02. 08. 2013.

Kritična točka 2013.

Intervju za slovenski magazin 7dni.


7dni: U jyotish analizi objavljenoj uoči početka godine, 2013. ste nazvali "godinom dekonstrukcije". Da li se to doista događa?

U to nema nikakve sumnje: svijet je u razdoblju dekonstrukcije.


7dni: Ima li nekih konkretnih primjera?

Zbog površnog pristupa astrologiji koji i dalje prevladava, traže se izraziti dokazi i senzacije. Međutim, najbolji "dokaz" dekonstrukcije je u umovima ljudi. Razgovarajte s nekoliko prosječnih ljudi ili jednostavno pogledajte u svoje vlastito srce: koliko nade i povjerenja u budućnost ćete pronaći? Svakome je jasno da je svijet u završnoj fazi jedne epohe, a malo tko vidi mogućnost početka nove, mada je ona već tu. To je zato jer je "smeća" previše. Najprije se moramo njega osloboditi, a tek onda ćemo moći vidjeti što dalje.

Posljedice takvog mentalno-duhovnog stanja najbolje se vide u privatnom životu običnih ljudi, a tek onda na globalnim događajima. Međutim, i toga je do sada bilo dovoljno. Sjevrena Koreja je dosta dugo zveckala oružjem; Sirija je u plamenu cijelo vrijeme; Turska vrije, Egipat se ne smiruje... Europa ekonomski posustaje, na površinu dolaze informacije o tome što se zapravao u svijetu čini (skriveni bankovni računi utjecajnih ljudi, Snowden)... Malo pomalo, stari sustavi će se morati dekonstruirati. To je proces kojeg sad više nitko ne može zaustaviti.


7dni: Što će se događati u devetom mjesecu, koji bi prema tome trebao imati negativan predznak (posebice 11. do 22.09.)? Napisali ste: "snaga snažnih i neizdrživ pritisak potlačenih". Da li se sada točnije zna što bi to moglo biti?


Ne može se znati točno što će to biti. Predikcije tog tipa su besmislene i zapravo nemoguće. Poput kvantne mehanike koja na svojoj razini govori o vjerojatnostima, tako i jyotish u svom području barata upravo time: vjerojatnostima da će se nešto dogoditi. Zadnji put kad je situacija bila slična ovoj dogodio se 9/11 i srušeni su tornjevi blizanci u New Yorku.

Moguće je međutim - a tome se zapravo nadam - da ćemo ipak izbjeći vidljive posljedice te napetosti.


7dni: Spominjali ste 18.09., kad bi trebalo posebice činiti dobro. Kako da se pripremimo za taj dan?

Kad govorimo o kolektivnim događajima, pojedinci često imaju osjećaj da su nemoćni. Međutim, ne smijemo zaboraviti da smo svi dio iste cjeline i da, svatko na svoj način, pridonosimo općem stanju. Svaka naša misao i osjećaj koji rezultiraju određenim ponašanjem, stvaraju određeni utjecaj u "kolektivnoj svijesti". Na tome se zasniva savjet da u potencijalno kriznim vremenima pokušamo biti što je moguće bolji ljudi, mirniji, sretnij. Od 11. do 22. Septembra trebalo bi se ponašati kao da je produženi i malo uranjeni Božić! Kad bi svi, ili barem većina, tako napravili, opasnost od drastičnih negativnih događaja bi se smanjila na zanemarivu vrijednost. Međutim, pitanje je koliko ljudi će ovu poruku čuti i još je veće pitanje koliko njih će po tome postupiti.

Zbog toga se pouzdajem u manje brojeve. Oni malobrojni, na položajima autoriteta i moći, morali bi posebno paziti kakve odluke donose u tom razdoblju. Pozivam ih na razum i strpljivost.

S druge strane, 14.09. planiram okupiti stotinjak ljudi koji su "stručni" u metodama stvaranja "vibracije mira" i na taj način znatno umanjiti negativne tendencije tog razdoblja. Pridružiti nam se mogu svi ljudi dobre volje. Uvjet je znanje o tome kako se prakticiraju posebne tehnike "vibracije mira". Njih nije teško naučiti, ali je potrebno izdvojiti određeno vrijeme i sudjelovati u tim aktivnostima. Ta "vibracija mira" bit će naš doprinos smanjenju opasnosti.

Bilo bi dobro da svatko učini što može - jedino tako možemo biti sigurni da smo iskoristili sve mogućnosti koje su nam date.


7dni: Kraj 2013. godine će biti božićno optimističan ili barem bolji?

Sve ovisi o tome kako će proći deveti mjesec. Tijekom tog mjeseca sije se sjeme budućnosti. Ukoliko sve prođe dobro, onda možemo gledati s više optimizma na daljnji rasplet događaja.


7dni: Kažite, u svjetlu onoga kako vidite konstelaciju planeta i onoga što se događa oko nas, jeste li optimist ili pesimist?

Uvijek sam optimist, neovisno od planeta i neovisno od bilo čega! Nije baš pametno biti pesismist, s obzirom da veliki dio svoje stvarnosti stvaramo mi sami, vlastitim mislima. Biti optimist je preventivna mjera za dobru budućnost!


7dni: Mnogi upozoravaju na pohlepu i bezobzirnost bogatih koji će još jače pritisnuti niže slojeve i tako im oduzeli snagu i volju. Da li je to glavni problem?

To je samo posljedica sustava kojeg smo stvorili, a koji sada "stvara" i oblikuje nas i našu djecu.


7dni: Koji je onda glavni problem čovječanstva danas?

Ne postoji jedan problem koji bismo mogli nazvati glavnim. Radi se o složenoj strukturi koja izvire iz naše civilizacijske priče; iz društvenog uvjetovanja kojim smo odredili svoju stvarnost. Svi problemi današnjice samo su posljedica toga. Ta "civilizacijska priča" uključuje ideje poput "preživljavanja najsposobnijih", hijerarhijsku strukturu društva, dominantnost i posebno pravo čovjeka da određuje sudbinu svemu ostalom, itd.

Recimo, ovo zadnje se ogleda u "zapovjedi" (ne samo religijskoj, već i naizgled psihološkoj, naizgled prirodnoj) o nezaustavljivom razmnožavanju ljudske vrste. Jasno je da isticanje problema broja ljudi na planetu Zemlji ne zvuči aktualno u zemljama poput Slovenije ili Hrvatske (odnosno u svim zemljama takozvanog "razvijenog svijeta") gdje gotovo da imamo demografski minus, ali moramo konačno dići glavu i pogledati malo dalje. Ako vam je trebalo 10 minuta da ovo pročitate, za to vrijeme se populacija ljudi na planetu povećala za 1500 jedinki. To je manji gradić nastao za 10 minuta. Tijekom jednog dana broj ljudi na planetu se poveća za 200 tisuća. Deset dana i gotovo jedna cijela nova Slovenija obitava na planetu Zemlji!

A to znači novi resursi, hrana, energija, iskorištavanje polja, šuma, mora, životinja... I svatko od tih novih 2 milijuna ljudi koji su nastali u deset dana želi dobar život, udobnost, novac, dom i... budućnost za svoju djecu koje će biti još više.

Neki govore o pravednijoj raspodjeli. Drugi tvrde da planet može izdržati i 100 miljardi ljudi uz drugačiji uzgoj hrane i prehranu. Naravno, takve promjene su idealističke i vjerojatno će, čak i kad bi se mogle provesti, stići prekasno. I sve to zato jer nismo sposobni pogledati u oči činjenici da se razmnožavamo poput virusa.

Ovo je samo primjer velikih i mnogima teških promjena u razmišljanju koju su potrebne ako se želimo spasiti. Točnije, ako želimo preživjeti.


7dni: Tko može ovaj svijet vratiti na pravi put?

"Tko" nije pitanje koje je primjenjivo na ovu situaciju. Ili ćemo se pokrenuti svi, odnosno barem većina, ili će se patnja nastavljati i povećavati.


7dni: Da li se ljudi trebaju oduprijeti postojećoj situaciji ili samo čekati rasplet?

Bez razmišljanja: NE TREBA ČEKATI. Treba se oduprijeti gluposti na svakom koraku i u svakoj situaciji. Treba uprijeti prstom na pogreške i podići glas na svaku ludost koju ljudi čine. Ali, isto tako, tu se ne treba zaustaviti. Promjena koju želimo vidjeti u svijetu dogodit će se jedino onda kad se mi sami promijenimo.


7dni: Čovjeku iz duhovne sfere je vjerojatno teško reći da netko udari ili napadne nekog drugog. Da li uistinu uvijek moramo biti miroljubivi?

Ako je tako, čini mi se da ne pripadam toj "duhovnoj sferi"! :-) "Udariti" ili "biti miroljubiv" su djelatnosti koje jednako tako mogu biti dobre kao i loše; zavisi što daje rezultat. I što se želi postići. Sada je vrijeme za akciju.

Pitanje je, međutim, kakvu. Ono što se događa u svijetu u smislu bunta protiv postojećeg sustava je dobro, ali bez razumijevanja bitnih promjena koje se zahtijevaju, pretvorit će se u bumerang. Što mislite koliko vlada može Egipat promijeniti, a da stvari ostanu iste? Koliko političara može osuditi Hrvatska, Slovenija ili Europa, pa da stvari i dalje budu točno takve kakve su bile? Promjene za koje se bore ljudi na ulici, uglavnom su besmislene. Svatko želi za sebe ono što nema, ali U OKVIRU postojećeg društva i paradigme. Da se bilo gdje odvija borba za stvarnu promjenu paradigme ili da se netko bori za povećanje svojih sposobnosti; za veću pamet i više mudrosti, odmah bi im se pridružio. Ovako, vidim samo nastavak besmisla i lažnih nada. Potrebna je promjena paradigme, a onda će promjene sustava doći same po sebi.


7dni: Daljnje analize vjerojatno još niste radili, ali ipak, kakva bi mogla biti 2014. godina? Opet godina borbe za pravdu i istinu, borba malih protiv velikih, ili će biti više harmonije u društvu?

Točno je, nisam gledao. To je zato što dugoročne analize te vrste nužno ne uzimaju u obzir ono što su ljudi napravili u datom razdoblju. A od toga ovisi način na koji se tumače tendencije budućih razdoblja. Znači, čekamo kraj godine, pa da zavirimo u sljedeću... :-)


7dni: Kako da se ljudi sada ponašaju? Da li je dovoljno da mislimo pozitivno ili je to premalo?

Svatko neka napravi najbolje što može. Deveti mjesec je ključan, tada treba biti najviše pozitivan. A za ostalo: promjena, promjena, promjena.... Potrebno je preispitati sve postavke na kojima zasnivamo svoj život. Ako to učinite stvarno iskreno, vidjet ćete da je većina toga što radimo uglavnom besmisleno, lažno i nepotrebno. Kad jednom to shvatimo, promjena je neizbježna i spontana. Međutim, bit će potrebno mnogo hrabrosti za takvo preispitivanje.

4 komentara:

  1. Želim čim više pozitivnih misli, riječi i djela,makar i onih najmanjih, čim manje ljutnje, zavisti, pohlepe i mržnje, više međusobnog razumijevanja, tolerancije i ljubavi,oprost i promjena..

    OdgovoriIzbriši
  2. Adrian, kao i obično, mudro i pametno govori. Ipak, iz svega se da isčitati da ni on nema pojma što u konkretnoj situaciji napraviti. Da i mene netko pita isto, ni ja ne bih znao odgovoriti. Mislim da to uopće nije sramota priznati. Zašto je izlaz iz ove situacije u kojoj se svi nalazimo nemoguća misija? Zato jer se svi sukobi, previranja i borbe u današnjem svijetu odvijaju unutar istog globalnog svjetonazora. Kad u tim borbama podržavamo pravedne, progresivne itd. mi onda činimo pravu stvar, pravednu stvar, postupamo u skladu sa vlastitom savješću. S druge strane, nakon tih previranja (bez obzira na ishod) globalni svjetonazor se samo dodatno učvršćuje, cementira, a on je uzrok svega zla što nas okružuje. I kako onda uopće djelovati? Uzmite primjer prirasta stanovništva koji se dosta spominje u tekstu. Malo ljudi je danas svjesno da ako želite viškom hrane (koji se danas proizvodi u svijetu) nahraniti gladne u svijetu, da samo činite dvostruko-negativni kontraefekt. Globalna paradigma je ta koja svakim viškom hrane uvijek stvara nova ljudska tjelesa, a ne hrani gladna usta. Ako dakle na taj način želite nahraniti gladne samo ćete a)dodatno povećati prirast satnovništva i b)povećati još više i broj gladnih. Ali kako zamjeriti dobronamjernim ljudima da na taj način pokušavaju pomoći, kad vide da miljuni skapavaju od gladi? Možda bi odgovor trebali potražiti u duhovnom svijetu, i zapitati ih što je to što i dalje tjera miljune duša da se reinkarniraju kod nas, usprkos svom kaosu i ludilu što vladaju ovdje. Bojkot duša u tom smislu sasvim sigurno bi imao utjecaja na globalni prirast stanovništva na Zemlji (a indirektno i na gl. paradigmu), jer te dvije stvari itekako moraju biti uzročno-posljedično povezane. Iz nekog razloga, to se ipak ne događa.Čuo sam za "objašnjenje" da se u današnje vrijeme duše vole reinkarnirati kod nas jer se danas može "brzo" odraditi dobar dio karme. Možda je to i točno, ali danas se vrlo brzo stvara i nova karma (uglavnom loša). Pogled na današnju mlađu generaciju samo potvrđuje ovo. Mogu zaključiti da se danas na Zemlji reinkarnira sve veći broj manje razvijenih diša, i taj trend će se zasigurno nastaviti i u budućnosti. Izgleda da je i duhovni svijet digao ruke od nas, ostavljajući nas da živimo tegoban život u znoju lica svog (kako smo, na kraju krajeva, i sami odabrali).

    OdgovoriIzbriši
  3. Stvar je puno jednostavnija nego što izgleda ili je pokušavamo dokučiti....uvijek je sve isto kroz povijest i zapravo se ništa ne mijenja, uvijek je bilo ratova i mirenja, naprednih mislioca i ratnih huškača, epidemija i iscjelitelja....i naši su stari za nas mislili da smo grozna generacija....Adrian je sve to samo lijepo upakirao, pa što bude bit će !?!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Vlatko: Pa, zapravo... nije baš tako. :-)

      Kažeš: "uvijek je sve isto kroz povijest i zapravo se ništa ne mijenja". Zvuči kao da je stvarno tako, ali samo zato jer nam je perspektiva ograničena. Samo pet tisuća godina unatrag i ratova više nema (ali ima ljudi, ima i civilizacija). I eto upitnika na "uvijek je sve isto kroz povijest". Možda bi bolje odgovaralo - "uvijek je sve isto od kad je naše civilizacije".

      Ali, čak i ako se dvoumimo oko prošlosti, nad budućnošću visi veliki upitnik. Misliti da će uvijek biti onih koji će raditi ovo ili ono, dobro ili loše, prilično je arogatno. Uvijek je dugo vrijeme. Možemo li mi preživjeti još dvadesetak godina, a kamoli taj UVIJEK?

      "Što bude bit će" također je naizgled mudra postavka i u nekim drugim prigodama sasvim prihvatljiva. Međutim, ne u ovoj.

      Naime, "što bude, bit će" opravdano slijedi tek nakon što smo učinili SVE što smo mogli! Rezultat naših djelatnosti tada možemo s mirom prepustiti... ajmo reći... toku stvari. "Što bude, bit će" izrečeno i slijeđeno prije iscrpljivanja svih mogućnosti djelovanja, nije samo neopravdano nego i vrlo nerazumno.

      Izbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.