Prethodni članak: DO VRHA I NATRAG
Prije nego što krenete u dekonstrukciju iluzije, morate znati – i prihvatiti – da ljudi, po svojoj naravi, u uobičajenim okolnostima, nikako ne žele zaviriti iza filmskog platna. Ako im se ne sviđa ono što vide, žele zamijeniti neugodne scene s onim oku ugodnima. Ako ih nešto boli, prije svega žele povratiti, ili prvi puta steći, stanje ugode.
Riječju, ljudi žele biti sretni i to je glavni i osnovni pokretač cijelog ljudskog života. To je ujedno i pokretačka snaga pomoću koje Maya, boginja iluzije (čije ime na sanskrtu znači "ono što nije"), plete svoju mrežu iz koje se gotovo nemoguće izvući.
Ta "nemogućnost" nije zasnovana na nekim preprekama ili teškoćama čije savladavanje zahtijeva neku posebnu vještinu, postupke ili vrijeme. Vrata Mayinog zatvora širom su otvorena. Ne treba ih zatvarati ni zaključavati, jer nitko ni ne želi izići. To je zatvor s pet zvjezdica.
Ili s još više njih.
Naime, kao što napredni stvaratelji svoje stvarnosti znaju, sve je moguće u našem svemiru. Kvantna je fizika sa znanstvene strane objasnila mogućnost točnosti te tvrdnje. Vrijeme, prostor, pojave, nastanci i nestanci, kvarkovi i ljudska bića, sve je pod izravnom upravom nevidljivih obrazaca koji se u ljudskoj svijesti zapravo svode na – namjeru. Pravilno projicirana namjera, uz mali dodatak naučenih vještina, i stvarnost se oblikuje pod vašim prstima – ili bolje rečeno mislima – baš kako vi zapovijedate!
Nema tog čovjeka koji neće osjetiti uzbuđenje pred takvim mogućnostima! Život se, odjednom, iz noćne more pretvara u lucidni san u kojem je dovoljna samo jedna jedina misao i sve što poželite stvara se pred vašim očima. Tko bi tome odolio?
Sigurno ne milijuni duhovnih tragatelja koji oduševljeno preuzimaju uzde u svoje ruke i stvaraju za sebe život pun obilja, sreće i zdravlja. I tko im to može zamjeriti? Svi to želimo.
Prosvjetljenje se ponekad naziva i buđenjem. Mnogo sam puta, međutim, čuo kako ljudi kažu "da je njihovo buđenje počelo" onda kad su počeli shvaćati zakonitosti sna u kojem se nalaze, te ga oblikovati po svojoj volji. Naravno, tome nije tako. Buđenje nije počelo. Samo je gospodarica Maya ponudila slađi kolačić zbog kojeg odlučujemo, pored otvorenih vrata, ostati u njenoj kući.
U prošlom sam članku usporedio nepraktičnost prosvjetljenja s nepraktičnošću osvajanja planinskog vrha. Ali, ta je usporedba blijeda u odnosu na izlazak iz filma, ili sna, koji zovemo svojim životom. Kakve praktične koristi ima od TOGA?
Nikakve. Nezamislivo nikakve. Budući da ne znate baš ništa o svijetu izvan sna, bilo kakva zamisao koju imate sada, unutar sna, beskorisna je za buđenje i nakon njega.
Drugim riječima, svaka konstrukcija koji ste stvorili, bilo spontano, bilo zato što ste tako naučili ili odabrali, u procesu buđenja bit će dekonstruirana.
***
Sljedeći nastavak: U SVIJETU, ALI NE OD NJEGA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.
Riječju, ljudi žele biti sretni i to je glavni i osnovni pokretač cijelog ljudskog života. To je ujedno i pokretačka snaga pomoću koje Maya, boginja iluzije (čije ime na sanskrtu znači "ono što nije"), plete svoju mrežu iz koje se gotovo nemoguće izvući.
Ta "nemogućnost" nije zasnovana na nekim preprekama ili teškoćama čije savladavanje zahtijeva neku posebnu vještinu, postupke ili vrijeme. Vrata Mayinog zatvora širom su otvorena. Ne treba ih zatvarati ni zaključavati, jer nitko ni ne želi izići. To je zatvor s pet zvjezdica.
Ili s još više njih.
Naime, kao što napredni stvaratelji svoje stvarnosti znaju, sve je moguće u našem svemiru. Kvantna je fizika sa znanstvene strane objasnila mogućnost točnosti te tvrdnje. Vrijeme, prostor, pojave, nastanci i nestanci, kvarkovi i ljudska bića, sve je pod izravnom upravom nevidljivih obrazaca koji se u ljudskoj svijesti zapravo svode na – namjeru. Pravilno projicirana namjera, uz mali dodatak naučenih vještina, i stvarnost se oblikuje pod vašim prstima – ili bolje rečeno mislima – baš kako vi zapovijedate!
Nema tog čovjeka koji neće osjetiti uzbuđenje pred takvim mogućnostima! Život se, odjednom, iz noćne more pretvara u lucidni san u kojem je dovoljna samo jedna jedina misao i sve što poželite stvara se pred vašim očima. Tko bi tome odolio?
Sigurno ne milijuni duhovnih tragatelja koji oduševljeno preuzimaju uzde u svoje ruke i stvaraju za sebe život pun obilja, sreće i zdravlja. I tko im to može zamjeriti? Svi to želimo.
Prosvjetljenje se ponekad naziva i buđenjem. Mnogo sam puta, međutim, čuo kako ljudi kažu "da je njihovo buđenje počelo" onda kad su počeli shvaćati zakonitosti sna u kojem se nalaze, te ga oblikovati po svojoj volji. Naravno, tome nije tako. Buđenje nije počelo. Samo je gospodarica Maya ponudila slađi kolačić zbog kojeg odlučujemo, pored otvorenih vrata, ostati u njenoj kući.
U prošlom sam članku usporedio nepraktičnost prosvjetljenja s nepraktičnošću osvajanja planinskog vrha. Ali, ta je usporedba blijeda u odnosu na izlazak iz filma, ili sna, koji zovemo svojim životom. Kakve praktične koristi ima od TOGA?
Nikakve. Nezamislivo nikakve. Budući da ne znate baš ništa o svijetu izvan sna, bilo kakva zamisao koju imate sada, unutar sna, beskorisna je za buđenje i nakon njega.
Drugim riječima, svaka konstrukcija koji ste stvorili, bilo spontano, bilo zato što ste tako naučili ili odabrali, u procesu buđenja bit će dekonstruirana.
***
Sljedeći nastavak: U SVIJETU, ALI NE OD NJEGA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.
Da, ali ovdje govorimo o stvarima koje su nama poznate.
OdgovoriIzbrišiNajmanje 50 % stvari slijepci nisu mogli doživjeti u usporedbi sa onima koji vide: astralna putovanja, vizije, snovi, intuicija?
Na šta se osloniti onda?
Prije nekih 10-ak god. bio je jedan slijepi iscjelitelj u Japanu: ljudi bi mu dolazili spontano, a već je bio izuzetno star i nigdje se nikad nije reklmirao, i on ih je bez mnogo riječi i bez i jednoga pokreta ruke ili svojih usta isjeljivao.
Jedino bi ponekad rekao da ljudi o duhovnosti, danas, ne znaju ništa...
;)
Oh, o duhovnosti ljudi znaju mnogo toga, da ne kažem - svašta. :-) O prosv jetljenju ne znaju ništa.
IzbrišiAli, pišem zbog odgovora na pitanje "na što se osloniti?". Ako se podrazumijeva da se pitanje odnosi na "izlazak iz sna", te dakle glasi: "na što se osloniti da iziđemo iz sna?", onda je odgovor - ni na šta. Oslonce nudi samo Maya. A to znači da ih, u biti, nema.
Umjesto filozofije i dubokih promišljanja, nije li jednostavnije provesti dio dana u tišini, promatrajući?
OdgovoriIzbrišiDa li nije to način na koji su oni prije nas donijeli iskru i rasplamsali plamen u nama? Zar ima potrebe/načina objašnjavati prazninu?
Nadalje svaka čast na tekstu kao umjetničko-filozofskom.
Sem že prej anpisala komentar, pa še nisem bila prijavljena, pa je očitno izginil. Zdaj pišem še enkrat.žJa adrian ko te poslušam ali berem se mi zdi , da vse popolnoma " razumem".... a v praksi je drugače. Kako to udejaniti. kako se povsem prepustiti brez kakršnihkoli opor maye, kako ne dvomiti??? kako vedeti, da je to res prava smer, kako zaupati, da prst "razsvetljenega? " res kaže v pravo smer? Je dovolj, da imaš takšen občutek, vlek , tudi razumevanje ??? čeprav so vse to tudi samo orodja maye??? Ko je pa toliko samorazsvetljenih oz. samooklicanih bolj ali manj "razsvetljenih mojstrov". tukaj je maya res še posebej pretkana, ogromno je pasti, da še ostajamo v kletki. morda ti ne? jaz ti nekako verjamem, tudi o tvojem stanju, poskušam ne soditi in poskušam gledati kam kaže tvoj prst. A kako vem, da je to res, ko pa še nisem v stanju razsvetljenosti? ali ni to tudi samo orodje Maye?
OdgovoriIzbrišiMorat ćeš upotrijebiti to što imaš. Jedino što ne preporučujem je vjerovanje. Nemoj vjerovati nikome.
IzbrišiAko vidiš logiku u onome što čitaš, ok, slijedi ju.
Ako ti osjećaj govori da je to to, ok, slijedi ga.
Samo nemoj vjerovati. Jer vjerovanje je najprofinjenije oruđe Maye i ako se krene s te pozicije... gotovo da nema izlaza.
Moj prst tamo pokazuje - izvan koncepata, izvan uvjerenja.
Ako sam u tekstovima (ili inače u odgovorima, uživo ili pismeno) nehotice pokušao nametnuti neki koncept o prosvjetljenju, ispričavam se. To je stoga - ako ima opravdanja - što je teško, odnosno nemoguće govoriti o tome ograničenim riječima.
Ipak, pokušavam to činiti, i mislim da 99% ovog što čitaš ovdje pokazuje van, izvan konceptualne stvarnosti, to jest iluzije.
Što se tiče drugih, lako je provjeriti: da li se od tebe zahtijeva da prihvatiš neki koncept, neku premisu, uvjerenje. neku polaznu točku koja je izvan tvog iskustva i koju ne možešprovjeriti nego moraš prihvatiti kao datu? Ako pronađeš nekog od tih "samoproglašenih prosvjetljenih" koji to NE zahtijeva, pronašla si pravog prosvjetljenog! :-)
Na žalost, kod većine ćeš naići upravo na to: unaprijed postavljene koncepte i sustav koji moraš prihvatiti da bi, kažu oni, na kraju bila prosvjetljena. Nećeš bit prosvjetljena, već ćeš samo savladati taj sustav. Od toga možeš imati koristi, da se razumijemo, ali prosvjetljenje... je onkraj koristi, kao što sam već mnogo puta napisao.
Hvala adrian, razumem. ......ne dvomim v smer, ki jo kažeš. Vem tudi, da nisi edini, le da vas je malo,... pa mi moja stopnja viveke deloma že omogoča razlikovati ..... Je pa kljub vsemu še veliko dvomov, od dvomov v nositelje smerokazov, do dvoma o meni,..... Se pa tudi bojim izgubiti vse,... Še vedno neverjetno rada odlašam, se ujčkam v prijetnostih in mazohiram v neprijetnostih. Sem že veliko let v meditacijskem sistemu (sistem samo zaradi treninga discipline) kjer ni konstruktov in ne prisil, le tehnika (metoda nenavezanega opazovanja občutkov v telesu), Sem ugotovila, da tudi. če ni konstruktov, si jih sama ustvarim. zato v zadnjem času vem, da bom še meditirala , a da to ni edino. Čutim, da moram naprej, a se še malo bojim. Jeseni se vsekakor vidimo, ....
OdgovoriIzbriši