I tada se događa: Adrian nestaje! Ne postoji više. Ono što ostaje - taj koji je na moru i pleše s vjetrom, igra se, trči i umire - on je uvijek bio i uvijek će biti tamo, u trenutku vječnosti.
18. 10. 2011.
Trenutak vječnosti
Zatim vidim njezin bijeli osmijeh u daljini. Poput zida se obrušava na mene. U tom je trenutku presnažna da bih uopće i pomislio na podizanje jedra. Čekam na njenu milost. Molim za nju, ali se ne žalim! Uskoro postaje nježnija, a ipak me razbacuje i trese poput divljeg konja, strastveno, ludo, sasvim izvan pameti...
I tada se događa: Adrian nestaje! Ne postoji više. Ono što ostaje - taj koji je na moru i pleše s vjetrom, igra se, trči i umire - on je uvijek bio i uvijek će biti tamo, u trenutku vječnosti.
I tada se događa: Adrian nestaje! Ne postoji više. Ono što ostaje - taj koji je na moru i pleše s vjetrom, igra se, trči i umire - on je uvijek bio i uvijek će biti tamo, u trenutku vječnosti.
2 komentara:
Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
To je to. Pogneš glavu ponizno...ali se smiješ... :)))
OdgovoriIzbrišiDaaaa.... :-)))
OdgovoriIzbriši