26. 04. 2014.

Planet

Neznatan sam dijelić Tvojega tijela. Zamisao o postojanju je poput oblaka na nebu; sada je ovdje, a sutra je više neće biti. Ipak, sve to, i kiša i svjetlost, i vjetar i stijena, pretvoreni su u osmijeh. Ne može biti drugačije, iako je tu istinu lako zaboraviti u prividu odvojenosti.

Podsjećanje ne zahtijeva daleka putovanja. Podigneš glavu i kreneš u smjeru neba!





Posted by at
Labels: ,

1 komentar:

  1. Irena28. 04. 2014. 10:20

    Lepo,

    predvsem to, da dvigneš pogled in slediš proti nebu. Zelo lepa pot je na Kriške pode iz doline Zadnjice (iz Vršiča proti Trenti, na 50 serpentini). Tam v stenah nekaj čaka in biva. Mene je povsem fasciniralo in si mislim, da bi tudi vam Adrian vzelo dih. Tako da............glavo gor in proti nebu

    Irena

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)