20. 10. 2011.

Svaki trenutak je sjeme tvoje nove budućnosti

Svaki trenutak je sjeme tvoje nove budućnosti. Biraj pažljivo i sadi s ljubavlju.

Trenuci, oni značajni i nepovratni, prolijeću sve brže i brže. Jedan za drugim, u ubrzanom ritmu, ispred svakog od nas otvarat će se prolazi u drugačiji svijet. Cijeli svemiri beskrajnih mogućnosti sadžani su u samo jednoj odluci: od sada ću drugačije!

Ali, kako se bliži vrijeme preokreta –najznačajnije vrijeme u dosadašnjoj povijesti čovječanstva – bit će ih sve teže razdvojiti od pozadinske buke, a kamoli zaustaviti se i o njima razmisliti. Tijekom slijedećih mjeseci, možda godinu, dvije, oni će se pretvoriti u osjećaj nezaustavljivog kretanja, zastrašujući vrtlog izbora čije posljedice ne poznajemo.

Tanka je crta između otvorenih vratiju i slobodnog prolaza u drugi svemir naspram zbunjene neodlučnosti lutke na koncu koja misli da bira. Svjetovi se pripremaju za novu budućnost, vrijeme mijenja svoj značaj, a sama struktura stvarnosti pokazuje znakove promjene.

Bilo je vrijeme, desetak, petnaestak godina unatrag, kada smo mogli čekati, misleći da smo neupleteni. Ili smo se mogli pripremati, polako gradeći svoju spremnost za promjenu. To je vrijeme prošlo. Ili smo spremni, ili nismo. Odluke koje donosimo sada imaju težinu cijele jedne povijesti; težinu tisuća utjelovljenja u jednom ili drugom svemiru.

Volio bih upozoriti svakog, ali moj glas u potpunosti ne dopire čak ni do svih koji prividno slušaju. Zovem, a odgovaraju mi djeca koja maštaju o novom životu, a ne mogu na jedan dan napustiti grad u kojem žive. Pišem, a reagiraju spavači koji sanjaju važnost svojih poslova, kuća ili novca. Ili pak planiraju sretnu budućnost sasvim po mjeri njihove sposobnosti shvaćanja i prihvaćanja, ni ne znajući da su granice tih sposobnosti odredili činitelji kojima to oni sami nikad ne bi dopustili. Samo da ih se pitalo.

A sada će ih se pitati. I o životu i ljubavi, o sreći i bogatstvu, o dobroti, o onome što su učinili i o onome što nisu; o svemu. I svaki odgovor će biti korak dalje u novu budućnost; u novi svemir izabran točno po mjeri potrebe. Samo, kako će odgovoriti onaj koji čak ni pitanje ne čuje?

Neka. Stvari su takve kakve jesu. Tuga je oduvijek bila dio života, svi to znaju, a ipak gotovo uvijek dođe iz neočekivanog smjera.

Vrijeme je – sada. Zapamti, odluke donešene iz straha odvest će te u svijet u kojem ne želiš biti. Svaki trenutak sjeme je tvoje nove budućnosti. A trenuci će se kretati ubrzano. Biraj pažljivo i sadi s ljubavlju.

Broj komentara: 6:

  1. Osjećam vihor, odnosi bez povratka.

    OdgovoriIzbriši
  2. Točno to, svi smo se uljulali u svakodnevne probleme pa iz dobroga vadimo samo ono šta mislimo da nam treba, ne uzimamo ga u cijelosti jer se možda i te promjene na bolje bojimo, zadojenost strahom nečim čime nas hrane već stoljećima, a da imamo vjere koliko i zrno gorušice di bi nam bia kraj....

    OdgovoriIzbriši
  3. tužna sam, osjećam se prevareno...i ne znam želim li živjeti ili ne...

    OdgovoriIzbriši
  4. Događa se često da bolje odlučujem kad sam stješnjena s vremenom, tj. kad nemam vremena za mozganje. Tada postupam iskreno i bez kalkuliranja, slušajući svoje srce koje uvijek točno kaže što je u tom trenutku bitno i ispravno. Srce nikada ne želi birati strah... ali mozak... on voli šarenilo i mnogostranost, on voli kombinacije ovoga i onoga... mozak traži, gleda, pokušava, kombinira... traži idealno, a tada već skreće s puta ideala, s puta prirode i jednostavnosti... jer u mnoštvu kombinacija, ne zna odlučiti, a kad ne zna, ili, pak, ne može, ne želi, ili ''nema vremena'', u srcu se pojavi ''brisan prostor'', rupetina, u koju se ušulja strah... srce čeka... čekajući stoji i boji se... ne zna kako da reagira jer sluša naredbe mozga... a mozak mozga, i tako, potkradajući našu sigurnost i vjeru, s mnoštvom kombinacija, krade sadašnji trenutak srca, s njim samopouzdanje i samopoštovanje...
    I na kraju, misli koje misle da su pametnije od srčanog sadašnjeg trenutka, postanu i ne htijući otrov...

    OdgovoriIzbriši
  5. Hvala! Svatko dobije lekciju koju najviše treba, i pročita baš ono, određenog dana, kad to zatreba ... Hvala! Ima nas koji čujemo, ipak. - Topli pozdrav - Irina Kavi

    OdgovoriIzbriši
  6. ne znam, a da je drugacije, drugacije je ... ne znam od cega da pocnem...
    i mozda sam tuzna...i osecam se mozda prevareno, al sta sad?

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.