Kad već ovdje s vama dijelim svakojake misli, i one koje vam se sviđaju i one koje vas uznemiruju, kao predah od zahtjevnih tema, odlučio sam podijeliti s vama i ovu fotografiju. Paradoksalna je poput života. Prikazuje ono što Adrian jest kad sve drugo otpadne - a opet, jasno vam je, zar ne? - na njoj Adriana nema.
Već nedavno si imao sličan "post" kad su svi sa bloga "skočili" na tebe. I ovaj ima sličnu konotaciju: kao kapetan broda koji PRVI napušta brod koji tone. Ali mora se priznati, kombi nije loš ...
OdgovoriIzbrišiAjme Raul, nisam ni kapetan, a ni broda zapravo nema! Jedino kombi, stolica, par odjevnih stvari i (kako ti je to promaklo?) daska i jedro!
OdgovoriIzbrišiMa, šalim se malo ...
Izbriši;-)
IzbrišiNa ovu sliku, poznavajući tebe, se može reći samo:
OdgovoriIzbrišiTo je to.
kad se otvori tema ovakovog i sličnog tipa nešto u meni pokrene se, izvan uobičajenog misaonog procesa/toka, što ne mogu definirati, sve da želim. ali zbog standardnog pokušaja (navike) da si dam "razumno" objašnjenje nađem se ponovno na nekoj uobičajenoj misaonoj ruti. bezveze. puno kompliciram!
OdgovoriIzbrišiali to nije razlog da te ponovo ne pitam Adriane, jer pitanje bi možda rubno, malkice odgovaralo ovoj, na svoj način, privlačnoj temi, s kojom si nas lijepo počastio:-)))) napokon pitanje, nestane li i famozna Ljubav kad sve (drugo) nestane???
@Buk: Što god da kažem bit će krivo shvaćeno. Hm...
IzbrišiOvako: ono što zovemo ljubav ili Ljubav, ono što mislimo pod tim ili pak sanjamo o tome, štogod, toga tamo nema. Znači, moglo bi se reći, da, nestane.
Fotka me podsjeća na neki tvoj događaj iz neke tvoje knjige kad si došao negdje daskati, ali nije bilo vjetra (s tim da na ovoj fotki koliko vidim ima vjetra), pa su svi danima nemirno čekali vjetar, a jedan čovjek je samo cijelo vrijeme mirno sjedio...i onda si ti odlučio napraviti isto to...mirno sjediti i...ništa..........
OdgovoriIzbrišiprije nego odem s ovom bubom (temom) u glavi, i dalje je od glave, na spavanje imao bi nešto ipak za reći vezano za oskudni tekst, pa i fotografiju. fotografski opis prikazuje Adriana na čekanju. čeka dobar vjetar... kao i svaki drugi strastveni surfer, i to nije ništa neobično. te u međuvremenu se odmara, brusi, ak se pojavi dobar vjetar priprema se za skok na dasku... sve ok, sve je to normalno za nekog sporednog ili slučajnog "promatrača", u svijetu snova...... E sad kako ono/onaj nepostojeće/i, koji/e bježi i mislima i riječima? vjerojatno, razmišljanjima kao i riječima, nikako se ne treba dočaravati, jer nema se zapravo što dočarati. nema se što predočavati... ako nečega nema o tome/njemu ništa. 0
OdgovoriIzbrišia jesam se nadrobio u ove kasne sate, pa ostao živ. lool
Mene samo jos zanima onaj dio koji ni na predavanju u 5mj. a bome ni sada dok citam Jed McKenna-inu knjigu nije jasan: 'mene nema'... Ono, 'tu sam a nisam', 'samo vam se cini da sam tu' :) Da li je prirodno osjecati se 'bedastim' jer ne kopcam o cemu se tu doista radi? :)
OdgovoriIzbriši@Anonimno: Da, to je jako prirodno! :-) Ako se tako ne osjećaš u susretu s krajem svih stvari, onda nisi shvatio(la) poruku.
Izbriši"Što god da kažem bit će krivo shvaćeno. Hm...
OdgovoriIzbrišiOvako: ono što zovemo ljubav ili Ljubav, ono što mislimo pod tim ili pak sanjamo o tome, štogod, toga tamo nema. Znači, moglo bi se reći, da, nestane."
ali Adriane, iluzorna "ljubav" zapravo i nije ljubav! mislim da to nije ni sjena od od onoga što jest Ljubav, kozmička ili univerzalna. to su tek koncepti ljubavi. to je zamisao koja ne drži vodu, a najčešće je čisto zavaravanje sebe nabrijanim unutarnjim emocijama, i projiciranje glumljene ljubavi prema van. ne zanima me nestajanje toga....
ono što želim pitati je, što je s tzv. kozmičkom, univerzalnom ili sveobuhvatnom temeljnom Lubavi (ili kako već reći) kod prosvjetljenja ? prekoračuje li se tad i "osnova" (i ta Ljubav) kad se dogodi prosvjetljenje ? naime "uđe" li se u "stanje" netipične ravnodušnosti koja samo JEST ? u nedostatku pojmova "odabrao sam "ravnodušnost".
možda da te to pitam mailom ? :-)
@buk: Rekoh da će biti krivo shvaćeno... :-) I sad će, vjerojtano. :-(
IzbrišiPitanje koje postavljaš nema odgovora. Odnosno, nema nikakve razlike između jedne ljubavi koja te ne zanima i druge koja ti je zanimljiva. Nema prekoračenja, nema ulaska, nema stanja...
Ti pitaš sa stajalšta nekog tko misli da će nešto doživjeti tamo i tada. Ali, nema ničeg tamo i tada. Pitaš jer ti se čini da je nešto što ljudi rade i zovu to ljubav, smješno i glumljeno, pa bi sad htio nešto više i nešto drugo. Ali, to drugo što si pokušao opisati jednako je onom prvom! Čak naizgled i radiš razliku između koncepta univerzalne ljubavi i nje same. Ali, kako je to uopće moguće? Ne postoji razlika između toga. To je ista stvar: tvoj koncept univerzalne Ljubavi jest univerzalna Ljubav. Nema ničeg drugog.
Dakle, možeš i sam sebi odgovoriti: što nestaje, a što ostaje?
:-)))
Izbrišiviše ne znam što me stvarno zanima, niti ta Ljubav me ne zanima nešto posebno (to je bilo zanimljivo do negdje prije par mjseci). lagano ne dopuštam da me bilo što više uvuče u sebe: ugoda, lijepe neke stvari, bilo što zavodljivo...
zanimalo me, je li moje viđenje i sadašnje mišljenje na osnovi toga viđenja bilo pogrešno ili nije. ustvari kad bolje zavirim u sebe ni ta famozna Ljubav me ne zanima, makar to može stvarati izuzetnu unutarnju ugodu. ako je ona "dio" stvarne Istine onda zasigurno grdno griješim odbcivanjem i toga kao nečeg vrijednog.
nerijetko tako-tako svjestan sam ovog sna, ali taj san i ovo što ide s njim me više ne zanima.
Nije stvar u odbacivanju bilo čega. Ako moraš nešto odbaciti, u jednakom si sosu kao i kad te to jako zanima. To su samo dvije strane istog novčića. Ono "pravo" je... hm, vuče me da kažem da rubu tog novčića, ali, kvragu, nije ni tamo - nema nikakve veze s njim! :-)
Izbrišinekako mi se čini da te bolje razumijem na nekoj drugoj razini koja se u biti slaže s tobom. ali kad želim to nešto izraziti u svjesnu razinu dođe u razlomljenim dijelovima pa je manje razumljivo...
OdgovoriIzbriši"odbacivanje" nije pravo odabrana riječ. nešto se u meni prilično bunilo na taj odabran pojam koji je korišten u ovom kontekstu.
slažem se da ako ulažemo trud da nešto "prisilno odbacujemo", te iste stvari stalno bujaju i još više zaokupljaju našu pozornost, jer borimo se protiv njih. a s dekonstrukcijom to nema veze. upravo suprotno, smatram.
možda bolji odabir bio bi, ne privlači me. a to neprivlačenje nastalo je samo od sebe. za te kojekakve stvari kao da više nema pravog mjesta ni plodnog tla da se dalje razvijaju unutar mene, i da mi odvlače pozornost na sebe. 2-3 mj. to je rezultiralo nimalo ugodnom depresijom...