Sa zanimanjem, ali moram priznati i malom skepsom, prihvatio sam se čitanja njegove knjige "Autobigrafija jednog sadhua" (mislim da je knjiga prvobitna bila izdana pod naslovom "Plavooki sadhu"). Očekivao sam mješavinu nadahnuća i mistike, a dobio iznimno osvježavajuću realnost!
Umijesto idealiziranja tradicionalnog puta, Rampuri ga je jednostavno prohodao. Godinama je služio svog učitelja bezpogovorno i s ljubavlju. Ali, nije propustio reći kako je cijelo to vrijeme očekivao neku tajanstvenu inicijaciju, neko skriveno znanje koje će dobiti i koje će ga preobraziti. To se nije dogodilo. Barem ne izravno. Ipak, bio je svjedokom tajanstvene oklade svog učitelja i njegovog opasnog suparnika za mjesto vrhovnog poglavara njihovog ashrama. Vjerovao je da je crna magija ubila njegovog učitelja ispod čijeg kreveta je mjesecima spavao u bolnici, čuvajući ga. Na posljetku ga je, nakon smrti, taj isti - njegov vlastiti umrli guru - opsjeo, upravljajući njegovim životom, a sve da bi...
E, ne mogu vam sve reći – pročitajte knjigu, uživat ćete u tihom zapletu koji se provlači kroz nizanje činjenica i slika iz života zapadnjaka koji je sam sebi utuvio u glavu da je Indija – možda ona Indija koje više nema - njegov pravi duhovni dom.
Bilo je pravo osvježenje čuti od nekog tko je život posvetio duhovnosti i to na najekstremniji mogući način, ono što sam i sam znao: "duhovne stvari" nisu onakve kakvima se čine idealistima. Ali, opet, daleko su od onoga kakvima se čine sumnjičavcima. Ako uspijete odvojiti žito od kukolja, bit ćete na pragu zlatnog svijeta svoje vlastite preobrazbe. Rampuriju je za to bilo potreban cijeli život. I smatra se sretnim zbog toga.
Toplo preporučujem čitanje ove knjige svim duhovnim tragateljima. Radi se o rijetkom biseru kojeg se ne smije propustiti. Odabrao sam ju jer vjerujem u njenu vrijednost. Vjerujem da ćete iz nje mnogo naučiti. Naravno, "Autobiografija jednog sadhua" dostupna je kod izdavača – nakladničke kuće Dvostruka duga.
Rampuri i sada živi u Indiji. Očigledno, koristi suvremenu tehnologiju iako se svijeta kakvog mi poznajemo "odrekao" u čarobno vrijeme kasnih šezdesetih. U pogovoru knjige napisao je da nipošto ne želi da svi – ili bilo tko – krene njegovim putem. Njegova knjiga, kako kaže, čak ni ne prenosi neku posebnu poruku. "Ako želite poslati poruku", kaže Ramnpuri, koristite mobitel ili kompjuter. "Knjige su nešto sasvim drugo."
I jesu. A među knjigama, knjiga "Autobiografija jednog sadhua" također je nešto sasvim drugo.
"Ako uspijete odvojiti žito od kukolja, bit ćete na pragu zlatnog svijeta svoje vlastite preobrazbe." LIJEPO!
OdgovoriIzbrišiKad dobijem novu knjigu ili kad ju gledam u knjižari,knjižnici,okrenem zadnju koricu da vidim ima li kakvih tuđih sudova o njoj (uglavnom su to reklamerski isječci nečijih hvaljenja knjige,onda se vratim na početak,ima li što na onim "produžecima korica"(knjige Dvostruke Duge volim i zbog tih "produžetaka", praktični su i korisni,ne treba drugih pomagala za pamćenje stranice do koje smo došli čitanjem). Onda idem s prvom stranicom, naslov originala, tko ima copyright,kad je objavljena prvi put, pa posvete,zahvale,sadržaj...ma doslovno čitam korice i od korica do korica..
OdgovoriIzbrišiE sad,u ovoj biografiji, u zahvalama autora se spominje i jedna Hrvatica.Ma kako je jedna Hrvatica dospjela do ovog autora,pomislim, i to toliko da ovaj ima potrebu za zahvalom!?!Svijet je ogroman,a mi smo mali.Može i obrnuto,mi smo veliki,a svijet je mali.
Aha,to on zahvaljuje ljudima u izdavačkoj kući.O.k. sad razumijem.
Rampuri počinje pripovijedanjem o svojoj pretpovijesti,životu u Chicagu u liječničkoj obitelji...Mnogi od nas su se jednom upustili u maštu nalik Rampurijevom putu.Ali smo tu i stali.On nije.
O prosvjetljenju ne znam ništa.Ponekad mi se učini kako je prozor kroz kojeg svjetlo treba pustiti zapečaćen s devet volovskih koža,kao onaj nedaleki seoski izvor kojeg su Turci zapečatili s toliko volovskih koža,kako govore seoske legende.
I ovu knjigu ću dočitati. Dan-dva bit ću pod dojmom,nešto će ostati u tragovima svijesti,nešto od pročitanog ću nakon nekog vremena prepoznavati kao izvorno svoje (uh,kako sam pametan kad mi dođe "ta" misao,mislit ću),bit ću na milimetar bliže saznanju kako nema puta do puta(izlaska iz krize?)do puta kroz sebe.A teško je sebe vidjeti kao velikog,kao dostojnog u ropskom okruženju.
"Pripovijedanje je brod koji prelazi preko vremena s teretom znanja koje je veliko kao i sam ocean priče" Rampuri u Autobiografiji jednog sadhua
Možda će vam biti zanimljiva činjenica da Rampuri jako dobro poznaje naše krajeve, ima velik interes za Balkan kojeg smatra ključnom točkom na planeti (moja vrlo slobodna interpretacija po sjećanju, nisam vodio bilješke). Kaže kako nismo svjesni veličine i značaja Ćirila i Metoda i pisma koje su nam dali.
OdgovoriIzbrišiUpoznao sam ga, naime, ove godine u Indiji, a knjigu sam pročitao još prije nekoliko godina. Izuzetno pričljiv i zanimljiv sugovornik