosfere.

Leonard - vaš čovjek...



Ponekad mi se čini da riječi koje pjeva malo tko razumije. Možda čak ni on sam... A opet, ljudi osjete da im nešto želi reći; nešto što se ne usude pogledati sami. Zato ću se opet malo zaigrati i parafrazirati njegovu vlastitu pjesmu.

Reci im ponovo, Leonard, kad budu slušali jako do bola, i gledali kroz užas života. Reci im ponovo, kad žrtve zapjevaju i anđeli dahćući zagrebu po vratima... Reci im, Leonard, ponovo i ponovo, kad budu čisti i trijezni i kad cijela kultura prođe kroz ušicu igle. Tada možda, netko i čuje.