18. 07. 2014.

Do vrha i natrag

Kao što sam najavio, ovog ću ljeta malo više pisati o dekonstrukciji iluzije. Ne znam hoće li vas to rashladiti ili zagrijati, ali prije nego što počnem, dužan sam vam nekoliko upozorenja.

Uz određene ograde i objašnjenja za koja nema mjesta u kratkom članku, moglo bi se reći da dekonstrukcija iluzije vodi do cilja duhovnog putovanja, do legendarnog prosvjetljenja. Svi ljudi koji krenu istraživati tajne svoje svijesti i zakonitosti življenja, prije ili kasnije naiđu na tu zamisao. Neki budu privučeni, neki odmahnu rukom.

Kao cilj, prosvjetljenje je uvijek postavljeno negdje daleko u budućnost, vjerojatno u neki od sljedećih života, a smatra se da do njega uglavnom vodi dugačak i naporan put. S obzirom na to da je tako daleko i u praksi gotovo neuhvatljivo, podložno je raznim opisima. O njemu se raspredaju priče koje uglavnom nisu od praktične pomoći. Služe više kao razbibriga duhovnim tragateljima u stankama između napornih vježbi, molitvi, meditacija, služenja, posta i drugih sličnih aktivnosti. Prosvjetljenje je također česta tema intelektualnih rasprava "učenih" forumaša.

Članci koje ćete pročitati (i općenito, pristup kroz dekonstrukciju iluzije) idu u suprotnom smjeru od "opisa prosvjetljenja" ili objašnjenja što je i kakvo je ono. Razlog za to nalazi se u činjenici da su takva objašnjenja i priče odlična dimna zavjesa koja skriva upravo ono o čemu se pokušava govoriti! Drugim riječima, svaki opis prosvjetljenja njegova je suprotnost, a svaki pokušaj "razumijevanja" s pozicije u kojoj se nalazimo prije prosvjetljenja predstavlja korak natrag u maglu iluzije.

I sad, gotovo da se čini kako bi ovdje valjalo stati, zar ne? :-)

Sve što vam kažem i sve što će se, kao posljedica toga, stvoriti u vašem umu, bit će sasvim pogrešno – barem što se tiče prosvjetljenja.

Nema nikakvog načina ni mogućnosti da se opiše prosvjetljenje. Nema nikakvog načina da ga razumijete s pozicije prije njega.

Sve što ću napisati služi kao putokaz. Budisti bi rekli – prst koji pokazuje prema Mjesecu. To NIJE Mjesec, ali ako se nekim slučajem usudite pogledati u smjeru u kojem pokazuje, prestat ćete gledati prst, a ugledati ono na što je on usmjeren.

Ovo je, dakle, prvo upozorenje. Ako vas doista zanima prosvjetljenje, gledajte kuda vam se pokazuje, a ne u ono čime vam se pokazuje.

Drugo se upozorenje odnosi na svrhu i razloge.

Čitajte pažljivo.

Nema nikakvog pametnog razloga zbog kojeg biste željeli biti prosvijetljeni.

Usprkos legendama i mašti duhovnih fantazista, prosvjetljenje nije od praktične koristi. Nakon njega nećete biti pametniji, bolji, smireniji, zdraviji ili sposobniji. Odnosno, ako se javi želja da to budete, za to ćete morati učiniti točno isto što činite i sada.

Ako je tome tako, zašto onda ljudi ipak tome teže?

Pada mi na um usporedba s osvajanjem planinskog vrha. Nepotpuna kakva jest, ipak će poslužiti da barem malo osvijetlimo ljudsku težnju za nemogućim. Od pripreme za osvajanje vrha planine ima praktičnih koristi: bolja kondicija, zdravlje, disciplina, snaga, koordinacija... mnogo toga dobroga. Od samog osvajanja... hm, ništa se ne mijenja. Sve što ste mogli zamisliti, a da je za vas dobro i da vam može praktično poslužiti, već ste učinili.

A opet, neki ljudi ne mogu odoljeti. Jednostavno se moraju popeti!

***

Sljedeći nastavak: IZVAN SNA
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

Broj komentara: 5:

  1. Jedan veliki istočni učitelj je rekao: ''Postoje dvije grupe: jedna teži prosvjetljenju a druga smatra da je posljednji put u ljudskom tijelu. Možda je ova druga u pravu, ali vratit će se u naredno tijelo kad se najmanje nada, jer to nije pitanje vlastite percepcije no univerzalnoga plana. Ostaje im da kao 'bolji' 'poučavaju' i 'zavode' druge.''

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tko dolazi i odlazi? Da li ocean dolazi i odlazi u val ili....?

      Izbriši
  2. S obzirom da sam imala iskustvo kliničke smrti kroz koje sam doživjela proširenje svijesti izvan percepcije da sam samo fizičko tijelo jer sam ga promatrala iz udaljenosti, prošla tunel i došla na ''drugu stranu'' iz koje sam promatrala ovu dimenziju kao zgusnutu jednost, koja se objavljuje samoj sebi kroz sinkronicitete vrlo je živahno shvatiti da nema ''drugoga''- onaj primjer sa prodajom stana u sebi sadrži čitavu Vječnost. I to je to. Nikakvi
    holywoodski specijalni efekti. Kada tijelo i um postanu samo instrumenti Cjeline, iluzorna persona nestaje. Nikada nije ni postojala. Buda se skiva u ormaru kada ego udje u sobu :-)

    OdgovoriIzbriši
  3. Zasto?zato sto prosvjetljenje donosi slobodu.pamet ne znaci nista,danas si ucenjak sutra dobijes alzheimera i sve zaboravis,danas si lijep,sutra star i ruzan,u krajnjoj liniji danas si ziv a sutra mrtav.spoznaja da si svijest onkraj svih prolaznih pojavnosti koji su poput oblaka na nebu,uvijek promjenjivi,uvijek prolazni,donosi potpunu slobodu.zato.zar ne adrian?

    OdgovoriIzbriši
  4. ....mislim ipak da je smisao svega u "putu prema vrhu", to su iskustva koja nas mijenjaju, na taj način sazrijevamo, prestajemo se obmanjivati "vrhom", jednostavno živimo u tom hotelu s pet zvjezdica, a tu nitko ne traži "prosvijetljenje".....ono će doći, vjerojatno samo po sebi kada odradimo sve putove koje trebamo prijeći i zato uživajmo i polako korak po korak.....

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.