29. 08. 2013.

Brutalna fizika

Iza mojih prethodnih članaka, "Multiverzum" i "Paralelni svemiri: znanost i duhovnost",  stoje mnogi sati laičkog proučavanja suvremene znanosti, posebice fizike. Shvaćam da bi tako nešto moglo nekome biti zamorno, ali meni je predstavljalo neizmjerno zadovoljstvo. Usporedba između vizije znanosti i mojih vlastitih spoznaja te često čudnih zamisli koje iz njih izviru, predstavljala je dobrodošlo osvježenje i otvorila neke nove puteve koji su do sada bili zatvoreni. Posljedice toga ću vjerojatno osjećati, i izraziti, u vremenu koje dolazi.

Između ostalog kontaktirao me jedan od rijetkih teorijskih fizičara u Hrvata (u tekstu pod inicijalima HF), koji se, koliko sam shvatio, primarno bavi suvremenom kozmologijom. Razmijenili smo dosta mailova, a u ovom postu sam, u obliku fingiranog "razgovora" iz njih izvukao neku vrst sažetka. Štivo je dosta zahtjevno pa ako niste baš ljubitelj znanosti... Hm, preporučio bih vam da to ipak pročitate! Naime, čak i ako ne razumijete, informacije koje slijede nisu rezultat proizvoljnih zamisli i špekulacija, niti predstavljaju nečiji uzlet mašte. Iza svakog od spomenutih zaključaka (a neki od njih vas, ako ih stvarno razumijete, mogu ostaviti bez daha!), stoji vrlo čvrsta matematika i fizika - toliko čvrsta da predstavlja sam vrhunac dosadašnje znanstvene misli čovječanstva.

***

HF: "Teorija multiverzuma je nezamislivo fascinantan spoj tri područja unutar same najtemeljnije teorijske fizike: teorije struna (najozbiljniji kandidat za najtemeljniju teoriju prirode), moderne kozmologije (teorije vječne inflacije) i zaboravljene interpretacije kvantne mehanike ("many-world" interpretacije). Već 30-tak godina teorija strune ukazuje na postojanje velikog broja vakuma (u kvantnoj mehanici vakum nije prazan prostor, nego fizikalni objekt koji može biti u velikom broju različitih stanja. Broj različith vakuma (a time i broj različitih svemira) je nevjerojatno velik: 10 na 500!"

Adrian: "To je zapravo dio takozvane 'landscape' varijante multiverzuma. Za usporedbu, u ljudskom tijelu ima 10 na 12-u stanica, a broj atoma u našem svemiru iznosi 10 na 80-u. BROJ ATOMA U NAŠEM SVEMIRU JE NEZNATAN, UPRAVO NEZAMJETNO MALEN PREMA BROJU MOGUĆIH SVEMIRA!"

HF: "Po najmodernijoj verziji teorije, u procesu vjećne inflacije, svemiri se u beskonačnom nizu granaju jedan iz drugog kao mjehurići ili "džepni" svemiri i to vrtoglavim i eksponencijalno velikim prirastom u beskonačnom prostoru. Mi živimo u jednom takvom mjehuriću. Ali, čak i u njemu možemo vidjeti samo nezamislivo malen dio. Svaki mjehurić (koji je unutar nekog većeg, a ovaj unutar još većeg, itd.) širi se brzinom većom od brzine svjetlosti pa sve veći dijelovi našeg mjehurića, izlaze iz našeg vidokruga, odlaze iza "horizonta". Broj različitih stanja koje u pricipu možemo opažati unutar našeg mjehurića je konačan. Taj broj je nezamislivo velik (1 sa 122 nule) ali ipak - konačan. Dakle, broj mjehurića je doslovno beskonačan, a broj različitosti unutar svakog od njih ogroman, ali konačan. Logika tada kaže da se pojedine konfiguracije moraju ponavljati, i to ne jednom ili puno puta nego beskonačno mnogo puta!"

Adrian: "Drugim riječima, svemir poput ovog našeg, točno ovakav, čista kopija, negdje se nalazi tamo vani, zar ne? Zajedno sa svim galaksijama, planetima i ljudima... O varijacijama da ne govorimo - njih je još više."

HF: "Ako dovoljno dugo čekamo, sigurno ćemo se pojaviti negdje, zajedno sa svojim radnim stolom i laptopom. Ali čudima moderne znanosti tu nije kraj. Fizičari dobro znaju da "priroda" najčešće izvodi stvari koje su za nju "najjeftinije" u smislu sačuvanja vjerojatnosti i energije. Tako teorija pokazuje da je puno vjerojatnije da se ponove (ili 'reinkarniraju') manje strukture. Posljedica toga je doslovno otkačena: lakše ćemo pronaći svemir s nama samima ali bez planeta, zvijezda i povijesti, kako plutamo u bezobličnom praznom prostoru! Ukoliko to slijedimo do apsurda, ispada da će se lakše 'reinkarnirati' goli mozak (takozvani Boltzmanovi mozgovi) bez tijela!"

Adrian: "To nas dovodi do pitanja o tipičnom svemiru unutar multiverzuma; o statističkom prosjeku, da tako kažem. Da li je to svemir poput našeg ili nešto sasvim drugačije?"

HF: "Ispada da mi sa tijelom, poviješću i evolucijom, nismo tipični stanovnici multiverzuma, već ovi drugi ("freaky observers"). Da li to stvarno tako, još ne znamo, jer ne znamo računati u prostoru gdje je broj mjehurića neizmjeran (problem mjere)."

Adrian: "Da, što je veće: 1% od beskonačnog ili 60% od beskonačnog? Naizgled je to ovaj drugi broj, ali i prvi i drugi broj su postoci od beskonačnosti, dakle i sami beskonačni..."

HF: "Problem je i komunikacija među dvojnicima, koji žive u različitim mjehurićima. Komunikacija s ogromnim dijelom vlastitog mjehurića (svemira) je nemoguća budući da se naš svemir iza 'promotrivog horizonta' širi brzinom većom od brzine svjetlosti. U kvantnoj fizici, kvantna informacija se može širiti trenutačno, ali klasična informacija ("signal") uvijek se širi najbrže brzinom svjetlosti. Polje, valna funkcija koja opisuje sve dvojnike je sveprožimajuća i trenutačna, ali svaki put kad se desi "klik" tj. kada se reinkarnira pojedini dvojnik, on postaje ograničen zakonima fizike i brzinom širenja signala. Možda ćemo neke odgovore naći i u tvojim budućim knjigama."

Adrian: "Mislim da je komunikacija moguća, to jest, iskustveno znam da jest. Međutim, točno kako to postići - kako ponoviti tu komunikaciju, učiniti ju praktičnom, to je područje koje zahtijeva mnogo ispitivanja. Do sada sam na tome radio u smislu istraživanja formativne tehnologije, a vidjet ćemo kuda će me to odvesti dalje. U tom smislu vidim veliku ulogu duhovnosti, ali moram napomenuti,
one 'pročišćene' od mnogih pogrešnih pretpostavki.

Ali, da se vratim na područje koje mi je za sada najmanje jasno - holografski svemir. Razumijem da površina nekog sustava (prostora), poput našeg svemira, sadrži sve informacije o njegovoj unutrašnjosti, to jest da se radi o paralelnom svemiru u smislu: površina dvodimenzionalna, unutrašnjost trodimenzionalna, odnosno unutrašnjost n dimenzionalna, površina n-1 dimenzionalna.

Ostalo mi je visjeti u zraku da li postoji bilo kakva naznaka da bi površina bila stvarnija od onog unutra? U slučaju poznatog nam holograma, komad plastike (film) s dvodimenzionalnim "uresima" stvara trodimenzionalnu sliku. Taj film je "stvarniji" od slike koju stvara, odnosno on predstavlja primarnu stvarnost, a slika sekundarnu. Da li ideja hologramskog svemira to želi reći? Da je površina primarna a unutrašnjost (ono što doživljavamo kao naš svemir) sekundarno, to jest nekako proizvedeno? Ili se radi o nekako (kako?) međusobno povezanim i koherentnim svemirima iste "razine stvarnosti", da tako kažem?"

HF: "Hm, ideju holografije je malo teže objasniti ovako ukratko. Bliski pojmovi  su "black hole complementarity" i "UV/IR mixing" koje bi trebalo usvojiti a blisko su vezani za fiziku crnih rupa. Ukratko, nova paradigma uvodi i novi pojam relativnosti - relativizira se čak  i mjesto u prostoru gdje se neki događaj zbiva."

Adrian: "Otprilike mi je jasno, ali ne u matematičke detalje, naravno. Odnosno jasan mi je slijed od entropije crnih rupa (Hawking) do informacija sadržanih na njihovoj površini (Plankova površina, ako se ne varam 10 na -66)."

HF: "Matematički, pokazuje se da je teorija  (koja sadrži gravitaciju) u unutrašnjosti nekog volumena  ekvivalentna teoriji koja živi na rubu tog volumena, a ne sadrži gravitaciju (takvim teorijima opisujemo fiziku čestica jer je tamo gravitacija zanemariva sila). To je egzaktno pokazano samo za jedan prostor (AdS u 10 dimenzija), ali se vjeruuje da vrijedi i drugdje. Dakle, naša percepcija da  živimo u trodimenzionalnom prostoru može biti samo iluzija; možda smo zapravo dvodimenzionalna stvorenja jer je broj stupnjeva slobode u našem svijetu (2-dim. ploha) ekvivalentan onome u unutrašnjosti volumena.

U modernoj fizici shvatili smo da glavni "igrač" u opisu stvarnosti nisu materija i energija (oni su "sporedni" igrači) nego upravo informacija. Mjera informacijskog sadržaja u nekom komadu materije ili dijela prostora (ili u cijelom svemiru) dana je entropijom. Ima više vrsta entropija, ali radi razumijevanja najbolje je spomenuti onu termodinamičku: ona je dana brojem mikroskopsih stanja u kojem čestice (atomi, elektroni, kvarkovi, strune) koje čine neki makroskopski komad materije mogu biti, a da taj komad makroskopski i dalje izgleda isto. Npr. kako se mijenjaju stanja kvarkova unutar protona i neutrona neće imati utjecaj (previše su "duboko") na ponašanje molekula nekog plina. Tako da entropiju (informacijski kapacitet) nekog komadića materije nije moguće izračunati bez da znamo prirodu konačnih konstituenata materije. Međutim progres u tehnologiji je tako velik, da bi možda mogli doživjeti jednog dana da i kvarkovi posluže za pohranjivanje informacije.

A sad na scenu stupaju crne rupe. Nemoguće je odrediti što je unutar crne rupe koja ima svoj horizont kao točke iza koje nema povratka u vanjski svijet. Kombinacija ponašanja materije u blizine crne rupe i drugi zakon termodinamike (koji kaže da entropija zatvorenog sistema može samo rasti ili ostati ista, da su makroskopski  procesi ireverzibilni - ili uličnim rječnikom "stvari samo mogu postati gore"), utvrdila je već 70-tih da je  entropija crne rupe proporcionalna površini horizonta. Ako imaš bilo koje tijelo volumena V koji je omeđen površinom A, onda  među svim tim tijelima (sa istim V i A) upravo crne rupe (sa istim V i A) imaju najveću entropiju, A/4 u Planckovi jedinicama (10^-66cm^2). Dakle bilo koje tijelo (volumena V omeđenom površinog A) ima entropiju manju od A/4 (u praksi eneormno manju).

Ali ta činjenica prkosi zdravom razumu! Mi znamo da informacijski sadržaj raste sa volumenom a ne površinom. Uzmi komad krede, on ima svoj informacijski sadržaj, ali kad dodam drugu (identičnu) kredu, on se udvostručio jer dvije krede imaju dva puta veći volumen nego jedna. Ako dodam na hrpu deset kreda, informacijski sadržaj će narasti deset puta, jer je hrpa deset puta povećala volumen. Ali volumen uvijek brže raste nego površina (jer ima jednu dimenziju više koja se povećava) tako da bi u principu (ako bi ovu hrpu kreda enormno povećali) mogli probiti apsolutnu granicu iz crnih rupa, A/4. E sada na scenu stupa gravitacija. To se ipak neće dogoditi, jer kad hrpu kreda konstantno povećavamo (i na taj način povećavamo informacijski sadržaj koji raste sa volumenom hrpe), u jednom trenutku će hrpa (pod utjecajem vlastite gravitacije) kolapsirati u crnu rupu (koja ima informacijski sadržaj proporcionalan površini a ne volumenu), a svako novo dodavanje kreda samo će povećavati površinu (novostvorene) crne rupe i granica A/4 nikada neće biti probijena.

Ovaj čudesni rezultat, da informacijski kapacitet ovisi o površini (a ne volumenu) je najbitniji dio holografskog principa. Dakle sva informacija koja opisuje trodimenzionalnu arenu je enkodirana (na ovaj ili onaj način) na dvodimenzionalnoj granici koja okružuje naš sistem. U realnosti, u našem  3+1 dimenzionalnom svemiru, problem je odrediti što bi bila granica ako je svemir bezgraničan. Ali
i to su fizičari riješili. Dvije različite teorije (koje nemaju ništa zajedničko) i koje operiraju na prostoru različitih dimenzija su ekvivalentne.

Jednostavnim riječima rečeno, to znači da su bića koja nastanjuju jedan od ova dva svemira, nesposobna utvrditi da li nastanjuju svijet dimenzije N opisane jednom teorijom, ili svijet dimenzije N-1 opisane potpuno različitom teorijom. Percepcija koja prevladava u njihovim umovima da je npr. njihov svemir ima tri prostorne dimenzije, mogla bi vrlo lako biti lažna."

Adrian: "Sve ovo je vrlo zanimljivo. Zahtijeva malo mentalnog naprezanja, ali spoznaje su zapanjujuće. Svježi dah novih vizija, za razliku od duhovnosti koja kao da služi za ponavljanje prastarih teza koje su odavno prestale biti aktualne ili izmišljanje novih koje nemaju nikakve veze sa stvarnoišću, osim sa stvarnošću nečije mašte..

Upravo zbog toga, duhovnost bi mogla - i trebala! - doživjeti mnoge revizije. Međutim, postavlja se pitanje praktičnosti. Baš kao što mi još uvijek u svakodnevnom životu, što se tiče velike većine praktičnih stvari živimo po Newtonu, a ne prema Einsteinu ili kvantnoj fizici, tako će vjerojatno i ostati, osim u nekim posebnim slučajevima, jednako tako ćemo i dalje u većini "duhovnih" područja slijediti pojednostavljene, zapravo aproksimativne zakone.

U tom smislu, mene ne zanimaju previše dodatna objašnjenja ili profinjavanja postojećih duhovnih postavki - što bi samo po sebi mogao biti ogroman posao. Najviše me zanima praktična primjena tih ideja iz fizike. To je otprilike ono na što mislim kad spominjem "formativne tehnologije". Duhovnost bi trebala - morala bi, zapravo, ako želi zadržati vjerodostojnost u vremenima koja dolaze - pronaći način da otvori nove puteve u smislu najpraktičnije svakodnevne uporabe zakona fizika koji su sada i za fiziku samu izvan eksperimentalnog dohvata."

HF: "Što se tiče duhovnosti, slažem se da ova mora ostati u okviru praktčnosti, a ove nove ideje iz moderne fizike u stvari samo potvrđuju sve ono što smo već prije znali na tom polju, jedino možda kazuju to na malo drastičniji i brutalniji način."

Adrian: "Što brutalnije, to bolje, što se mene tiče - sada smo u takvom vremenu. Ukrasi će morati nestati, a to će za mnoge "duhovnjake" biti priličan šok i "reallity check".

Broj komentara: 17:

  1. hahaha hladan tuš za duhovnjake koji se "zamrzli" u nekim prošlim vremenima, jel?

    nego imam pitanje koje me već neko vrijeme škaklja (malo neobično, za neke možda poprilično čudno): da li je ljubav bilo koje vrste, i one "kozmičke", o kojoj se toliko govori i piše također jedan vid iluzije ?

    OdgovoriIzbriši
  2. O tome ćemo nekom drugom prilikom, da ne skrenemo s teme previše. Sad ćemo se "posvetiti" hladnom tušu, mada bi moglo biti da ga mnogi ni ne primijete...

    OdgovoriIzbriši
  3. Zanimljiv članak u svakom slučaju. Osobno volim hladne tuševe, ali one koji su potkrijepljeni kakvom-takvom logikom i iskustveno dokazani, govorim za duhovnost. Dakle, možemo malo konkretno o čemu se radi ;)? Što se tiče teorije o dekonstrukciji, a vjerojatno bar jednim dijelom misliš i na to, još uvijek ima nekih nelogičnosti, bar po meni.. A i kada ćeš nam reći našto malo više i konkretnije o formativnim tehnologijama?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Treba još puno raditi na formativnim tehnologijama. Kad bih imao vremena da se potpuno posvetim tome, predviđam barem desetljeće predanog rada prije nego stvari budu primjenjive na široj razini. Za sada smo još uvijek na teorijama (plus neka osobna iskustva koja su teško ponovljiva), kao uostalom i fizika. Bilo bi dobro da fizika bude brža, uštedjela bi mi mnogo vremena. :-)

      Izbriši
    2. Bi, uštedjela bi, ali je lako moguće da su neke formativne tehnologije već dobrano otkrivene, ali se naravno ne primjenjuju, odonosno ne obznanjuju radi sačuvanja moći i utjecaja određenih skupina (jasno nam je svima kojih).

      A što se tiče duhovnosti, nećeš nam reći na koje hladne tuševe misliš ;)?

      Izbriši
    3. Ne znam ti ja ništa o zavjerama i skrivanjima. Potpuno sam neuk po tom pitanju. Ono što znam je da formativnih tehnologija sada nema (osim što se o njima, to jest o "čudima", stalno priča.)

      Ovo s "tuševima": mislim da činjenicu da duhovnost (gledano općenito) danas uglavnom ne otkriva ništa, pa čak nema ni približnu viziju stvarnosti. Ono što ima je mnogo priča i vjerovanja. S druge strane, da se zadržim u okviru teme, znanost nudi čvrsto zasnovanu "viziju" multiverzuma. Već to bi trebao biti "hladan tuš" za duhovnost. Zašto oni koji pričaju o istini, stvarnosti itd, nisu vidjeli kakva je? Zašto oni koji govore o iskustvima, NEMAJU iskustva stvarnosti kakva jest?

      Kao što sam napisao Buku, bojim se da taj hladan tuš većina neće ni osjetiti - ne može, toliko je umotana u svoje priče i obrasce.

      Pisao sam o tome mnogo posljednjih mjeseci, nema smisla da to sve ponovljam. Duhovnost - i oni kojima je draga - moraju shvatiti da je doista pričanja. "Dekonstrukcija" koja je značajka cijelog niza godina koje su pred nama, i u tom smislu obuhvaća vrlo jednostavnu stvar: vjerodostojno znači konkretno, prisutno, opipljivo. Ako nešto takvo nije, u koš s tim, pa makar se radilo o nečemu u što smno vjerovali cijeli život. Tako će većina onog što se danas podrazumijeva pod "duhovnost", otplutati u kanalizaciju.

      Izbriši
  4. Moram reći da se ne slažem s nekim stvarima.

    Prvo, znanost nudi teorije o tome kakva je stvarnost, ali ne nudi konačan odgovor (neke su očito još uvijek samo - teorije). Drugo, koliko ja znam, pravi učitelji govore jednostavno o tome da vrhunsku stvarnost treba doživjeti te da je izvan dohvata riječi i ljudskog intelekta, a to je meni sasvim u redu, te se u to se može strpati i multiverzum i bilo koja pretpostavka današnje znanosti. Da me ne shvatiš krivo, jako me veseli svaki znantveni napredak koji govori da je stvarnost puno, puno više od onoga što možemo obuhvatiti svojom osjetilima ili si čak u ovom trenutku i predočiti.

    Treće, o iskustvima stvarnosti govoriš sa svojega stajališta koje može, a i ne mora biti ispravno, odnosno konačno, zar ne? Osim toga, i ne možeš znati kakvo iskustvo stvarnosti su imali drugi duhovnjaci. Možeš znati onoliko koliko si prešao na putu, ajmo reći "klasične duhovnosti", a opet, kako možeš znati da si i na tom putu došao do "kraja". To je naravno, što se tiče tih koji ne znaju kakva je stvarnost, iz "klasične" tradicije? Znaš da sam i sam bio na predavanju o Dekosntrukciji i razmjenili smo dosta mailova o tome, ali ne mogu si pomoći činjenici da mi vrište dvije nelogičnosti u rečenome, a koje su zasnovane na najzdravijem razumu. E sada, ako hoćeš, mogu ih iznijeti i tu ili privatno na mail :).

    Sa tvojim zadnjim rečenicama da sve suvišno, beskorisno ili zavaravajuće treba otići u kanalizaciju apsoluto se slažem, ma što god to bilo.


    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ostat ću kod ovog zadnjeg. :-)

      (Dekonstrukcija nije tema članka, pa nema smisla ovdje o tome. A mail uvijek možeš poslati bez da unaprijed pitaš! :-) )

      Izbriši
  5. objektivna znanost vs subjektivna ili duhovna znanost

    na nekim forumskim temama često se vode burne rasprave oko toga koliko je jedna znanost u prednosti naspram druge, koja od tih dviju znanosti može dati konkretnije i preciznije odgovore, rezultate.. od kojih bi u konačnici cjelokupno čovječanstvo imalo stvarne koristi bez stalnih stresova, napetosti, egzistencijalnih strahova za ovo sadašnje i neko buduće vrijeme....

    pitanje za Adriana i Raula (može i za druge), koliko pravilno može napredovati objektivna znanost ako u svoj sustav istraživanja ne uključi i duhovno istraživanje, odnosno subjektivno, iskustveno ili (samo)spoznajno ?

    da dodam, logički mislim da objektivna znanstvena otkrića, u rukama nezrelih pojedinaca ili grupa, mogu predstavljati vrlo veliku opasnost ako se nepromišljeno i nesavjesno barata tim kojekakvim otkrićima u pogrešne svrhe.
    tako mi to ne ulijeva naročito povjerenje ako O. znanost već unaprijed ima zacrtane neke uske ciljeve.......

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dobro pitanje. Svako znanje (bilo koje vrste) da bi bilo potpuno i sveobuhvatno mora sadržavati 3 komponente: znanje o subjektu (tko sam ja?), znanje o objektu i znanje o interakciji subjekta i objekta. Ključna riječ u ovoj priči je RAVNOTEŽA, tj. nije moguče kompenzirati jednu od ove 3 komponente na račun druge. Današnja znanost ima ogromno, fascinantno i impresivno znanje o objektu, o subjektu ne zna ništa ili gotovo ništa kao ni o vezi između objekta i subjekta. Manjak ove dvije komponente stvara nezamislivu neravnotežu (ne samo u znanstvenicima nego u svima nama) i prvenstveno je odgovorna za sav ovaj rusvaj što danas imamo na planeti. To je npr. kao da si vata tijelo/duh tip i onda umjesto da uravnotežuješ vatu, ti imaš prehranu i aktivnosti koji dodatno pojačavaju vatu. Rezultat je još veća neravnoteža, a ako tako nastavljaš dalje, uskoro češ i unistiti samog sebe. U znanosti se svjetonazor iz 17st. da se radi istinitog, točnog i nepristranog opisa objekta uvijek moramo distancirati od njega, u najvećoj mjeri zadržao i danas. S jedne strane, to je možda i opravdano jer je znanost (za razliku od svih ostalih disciplina) egtaktna, nema njesta improvizacijama i šarlatanstvu. Konačno, znanost je i ponos današnje civilizacike, jer ima predikciju i u svakodnevnom živoutu. Npr. vidiš kakvo je vrijeme danas, pa imaš predikciju kakvo će biti sutra. Usprkos otporima samih znanstvenika, duhovnost (ove dvije komponente znanja koje nam nedostaju) sa vremena na vriijeme na mala vrata ulazi u znanost. Npr, već prije gotovo stotinjak godina kvantna fizka (kroz princip neodređenosti) je ustvrdila da već na skali atoma nije mogu distancirati subjekt od objekta. Elita u to vrijeme bili su ne samo izvrsni fizičari, već i ispravni, duhovni ljudi i hrabro su prihvatili tu činjenicu. Ipak tijek fizike išao je da se i bez znanja o povezanosti subjekta i objekta može gomilati znanje o objektu (ali to je duga priča). Danas, preko fizike i znanja o multiuniverzumu, po prvi put se i znanje o subjektu (tko sam ja?) uvlači u znanost. Elita vrhunskih znanstvenika i to je hrabro prihvatila (naravno ogroman broj znanstvenika je zadržao stari svjetonazor). Adrian (kao jedan od rijetkih) je prepoznao u ovim najnovijim otkrićima i potencijalnu dobrobit ta duhovnost samu , i na tomu mu treba čestitati. Jer i "duhovnjaci" moraju imati uravnotežena sva ova 3 aspekta znanja.

      Izbriši
  6. ne znam gdje bih pitao da ne bude oftopic... pratite li g. Kezele dr. Stankova, obzirom da se obojica bavite multiverzumima i razdvajanjem svjetova, i sto mislite o radu doticnoga, obzirom na njegov univerzani zakon, koji integrira ono sto Einsteinu nije poslo za rukom, i primjenu istog u gnostici, vezano za trenutni proces razdvajanja svjetova i uzasasca?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne, ne pratim. Pročitao sam par web članaka i odustao vrlo brzo. Govoriti o uzašašću 2012, bilo je promnašeno, zar ne? Također, previše neutemeljenih "kanaliziranih astralnih" stvari... Sve u svemu, moj "bulshit detektor" je jako glasan kad to čitam. A dosadašnje iskustvo je pokazalo da rijetko griješi.

      Uzgred, kako je to Stankovu, (ukratko molim) pošlo za rukom ono što Einsteinu nije? Naime, Einsten je velik dio svojeg života tražio "ujedinjenju teoriju", nešto što će pomiriti kvantnu mehaniku (koja mu je dobrano išla na živce) i svoju opću teoriju relativnosti. Najbliže tom pomirenju je sada teorija struna, a na tome već tridesetak godina radi vojska fizičara i još nisu uspjeli. Dosta toga o čemu HF govori u članku, rezultat je upravo njihovog rada. Što je točno Stankov učinio u okviru fizike pa da se kaže da je uspio tamo gdje Einstein nije?

      Izbriši
    2. Pa, Stankov je formirao ujedinjenu teoriju, što Einstein nije. Einstein je bio uvjeren da fizikalni zakoni postoje nezavisno od svijesti, što je imalo za posljedicu eliminaciju subjektivne ljudske svijesti iz znanosti...

      Prešutno su fizičari pretpostavili da su svojstva materije određena svojstvima fotonskog prostor-vremena. U isto vrijeme, oni su i dalje nastavili razlikovati materiju sa masom i energiju bez mase, što je fotonsko prostor-vrijeme, kao što je izraženo u Einsteinovoj jednadžbi E = mc2. Do sada nije došlo gotovo do nikakvog napora da se objasni vertikalna razmjena energije između materije i fotonskog prostor-vremena te iz tog razloga fizika nije uspjela integrirati gravitaciju s elektromagnetizmom.

      Stankov takođe kaže i dokazuje da je klasična mehanika također promašila ceo fudbal, jer je zakon inercije u očitoj suprotnosti s drugim i treći zakonom te se postavlja pitanj zašto se fizika drži zakona inercije ako je očito pogrešna i apstraktna ideja bez ikakvih fizikalnih korelacija, primjerice, zašto nije ukinuta od strane Einsteina u svojoj teoriji relativnosti.

      Stankov također ukazuje na paradoks između dva postulata Einsteinove specijalne teorije, koji proizlazi iz korištenja koncepta "inercijski referentni okvir", koji je uveden u suradnji sa zakonom inercije, koji je matematička apstrakcija, koja opisuje hipotetske rubne uvjete prostor-vremena.

      Najbolje da bacite pogled na knjigu u pdf-u (kod njega je sve bespatno), pa vidite sami da li je napravljena revolucija u fizici ili čovjek nema veze s vezom.... teško da ja mogu objasniti sve fizikalne koncepte, koji se spominju u knjizi, jer se radi o kompletnoj fizici.

      Link: http://www.stankovuniversallaw.com/volume-ii-the-universal-law-the-general-theory-of-physics-and-cosmology-full-version/

      Što se tiče vašeg BS detektora, nadam se da radi savršeno, jer po Stankovu, dolazi ubrzano učenje - nadam se da znate o čemu se radi (moglo bi biti vezano i za "Vaš" famozni 18. 9. ili blizu njega), a ispočeka će u školu kvazi-duhovni učitelji, svjetloradnici, koji nisu na vrijeme uspjeli probuditi niti sebe, a kamoli dio čovječanstva...

      Sva sreća (ili nažalost) da ne trebamo dugo čekati da se odvoji žito od kukolja, a sudeći po svemu, do kraja godine će biti sve rješeno.... ili će sve ostati isto?! ... Treba pitati Osam...ovaj... Obamu.

      Izbriši
    3. Andrej, što da ti kažem... Pitao si me za mišljenje, pa sam ga iznio. Na žalost, oni nije ništa bolje - moglo bi biti jedino gore - nakon što sam bacio pogled na link koji si naveo.

      Puno priče i naizgled znastvenog govora, ali iza toga ništa konkretno. Jer da jest konkretno, rezultiralo bi najprije eksperimentalnim dokazima, ili barem idejom o njima. Također, nema nikakvog razloga da fizika ne prihvati teoriju i matematiku iza nje, ako je ispravna.

      Kao što sam napisao, Einstainu je kvatna mehanika bila na vrh glave i najradije bi ju uklonio iz svijeta da je mogao. Međutim, eksperimentalni dolazi su toliko čvrsti da je jednostavno morao prihvatiti ono protiv čega se razum bunio.

      Nije problem u "otkačenosti" ili "ludosti" zaključaka ili smjera u kojem neka teorija ukazuje (kao što je vidljivo iz članka, taj smjer može bi doista vrtoglav) već je problem u tome koliko je čvrst temelj te teorije. U slučaju Stankova, ne znam, ne vidim temelj, samo puno priče. I k tome još često pogrešne. Recimo, iako stvarno nema smisla ulaziti u detalje, vidio sam da Stankov tvrdi da se prostor ne širi. Einstain se također borio rukama i nogama da ideju "širenja prostora" (koja, usput budi rećeno, proizlazi iz njegovoh vlastitih jednadžbi) odbaci, pa je stoga doslovce izmislio svoju kozmološku konstantu ne bi li fiziku doveo u sklad s onim što nam prenose naša osjetila - da je prostor apsolutan i nepromjenjiv. Nije mu uspjelo. Previše je dokaza o širenju prostora. U to se danas jednostavno ne sumnja. A Stankov, onako iz vedra neba, jer se njemu tako čini, jer bi možda tako htio, tvrdi da se prostor ne širi. To je otprilike kao kad bi netko sada raspreo teoriju po kojoj je Zemlja i dalje u središtu svemira i sve se okreće oko nje. Otprilike ta razina argumenta.

      Ima tih detalja još, samo na pravi pogled i to preko par stranica.

      Kad govorim o dekonstrukciji u smislu duhovnosti, mislim između ostalog na takve teorije i pristupe poput ovog što vidim u Stankova. (Dopuštam da ne znam sve i da je ovo mišljenje preranjeno, budući da je zasnovano samo na kratkim pogledima i još kraćim objašnjenjima drugih ljudi. što sve navode moj BD na snažno bipkanje. :-) )

      Moje upozorenje za deveti mjesec zasnovano je na jyotishu, isključivo duhovnoj vještini, koja nema nikakvu ambiciju da postane znastvena. Ipak, koliko se pokazuje, iznova i iznova, prilično je točna.

      Što uključuje činjenicu da sam mnogo puta naglašavao da se 2012. neće dogoditi ništa (za razliku od Stankova i očekivanog uzašašća koje je sada... što, odgođeno?) Također, jyotish kojeg prakticiram nije prognostički, pa mi na kraj pameti nije da tvrdim da će se "nešto raščistiti" ili dogoditi baš tada. Nasuprot tome, upozoravam i pozivam na određene djelatnosti koje imaju preventivnu snagu. Pa sad, hoće li ljudi to raditi ili neće...

      Dakle, u tom smislu tvrdim da se ništa neće raščistiti do kraja godine. Kriza i pogrešni potezi vladajućih mogu rezultirati velikim tragedijama. Vjerojatno bi se to moglo svesti pod učenje. Međutim, još su godine pred nama u kojima će se odvajati život od kukolja. To je spor proces jer će i kukolj i žito govoriti naizgled iste stvari.




      Izbriši
    4. O.K. Tražio sam informaciju, koju ste mi dali... nebitno je slažemo li se ili ne. Nekako sam u isto vrijeme čitao o razdvaju svjetova i kod Vas i kod njega, te je malo tko drugdje to spominjao, pa sam mislio da ste na istoj valnoj dužini, što očito niste.
      Želim puno uspjeha u dekonstrukciji iluzije i meditativnim preventivnim radnjama za ovo kritično razdoblje... Nadajmo se da psihopati na čelu SAD-a i satelita im neće povući poteze koje najavljuju, jer će globalna katastrofa biti neizbježna...

      Izbriši
  7. @Raul
    kad se spontano dogodi sinteza (ako se dogodi), do sad, suprotstavljenih dviju strana, znanosti i duhovnosti, gotovo neminovno je da će doći do ekspanzije nezamislivih novih otkrića u toj, kako kažeš, uravnoteženoj znanosti.....

    mislim da i tebi kao znanstveniku treba čestitati što si se odvažio zapaziti i priznati svrhovitu stranu duhovnosti. :-)

    OdgovoriIzbriši
  8. Da se nadovežen na sintezu... a i pomalo na ovu raspravu o kvazi-znastvenim teorijama koje se na nju pozivaju, a zapravo su stranputica.

    Dobre znanstvene teorije se oslanjaju na svoje prethodnike. Ne isključuju ih i ne pobijuaju. Nadograđuju se na njih. Einstein nije pobio Newtona svojom teorijom realtivnosti. Newton i dalje funkcionira na svakodnevnoj razini i koristimo ga u praktično svim tehnologijama. Einstainove jednadžbe u svakodnevici... hm, znam samo jedan primjer a to je satelitska navigacija - ne bi bilo dovoljno precizna da se ne uključi Einstein.

    Kvatna mehanika: zapravo nije u sukobu ni s Newtonom ni s Einstainom. Ona opisuju svoje područje (mirkoskopsko, jako malo).

    Kad će se trebati raditi nešto s kvarkovima ili drugim čudnim česticama, kvantna mehaniuka će biti zakon, čak i kad dođe do stvarne ujedinjene teorije.

    Na isti način treba gledati sintezu duhovnosti i znanosti: ništa neće biti pobijeno. Duhovni zakoni će funkcionirarti u praktičnom smislu onako kako funkcioniraju i sada. Isto se može reći i za znanost i tehnologiju.

    JEDINO područje koje će se promijeniti su NOVE TEHNOLOGIJE. Nešto što još do sada nismo imali. I to nbešto mora biti praktično, vidljivo i upotrebljivo. Tako i jedino tako ćemo znati da li se ta sinteza dogodila ili o njoj još uvijek samo pričamo.

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.