15. 05. 2013.

Vikend posvećen dekonstrukciji iluzije

Bio je to zanimljiv vikend! U subotu 11.05.2013., stotinjak polaznika (to je, na žalost najveći broj ljudi koje smo mogli "nahraniti" u stanci za ručak), a u nedjelju ponavljanje zbog velikog interesa.

Uobičajeno je da dolaze ljudi iz svih krajeva Hrvatske i Slovenije. Često se pojave i polaznici iz BiH i Srbije. Uz sve njih, ovaj put smo imali i polaznike iz Češke! U svjetlu toga, poneki pojedinačni "vapaji" koji dolaze iz mnogo bližih mjesta u Hrvatskoj, udaljenih ni par sati vožnje od Centra, govore samo o snazi i spremnosti ljudi. Svojevremeno mi nije bilo teško prijeći pola svijeta ne bih li poslušao, čuo, naučio... Drago mi je da još uvijek ima takvih ljudi. Kad vrijeme i prostor nisu prepreka, ništa nije prepreka. Sve ostalo je nespremnost. Bez obzira na izgovore.

No, u ovom slučaju, velik broj ljudi je paradoksalna situacija! Većina "duhovnih tražitelja" su ili na početku, ili razmišljaju o osobnim problemima i kako ih riješiti, ili su željni nekih posebnih iskustava i egzotičnih informacija. Ništa o toga nema veze s prosvjetljenjem.

A opet, ako pogledam unatrag, prije četrdeset godina kad sam kretao na taj put, ništa drugo mi nije bilo važno osim - njegovog kraja! Ima li ga? Postoji li cilj? Može li se do njega? I tu "motivaciju" nisam gubio iz vida nikada.

Možda sam zbog toga sklon misliti da i drugi tako osjećaju. Vjerojatno griješim.

Govoriti o prosvjetljenju, samo po sebi je paradoks. Ipak sam progovorio. Točnije, govorio sam gotovo šest sati! :-)

Na kraju svega, čini mi se da je bilo zanimljivo. Čini mi se da su ljudi otišli kući zbunjeno zadovoljni, sigurni da nisu čuli ono što su očekivali čuti. Neki su mi odmah nakon seminara poslali mailove upozorenja da sam u nekim trenucima bio šokantan i da zbog toga što su se loše osjećali nisu više mogli pratiti predavanje. Neki su nakon sat vremena shvatili da govorim nešto što je suprotno svemu što su do sada čuli o "duhovnosti". Neki su počeli postavljati stotine pitanja, a na kraju zašutjeli, počevši pomalo shvaćati kuda im pokazujem.

Van. Van iz iluzije.

A tamo malo tko želi biti.

***

Poradi vaše informacije seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije" bio je proveden pomoću šest tematskih cjelina:

1. Paradoksi prosvjetljenja
O prosvjetljenju kao nemogućoj misiji, o onima koji ju "žele" izvršiti i o "onima" koji su ju obavili.

2. Komunikacija prosvjetljenja
Zašto je tako užasno teško reći o čemu se radi i zašto je sve što ste ikada čuli o tome (uključujući i ovo) - laž.

3. U zagrljaju Maye
Priča o Mayi, gospodarici iluzija. Kakva je, gdje je, na čemu se temelji, kako djeluje te zašto ju ljudi obožavaju.

4. Slobodni pad
O krizama, "duhovnom učenju", Mayinom jajetu, točkama preokreta i slobodnom padu konačne dekonstrukcije iluzije.

5. Život na Mjesecu
O iskustvima koja pokazuju u istom smjeru ("prst koji pokazuje Mjesec") iako nisu s Mjeseca.

6. Put bez putovanja
Kako doći tamo gdje ne želite biti; kako započeti, provesti i završiti nepostojeće putovanje.



***

Što se mene tiče, za sada sam svoje odradio. Nemam namjeru više govoriti o toj temi barem neko vrijeme. Tko je došao, došao je. Tko je čuo, čuo je. Na jesen ću, ako se stvari tako poslože nastaviti rad s nekima od polaznika seminara. Bit će to oni dovoljno nerazumni (da ne kažem nešto gore od toga), koji će zanemariti sva moja upozorenja i krenuti na put bez povratka.

Što se ostalog tiče, do daljnjeg prosvjetljenje ide u područje šutnje. Osim ako me netko ne povuče za jezik - iako ću se i u tom slučaju pokušati suzdržati. :-)

Broj komentara: 9:

  1. Ti kažeš: "A opet, ako pogledam unatrag, prije četrdeset godina kad sam kretao na taj put, ništa drugo mi nije bilo važno osim - njegovog kraja! Ima li ga? Postoji li cilj? Može li se do njega? I tu "motivaciju" nisam gubio iz vida nikada."

    Da, to je prava motivacija... mene je duuugo držala... a onda popustila...pa opet potakla...pa...opet u iluziji...i to se tako kreće s usponima i padovima...

    Za razliku od nas, ti imaš itekako veću zrelost od svih nas... valjda i upornost... ili snažniju volju, kako god...
    A ljudi su ...ljudi... :)

    Danas sam malo čitala neke starije postove i komentare i naišla na tvoje rečenice koje su me danas dotakle (odgovor na neki komentar):

    "Naše je da slijedimo. I jedini problem koji se tu javlja je što često ne možemo, a trebali bismo. I to je glavni razlog cijele ove priče - otvoriti nam mogućnost da slijedimo život i ljubav."

    Ne znam kako se to uklapa u ovu temu gore, ali...
    svatko slijedi ono za što je spreman :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. http://www.forumohalu.org

      Poštovani Kezele, povlačimo Vas za jezik...

      Izbriši
    2. @Anonimno: O, hvala! Ali, nisam čak ni dobar domaćin, a kao gost bih bio tko zna kakav... :-)

      Izbriši
  2. Kako doći tamo gdje ne želite biti; kako započeti, provesti i završiti nepostojeće putovanje.

    E pa za ovo gore navedeno stvarno treba biti spreman.....ne znam odtkuda ove riječi u mojoj glavi i s čim konkretno imaju veze, ali jednostavno izviru:
    "Gospodine nisam dostojna da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja."

    Vjerojatno se radi o strahu i neznanju, neiskustvu....itd. Što god!?!?!?!

    OdgovoriIzbriši
  3. U svakom slučaju bilo je izuzetno. Moram reći da se stvari i ne rezlikuju toliko od mog duhovnog puta, čak postoji puno sličnosti, ali i velikih razlika što čini stvari vrlo intrigantnima. Gospodin "tekući" je napravio odličan posao s prezentacijom druge, budne strane i ja mu se zahvaljujem na tome :). Moram još malo sve provariti i posložiti, jer skaču mnogi upitnici, neki od temeljne važnosti (iako ništa nije važno s ove strane :), a najvjerojatnije ću se i sam upustiti u avanturu dekonstrukcije, makar sam po nekim pokazateljima već neko vrijeme nutra ;)..

    OdgovoriIzbriši
  4. Dobio sam neke "izvještaje" o utiscima nakon vikedna "s uvodom u dekonstrukciju". Neki od njih su jako zanimljivi i pokazuju da je dovoljno čuti koliko-toliko ispravan (ali i dalje lažan) opis prosvjetljenja, pa da se neke stvari pokrenu same od sebe. Evo dva takva komentara:

    1. "Ono što mi je bilo zgodno doživjeti na tvojem predavanju je pričanje priče o prosvjetljenju u "negaciskom kontekstu", dakle, ono "što nije"... to "razbucavanje koncepata" čini mi se da, barem na moju podsvjest, djeluje prilično jako... Nakon tvog predavanja u nedjelju, dva dana sam bila u svom "redovnom filmu", no od srijede, jučer, osjećam se čudno...fizički se osjećam ukočeno, bolno u nekim dijelovima tijela, hvata me muka, teško hvatam dah, oči su mi mutne kao da ću dobiti gripu i, ono što me najviše zabrinjava - sve me nervira i ljuti... tolerancija mi se svela na 0,2%... dakle, trenutno nisam baš neki poželjan suradnik niti u privatnom niti u poslovnom životu. Iako bi neki liječnik sve ovo, vjerojatno, povezao sa proljetnim alergijama, čini mi se da ja počinjem pokazivati alergiju na svoj život..."


    2. "I onda kao da se odjednom otvorio nekakav ponor. Možda nije sasvim prava riječ ali trenutno ne mogu naći bolji izraz. Jednom davno sam naime plivao uz obalu Lastova (nekad sam volio roniti i loviti ribe) i iz relativno dobroćudne vode - dakle, dno se u glavnom vidjelo i bilo je, barem prividno, nekako na mome ronilačkom domašaju - prešao sam preko nekakve ivice i odjednom je ispod mene bila samo tamnoplava provalija, praznina, ništavilo plave boje, koja je prelazila u crno...

    Čini se, da mi se sada tamo na tom predavanju u djeliću sekunde pokazalo nešto slično. Naravno da je usporedba ta dva događaja samo simbolična. To sada je imalo i neku drugu dimenziju. A očigledno i posljedice.

    Sada mi se nešto novo i nepoznato vrti negdje na rubu svijesti, kao da je započeo nekakav proces, koji nije prepoznatljiv i usporediv s bilo čime iz poznatog svijeta, ali ni posebno nametljiv. No, ne prestaje - i kamo god skrenem glavu, što god pomislim, što god kažem: tu je stalno neki lagano drugi osjećaj. Kao da je sve dobilo nekakvu novu nijansu. Kao da čujem: "Tu sam i neću nestati."

    Da puno ne pričam - na momente nije vrlo ugodno. Ali dobro, ugodno - neugodno, opet nekakva od onih smiješnih definicija iz kojih se sastoji naš svijet s te strane. U glavnom nešto vrlo novo i kao da sada više jednostavno nema onog poznatog manevarskog prostora. Mogućnosti izmicanja, biranja. Malo scary ;-)"

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poštovani Adrian,

      Život je u tijelu iluzorno kratak, no prenošenje Znanja je uvijek vječno, sada, prije, ubuduće i kasnije, bez obzira na medije i način.

      Stoga, biti gost ili domaćin stvar je percepcije, ono što veliča pravu Dušu je neizmjerna upornost širenja Istine, pošto poto...

      Dobro došli Ste!

      www.forumohalu.org

      Izbriši
    2. Prvi puta nisam baš dobro pročitao ovo s ronjenjem, ali mogu reći da je potpuno isti filing i kod mene (i još uvijek traje), s time da kod mene ipak malo više vuče na neugodnu stranu, zapravo neugoda čak i nije prava riječ, više kao da jednostavno mora i može biti samo tako i nikako drugačije. Jako dobro opisano..

      Izbriši
  5. Kako zanimljivo, Adrian, baš sam se nasmijala i se veselim radionice u septembru ove godine.Sunčani pozdrav,Patricija.

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.