Moja stajališta su od samog početka ove sramote bila jasno istaknuta. Na žalost, moj utjecaj je malen. Ali, imam pravo predbaciti onima čije je posao bio da nešto učine i da spriječe nepotrebno rasipanje novca i energije. Sada govore da je šteta učinjena, a pasivno su stajali sa strane i gledali što se događa.
Neki od čitatelja mojeg bloga su meni zamjeri što se odmičem od "unutarnjih tema" i posvećujem pozornost ovim, navodno, vanjskima. Ne marim za to, jer je ta podjela umjetna.
Ovo je bio jedan od ključnih trenutaka u duhovnom razvoju Hrvatske. Takva previranja u svijesti jednog naroda ne mogu ostati nezamijećena onome čija je percepcija otvorena toj razini stvarnosti. Sve što se događa u kolektivnoj svijesti, utječe na duhovna iskustva, posebice ako su viša stanja svijesti utvrđena i predstavljaju svakodnevnu stvarnost.
To što se događa sada u Hrvatskoj, doslovce BOLI.
Boli na mjestima koje prosječan čovjek ne može ni zamisliti.
I teško da se uopće može izreći riječima. Jedino što mi preostaje je pozivati ljude na opće ljudske vrijednosti ljubavi, tolerancije i prihvaćanja.
To sam činio do sada, to ću raditi i ubuduće.
Razlozi za povezivanje vanjskih događaja i unutarnjih procesa razvoja, kako pojedinca, tako i cijelog društva su mnogobrojni. Svi smo u istom loncu, pa prevladavajući kaos i neznanje izravno utječe na osobni rast pojedinca.
Priča s referendumom ima izravan utjecaj na stvaranje novih ljubavnih odnosa o kojima sam mnogo pisao zadnjih godina, kako u knjigama, tako i na blogu. Malo detaljniju analizu referenduma i posljedica koji će on imati na ovo vrlo značajno i osjetljivo područje, možete pročitati na posebnim web stranicama "Novi ljubavni odnosi" pod naslovom "33,51 % slobode".
Drago mi je da ima ljudi, gradova i županija koji su ostali uz ljubav i toleranciju. Usprkos prevladavajućem mraku i sramotnoj mrlji na licu Hrvatske, sve čestitke nositeljima svjetla i ljubavi: ISTARSKOJ ŽUPANIJI, PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI, te posebice divnim gradovima PULI, RIJECI, ČAKOVCU i VARAŽDINU. Dok je vas, dok je ljudi koji shvaćaju što znači istinsko prihvaćanje različitosti, ima i nade.
Već trideset godina pišem o ljubavi, o tome što ona doista jest. Isto toliko vremena podučavam duhovna znanja, znanja o razvoju svijesti, ali i tome što znači primijeniti ih u svakodnevnom životu. I moram se suočiti s istinom: postigao sam mnogo, jer su me mnogi čuli, ali ni približno dovoljno. Oko mene je i dalje mrak. Prevladavaju ljudi koji će se za koji dan busati u prsa svojom navodnom dobrotom, a sada su ju tako glatko porekli.
Ima posla preko glave. Nema mi druge. Moram ga obaviti.
Dobra vijest je da imam točno 481 534 živa razloga za nadu da ljubav može pobjediti neznanje!
Hvala svima koji su to jasno i glasno rekli i koji se nisu skrivali iza prazne filozofije, licemjerja i relativiziranja bitnih problema.
Sad idemo dalje. Radim na jyotish analizi slijedeće godine – uskoro ću pisati o tome.
A sve ostalo - korak po korak. Iznova, ponovo i ponovo. Mnogima je potrebno objasniti što sve može ljubav i što znači kad ju stvarno nosite u srcu.
I mene ta brojka veseli premda je južno još uvijek tužno:)
OdgovoriIzbrišiTakođer osjećam razdvojenost. Sada je puno jasnije i puno stvarnije (to je isto, zar ne?) razdvajanje svjetova. Unatoč boli koju dijelim sa Adrianom i sa svima Vama koji tako osjećaju , sretan sam jer nisam sam.
OdgovoriIzbriši481 534 :)
Južno je tužno, ali su se hrvatski Winterfell (Varaždin) i The Wall (Čakovec) pokazali jako tolerantnima!
OdgovoriIzbrišiThe North stands strong!
"To što se događa sada u Hrvatskoj, doslovce BOLI."
Razumijem što želiš reći. I ja osjećam nešto. Neku bol koju ne bih mogao opisati kao fizičku. Negdje je iznutra.
Ponosna sam što je u tih 33,51% i moja mama, koja je sa svojih 78 ljeta potegnula do glasačkog mjesta zaokružiti „protiv“ :-)
OdgovoriIzbrišiTudi jaz razumem vašo bolečino. Res dobesedno boli. Pri nas je bilo enako. Bolelo je. Hkrati pa verjamem, da bo nekoč drugače. Da bodo ljudje nekoč imeli več zdravega razuma in bolj udprto srce ter se jih ne bo dalo tako zlahka zmanipulirati.
OdgovoriIzbrišiA barem se dobila neka slika kako stojimo s razmišljanjima u lijepoj našoj :/
OdgovoriIzbrišiAdriane, pozdravi iz Pule. U mraku svjetlo još više sja! (I da, boli na svim tim mjestima i nivoima, slažem se) Anika
OdgovoriIzbrišijoš jedan pozdrav iz pule. ima nas,sad se i vidi koji smo,maske su pale...tako je malo ljubavi u srcima onih koji su ZA. za što ? oni galame iz praznine svojih srca;mi to znamo i žao nam je,ali nećemo dozvoliti da nas uvuku u svoj mrak.
OdgovoriIzbrišiosjećam tu bol, neizbježna je.
OdgovoriIzbrišisamo to nije sve, osjetim i njih, koji su u mraku, žive u meni, koji su u strahu, znam točno kako im je i kako da ih ne razumijem?! za njih je to raspad sistema, oni se osjećaju kao da će i sami morati početi živjeti u takvom braku koji im je stran. pokušavam naći rješenje za taj dio mene, za njih, uplašene, koji se osjećaju kao da će ostati i bez toga što poznaju kao da nije dovoljno što slušaju kako se cijela država raspada, kriza, siromaštvo, sada se osjećaju kao da će morati živjeti na taj drugi način, osjećaju to kao napad na same sebe. i ja ne razumijem kako vi to ne razumijete. vrijeđanjem ne možete promijeniti strah u njima, možete samo pogoršati situaciju, počnu vas još gledati kao neprijatelje kao krivce za sveopće stanje. teško je utjecati na nečiju podsvijest... ljudi su izigrani sa svih strana, svaki dan dobivaju dokaze kako ih svi varaju, kako vodeće pozicije ne rade za njihovu dobrobit, oni traže mrvicu, za koju bi se mogli možda držati. za njih je ovo SMRT.
i ne samo to, nego se svi trgače ovdje za ono što je njima važno.
Razumijem jako dobro da ljudima upravlja strah. I to im treba reći, a također pokušati zaustaviti takvo djelovanje (jer ne možemo ni gledati kako iz straha vrše nasilje nad manjinom). Nakon toga, kad se nasilje zaustavi (a ovo u nedjelju je bilo nasilje nad barem 200.000 ljudi - pod pretpostavkom da je homoseksualaca samo 5%) možemo tražiti načine da se rješe drugi problemi. Kriza je plodno tlo za mnogo toga, ali opravdanja za ovakve stvari jednostavno nema - one su neizrecivo pogrešne.
IzbrišiNema zaobilaznog načina da se to kaže, a skrivanje istine će samo produžiti agoniju i vjerojatno dovesti do još sličnih strahom pokrenutih masovnih akcija.
Adriane,i sami znate da se nešto od ovoga što se događa, naprosto mora događati.U ovoj se zemlji stoljećima spava: propustili smo stvoriti državu zadovoljnih i sretnih ljudi,šutjeli smo kad su ubijali,krali i uništavali jednu po jednu ljepote i vrijednosti koje su se desetljećima stvarale i sada smo se konačno malo trgnuli i ? I ? Podjele su prevelike, a mi suočeni sa većinom : našim susjedima, kolegama,poznanicima,prolaznicima ZA, tupog pogleda čudimo se što nas je to snašlo: tiranija većine nad manjinom.Pojednostavljeno : u jednoumlju bila je tiranija većine ( komunista,radničke klase ) nad manjinom ( napredni intelektualci ),a sada imamo tiraniju Katolika i Hrvata,nad nekakvim hrvatima ( bitno je da su pošteni,naivni,moralni,ekološki i ljudski osviješteni i da ŠUTE ). A strahom pokrenute akcije već nam se valjaju i ometaju ionako zbunjujuću svakodnevnicu.Izazovno vrijeme,za svakog od nas,zar ne ? Maske padaju !
OdgovoriIzbrišimožda je u ovom trenutku potrebno malo suosjećanja za njih, grozne... oni jednostavno nisu sposobni za promjenu tako veliku u svojoj glavi. ona će doći, stvari su se pokrenule a sada je njima ljubav najpotrebnija. najgore što se može napraviti je mrziti ih, što je vjerujem teško. sada je onaj trenutak kada treba svoj unutarnji bijes pretvoriti u ljubav. jer ako ti to ne možeš sada za njih, oni nikada neće moći za tebe. suludo je očekivati empatiju od njih, ovo je ključni trenutak da ju ti imaš za njih, sada kada najmanje možeš. jer i njima je tako i kako onda očekuješ da oni mogu ono što ti ne možeš. to je kao kada od pasa i mačaka očekuju da se kontroliraju u nečemu u čem sami ne mogu...
OdgovoriIzbrišioni nemaju tu svijest da bi čuli. pogotovo ne napadom. onda se osjećaju ugroženo, u tom slučaju postaju još gori. u podsvijesti im je to ukoreno. a kako doći do toga da se to tamo promijeni?
OdgovoriIzbrišiTo je sve u redu, Anonimno. (Pretpostavka da ne treba imati suosjećanja - ili da se nema suosjećanja - za one koji djeluju iz straha, je samo pretpostavka, tvoj dojam.)
IzbrišiEvo primjer: vidiš kako netko napada staricu ili djete, tuče ju i pljačka. Tvoja reakcija će biti:
1. Stojiš sa strane, ništa ne činiš i govoriš kako treba suosjećati i razumjeti nasilnika, jer je on jadan u teškoj situaciji, drugi su krivi što je socijalno ugrožen i ne treba ga još optuživati za to što radi.
2. Spriječiš nasilnika u njegovim postupcija, zauzmeš jasan stav i nedvosmisleno kažeš NE - to se ne smije i ne može činiti. Nakon toga iz ljubavi i susojećanja pomažeš, educiraš i radiš sve da što je u tvojoj moći da pomogneš - svim ugroženima, a posebice onima koji djeluju iz straha i neznanja..
Ova dilema i nije neka dilema, zar ne?
Osim problema nasilnika, problem je i u umovima ljudi poput tebe, naizgled duhovnih i dobronamjernih, ali koji jednostavno ne vide na kojoj razini se stvari odvijaju i nemaju unutarnje snage da bi svoju LJUBAV i SUOSJEĆANJE proširili na sve. U nekim trenucima to znači zaustaviti nasilnikovu ruku; reći mu da radi krivo i da ako ikada misli to ispraviti mora se zaustaviti SADA, ODMAH, dok nije kasno.
Sve ostale stvari: kako ukloniti starh; kako obrazovati ljudi i kako učiniti da čuju i osjete ljubav i prihvaćđanje za sve, idu nakon toga. Jek kad nasilnik udara, povređuje i tlači, kukavice stoje sa strane i mudruju. Ljubav djeluje.
dok nije kasno. za što? a što onda ne poduzmeš neke veće korake nego se tu raspravljaš? da znam koji su ispravni, možda bi djelovanje se pokrenulo. no nisam još tu, ne znam kako
OdgovoriIzbrišiZato što kažeš da ne znaš, objašnjavam (ne samo tebi nego i svima koji su nesigurni) koji koraci su potrebni u datoj situaciji. Činim što mogu na svim razinama koje su mi dostupne. Govorim, pišem, tumačim. Također djelujem na unutarnjim razinama (vidi primjerice jyotish analizu 2013, Šani-Rahu upaju na jesen i ostale aktivnosti...).
IzbrišiReferendum je bio test na kojem smo pali: deklarirali smo se kao nazadni, dalje spustili image koji Hrvatska ima u svijetru, napravili financijsku štetu mnogo veću od 50 miljuna kuna (pitanje je samo vremena kad će Gay zajednice Europe proglasiti Hrvatsku nepoželjnom destinacijom i uzeti nam destak posto proihoda od turizma). Investicije u zemlju koja Ustavom ograničava slobode? Nemojte se šaliti. I što je najvažnije, i najviše boli, obespravili smo barem 200 tisuća ljudskih stvorenja.
Sada je ispravno napraviti apsolutno sve što je moguće da se podrži zakon o životnom partnerstvu. Time ćemo barem malo ublažiti sramotu i načinjenu štetu..
Dakle, sad znaš kako: umijesto lažnog susjećanja za nasilnike i raspravljanja sa mnom, aktivno sudjeluj u širenju informacija o potrebi priznavanja prava istospolnim zajednicama na živtono partnerstvo koje je pravno, legalno i u očima društva izjednačeno s brand oznakom "brak" rezerviranom za jednog muškarca i jednu ženu.
Imaš svoj blog? Svoj FB ili profile na drugim društvenim mrežama. Pišti o tome. Izjasni se.
Sad je recimo kasno mijenjati referendumski rezultat. Razlog i odgovornost leži na onima koji su se držali po strani i pričali o "različitim mišljenjima"previđajući da se radi o nečemu što je izvan mišljenja: pravima drugih ljudi.
Ako propustimo mogućnost podrške zakonu o životnom partnerstvu, bit će kasno i za to,
I tako, korak po korak, kasno za jedno, kasno za drugo, i odosmo u provaliju.
Nije vrijeme za oklijevanje. Vrijeme je jasno ukazivanje na nasilje i nepravdu. Jedino s tog mjesta možemo ispraviti pogrešne ideje u umovoma, kako izleda, većine građana Hrvatske
Ima 481534 razloga za nadu, ali samo ako ti razlozi postanu aktivniji naspram onih koji ne razumiju, koji su zavedeni, prevareni i izmanupulirani. Jer ako šute, doći će novi referendum nova manipulacija i proći će s istim rezultatom-. A tad će biti kasno i za to.