23. 07. 2014.

U svijetu, ali ne od njega

Prethodni članak: IZVAN SNA

Photo by Dave Fitch
Čitajući prethodne članke, možda ste pomislili da vas odgovaram od dekonstrukcije iluzije i njenog mogućeg završetka u prosvjetljenju.

Zapravo, samo vas upozoravam. Nešto tako drastično i konačno kao što je dekonstrukcija iluzije, ne može početi s novim pričama i poticanjem nade u "bolje od ovog sada". Jednostavno vam pokušavam prenijeti istinu o tome da penjanje na vrh planine nije nužno na popisu korisnih vještina te da izlazak iz sna ne može biti shvaćen umom kojeg ste oblikovali sanjajući.

Ako ste spremni za dekonstrukciju, onda nema ničega što bih mogao napisati, reći ili učiniti, a što će vas od toga odgovoriti. Poput fanatičnog alpiniste, vi ćete se popeti na taj vrh, usprkos svemu. Čak i usprkos sebi samome.

Ali, uvijek ima onih koji izlazak iz kino dvorane u kojoj se neprestano projiciraju filmovi samo za nas, poistovjećuju s nekim boljim i ljepšim filmovima. Ako njih želite, ostanite unutra, sjedite i gledajte, trudite se i radite na poboljšanju mjesta na kojem ste se našli. Bolji filmovi mogući su samo ovdje. Ako iziđete, filmova više nema.

Također, nema nikakvog jamstva da će vam se "ono vani" svidjeti više od vašeg sadašnjeg sna. Štoviše, postoje mnogobrojne indikacije da neće.

A jednom kad iziđete, povratka više nema. To jest, možete vi i dalje sjediti u kino dvorani (i hoćete, jer ono vani nije mjesto na kojem bi se uopće i mogli zadržavati), ali vas filmovi više nikada – zapamtite ovo: NIKADA VIŠE – neće uvući u sebe. Bit ćete u svijetu, ali ne od njega.

Jeste li, gledajući dječju bezazlenost u vjerovanju u bajke, ikada zažalili što vi više za to niste sposobni? Jeste li ikada poželjeli ponovno osjetiti silno uzbuđenje zbog dolaska Djeda Mraza i poklona koje će vam donijeti, umjesto da vam misli zaokupljaju problemi svakodnevice s kojom ste suočeni? Ako jeste, onda možete otprilike naslutiti jedan mali djelić onoga što osjeća probuđeni među ljudima koji i dalje sanjaju i vjeruju da je njihov san stvaran.

Dekonstrukcija iluzije nije za duhovne početnike. Ona nije eksperiment kojeg ćete napraviti da vidite kako ćete se osjećati. Posebice nije za one koji traže olakšanje od briga, problema, bolesti ili nemira. Neće vam dati nikakvo egzotično iskustvo, niti vam promijeniti stanje svijesti.

Radi se jednostavno o tome da je vrh te planine tamo i da vam ne da mira. Možete se vi još par godina ili desetljeća motati u njenom podnožju, ali duboko u sebi znate da ćete se na kraju popeti na nju.

Što se mene tiče, dužan sam vam prenijeti ova upozorenja. Za razliku od drugih praktičnih programa kojima se inače bavim, a koji su korisni i preporučljivi svakome, ovo je izlazak na drugu stranu. Sve što poznajete s ove strane, bit će izgubljeno – poput sna nakon buđenja, bilo lijepog, bilo ružnog.

Ako nastavite putem na koji vam sada ukazujem, tih će upozorenja biti još, sve do samog procesa dekonstrukcije iluzije. Kao što sam napisao, oni koji su spremni, neće osjetiti veliku neugodu zbog toga. To su ljudi koji su istražili sve, ili gotovo sve, što se može istražiti u ovom svijetu, i ne preostaje im ništa drugo nego – izaći van, probuditi se.

Za sada, međutim, prestajem s upozorenjima. U člancima koji slijede pokušat ću detaljnije opisati narav procesa dekonstrukcije iluzije.

***

Sljedeći nastavak: TEHNIKE I AMORTIZERI ZA SMANJENJE MNUKA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

Broj komentara: 35:

  1. Naravno,i sam Isus je rekao :budite u svijetu,ali ne od svijeta.Drugo je kako su krscani to interpretirali.U svakom slucaju nije lagano uopce ne prijanjati uz manifestirani svijet bilo unutarnji bilo vanjski.Pretpostavljam da unatoc tome da znamo da zivimo u iluziji ne mozemo to potpuno osjetiti tj.trajno dozivjet tu istinu dok god postoje makar i manje karmicke vezanosti ili se mozda varam?Da li je potpuni izlazak nevezan uz to i moze se dogoditi svaknme,u bilo kojoj fazi tzv.duhovnog razvoja?je li i duhovni razvoj samo koncept?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Duhovni razvoj je - razvoj određenog dijela života. :-) Poput rasta trave, vježbanja mišića, pristojnog ponašanja, vještine pletenja šalova ili nečeg drugog. Kao takav, nema nikakve veze s prosvjetljenjem.

      Izbriši
    2. Pa,to zvuci dosta logicno,to da nema veze jedno s drugim,al po drugoj strani,ne govore li sva ucenja da je prosvjetljenje vrhunac duhovnog razvoja jer nakon toga dusa nema vise potrebu utjelovit se u ljudskom obliku?kak onda to objasnjavate?

      Izbriši
    3. Buđenje je kraj spavanja, a ne njegov vrhunac.

      Izbriši
    4. Znaci,po tome i sasvim neuka,u bilo kom pogledu ili nezrela osoba moze biti probudjena?

      Izbriši
    5. Ništa iz ovoga svijeta ne ograničava niti ne potiče prosvjetljenje.

      Neukost posebice nije problem.

      Nezrelost, hm... Tu je problem s riječima. Nezrelost bi se mogla shvatiti kao "vrlo duboki san", ili kao "čvrsti zagrljaj iluzije", ili kao "intenzivna Maya". U tom slučaju, da. Ali, bilo kakva procjena zrelosti ili nezrelosti na osnovu uobičajenih parametara ponašanja nije presudna za prosvjetljenje.

      Izbriši
  2. Dora me preduhitrila sa komentarom. No, kad sam vec ovdje, evo citata kojeg sam zelio podijeliti:

    Believers in Jesus Christ are simply in the world - physically present - but not of it, not part of its values
    (John 17:14-15)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Beleivers-i su potpuno od ovoga svijeta! Uvjerenje je Mayin "modus operandi" - u njemu nastaje, u njemu živi i, ako se situacija ne promijeni, u njemu nikada ne umire.

      Izbriši
    2. Kao i obično (a toga sam vjerojatno samo ja svjestan), krivo sam se izrazio, tj. nisam napisao ono što sam u datom trenutku osjećao/mislio. Naravno da su "Believers-i" (iz gornjeg konteksta) putpuno u ovom svijetu, ali imajmo na umu nacin kako se prenosilo znanje koje nam je želio prenijeti Isus Krist. Jasno je da su se radile cenzure i odredjene preinake i da je velik dio pravog znanja izgubljen u tom procesu. Ipak... u svemu tome ima određenih naznaka - iliti "čitaj između redova".
      Ili... možda sam ja samo usamljeni slučaj koji u svemu tome prepoznaje "nešto" tj. određenu poveznicu. "Believers-i" iz gornjeg konteksta, po mojem su mišljenju oni koji slijede Isusa Krista, ali ne način kako to današnja crkva opisuje i/ili želi. Već na način - da su prošli isti proces, tj. došli do krajnjeg cilja.

      Izbriši
    3. Pa, osim ako nema nekog skrivenog značenja u riječima "vjernik" ili "sljedbenik", teško je zamisliti kakva bi to poveznica mogla biti s prosvjetljenjem. Na stranu razlike između crkve kao institucije i izvornog učenja, "onaj koji vjeruje" je po definiciji usred snažnog Mayinog zagrljaja..

      Izbriši
    4. Yep. To mi je jasno ("onaj koji vjeruje" je po definiciji usred snažnog Mayinog zagrljaja). Koliko sam ja do sada shvatio - poanta je da se "ocistimo" od svega (od svih dosadasnjih uvjerenja i vjerovanja), pa cak i onoga sto ovog trena nismo ni svjesni da vjerujemo ;) i da samo budemo... to sto jesmo. Ovdje i sada. Ustvari, vjerojatno je potrebno maknuti i ovo uvjerenje koje sam upravo napisao :) (da je barem to jedno od "težih" uvjerenja... siguran sam da ce biti velike muke u svom tom metežu).
      Naizgled vrlo jednostavna stvar, ispada totalno nemoguca (barem nama, s "ove strane").

      Izbriši
  3. ......čitajući ovaj tekst gore, hm, što reći na početku mog duhovnog puta??, pa pomalo me strah, što je znak da sam zaista na početku, da nisam spremna....da nemam pojma što je to dekonstrukcija i da je Maya zakon....ha,ha. Pa ja sam samo čovjek koji pokušava nešto razumijeti...možda jednog dana?! U svakom slučaju Adriane radite jako dobar. Zašto? Pa većina ljudi tapka u mraku, a vi držite svjetlo u ruci....pokazujete nam put...da li smo spremni slijediti vas to je veliko pitanje? Ja još uvijek ne, ali ta spoznaja da vi imate svjetlo u ruci je OK. Hvala!

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja vec preko 15 godina pratim vas/tvoj rad. Bilo je vremena kad sam gutala sve knjige, bilo je vremena kad mi je vjerovanje i citanje pomagalo da prebrodim puno toga, bilo je i vrijeme kad sam dobila konkretnu pomoc, ali nikad nisam bila pravi vjernik. Danas jos manje nego prije. Ljudi sa starenjem postaju sve veci vjernici a ja sa starenjem sve veci nevjernik. Vjerujem da nekakova sila mora upravljat svim ovim oko nas i to je sve. Mozda me je jednostavno streh povjerovat u nesto vise, ali ponekad ipak mislim da je to razum. No kako kaze Neca vjerovatno nisam spremnam ali neka vas/te ovdije rado cu procitat sve sto bude pisalo. Mora da ipak nesto ima kad se stalno i stalno vracam na ove stranice.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zahvaljujuem na dugogodišnjoj pažnji!

      U ovom trenutku vam ukazujem na izlaz iz sna ili iluzije. Za to ne samo da nije potrebno vjerovati, već je potrebno dekonstruirati sva vjerovanja od kojih je sačinjena iluzija. To nije jednostavno. Slično je pokušaju da podignemo sami sebe u zrak povlačeći vezice na cipelama. Nekim čudom to se na kraju ipak dogodi, ali, naravno, ne zato jer smo mi vukli i navlačili vezice! :-)

      Što se tiče ostalih duhovnih znanja, ona su uvijek zasnovana na nekoj premisi, nekom vjerovanju. To je način na koji živimo (drugog nema). Govoreći o tome (u nekim drugim prigodama) pokušavam biti praktičan i smanjiti količinu konstruirane stvarnosti koja će na kraju biti opterećujuća za onog tko doista počne tražiti izlaz.

      Uzgred, upravo to je problem s mnogobrojnim učenjima koja govore o prosvjetljenju, a zapravo stvaraju dodatne konstrukcije.Ona služe kao Mayino najjače oružje: ponuditi nešto što će u tragatelju stvriti osjećaj da ide prema izlazu, a zapravo se sve dublje uvlači u san.

      Izbriši
  5. Da li onda ista covjek moze napraviti da potakne prosvjetljenje ili se ono dogodi samo po sebi u neko tocno(davno odredjeno) vrijeme?da li uopce postoji pravo i krivo vrijeme za prosvjetljenje?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Odgovor na ta pitanja bit će jasniji nakon slijedećih nekoliko postova na istu temu...

      Izbriši
  6. Kad si već isam ustvrdio (potpuno točno!) da duhovnost (duhovni razvoj) nema ama baš nikakve veze sa prosvjetljenjem, zašto onda, za boga miloga, uopće podučavaš duhovnost? U eri nevjerojatnog broja nevjerojatnih filmova (koristim izraz iz teksta), koja je svrha (iz perspektive današnjeg duhovnog učitelja) stvaranja dodatnih filmova i dodatnog broja beliversa (koristim izraz iz komentara)? Naravno, nema je, besmisleno je. Ako ne razumiješ o čemu govorim, pogledaj pažljivije komentare čitatelja bloga.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Stvar je obrnuta: ima milijun razloga za podučavanje duhovnosti, a baš niti jedan za prosvjetljenje! :-)

      Ili, da budem još jasniji: ima milijun razloga za svako od filmova, a niti jedan za njihov prestanak.

      Pravo pitanje je dakle, zašto uopće govoriti o prosvjetljenju? Razloga nema, kao što nema ni razloga za penjanje na vrh planine. Ali, to smo proradili u dosadašnjim člancima.

      Mogli bi ući u raspravu o vrsti duhovnosti koju podučavam i da li ona stvara "beliverse", ili možda ipak ne. To bi nas sada skrenulo s teme, ali mogu kratko napomenuti da duhovnost nije posebno više ili manje "kriva" za tu situaciju od, recimo, politike, prodaje veš-mašina, prevođenja ili trčanja maratona. A s druge strane, kvalitetna duhovnost nudi načine za stvaranje većeg životnog zadovoljstva, uspjeha, sreće, zdravlja, itd. Ima mnogo dobrih razloga da se čovjek time bavi.

      Priznajem, međutim, da problem nastaje kad duhovnjaci pobrkaju lončiće. U članku "Jaje Maye" (može ga se naći među najčitanijima na desnoj strani) opisao sam tu situaciju.

      Izbriši
    2. Slažem se da duhovnost donosi mnoge dobrobiti (sreća, zdravlje, uspjeh, ..), ali danas ima pregršt drugih filmova koji to čine još i bolje. A i mnogi iskreni beliversi se savršeno uklapaju u tu shemu. Sve dok sreću, zdravlje, uspjeh stavljaš ispred slobode, jedina ti je opcija da i dalje produciraš beliverse. Red borbe za prava seksualnih manjina, red domaće i svjetske politike, red meditacije, red prosvjetljenja ...trebaš se staviti u kožu ljudi koji te prate i pratiti odjek koji to stvara u njima, a ne samo ugađati sebi.

      Izbriši
    3. :-) Uh, da, zbunjujuće je, zar ne? Mnogo je ljepše kad je sve točn o onako kako mi želimo da bude. Tako se lakše snalazimo. Razumljivo.

      Prijedlog da se prilagođavam ljudima vjerojatno je marketinški dobar. Da mi je stalo samo do maretinga, vjerojatno bih ga u potpunosti slijedio. Ovako, u situaciji u kojoj jesam, slijedim ga koliko je moguće.

      No, bitniji komentar je usmjeren na ovo: "Sve dok sreću, zdravlje, uspjeh stavljaš ispred slobode, jedina ti je opcija da i dalje produciraš beliverse".

      Slobodu stavljam na isto mjesto sa svim drugim - može se postići, pomoću duhovnosti (ili nečeg drugog). Kao takva, vrijedan je cilj. I nema veze s prosvjetljenjem.

      Izbriši
    4. Naravno da sloboda nema veze sa prosvijetljenjem, ali ju sasvim sigurno ono donosi. Mogu samo konstatirati da se suštinski - ne slažemo. Kažeš da nema nikakvog razloga za prosvijetljenje, a ja tvrdim upravo suprotno. Naravno, gledajućii sa stanovišta nas kao pojedinaca, jer globalno prosvijetljenje i ne-prosvijetljenje su jedno te isto. Postoji "apstraktni" razlog za prosvijetljenje. Kad su alpinistu pitali zašto se penje na planinu, on je rekao: "Zato što je tamo". Nema sumnje, "apstraktni" razlog za prosvijetljenje je - zato jer je "tamo". Ali postoje i "prizemniji" razlozi za buđenje. Ono je preduvjet da u duhovnosti (ali i drugdje) bilo što istinski razumijem i shvatimo,, a obrat nikako ne vrijedi. Beliversi su upravo oni koji su krenuli tim obrnutim putem, i baš zbog tog umišljaja (misle da razumiju, a u stvari ne razumiju) udruženi beliversi predstavljaju prijetnju neviđenih razmjera. Tu ulazi odgovornost učitelja (koji djeluju u današnje vrijeme). Kad bi tjerali tvoju logiku do kraja, došli bi da apsurda. Ispada da bi npr. situacija u svijetu bila ista kad bi svi bili neprobuđeni (kao što je slučaj sada) kao i kad bi svi bili probuđeni. Naravno da ne bi bila ista. Ako nema nikakvog razloga za buđenje, nema nikakvog razloga ni za najavljeni seminar.

      Izbriši
    5. Prosvjetljenje ne donosi slobodu.
      Prosvjetljenje nije poreduvijet ni za što.
      Beleiversi predstavljaju prijetnju jedino sami sebi - prosvjetljenima sigurno ne.

      Nemam ni najmanje ideje kakva bi situacija bila u svijetu kad bi svi bili prosvjetljeni. Sklon sam pomisliti da bi bila ista, ali to je samo trenutna misao.

      Točno je - nema nikakvog razloga za ovo pisanje ni za najavljeni seminar. Osim onog, u redu, ako se već tako hoće - "apstraktnog" :-). Draže mi je ipak reći da ga nema, a to je zbog stalne potrebe beleiversa da konstruiraju stvarnost, pa će tako iz "apstraktnog razloga" stvoriti neku ideju o koristi, rezultatu ili "bit će mi bolje" situaciji.

      Izbriši
    6. Prosvjetljenje ne donosi slobodu? Samo igra riječima. Prosvijetljeni su slobodni. Mnogi neprosvijetljeni nisu. Dakle barem nekima dosnosi slobodu.

      Izbriši
    7. :-) Hoćeš reći da ti vjeruješ kako su prosvjetljeni slobodni.

      Sloboda, ne sloboda, svejedno je. Prosvjetljenje ne donosi ništa. A uzima sve.

      Izbriši
    8. Hočeš reći da ti vjeruješ da prosvjetljenje ne donosi slobodu? Prosvjetljenje donosi sve a ne uzima ništa. Šta bi, pobogu, moglo uzeti?

      Izbriši
    9. Kakvog bi mjesta vjerovanje moglo imati u prosvjetljenju?

      Pokazujem vam na mjesto na kojem toga nema. Već u procesu dekonstrukcije iliuzije vjerovanje će nestati. Ni jedno jedino uvjerenje ne može to preživjeti. I kad to nestane, Maya se više nema za što držati, pa sklizne kao stara i nepotrebna zmijska koža.

      A ta koža - to je sve što imaš, sve što jesi. I to ćeš izgubiti.

      Izbriši
    10. Stvarno ne razumijem o čemu to govoriš, kakva sad pa zmijska koža? Sebe valjda ne mogu izgubiti, hočeš reći da gubim san? Ma kakvi, niti san ne gubim, on ostaje blizu mene (ako zatreba u slučaju potrebe). Nema sna, nema buđenja. Pomalo mi je smiješno kako plašiš ljude svojim dramaturšim stilom kad govoriš o buđenju.

      Izbriši
    11. Kažeš: "Sebe valjda ne mogu izgubiti, hočeš reći da gubim san?"

      Umijesto nastavka rasprave, preporuka: razmišljaj o svojoj gornjoj rečenici. Sagledaj ju sa svih strana. Možda, samo možda, nakon što se počne drmati svijet ispod tvojih nogu, dođeš i sam do vratiju koja vode van. Sumnjam da ćeš izići tek tako, ali ako ih ugledaš, bit će ti jasan izvor mojih upozorenja.

      Izbriši
    12. Vrata, unutra, van, prst, mjesec, skidanje nekakve zmijske kože ...-- postoji samo u filmovima. Ali i najbolji film je samo -film.

      Izbriši
  7. Je li samo jaka želja za prosvjetljenjem dostatna da se čovjek prosvjetli?jel moguce da osoba jednostavno nije spremna za to?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nitko se ne želi prosvjetliti. "Jaka želja" može biti samo za nečim drugim. Nitko nikada nije spreman za prosvjetljenje.

      S vremenom, međutim, čovjek dođe u stanje "anti-iluzorne monomanije". To nije želja, to je stanje u kojem radije ne bismo bili, ali nađemo se tamo.

      Izbriši
  8. Adriane, pratim tvoj rad skoro dva desetljeca i smatram te nekom vrstom osobnog gurua, ali ne mogu se sloziti s tobom da prosvjetljenje, kao i osvajanje planine nemaju svrhu. Mozda nemaju prakticnu svrhu u svijetu Maye, ali oni su svrha sami sebi. Dovoljan je pogled s vrha planine i ne trebaju ti nikakve rasprave o prosvjetljenju. Sretno s pokazivanjem prsta na Mjesec!:-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Koa što sam odgovorio anonimnom u gornjem razgovoru, u redu, ako se tako hoće reći. :-)

      Izbriši
  9. Adriane, da li ti osobno - pri tome mislim na Adriana Kezele-a - imaš nekih "nuspojava" nakon dekonstrukcije tj. prosvjetljanja? U.G. Krisnamurti je spomenuo da njegovo tijelo treba manje sna, da nekoliko puta tijekom dana tijelo prolazi kroz određeni proces regeneracije (izgleda poput umiranja) i sl. Pokušavam pronaći Web na kojem sam to pročitao, da ga postavim ovdje, ali ne mogu ga pronaći.
    Naravno da je to sve manje bitno (ili nebitno), ali pokušavam posložiti neke "kockice".

    P.S. Gore sam namjerno napisao - pri tome mislim na Adriana Kezele-a - jer pretpostavljam da nakon dekonstrukcije izgubis pojam o sebi kao o jedinki. Na kraju krajeva... i ti si sam u nekim prošlim postovima pisao o sebi u trećem licu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ako će biti vremena i ne odnesu nas postranične struje, napisat ću nešto o U.G.-u.

      Odgovor na pitanje je da sam vjerojatno imao i da imam, iako to nije tako drastično kao u njegovom slučaju. Jedna od stvari koje postiže amortizirajući proces dekonstrukcije (vidi slijedeći članak) je i izbjegavanje "calamity" (tragedija) situacije o kojoj piše U.G.

      Izbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.