28. 07. 2014.

Tehnike i amortizeri za smanjenje muka

Prethodni članak: U SVIJETU, ALI NE OD NJEGA

Loša je vijest da nema pouzdane tehnike koja bi mogla dovesti do dekonstrukcije iluzije. Stvar se zapravo svodi na protok vremena ili, s oprezom rečeno, na sazrijevanje.

Putokazi su, međutim, sasvim realna opcija. Kao i ugradnja dobrih amortizera za ugodnije prolaženje preko neizbježnih rupa na putu.

Radeći s ljudima u procesu dekonstrukcije iluzije, shvatio sam sljedeće: iako ima iznimaka, ukoliko postoji barem neko iskustvo nekonceptualne stvarnosti, proces se odvija brže i lakše. Patanđali je, uz vasane, govorio i o stanju svijesti u kojem vasana nema. Nazvao ga je joga – "nepomična svjesnost"; ili "svijest bez vrtloga".

Opisao je i jednostavnu tehniku za postizanje tog stanja, koju, prilagođenu i dorađenu, poučavam pod imenom Integralna meditacija. Ona vas neće izravno dovesti do prosvjetljenja, a to vrijedi i za druge meditacije koje sam upoznao (a neke od njih i poučavao) tijekom posljednja tri desetljeća mojeg rada s ljudima.

Odnosno, da budem točniji, broj prosvijetljenih ljudi koji su do toga došli uporabom takvih tehnika više-manje ravan je nuli.

Međutim, ja i dalje s entuzijazmom nastavljam poučavati Integralnu meditaciju i štoviše, u ovom je trenutku preporučujem kao neku vrstu poželjne prakse unutar dekonstrukcije iluzije. Zašto?

Prvo, stanje joge koje se njome postiže je stanje bez vasana, bez mentalnih obrazaca. Što je više i češće takvo iskustvo prisutno, to će biti "lakše" izdržati "udarac" nekonceptualne stvarnosti prosvjetljenja.

Drugo, potencijalne dobrobiti za čovjeka ogromne su. Od smanjenja napetosti i psihičke stabilnosti do iskustava viših stanja svijesti. Naravno, sve se to nalazi unutar Mayinog svijeta, ali ako uopće postoje "amortizeri" koji će vam pomoći u procesu dekonstrukcije, onda je to to.

Točno je da bi vas "mnogobrojne dobrobiti" mogle zadržati u Mayinom zagrljaju. I točno to se događa onima koji nemaju sreće pa ne naiđu ili ne vide putokaz koji pokazuje na izlaz. Ipak, i za takve dođe vrijeme za buđenje u istini. Stanje joge koje iskušavaju učinit će svoje i, ako nije previše zasjenjeno naknadnim konceptima (tradicijom, školom itd.), putokazi će se pojaviti sami od sebe.

Sada je već punih osamnaest godina od kada su se takvi putokazi pojavili u mojem životu. S obzirom na prisutnu monomaniju, nije bio problem žrtvovati sve što je bilo potrebno i slijediti ih. Nakon konačnog iskoraka trebalo mi je punih petnaest godina prilagodbe prije nego što sam počeo pripremu za plimni val koji trenutno vlada unutarnjim svijetom ljudi. Putokaze sam, međutim, ostavljao posvuda u svojim knjigama. Svaka od njih, bez obzira na temu, sadrži i pukotine na koje su se spremni mogli spotaknuti i iznenađeno primijetiti barem trag svjetla istine.

Tek je prije nekoliko godina došlo vrijeme da otvoreno progovorim o dekonstrukciji iluzije. Međutim, nezahvalno je govoriti o bilo kakvim tehnikama koje vode do prosvjetljenja. To je otprilike kao da u snu, iz sna, drugom sanjaču pokušate objasniti kako da se probudi.

Razvio sam određeni sistem rada koji se do sada pokazao uspješnim kod barem trećine onih koji su se njemu izložili. Ako vam se taj postotak uspješnosti čini malim, zapitajte se koliko prosvijetljenih ste do sada vidjeli ili barem čuli za njih? Izuzmite od toga priče i bajke o indijskim "svecima" i "učiteljima". Jeste li ikada čuli nešto ovakvo: "Boštjan iz Kranja je prosvijetljen."?

Možda je ipak došlo vrijeme i za to? Možda je vrijeme da se skine veo nemogućnosti sa stanja koje je, uistinu, jedino moguće!

"Amortizeri" su u tom procesu poželjni. Ne inzistiram da imate iskustva u meditaciji prije dekonstrukcije. Proveo sam kroz proces i one koji toga nisu imali. Bilo je nešto teže, ali može se. Treba reći i to da je bilo i onih koji su odustali usred procesa jer, iz bilo kojih razloga, nisu mogli nastaviti. Takvih je otprilike 5%.

Priprema za sam proces duga je i prožeta je mojim upornim objašnjavanjem DA VAM PROSVJETLJENJE NIJE POTREBNO.

Međutim, ima onih koji na izlazak ne gledaju kao na pitanje potrebe. Vrh planine je tamo, sjećate se? I oni jednostavno moraju gore.

I na tom mjestu, vidite, dolazi u igru "kontrolirani" proces dekonstrukcije iluzije. On smanjuje količinu muke kojoj ćete biti izloženi. To nije bitno za samu dekonstrukciju, ali bi moglo biti bitno vama kao ljudima koji ste, usprkos svemu, odlučili izići iz sna.

U.G. Krishnamurti rekao bi vam da bježite glavom bez obzira od te "tragedije" koja se zove prosvjetljenje. Jed Mckenna s tim bi se složio i kroz usamljenu "spiritualnu autolizu" obećao vam nekoliko godina depresije, suicidalnih misli, rubnih psihoza i tjelesnih problema.

Ono što vam proces dekonstrukcije iluzije nudi "samo" je nekoliko mjeseci intenzivnog rada i to tako da ne morate odustati od svog posla i života, ili pak završiti u ludnici ili ašramu. Nakon toga, doduše, slijedi nekoliko godina "mamurluka" - ali u načelu, ni traga "mukama" koje sigurno slijede ako ste prepušteni sami sebi i udarcima gromova koji donose prosvjetljenje.

***

Sljedeći nastavak: TRI FAZE PROCESA DEKONSTRUKCIJE ILUZIJE
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

Broj komentara: 48:

  1. Adriane, ako sam dobro shvatio, stanje nakon Dekonstrukcije stanje je identicno (ili vrlo slicno) stanju bez misli ("transcendiranju") kod meditacije.
    Ako je to tocno, tada nema smisla nastaviti sa praksom meditacije nakon toga.
    (molim ispravak, jer vjerojatno sam nesto krivo shvatio ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne, stanja nakon prosvjetljenja su potpuno ista kao i stanja prije njega. U članku se govori o "amortizerima" unutar procesa dekonstrukcije iluzije. Neka "stanja" mogu poslužiti za to - za ugodniju vožnju...

      Izbriši
  2. Ovdje su malo pobrkani lončići. Prvo prosvijetljenje a onda sve ostalo, a ne sve ostalo pa prosvjetljenje. Kad bi svoj život mogli založiti za prosvjetljenje, mnogi bi to napravili, ali nažalost (ili nasreću) to nije moguće. A kad bi u "kontroliranom procesu dekonstrukcije iluzije" preko jedne trećine (?????) "kandidata" mogli probuditi, to zaslužuje ne 1 nego 100 Nobelovih nagrada (kad bi ih za to dijelili). Razumijem reklamu, ali sve ima svoje granice.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "Sve ostalo" nema veze s prosvjetljenjem. Nikakve, a posebice ne uzročne, odnosno vremenske. Znači, besmisleno je govoriti o tome što ide prvo.

      Inače, zahvaljujem na kandidaturi! Razmišljao sam o tome da napišem 50% - jer tako izgleda u praksi, ali sam ipak smanjio brojku ostavljajući mogućnost da se kod nekih radi o nedovršenom procesu.

      Izbriši
    2. Ako je tako, šta drugo reći nego svaka ti čast. Mogu samo izraziti žaljenje što nitko od tih silnih prosvijetljenjih (trečina ili čak polovina) se ne pojavljuje među čitateljima bloga. Ima itekako smisla govoriti o tome što je prije ili poslije, jer (koristim tvoju a ne svoju terminologiju) i ti koristš izraze "proces" "sistem" "dekonstrukcija". Svi ti pojmovi uključuju vremenski slijed. Moramo biti fer i konzistentno koristiti terminologiju,jer inače to postaje igra mačke i miša. Čak i "prosvijetljenje" kod tebe ima konotaciju vremenskog slijeda, jer egzistira samo nakon "dekonstrukcije iluzije"

      Izbriši
    3. Imaju drugog posla, vjerojatno. :-) Ovo što izlazi iz moje tipkovnice očito nije namijenjeno prosvjetljenima. Zašto bi oni ovo čitali?

      Ali, tko bi ga znao, možda netko od njih ovdje i zaluta. Da li će biti tako ljubazni pa odgovoriti na anonimnu prozivku, ne mogu znati. Rijetki osjete impuls poput ovog koji upravlja mojim prstima.

      Izbriši
    4. Nisi me dobro razumio. Ta "armija" probuđenih se ne javlja ni kad je bilo koja druga tema (osim prosvjetljenja) na dnevnom redu. Kao da su nakon prosvjetljenja izgubili interes za sve. Stvarno neobično.

      Izbriši
    5. Nije neobično. Obrnuto je neobično. Ovo što ja radim je neobično.

      Ali, čak i da se osjeti takav impuls (što je rijetko, jer snovi su prošli, zašto se baviti njima) nema potrebe stavljati više putokaza na jedno mjesto. Čemu to? Da bi spavači imali više razloga proučavati prste, njihov oblik, varijacije u boji i veličini, itd, te zbog toga izbjegavati gledati smjer u kojem prsti pokazuju?

      Izbriši
    6. "Kad bi svoj život mogli založiti za prosvjetljenje, mnogi bi to napravili, ali nažalost (ili nasreću) to nije moguće." Anonimno, to je itekako moguce! Moguce je za neke, za neke nije jer valjda jos nije njihov trenutak za to. Za one druge, za koje jest moguce, za njih nista drugo nije moguce, niti je vazno. Tek tada je prvo prosvjetljenje pa sve ostalo.
      A sto se tice toga da bi mnogi to ucinili da se moze, o tome doista mozes nesto reci tek kad si s druge strane; sve dotad to su nagadjanja i pretpostavke. Tek tada u tu tvrdnju nema nimalo sumnje. Rijetki, jako jako rijetki su spremni dati sve sto jesu nizasto! Pa zasto bi to cinili?! Dobit ce jedno veliko nista i izgubiti sve! I ne govorim o tjelesnom zivotu, on je tek sitnica u cijeloj prici. Lakse je predati tijelo u odnosu na sve drugo sto mislimo da jesmo. Na tom se mjestu predaju samo oni koji to moraju, kojima je prestanak borbe apsolutna nuzda. Takvi voljno spustaju oruzje.

      Izbriši
    7. Naravno, moj komentar gore je bio ironičan. Hočeš reći da su ti ljudi (nakon prosvjetljenja) iščezli u magli, nestali ?
      Prikaz prosvjetljenja u kome stalno nešto "gubiš" (valjda u nekom procesu, na nekom putu), da bi na kraju izgubio i ono posljednje (što ti preostaje) - toliko je loš da ne može biti gori. Nema puta do prosvjetljenja, ne zato jer ga je teško ili nemoguće naći, nego zato jer ga - nema. Ako već inzistiraš na putu ili procesu, to je onda jedan extremno izvitopereni put: za svaki korak koji napraviš (gore, dole, lijevo, desno, bilo gdje bilo kada) slijedi korak koji u potpunosti poništava onaj prethodni. Kada čovjek (napokon) to uvidi, shvati da je bolje da ni ne kreće na bilo kakav put, nego da ostane na mjestu ("kod kuće"). Ako ništa drugo, barem štediš energiju, znoj i suze. Prosvjetljenje je "ono" koje iskušava, doživljava, gubi (itd.), a ne mi. Šta drugo reći nego: još jedan film, i to (zbog jake dramaturgije i zastrašivanja gledateljstva) puno bliži horroru nego romantičnoj komediji.

      Izbriši
    8. Ne mogu se načuditi tvom krivom stavu. Kad bi u neka starija vremena, pristupio nekom starom majstoru u njegovom hramu, i rekao da bi žrtvovao svoj vlastiti život za prosvjetljenje, odmah bi te otjerao udarcima štapom, uz glasne povike. Da si rekao da želiš žrtvovati život za nešto drugo (osobu, ideju, ideale i sl.) mogao bih osjetiti divljenje, ali za prosvjetljenje, to je besmisleno i beskorisno. Filmovi mogu biti nevjerojatno okrutni i strašni, žrtvovanje vlastitog života može storiti dobru karmu, ali nema nikakve veze sa prosvjetljenjem.

      Izbriši
    9. Anonimno, u ovim rijecima nema nikakvog filma, nikakve dobre/lose karme, nema ponavljanja procitanih frazetina i velikih rijeci jos vecih ucitelja... Ove rijeci su samo i jedino iskustvo. I ono je jedino koje ti daje mogucnost da nesto kazes o prosvjetljenju. Prozivas da nema onih koji su prosli taj put, jer puta nema, jer ti znas da ga nema, jer ti ocito znas sve o tome... Sto ti doista znas o tome kad odbacis sve tudje rijeci?! Znas li ista?! Prosvjetljenje nema nikakve veze sa znanjem. Znanje nema nikakve veze s prosvjetljenjem. Nema znanja o prosvjetljenja. Prosvjetljenja nema dok se ne odreknes sveg znanja, svih tudjih rijeci, svih bajnih slika o blazenstvu.
      Kad sljedeci puta krenes u ovu besmislenu borbu i nadmudrivanje rijecima, promisli prije ne susreces li se s nekim tko ti govori iz iskustva.
      I sve tvoje rjecite strelice i sve to sto sam sebi nesvjesno skaces u usta i izvrces rijeci jer ne govoris iz iskustva, sve te to samo drzi na sigurnoj udaljenosti od onoga o cemu mislis da sve znas - prosvjetljenja. Oni koji su pravi kandidati, spremni za dekonstrukciju, ti ce platiti koliko god treba i uciniti sto god treba da dodju do onoga sto im je jedino vazno. Takvi vjerojatno samo prate ovo u tisini i ne razbacuju se frazama. A ove provokacije njima odlicno sluze za reklamu (bas ono sto te nervira) jer izvlace i ono sto bi ostalo neizreceno. Hvala ti u njihovo ime! Lijep pozdrave s druge strane filmskog platna...

      Izbriši
    10. Nije loše, stvarno si dao sve od sebe, Vjerujem u tebe - možeš ti još bolje.

      Izbriši
  3. Znači,to se jednostavno dogodi?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, to se jednostavfno dogodi. Poput groma.

      Ali, čak i gromovi rijetko udaraju iz vedra neba. Najčešće im prethodi oluja.

      Izbriši
  4. Bilo bi lijepo da se jave ti prosvjetljeni ili bar mamurni. Cisto da znamo da ih ima ;)..

    OdgovoriIzbriši
  5. Ima trenutaka kad je coveku dosta da je sit,napit,na sigurnom i toplom i zahvalan na svem kaj ima.bas ga briga za duhovnost.steta kaj nije stalno tak.

    OdgovoriIzbriši
  6. Svidja mi se naziv ''dekonstrukcija iluzije''. To sto jest ne moze se doseci niti postici nit ostvariti. To su konstrukcije uma/persone koji zeli zasluge. To jest. I koristi ljudske oci da prati igru sa samim sobom. I kreirao je um/ego/laznu personu da se nadje. Trazitelj je nista drugo doli TO. Jedina razlika sto trazitelj ima svijest da je tijelo plus misli. a cijelo vrijeme je TO u cemu je i to tijelo i misli uronjeno. Kaze se da je dusa u tijelu a u biti je tijelo unutar onoga sto jest. Tijelo dodje i prodje, misli dolaze i odlaze, sjecanja dodju i prodju - samo je netko tko to sve promatra nepromjenjiv i stalno prisutan. Promatrac i promatrano neodvojiva cjelina. Platno u kinu i film koji se vrti na njemu. Jedno je stalno prisutno u drugome se slike izmjenjuju.

    OdgovoriIzbriši
  7. Adriane, a zasto si siguran da je zivljenje nekonceptualne stvarnosti prosvjetljenje. Tko ti garantira da si u pravu. Terminologija i usporedbe kojima to potkrepljujes potpuno su isti kao npr. kod Yoganande. Zar nema nesto vise od maye kojom smo okruzeni?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nitko mi nje mora jamčiti. Svako jamstvo bi značilo vjeru, prihvaćanje slijedećeg koncepta, vraćanje u san, ili tako nešto (zavisno od terminologije). :-)

      Izbriši
    2. Da nadopunim odgovor. Kad bi prosvjetljenje bilo građenje nečega, neko postignuće, onda bi uvijek ostala mogućnost da postoji nešto joše veće i više. Budući da se radi o dekonstrukciji, na kraju ipak dođeš do mjesta nakon kojeg ne možeš dalje. Nema više sastavnih dijelova, nema ničeg manjeg od toga. To vidiš, znaš. Gotovo je.

      Ne treba vanjskog jamstva, ne ostaje ni dijelić sumnje da je tome tako. Koliko god se koprcao, pokušavao nešto drugo, izmišljao mogućnosti - doista je gotovo.

      Izbriši
    3. ...dekonstrukcija ...nema sastavnih dijelova ...nema ničeg manjeg od toga ...gotovo je....
      Nije gotovo, nije ni počelo. Dekonstukcija znači - uništavanje, brisanje, uklanjanje, razlaganje, drobljenje, silovanje, razmrskavanje ...destrukciju svake vrste. Kako možeš nešto shvatiti ako to isto prije toga moraš uništiti? Kako možeš razumjeti stoljetnu bukvu u planini ako je prije toga posiječeš? A kad dekonstruiraš sve što se dekonstruirati može i da, ne znači da si se prosvijetlio (naprotiv, eonima si daleko od toga). Znači samo da nije ostalo više ništa za (daljnju) dekonstrukciju.
      U prosvijetljenju se bavimo buđenjem, a ne dekonstrukcijom iluzije ili bilo čega drugog. Ako se želimo i možemo probuditi, koga briga za iluzije i dekonstrukcije neznam čega sve ne? Nitko se nije nikad nije prosvijetlio dekonstruirajući bilo šta, pa nečeš niti ti ni tvoji učenici.
      Kada samuraj ulazi u stanje "nepomične svjesnosti", mač se sam kreće i protivnik se ne može obraniti. S druge strane samuraj koji se oslanje na vještine mačevanja, a ne uđe u stanje "nepomične svjesnosti", ubrzo biva skraćen za glavu (od strane protivnika). Prvi je primjer prosvijetljenog samuraja, a drugi primjer razmetljivog samuraja koji se bavi dekonstrukcijama. Sad kad je poznata sudbina obojice, u čijoj be se ti koži radije našo?

      Izbriši
    4. Nepomična svjesnost je super stvar. Nemam ništa protiv nje., Podučavam ljude kako do nje doći. Korisna je. Ali to s prosvjetljenjem nema veze. Morat ćeš malo bolje slušati i čitati.

      U konačnici si u pravu, ako možemo biti bolji i vještiji, koga briga da li sanjamo? Drži se toga. Bolje ti je. Ne želiš ostati bez glave, zar ne?

      Izbriši
    5. Teoretski si u pravu, ovo zadnje nema veze s prosvjetljenjem. Nije bitno tko šta podučava, govorim (vidljivo iz konteksta) o majstorima koji su u potpunosti ovladali umjetnošću mačevanja. Iako je teoretski moguće, teško je zamislivo takve kod kojih nije dostignuto stanje samospoznaje. A to čega da se ja držim, najbolje ipak prepusti meni.

      Izbriši
    6. Heh... Stvar i jest u tome da se držiš, a moj prst pokazuje prema puštanju... Kako želiš.

      Uzgred, evo ti još jedan zalogajčić za razmišljanje:samospoznaja i prosvjetljenje su na suprotnom kraju spektra (u smislu da je samospoznaja dio iluzije, a prosvjetljenje izvan nje).

      Izbriši
    7. Odakle da ja znam da li su samospoznaja i prosvjetljenje na suprotnim krajevima? Niti sam enigmatičar niti lingvistički stručnjak. Ti si profesionalac, a ja čak ni amater. Odakle da znam šta je za tebe samospoznaja a šta prosvjetljenje? Izvini, ali očito si me precijenio. Nisam ja "dečko koji obećava".

      Izbriši
    8. Ipak, kad me već vučeš za jezik, da ti odgovorim na gornju "zagonetku". Zamisao da postoji "prosvjetljenje" i "nešto drugo" nastaje iz dihitomije našeg mišljenja, a ne postoje u stvarnosti. U prosvjetljenju ne samo da nema razlike između ovoga i onoga, nego ovo i ono NE POSTOJE. Budući da "prosvjetljenje" i "nešto drugo" ne postoje, tako ni "prosvjetljenje" i "samospoznaja" ne postoje. Kako onda mogu biti na suprotnim krajevima spektra?
      Zamisli da si je Adrian umislio da u stvarnosti ipak postoji "nešto" (npr. iluzija). Pa onda uletava sa svojim programom da ga se, laičkim rječnikom, riješi. Može to "nešto" baciti u koš, prebaciti u susjednu galaksiju ili svemir, u svijet duhova, štogod. Ali jedno ne može napraviti: ne može to "nešto" izbaciti iz stvarnosti. Ako u stvarnosti postoji "nešto", svaka dekonstrukcija je nemoguća tj. iluzorna. Jedini izlaz iz te čudotvorne smicalice je da shvatiš da u stvarnosti ne postoji ništa. A ako ne postoji ništa, koga vraga bi trebali dekonstruirati? Naziv "dekonstrukcija iluzije" je toliko pogrešan da je njegova suprotnost "Iluzija dekonstrukcije" istinit (još uvijek stigneš promijeniti ime seminara). Ali ima i jedna dobra vijest. Obično kad je stvar potpuno pogrešno postavljena, izlaz je jednostavan "just around the corner". Treba samo odustati od dekonstrukcije (ili bilo čega drugog) i prosvjetljenje nam se smiješi.

      Izbriši
    9. Anonimno, nitko tebe "ne vuce za jezik" osim tebe samog, tj. tvog ega, koji se osjeca ugrozenim, jer je mozda, ne daj Boze... u krivu - glede prosvjetljenja. Skidam kapu Adrianu, sto se ima volje baviti komentarima poput tvojih.
      Stvar je ovdje vrlo jednostavna. Adrian o ovome sto govori - govori iz iskustva. Barem se tako moze iscitati iz teksta. Ti o svemu sto govoris tj. pises, pises iz iskustva procitanog. Kako je rijec o vrlo specificnoj temi, vrlo se lako namece zakljucak tko je ovdje u pravu. Stoga ne vidim smisla ovoj vrsti rasprave na ovom mjestu.
      Osim ukoliko zelis reci da Adrian pise neistine, da ustvari ti govoris iz iskustva (jer si hajdmo reci - prosvjetljen). No, cisto sumnjam da to zelis otvoreno tvrditi, jer ti je jedini cilj "hrvati" se intelektualno, filozofirati o temi, a da bi na kraju ispao u pravu, ako za nikog drugog, onda barem za sebe samog, da tvoj ego ne ostane bez redovitog hranjivog obroka. Svemu tome u prilog ide i anonimni nick.
      Postoje puno bolja mjesta za takve Anonimce - razni forumi o duhovnosti gdje se ljudi nadmudruju o odredjenoj temi. Ne vidim razloga da ne posjetis jedan i uljepsas si dan.

      Izbriši
    10. Ne razumijem kakva je razlika u tome da vidiš što su sve sastavni dijelovi ili da vidiš da više nema sastavnih dijelova, odnosno po tvojoj terminologiji ili ,koliko mi se čini, samospoznaja vs prosvjetljenje? Prebaci pitanje na zadnji članak ako je ovdje rasprava završena.

      Izbriši
    11. Siniša, ja se slažem a Anonimnim pa makar Adrian stalno naglašava da on pokazuje na mjesto "gdje" je prosvjetljenje, a ne na samo prosvjetljenje (prst koji pokazuje prema mjesecu). Ima se tu još puno toga za reći u svakom slučaju i ima brdo nelogičnosti koje se mogu sakriti intelektualnom manipulacijom ili ti ga uljepšavanjem ili ti ga izvrtanjem ;)..

      Izbriši
  8. Ah da i to natjeravanje svog uma da zivi prosvjetljenost. U tvom slucaju i 15 godina vise zvuci kao dobro samozavaravanje nego kao istina..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa, da, nije trebalo biti tako dugo. Sam sam si kriv za mnogobrojne pokušaje vraćanja u stanje blaženih snova. Mogu se opravdavati nedostatkom vodstva, ali u konačnici, točno je: učinio sam sve što je bilo moguće da izbjegnem neizbježno. Možda je bilo i drugih razloga zašto je tomu bilo tako, ali to su u ovom trenutku nepotrebne špekulacije.

      Inače, stanje "mamurluka" nakon dekonstrukcije je uobičajeno. Ali, godina, dvije je sasvim dovoljno da i to prođe.

      Izbriši
    2. Znači, s obzirom na to koliko ih je prošlo seminar uskoro bi trebalo biti, ako ih već i nema, bar 50-tak prosvjetljenijlh uokolo, jel da?

      Izbriši
  9. ....ne želim biti "nevjerni Toma". Polazim od pretpostavke da je sve to o čemu pišete Adrijane, istina. Cijenim impuls koji upravlja vašim prstima i zaista se trudim razumijeti napisane riječi, čitam razmišljanja drugih..... Nije mi jasno:
    1.) ako ne pristupim procesu dekonstrukcije iluzije, koje su to "muke" koje sigurno slijede?
    2.) zbunjuje me slijedeće : "Tek je prije nekoliko godina došlo vrijeme da otvoreno progovorim o dekonstrukciji iluzije. Međutim, nezahvalno je govoriti o bilo kakvim tehnikama koje vode do prosvjetljenja."......a zatim dalje u tekstu ...."DA VAM PROSVJETLJENJE NIJE POTREBNO??!!!
    3.) i nikako da shvatim da li je proces dekonstrukcije iluzije nešto što će se dogoditi htjeli mi to ili ne?, o čemu ovisi kada će se dogoditi (u ovom životu ili nekom drugom), koja je svrha svega toga na ovom svijetu i u ovom vremenu (Maynom vremenu) u kojem ćemo ostati i nakon izlaska iz procesa dekonstrukcije? da li je potrebno nakon prosvjetljenja prolaziti proces dekonstrukcije....?
    Znam, postavila sam previše pitanja....ali, da li je zaista moguće u nekoliko mjeseci intenzivnog rada nešto odraditi?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Neca pita:

      "1.) ako ne pristupim procesu dekonstrukcije iluzije, koje su to "muke" koje sigurno slijede?"

      Ok, vidim da se ovo moglo pogrešno shvatiti. Ne prijetim nikakvim mukama ako se "ne pristupi procesu dekonstrukcije". Štoviše, uglavnom odgovoram ljude od toga. Oni koji usprkos tome "osjećaju" da MORAJU, da su potpuno i apsolutno monomanični i da ne mogu unutar iluzije izdržati ni sekunde - oni su već na mukama. Ukoliko to ide samo od sebe, pa... teško je. JAKO teško.

      2. Pitanje o nepotrebnosti prosvjetljenja je obrađeno u člancima., Nisam siguran da mogu bolje od toga u komentaru. Poanta je da ljudi uglavnom zamišljaju prosvjetljenje kao nešto što je na kraju nekog puta, nešto što će b iti veliko i lijepo, nešto čemu teže, itd. Kao pto sam napisao prosvjetljenje nema praktilnih posljedica, niti ima koristi od njega. Iz nekih razloga, ipak, ono je tu i svaki čovjek će, na kraju, upasti u tu "rupu".

      3. Nakon prosvjetljenja nema više dekonstrukcije. U procesu dekonstrukcije Maya se prepoznaje kao Maya - iluzija. U potpunosti, ne samo djelomićno, ne samo u onim oblicima koje smo prethodno zamišljali kao ilizorne.

      I na kraju, da - nekoliko mjeseci prolaska kroz proces dekonstrukcije iluzije doista je dovoljno da se dođe do mjesta nakog kojeg više nema povratka. Sam korjen iluzije je išćupan. Nakon toga dolazi ono što spominje Marin - razdoblje "mamurluka", kad razgranato stablo iluzije jednostavno vene i nestaje jer nema više korjena.

      Izbriši
  10. A u kakvoj su vezi karma i prosvljetljenje te tzv.starost duse sa istim?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. U istoj vezi u kojoj su Indiana Jones ili Luke Skywalker s njihovim obožavateljima. Ljudi mogu zbog njih plakati, smijati se, obožavati ih ili mrziti. Ljudi vole takve stvari. Zabavljaju se s tim. U tome nalaze smisao, uživaju, sretni su zbog toga... Dao Bog da život uvijek bude dobra zabava!

      Adrian će među prvima uživati u dobrom filmu. Možda će ga i snimiti ili barem glumiti u njemu. Zapravo drugog izbora ni nema.

      Ali,kad se podvuče crta, kojem to svijetu pripada Luke Skywalker?

      Izbriši
    2. Evo i mene napokon na temu dekonstrukcije iluzije.
      I naravno, opet pitanje:
      Zašto izlazak iz Mayine iluzije mora biti strašan i poput "udara groma", zašto jednostavno ne može biti poput onih "ah-trenutaka" kada alpinist dosegne vrhunac i odozgo vidi sve? Zar je istina toliko strašna? Ili je stvar u tome da čovjek prosvjetljenje doživi kao razočaranje zbog silnih očekivanja, pa zbog toga djeluje strašno? Hm...
      Zar je istina zaista strašna? Sve nekako ne mogu u to vjerovati, moj um to ne može niti želi prihvatiti. (Može biti da je Maya isplela pravu mrežu oko mog bića)

      Izbriši
    3. Imam još par pitanja. Oprosti ako se ponavljaju iz nekih komentara (nisam ih stigla sve pročitati iz prijašnjih postova)

      Zašto se uopće prosvjetljenje naziva prosvjetljenjem kad nema veze s onim što ta riječ objašnjava. Zar je loše biti prosvijetljen? Kakvo je svjetlo prosvijetljenog čovjeka? Ono koje svijetli i drugima ili samo sebi?
      Da li stanje prosvjetljenosti zapravo svijest o tome da ništa zapravo ne postoji i da je sve ništa? Ako je to tako, onda za to stanje nemamo pravu riječ - jer tada riječ "prosvijetljenost" uopće ne odgovara istini. Onda je bolje reći da si upao u tamu vlastitog uma koji uopće ne postoji. Pih, koji apsurd... (kad već govorimo o pojmovima i značenjima)

      Izbriši
  11. @LA-LA (postirala si pod Dorino pitanje): "Zašto izlazak iz Mayine iluzije mora biti strašan i poput "udara groma", zašto jednostavno ne može biti poput onih "ah-trenutaka" kada alpinist dosegne vrhunac i odozgo vidi sve?"

    Zato što prosvjetljenje uopće nije doživljaj, nije iskustvo. Ah-trenuci su lijepi; viša stanja svijesti su lijepa i ja ću ih prvi preporučiti (kao što i činim) kao nešto što daje životu smisao i ispunjava nas. Međutim, oni se nalaze unutar sna. Izlazak van je potpuno i apsolutno drukčiji.

    "Zar je istina zaista strašna?"

    "Strašno" ili suprotnost tome "odlično", "blaženo", nemaju što raditi na tom mjestu.

    Točno je, međutim, da pozitivno opisivanje stvara u slušatelju nove konstrukcije, nova očekivanja, želje, nade. To čini i negativno opisivanje, naravno. Ali, s obzirom na početnu točku s koje krećemo (prevladavajuća ideja o prosvjetljenju kao nečem visokom, najvišem, najboljem), ako čovjek "osjeća" potrebu za izlaskom, bolje je upozoriti ga na to što će se (otprilike) dogoditi.

    "Zašto se uopće prosvjetljenje naziva prosvjetljenjem kad nema veze s onim što ta riječ objašnjava."

    Pa, tu si u pravu! Netko se malo zaigrao, ali što je tu je. :-)

    U biti, postoji razlog za uporabu riječi svijetlo u označavanju "prosvjetljenja". Možda jednom dođemo do toga, ali za sada ću ostaviti to ovako - riječ "prosvjetljenje" je zbunjujuća. Kao opravdanje može poslužiti činjenica da bi SVAKA riječ bila jednako zbunjujuća.

    "Zar je loše biti prosvijetljen?"

    Kao što sam ti odgovorio gore, "loše" i "dobro" nisu pojmovi unutar kojih se o tome može govoriti. Loše i dobro su naši snoliki izrazi koji opisuju naše doživljaje i njihova tumačenja. To jednostavno s prosvjetljenjem nema veze.

    Između ostalog, smisao priče o "prosvjetljhenju" je da oni koji o tome misle kao o "dobrom" odustanu prije nego se zalete u zid. Što se tiče lošeg... pa, gledaj, napisao sam da sam se poželio vratiti (i svi se požele vratiti u stanju mamurluka), ali u biti, nije bilo izbora. To "poželio se vratitti" je onako, kao kad odrastao čovjek pooželi opet biti dijete. To nije opcija. A u biti to i nije ozbiljna želja. To je više, onako... kako je bilo lijepo, kad sam... itd. :-)

    "Da li stanje prosvjetljenosti zapravo svijest o tome da ništa zapravo ne postoji i da je sve ništa?"

    Ne, ne. Koliko vidim mnoge stvari postoje. :-) Cijela hrpa stvari i događaja. Čak i snovi postoje, iluzija postoji (iako ju zovu Ma-ya, ono što nije). Prosvjetljenje je izlazak iz iluzije, prepoznavanje što je što. Stvarnost kakav jest.

    Oprosti ako nisam odgovorio na sva pitanja. Možda slijedeći članci pomognu... :-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dragi Adriane, hvala od srca na ovako opsežnom odgovoru.
      Ako prosvjetljenje nije doživljaj, tj. nije iskustvo, onda ga se ne može uopće opisati i s te strane razumijem zašto samo ukazuješ na pravac izlaska, tj. riječima se ne može opisati nešto što nije opisivo niti iskustveno. (Mada mi je to jako teško zamisliti). Ako nije iskustvo, da li je to onda "stanje" u kojem iluziju vidiš na način da si odvojen od nje ili na način da si svjestan iluzije ali da ona više nema nikakvog utjecaja na tebe?




      Izbriši
    2. "Ako nije iskustvo, da li je to onda "stanje" u kojem iluziju vidiš na način da si odvojen od nje ili na način da si svjestan iluzije ali da ona više nema nikakvog utjecaja na tebe? "

      Hm, pitanje je... postavljeno tako da odgovora ne može biti. Jednom kad prijeđeš kroz vrata kojih nema i nađeš se tamo, bit će ti jasno zašto je tome tako.

      Za sada predlažem da ostanemo na činjenici da smo prije prosvjetljenja u iluziji. Jedini način da iz nje iziđemo (da se "probudimo") je da ju "prokažemo", to jest dekonstruiramo. Kad je iluzija dekonstruirana, ono što ostaje je...

      To je smjer u kojem pokazujem. Pokušaj zamišljanja ili shvaćanja tog "stanja" u ovom trenutku neće ti donijeti ništa. A kad iluzije nestane, tada će biti što će biti. To je jedina stvar koja zanima anti-iluzorne monomaničare. Ako nas zanima bilo što drugo, bilo što što smo zamislili, čuli, naučili, sami sebi objasnili prije prosvjetljenja, onda je bolje da se držimo podalje od dekonstrukcije.

      Izbriši
    3. Evo još malo da pitam prije nego postaviš novi tekst... :-)
      Osim osjećaja "mamurluka" da li postoji još neki osjećaj koji doživljava prosvjetljeni čovjek? Ima li uopće neke osjećaje? Ili je totalno "lud"? ;-) Možda je potpuno ravnodušan prema iluziji. Da li uopće postoji neki odnos prema iluziji?

      Hvala ti.

      Izbriši
    4. Ponovo, nema potrebe stvarati slike o tome kako će biti i kako to jest... Ali, ako baš moram odgovoriti: kroz prosvjetljenog mogu prolaziti svi osjećaji, pa nekakve razlike u tome nema. Nema pravila kako će se on ili ona odnositi prema iluziji (ili prema bilo čemu unutar nje). Postupci prosvjetljenog su također nepredvidljivi i nemoguće ih je staviti u pravila tipa "prosvjetljeni radi ovo ili ono, ponaša se ovako ili onako, izgleda ovako ili onako, zna ili može ovo ili ono".

      Izbriši
    5. Ah, da - "mamurluk" nije značajka prosvjetljenih općenito, nego friško prosvjetljenih. :-) Nakon svih tih godina (ili možda života) opijenosti iluzijom, "dan poslije" glava mora malo boljeti. :-)

      Izbriši
  12. A zašto medju prosvjetljenima nema zena?ja jos nisam cula da je neka zena prosvjetljena.samo sam cula za krishnamurtija,maharishija,buddhu itd.,pa onda medju novijima adrijana,boštjana iz kranja:) ispada da zene ne mogu biti prosvjetljene.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nema veze spol. Ima prosvjetljenih žena, hvala Bogu.

      Izbriši
  13. Ovo zadnje mi je super :)

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.