 |
| Mia Stark, "Svećenik" ilustracija u knjizi "Rahu - bestjelesni demon" |
Nedavno sam povodom izlaska knjige "Rahu - bestjelesni demon" mailom dobio cijelu malu "recenziju". Odlučio sam ju objaviti, uz dozvolu njene autorice, IV. Razlog je taj što je "Rahu" doista neobična knjiga. I inače se događa da ljudi čuju što žele čuti, shvate ono što misle da je potrebno shvatiti i što od ranije znaju. Ono što je izvan tog kruga poznatog, teško se probija unutra i još teže se prihvaća. U slučaju Rahua, koji u cijelini pripada području nepoznatog, takav proboj je u potpunosti nemoguć. A opet, mi ljudi volimo zagonetke; volimo istraživati tajanstveno. I to je u redu, tako dugo dok si ne umislimo da znamo ono što ne možemo znati.
Ima u tom mailu i nekih osobnih detalja za koje sam najprije pomislio da je bolje ne izlagati ih javnosti, ali na kraju... ovo su iskrene riječi. Tako je kako je, nema nikakvog razloga oduzimati im na životnosti.
Pročitajte što piše IV, a nakon toga bih volio znati što o tome mislite VI! :-)
***
"Rahu me još drži pod dojmom. I osjećam da neće još dugo popustiti, što je dobro. Mislim na knjigu, naravno. :-)
O opsjednutosti ne moramo, "što je tu je". Zaista mi se svidjela. Zanima me samo koliko će čitatelja iskreno dozvoliti sebi osjetiti sve arhetipove i pozabaviti se sa svakim od njih. Moć racionalizacije je snažna, a navika poricanja još snažnija.
Mislim da se svi pomalo drže, slažu i kimaju s odobravanjem sve tamo do Svećenika. Ali kod njega počinju ozbiljnije teme. Pitanje uvjerenja, primjerice. Koliko je onih koji su knjigu pročitali shvatilo da se tvrdnja "uvjerenje jest opsjednutost", odnosi baš na SVA UVJERENJA?
Koliko ih je selektivno odlučilo prihvatiti da ima strašnih uvjerenja i još strašnijih opsjednutosti, ali kako je lijepo što je Rahu njih poštedio tako nečeg i u njihovom životu zaigrao "drugačije" karte? Baš me zanima...
Slijedi pitanje smisla. I to mi se jaaaako sviđa. Baš prigodno za mene!!! Koliko sam vremena i godina i energije potrošila tražeći ga?!!!??? I danas to činim!!! Doduše rijetko i sve rjeđe, ali pojma nemam, možda se još vrati!!! Ne daj Bože.
Da se vratim na Trgovca. :-) U njemu me ima najviše, barem mi se sada tako čini. Moj prilagodljivi debilitirani Budh, diplomata, uvijek ima spremno rješenje.... Jbg, svi smo opsjednuti.
Sviđaju mi se i prva tri. Iluzija moći, 'istinitosti' i 'iskrenosti' osjećaja, iluzija hrabrosti. Kako lijepo ispričano. Svi ih krijemo i svi se kunemo kako je u našem životu priča ipak drugačija... Čula sam nečiji komentar kako nisi dotakao niti jednu Rahuovu pozitivnu osobinu!? Pa naveo si ih sve odreda!!! Nevjerojatno je koliko smo sposobni ne-vidjeti.
Madam. Tvoja priča. Bit ću tašta i reći i moja. Probati otvorenu ljubav znači probati život, zagristi ga punim ustima i prožvakati sadržaj. Povratka nema. Mislim da je priča o demonizaciji prodaje tijela i prostituciji života ponovno uozbiljila čitatelje. I to nakon što su se odhrvali tvojoj sugestiji da smisla nema i da su uvjerenja opsjednutost. Za to poglavlje ti čestitam. Bilo je iznimno potrebno napisati te riječi i otposlati ih u svijet 'etike, morala i uzvišenih društvenih normi i ideala'.
'Ljubav nije put do nečega. Neće ti ona vratiti tijelo. Ljubav je sama sebi dovoljna. Sve ostalo je izvrdavanje, natezanje i sebično cmizdrenje.' To je citat iz Madam. Pitam se i sama jesam li razumjela što pišeš, iako znam da Ljubav jednostavno jest. Način na koji ju mi ljudi pokušavamo vidjeti, doživjeti, opisati, dati joj svrhu, razlog i smisao 'znači promašiti njezinu bit'.
Dok ovo pišem, čini mi se da je Ljubav trenutak dopuštanja Životu da uzme što je njegovo - naše tijelo, koje prisvajamo i opsjedamo kao bestjelesni demon.
I na kraju Sluga. Opsjedni me ponovno! Vrati me u sigurnost moje iluzije! Vrati me u iluziju moje moći, osjećaja, hrabrosti, prilagodljivosti, uvjerenja, ljubavi... Vrati mi 'moje' tijelo, ne želim biti bestjelesni demon.
Zadnje poglavlje izmiče razumijevanju. I bolje je tako. Ono što ostaje je nastaviti odrastati. Human Adulthood, kako kaže Jed McKenna, sasvim je prihvatljiv način postojanja.
Ono što sam ti htjela napisati u mnogobrojnim neposlanim mailovima bio je neki osvrt na tvoju ulogu u priči 'mojeg' života. :-) Iako zasigurno pristuna, moja se opsjednutost nije protezala na želje. Ili barem vrlo rijetko. Želja da te upoznam bila je jedna takva opsjednutost. Nakon što sam negdje 2003. pročitala 'Maitreyu', čekala sam četiri godine trenutak da se sve posloži i da dođem na savjetovanje. Nisam pojma imala kamo će me to zakotrljati. Došla sam kao i svi duhovni tražitelji, tražeći smjer i smisao. I obratila se nekome tko to sasvim sigurno zna i ima. A kad tamo... ni smjera ni smisla!
Neobično ti hvala na ne-smjeru i ne-smislu. Negdje putem, i tvoja je uloga i ti s njom, izgorila kao hrpica papira, tako da nemam više potrebe za Adrianom-učiteljem. I na tome hvala. :-) Ne mislim da razumijem ili znam, niti da se mogu prilagoditi, niti da sam moćna, hrabra ili osjećajna, niti da poznajem Ljubav, a niti da me 'moje' tijelo sluša. Promatram, svjedočim i nastojim što manje sudjelovati. Moj 'effortless functioning' ponekad biva narušen i Rahu mi odgrize glavu i koješta, ali 'što je tu je' :-)))
Bio je to dugi mail, a opet, sjetila sam se još koječega što sam kao 'trebala' napisati! Tako je to uvijek kod mene, misli prebrze da bi ih ruke slijedile. :-) Možda i bolje, koliko bi ti vremena onda trebalo da pročitaš!? Šalu na stranu, moja - što ti kažeš 'recenzija' - vrlo je štura u usporedbi s Pandorinom kutijom u koju se zavlači čitatelj sa svakom novom stranicom!
Ponovno sam počela čitati i sada se polako, sasvim rahuovski naslađujem raznim finim detaljima koji su mi promakli! Ima toga puno i u tom smislu Rahu je prava ritualna priča koju se može (i mora!) čitati ponovno i ponovno.
Sve što sam napisala naravno da možeš objaviti na blogu. Meni nije toliko važno hoće li biti anonimno ili neće. Što se tiče moje 'zahvale'... možda se na tako nečem ne zahvaljuje. Zapravo, u mojem su slučaju kotačići odavno bili posloženi u nekom čudnom smjeru. I bez obzira na to, svaka situacija vodila me ovdje gdje jesam sada. Ali sve što je uslijedilo nakon mojeg savjetovanja s tobom bilo je - malo je reći, preobražavajuće!
Ima nešto što sam zaboravila napisati, a vrlo je važno. Kad sam rekla da više ne trebam Adriana-učitelja, nisam bila potpuna, jer Adrian poznanik i nadam se prijatelj je netko koga ću uvijek rado čuti ili sresti. Nisam od neke priče (hvalaboguprošlome!!! :-) ) ali volim u dobrom društvu gledati u more ili livadu/šumu i popiti nešto, onako bez razloga. ;-)"
***
Ako sam ja išta razumjela u ovoj nazovi recenziji, ruka mi se osušila. :P ovo je zapravo osobni mail koji vama Adriane, možda ima veliko značenje, ali za običnog čitatelja poput mene, nema nikakve veze. Ja tu ništa nisam uspjela pohvatati niti dobiti neki dojam o knjizi. Ovo nije recenzija. Ako želite recenziju pošaljite mi knjigu pa ćete je dobiti. Lijep pozdrav :)
OdgovoriIzbrišiSrećom, ruka vam se neće osušiti - niste razumjeli. :-) Ne želim recenzije, ne šaljem knjige naokolo da bi ih dobio..Stvari stoje ovako: vi pročitate knjigu, a onda, ako vam se hoće, napišete što mislite - u ovom slučaju o onome što je napisala IV.
IzbrišiUau, meni je "recenzija" genijalna! Izuzetan i vrlo lijepo sročen tekst koji me (tek sada on) zaitrigirao da što prije nabavim i knjigu! Mislim da sam ja među onima koji su zabrijali da "ima strašnih uvjerenja i još strašnijih opsjednutosti, ali kako je lijepo što je Rahu njih poštedio tako nečeg i u njihovom životu zaigrao 'drugačije' karte" ;). Sada međutim s nestrpljenjem očekujem vidjeti u kojim ću se opsjednutostima prepoznati...
Izbriši...kao iz rukava nekoga koga sadržaj knjige nije samo dodirnuo nego i prodrmao tako dobro da je sve u svemu iz naizgled nereda sve posloženo u beskrajni harmonični haos gdje je pitanje odgovor ili gdje više nije važno da li ima pitanja ili odgovora gdje se jednostavnost življenja tek poslije samovažnih ali ipak za taj nivo iskreno urnebesnih ili tišinom okupanih traganja a ipak tako egocentričnih prostrla ispred nas kao nešto što je uvijek bilo tu ali zaslijepljeni traganjem kao cuko za vlastitim repom nismo bili u mogućnosti shvatiti da čak grickamo svoj repić uvjerenja...no sve je tako smisleno lijepo nesmislom da nema mjesta nekoj osudi nekoj krivnji smatrati da smo nešto propustili ili da smo mogli bolje ili da je sada bolje no prije...ma ne...samo teče...sa preprekama i bez njih...sa maskama i bez njih...najbolje kako znamo i najbolje kako ne znamo...ali teče...nekada svjesni nekada nam promiče kroz prste...nekada se hvatajući uljuljkano za stepenik i ni makca ne bismo dalje...da bismo već sljedeći dan osjetili olakšanje ići dalje...nekada uranjajući u samu Ljubav da bismo se sljedeći tren zakleli da se ne prepoznajemo u izljevima sebičnosti...no...to smo mi...to smo mi oni koji jesmo i oni koji nismo...sjajne zvjezdice na nebu koje iskre ponekad i na zemlji da bi se neko vrijeme sakrile od samih sebe...to smo mi...i eto za ovo razmišljanje bez početka i kraja me je nadahnula osoba IV... jednostavno sam tekla i nigdje dotekla i na tome joj beskrajno hvala...vjeruj mi Adrian da nisam pročitala knjigu ali mi je ona toliko približila njenu suštinu da mislim da sam tek sada spremna da je čitam...mala je uhvatila za rep suštinu suština...i nije stvar prepričati knjigu nego je doživjeti...a to se njjoj desilo... :)
IzbrišiShanti, potpisujem... i ovo se često Adrianu događa.
OdgovoriIzbrišiLijepo pismo. Mogu puno toga i osobno potpisati :-)
OdgovoriIzbrišiSinoć sam se vratio s puta. Dnevni boravak je bio u polumraku,a na stolu je stajala prijeteća prikaza - knjiga Rahu(uuuu) bestjelesni demon koja je za mojih putešestvija našla načina za popeti se upravo na moj stol.
OdgovoriIzbrišiNisam je još niti počeo čitati. Zato mi ova recenzija (a ona to jest) taman sjeda. Jer prepoznajem sebe u prepoznavanju žene koja piše.Adrian zna pisati,to je jasno. To je odličan zanatski dio u svakoj njegovoj knjizi koji je bitan, otprilike kao i kvaliteta gramofona. Ono što je bitnije jest koju ploču, kakvu glazbu gramofon očitava.
Što će ostati kao podloga, ona pjevna koju pjevamo u pozadini svih misli kad nam jutrom koja pjesma ispuni prazninu u umu?
Ono što nas tjera na preispitivanje,na preslagivanje kockica kojima definiramo sebe? A svaka kockica pogrešna, uvjetovana odgojem, naslijeđem, društvenim kontekstom, prošarana umišljajima o sebi.
Taj bestjelesni demon...pa to bih mogao biti JA! Demon koji je ušao u ovo tijelo i sad tipka!?!
Jesam li demon, jesam li kapljica mora iz Stvoriteljevog oceana koja se trudi postati svjesna sebe? Jesam li Duša unutar koje je tijelo? Jesam li ja doista tako dobar i činim li svojom dobrotom nekomu zlo?Ako činim, onda nisam dobar.
Recenzentica je spomenula Maitreyu, zasigurno (meni) jednu od najboljih Adrianovih knjiga koja ne otvara vrata drugačijeg svijeta; ona ruši zidove i pokazuje Moguće.
To Moguće mogu biti JA, ako odlučim.
No, mogu li odlučiti? Što ako sam bioandroid koji samo šalta programe kojima definira sebe?
Reklo bi se kako pridonosim sam sebi konfuziji o sebi.No, zapravo znam tko sam, ta istina je objektivna, stvarna, znao ju prepričati ili ne.
Veselim se čitanju i pozdrav recenzentici,a Adrianu hvala na još jednoj knjizi.
Dva tjedna razmisljam o jyotishu, i da mi netko proviri u kartu. I dosla je Tijana, ravno iz Badlicana i dala mi knjigu Rahu, sto je zabavnije u karti mi je procitala da sam sada pod snaznijim djelovanjem Rahu i Ketu. Dosla je sa psom koji nije htio spavati vani niti u garazi pa je na kraju spavao u mojoj sobi. Poslozilo se i tako. Knjigu sam procitala u jednom dahu. Knjiga mi je pomogla da prepoznam svoje arhetipove i nasmijem se zivotu kako sve dovede na cistac u svoje vrijeme. Arhetip Ratnika me najvise nasmijao jer sam se prepoznala najvise a sto je zacudno u igri sinkroniciteta, nedavno sam setala planinom i dozivjela napad divlje zivotinje, sada znam sto je to znacilo :-) Madam je pokucala na vrata. Hvala!
OdgovoriIzbrišiSad kad sam konačno pročitao Rahuuu-a, bilo bi pošteno i napisati koju riječ unatrag, kad sam već sebi uzeo za pravo napisati unaprijed.
OdgovoriIzbrišiAdrian nas Rahu-om uvodi u sasvim drugačije doživljavanje sebe i svijeta, njegovih pravila.
Pa je sasvim jasno poslije čitanja kako i ove riječi piše Opsjednuti, tj. Opsjedač jer kakva je uistinu razlika između ta dva lika? Opsjednut bi trebao biti netko nedužan (nikako ne i nevin)kojega napadne moćni demon kojemu se nije moguće oduprijeti…i tad umjesto g.Nedužnoga, njegovim postupcima počne upravljati g.Demon/Opsjedač.
Čime će upravljati Demon? Što se tiče g.Nedužnoga, može samo s vještinama, znanjima, uvjerenjima, slikama o sebi samom, željama, nastojanjima koje g.Nedužni već posjeduje. Madam ne može natjerati na ratovanje, trgovca ne može natjerati na revolucije, slugu ne može natjerati na istrajnost na „božjem putu“. Svatko sam daje Rahuu,g.Demonu na raspolaganje ono što već posjeduje, bilo očito ili tek u zametcima.
Iz priče o Slugi, vidimo da je svatko od nas istovremeno i Opsjedač. Nekakvo Ja, opterećeno s nekoliko matematičkih bilježnica u kojima se nalaze zbrojevi i oduzimanja Prethodnog koje valja platiti ili naplatiti u Sadašnjem.
Jedan od zaključaka bi mogao biti kako će svaki susret s Rahuom biti uistinu susret s kolegom, bratom po oružju. Dva demona koja trče za…za bilo čim!
No, iako logičan, takav zaključak nema smisla ( i evo mene Opsjedača koji priča o smislu, kanite se takvih) jer Demon je Demon,a Čovjek bi trebao biti Čovjek. Netko koga će zajebavati, sad Demoni, sad Bogovi dok im ne dosadi.
U oceanu besmisla , kako životnog, kako Rahuovog, tako i Općenitoga, jedan biser u knjizi ipak svijetli.
Ljubav. Koja nema smisla. Očišćena od perverzija značenja(koja imaju „smisla“) koje joj pridajemo.
Kojoj smisao i ne treba. Kojoj Demon ne može ništa. Pa ni svi oni Bogovi koji im stoje nasuprot. Je li nama uopće dostupna Ljubav, ovakvim lažljivim stvorovima? Možemo li je Htjeti, Izabrati, odnosno možemo li je Ne htjeti, Ne izabrati kad je očito To temelj postojanja svih likova u ovom Svemiru i Svemira samoga?
Rahu, Ketu, Šani, Šukra,…su lego kocke od kojih je napravljen ovaj Svemir i svatko od nas kao njegov dio.
Prepoznavati se u bilo kojem „liku“, vrijedi tek jednokratno – za ovaj trenutak. Možda smo u ovom trenutku Svećenik kojeg nije preuzeo Demon, možda Trgovac kojemu je svejedno je li Demon prisutan ili ne, možda smo Sluga kojega jest preuzeo Demon (i pljuckamo po nepravdama, dizanjima cijena). Najvjerojatnije je da tijekom jednog jedinog dana budemo, u ovisnosti o kontekstu sad jedan, sad drugi „lik“.
Teško je ne prepoznati sebe u svakom od likova u većoj ili manjoj mjeri;teško je ne prepoznati sebe u ludosti Rahua. Međutim, puno teže od toga je identificirati sebe, izvući iz unutarnjeg džepa svoj svemirski OIB.
Deja vu je dakako prisutan- filmska trilogija Matrix.
Jesi li ti Neo? Upitam li se jesam li to ja, jasno je da nisam. Mogu biti tek ako se ne pitam. Pa nađem trik kojim ću prekoračiti Svemir.
Adrian i u ovoj knjizi pokazuje raskoš svog spisateljskog talenta. Pričanjem ritualne priče, iz njemu poznatih i objašnjivih razloga, donosi nam drugačiji pogled na nas same, na slobodu izbora koju baštinimo kao iluziju ovog svijeta. Uplitanjem demona u igru, na prvi pogled nas lišava odgovornosti za činjenje. Na drugi - tu odgovornost potencira višestruko. Poslije svega (ovo bi mogao biti i P.S), ostaju nam(tj.meni) tri puta do Puta: Ljubav, Pozornost, Rast. Jedina zamjerka je lektorici koja je trebala poentirati – poantom!
Wow, Dino! :-)
Izbrišikao i obično, vaše knjige me očaraju snagom, simbolikom i slojevitošću. ono što ja ne znam izraziti riječima (i što mislim da je nemoguće) pročitam i osjetim tako jasno dok ih čitam. tako i u ovoj knjizi, taj nejasan osjećaj o postojanju nečega što "ne ulazi u ni jednu ladicu" se nepogrešivo pojavio već na samom početku, samo što sam ga ovaj puta pozdravila s dobrodošlicom.
OdgovoriIzbrišidobro sam se držala neko vrijeme, dok nisam došla do sluge. e tu više nisam ništa razumjela.
to je prva priča koja me uistinu preplašila. sluga je nakon što je mislio da je dodirnuo dno, svaki put, uz rahuovu pomoć, uspio propasti još dublje i dublje sve dok nije propao do - stvarnosti?! ok, ajde dobro, mogu to probaviti.
ali da je doživio stvarnost i da je ona bila toliko...što? strašna? neizdrživa? ...da je radije odabrao nastaviti život u iluziji, to me zbunjuje.