Budući da se radi o čestom miješanju pojmova, mislim da je vrijedno izdvojiti to kao zaseban post.
***
Anonimno, tvoji argumenti su još jedan primjer klasičnog kratkog spoja u razumijevanju, koji je značajka zatucanosti i neznanja o kojem govorim. Svejedno, u dobroj vjeri da se radi samo o naivnom neznanju, zahvaljujem na tako lijepo postavljenim pitanjima i predlažem da pažljivo pratiš odgovore, te da, ako je moguće, jednom zauvijek ukloniš to pogrešno razmišljanje iz svog uma.
Kažeš: "Adriane, no sto ako sutradan na red dode zoofilija? I to je ljubav. Volite svog psa najvise na svijetu i hocete s njime sklopiti brak. Po cemu bi tako ljubav bila drugacija od neke druge ljubavi? Ili pak pedofilija?... Ista stvar s nekrofilijom, i to je isto ljubav, zar ne?"
Dakle, NE, TO NIJE LJUBAV. Ljubav je uvijek obostrana (ili višestrana). Ljubav uvažava drugu osobu i ne zakida ju na ničemu. Životinje ne mogu dati pristanak na navodnu ljubav. Djeca ne mogu dati pristanak na navodnu ljubav. Mrtva tijela ne mogu dati pristanak na navodnu ljubav. VIDIŠ LI RAZLIKU?
Izjednačavanje istospolne zajednice i homoseksualne ljubavi s ovim gore anti-ljubavima je ZLONAMJERNO PODMETANJE i otrov za naivne i neupućene. Žalosno je da obrazovani ljudi u današnje vrijeme mogu biti žrtve takve manipulacije i ne vidjeti razliku između jednog i drugog.
Pitaš: "Ne znam koliko ste liberalni u svom definiranju ljubavi, no mislim da treba postojat neka granica do koje smo spremni ici."
Moja granica je čvrsta i apsolutna. Postavljena je točno tamo gdje ju je postavila priroda: ljubav je najuzvišeniji osjećaj dostupan svjesnom stvorenju, uvijek je višestrana i moguća samo uz svjesni pristanak svih koji su u nju uključeni. Da bi taj pristanak dali, moraju biti SVJESNI, odrasli, odgovorni, zreli, neizmanipulirani, itd. Ukoliko su ti uvjeti ispunujeni, ljubav nema drugih granica, ni u rasi, ni u obrazovanju, ni u načinu života, ni u seksualnim praksama, ni u spolu.
Zajedno s vama ću se boriti protiv pedofilije, budite bez brige - do "zadnje kapi krvi", ako treba. Ali, sad vam po stoti put kažem: ako ste "za" ovo, onda ste zavedeni, naivni i izmanipulirani. Nema tu ni ljubavi ni tolerancije ni poštovanja. Ne postoje nikavi razlozi da homoseksualne osobe budu diskriminirane, manje vrijedne ili na bilo koji način zakinute ili označene unutar društva,.
Istospolna ljubav je jednako tako ljubav kao i heteroseksualna, i ta manjina mora imati pravo na sve ono na što ima većina.
Gdje god je prisutan strah, nema ljubavi. Pa tako i strah od drugih i drugačijih..
OdgovoriIzbrišiŽivot kakav je stvoren, točno slijedi svoje zakone... (bez pravnih zakona koji su stvoreni ljudskim umom i ljudskom rukom), pa čak i kada nam se čini da nešto nije "ispravno" ili "prirodno", upravo postoji radi toga da se ne ukalupimo sami u svoje uske okvire. Da naučimo voljeti i kada ne razumijemo, da možemo poštivati život u svakome, da podržavamo svojom tolerancijom ono što ne možemo sami razumjeti. Ne znam kako da drugačije objasnim dileme i u vlastitom umu, koje su se neprestano pojavljivale čitajući komentare i mozgajući iznova o svemu ovome...
U prirodi nema osuđivanja, za razliku od ljudi koji to čine. I čini mi se da je to najveći propust čovječanstva... ne shvaća da presuđuje samom sebi... Izuzeci postoje da bi se potvrdilo pravilo, no to ne znači da pravilo mora biti ustavno donešeno... Ljudi si samo kompliciraju život. Priroda ionako slijedi svoj zakon, koji nije donio niti jedan čovjek. Kada čovjek počinje donositi zakone, stavlja se u poziciju Boga. No, zna li čovjek (čovječanstvo) uopće što je ispravno? Postoji li zaista nešto što je ispravno, a da se on sam najprije duboko u sebi ne zapita: "Što činim drugome sa svojim postupcima?"
Jer u konačnici sve što činimo drugome, činimo i sebi samima. Molim sve kršćane da se sjete Isusovih riječi: "Što činite najmanjem od moje braće, meni činite." A, možda da se sjetite i riječi: "Ovdje sam za sve ljude." Isus nije rekao da je ovdje samo za heteroseksualce. Uostalom, da li mi znamo uopće što netko mora naučiti u ovom svom životu? Ah, koliko umova među nama... a nijedan zapravo ništa ne zna...samo misli da zna... (i samu sebe ovdje ubrajam...)
I zato ću glasati PROTIV, iako mi se najprije činilo da treba glasati ZA, dok nisam shvatila, da se priroda neće promijeniti - čovječanstvo ima svoj prirodni put razvoja, ništa se neće promijeniti ako ja glasam ZA, samo ću naštetiti onoj manjini koja je drugačija, uskrativši im pravo da i oni budu sretni, pa makar i na svoj način. Omogućimo ljudima da budu sretni, jer, sreća drugih i naš je mir.
Jako lijep i iskren tekst LALA! Podsjeća me na Madam iz Rahuuu-a. U osnovi svega je strah, strah od drugih ljudi, drugačijih kako kažeš ili, možda bolje rečeno, strah da ne postanem kao oni ako ih prihvatim. Priznajem, prošao sam kroz tu fazu osobno. U takvom stanju vrlo lako , gotovo automatski , ljudi počinju zauzimati "obrambeni stav,sredstvima koja su im prva na pameti, a to je napad neargumentiranim tvrdnjama obojenim mržnjom,a sve zbog neprihvaćanja ,straha! Tada naravno počinje i trpanje u isti koš svega što ti padne na pamet, kao kod anonimne.
IzbrišiOprosti Adriane, malo sam skrenula s teme ovog trenutnog posta, pa samo da dodam, NE PODRŽAVAM: pedofiliju i sve ostale stramputice.
OdgovoriIzbrišiNe bih ulazio u intimu Adrianovoga svjetonazora, ali se bojima da je nanio veliku uvredu svakoj životinji, jer su one itekako sposobne da vole i platonski i seksualno.
OdgovoriIzbrišiČak je životinja ta koja najčešće inicira zoofiliju kao biće niže svjesnosti od ljudske i mnogo jačega nagona, što onda i djeluje na psihički labilne jedinke da imaju seksualni kontakt sa životinjom.
Svaka vrsta devijacije na temu heteroseksualni kontak između jednoga muškarca i jedne žene udaljava nas od osnovnih civilizacijskih normi te biologije i humanizma ''per se''.
To pravilo ne znači da iko negira ljubav i seksualnu privlačnost između jedne i druge osobe istoga spola, niti da podržava da takvi budu diskriminirani po bilo kojem osnovu ili verbalno i fizički zlostavljani.
Pitanje poliamorije, također, jeste pitanje kako individualnoga tako i izbora jedne zajednice, pa ako tako zajednica odluči da će funkcionirati, onda svakako tu heteroseksualizam monogamnoga tipa ni pravno ni humanistički nema šta tražiti.
Isti slučaj vrijedi i u većinski homoseksualnim zajednicama koje širom svijeta uspješno funkcioniraju, i u kojima nisu heteroseksualni zakoni na snazi.
Ali nametati svoj stil življenja cijeloj zajednici krajnje je nepristojno i primitivno.
;)
Anonimno, raspravljamo o braku, a ne o sposobnosti životinja da vole. Uvođenje zoofilije u sve to skupa je dimna zavjesa i nepotrebno skretanje s teme.
IzbrišiHomoseksualni odnos jest manjinska seksualna orjentacija, prisutna oduvijek. Nazvati ju "devijacijom" je siguran put u diskriminaciju onih koji su takvi rođeni.
A izjava da nas homoseksualna orjentacija udaljava od civilizacijskih normi, možda bi još i mopgkla stajati, s obzirom da civilizacija često bude licemjerna prema prirodi. Međutim, udaljavanje od humanizma - e to je već upravo ona vrst homofobije koja sada traži službenu poitvrdu.
Kad bi bareme ostala samo zadnja rečenica: nametati svojh stil živkjena cijeloj zajednici, krajnje je nepristojno i primnitivno.
Iako se u globalu slažem s tim da zakidamo prava neljudskim životinjama (specizam), mislim da u ovakvom trenutku kakav imamo sad, ovakve stvari (kakve je napisao/la anonimno) su samo puteljci na koje zalutaš i onda na kraju silina tvojih argumenata u očima onih kojima ih treba uputiti, samo pada!
IzbrišiPustimo sad specizam i neljudske životinje! Moramo se boriti za prava ljudi. Koliko god ovo zvučalo okrutno (i siguran sam da će anonimac to osuditi), na kocki je sad nešto drugo i to se ne tiče životinja. To što su one sposobne osjećati ili ne, pustimo to za onda dok ovo sve završi i dok (ako se uopće to dogodi) obranimo prava manjine koja su na dobrom putu da budu oduzeta!
Ovakvi komentari iznad će samo zbunjenima i zavedenima zamračiti um i na kraju će opet uzviknuti: "Ali gdje je granica??? Ajmo onda i sa životinjama sklapati mrak... mislim brak!"
Sve vam je čovjek lijepo napisao. Jasnije od toga ne može biti!
Distinkcije o tome što netko može, a što ne može... molim vas, pustimo za kasnije!
Probaću se nadovezati na glavni tekst, malo više sa - unutarnje strane. Budući da je ljubav i osjećaj, nema sumnje da mogu osjećati bezuvjetnu ljubav prema bićima čija je razina svjesnosti niža od naše (npr. prema mjestu, planini, šumi, stablu, psu, malom djetetu, ..). Tako, nema dvojbe, mogu osjećati bezuvjetnu ljubav prema stablu, a i stablo može osjećati bezuvjetnu ljubav prema meni. U stvari,ljubav koja bića razine svjesnosti nižom od naše osjećaju je uvijek bezuvjetna. U tom smislu, na ljestvici postojanja, ona predstavljaju bića koja su savršenija od nas. Ono u čemu smo mi superiorniji od njih je bitno veća razina slobode u ljubavnim odnosima - jer ljubav je i odnos. Naroavno, to su ujedno i vrata koja vode u manipulacije i zloupotrebe, a sve možemo svesti pod imenom - uvjetovana ljubav. To je ono, kao voljeti ću te ako si lijepa, ako znaš kuhati, ako nemaš ljubavika itd., isto tako svaka emocionalna vezanost vodi u - uvjetovanu ljubav. Možemo se zapitati: ako ljubavni odnos ne uključuje seksualnost, da li je primjereno prakticirati ljubavnim odnos sa bićem niže razine svjesnosti koji nadilazi razinu slobode tog bića? Ako ne pretjeramo, mislim da je to u redu, ali moramo biti jako oprezni da u tom biću ne izazovemo zbunjenost, što može rezultirati nepovjerenjem. A što je sa ljubavnim odnosom koji uključuje seksualnost? E tada jaz između nas i tog bića postaje prevelik, jer je seksualnost maksimalni izraz slobode u ljubavnom odnosu. Bića niže razine svjesnosti to ne mogu prepoznati, ne mogu razumjeti, ne mogu prihvatiti a kamoli pristati na to (kao strogi uvjet koji se spominje u tekstu). Tada širom otvaramo vrata manipulaciji i zloupotrebi tj. tada širom otvaramo vrata pakla.
OdgovoriIzbrišiAdriane, ja sam na tvojoj strani barikade – protiv.
OdgovoriIzbrišiAli, kad kažeš Raulu „…ne uvažavam potrebu da drugim ljudima (u ovom trenutku Adrianu) objašnjavaš što bi oni i zašto bi trebali raditi, jer se tebi to tako čini ispravnim. Podsjeća me na referendum.“
Ne činiš li isto – objašnjavaš što bi i zašto netko trebao raditi!?
Da, Nurbanu, referendum nas je natjerao da biramo strane. Natjerao nas je da se izjasnimo i da ne stojimo po strani. U tom smislu moji natpisi su izražavanje neodobravanja što su me natjerali na to - jer ako ništa ne učinim, time sam učinio jako mnogo. Hoću, neću, uvukli su me u svoju igru. Zato sam ljut na vladu što nije sve ovo zaustavila u proljeće. Ili barem pokušala, jer ima jako, jako mnogo upitnika nad uopće mogućnošću postavljanja takvog pitanja. Idealna vlada bi te stvari trebala rješavati umijesto mene.
IzbrišiAli, sad - što je tu je.
Raula shvaćam - on bi neke druge teme. I ja bih. Međutim, on je sad inzistirao da ja na svom blogu ne pišem o onom što osjećam da moram. To je već druga razina "inzirstiranja". Ali, ništa strašno, shvaćam zašto tako osjeća i zajedno s njim jedva čekam da ovo prođe. S malo nade u pavedan ishod. Ali, u međuvremenu činim koliko mogu.
Problem s ovim je nerješiv. Nasilinici te tjeraju da i ti prihvatiš njihovu igru, jer ako to ne učiniš, opet si ju prihvatio. Ne-toleratni pozivaju toleratne da ih toleriraju. Kako ćeš to riješiti?
NIkako. Kao i Arjuna u Bhagavad Giti, možeš se opirati, možeš pasti u depresiju i prkosno sjesti odbijajući borbu. Međutim, nema koristi od toga. Budući da si uvučen u tu stvar (činjenicom da si živ i da si to što si), onda radiš to što moraš.
Dobro, Adriane, mogu ja i dalje o ovome, samo ne mogu na banalan i trivijalan (da ne kažem primitivan) način. Pa ću sada ja, umjesto tebe, reći ono što je tebi neugodno; da večina čitatelja bloga tretira ovo pitanje baš tako, trivijalno i banalno. Koliko se sijećam bilo je samo jedno "bravo Raule" a ostalo je bilo "bravo Adriane". Bez obzira na prednost domaćeg terena, da sam se malo više potrudio, da nisam inzistirao na "unutarnjoj strani", možda bih dobio još poneki klik (ha, ha). No dobro, sportski priznajem poraz i čestitam pobjedniku. Nema sumnje, i na ovom blogu je posijana "zla krv", ali tko je za to odgovoran?
IzbrišiPa ću zato prema tebi ići sa malim savjetom. Kada pristupaš osobi koja je zatucana/netolerantna/primitivna i pokušavaš utjecati na njen stav, onda argumentacija, bez obzira koliko bila jasna, besprijekorna, neoboriva je ipak - na drugom mjestu. A što je na prvom mjestu? Na prvom mjestu su osjećaji koje ta argumentacija pobuđuje kod te osobe, jer se i najracionalnije osobe ravnaju po osjećajima a ne zdravom razumu. Dakle, nije toliko važno ono što si rekao već na koji način si rekao. Ako između vas ostaje nepremostivi jaz, onda svaka dodatna argumentacija samo još više učvrščuje tu osobu u starom stavu (primjer tvoje prepiske s Anonimno; svaki samokritični učitelj bi to smatrao i svojim neuspjehom). Neke stvari ipak dobro radiš: smiren si, imaš dobre živce, promptno i strpljivo odgovaraš. Nešto ipak nedostaje. Što?
Negdje si napisao da si iskušavao stanje jedinstva (super, vrlo lijepo). U tom stanju su zatucanost i ne-zatucanost jedno te isto. Neka ti to stanje bude ishodište. Kad tretiraš takvu osobu moraš se spustiti na njen nivo, uvuči joj se pod kožu, postai on/ona, pokušati je razumjeti, razmišljati kao ona, dati joj za pravo. A tek onda, kad zadobiješ njeno povjerenje, počinješ stvari mijenjati kod te osobe. Tek onda tvoja priča može pustiti korjene kod nje. Ako to uspiješ (meni je nekoloko puta uspjelo) prvo što češ spoznati je da niti si ti svetac kakvim si sebe smatrao, niti je ta osoba takav đavo kakvom si je smatrao.
U nacističkoj Njemačkoj propagandna mašinerija je radila po principu da na 7 lažnih vijesti dođe jedna istinita. Na kraju se pokazalo da to ne može proći. Saveznici su pak imali obrnutu taktiku: na 7 istinitih vijesti došla je jedna lažna, i zato su je mogli prodati. Ako želiš sve i to odmah, bez odlaganja, bez kompromisa, bez pregovora onda kod dotične osobe pobuđuješ osjećaje suprotne onima koji su potrebni da bi prihvatila tvoju argumentaciju i promijenila stav. U hijerarhiji promjena individualne i kolektive svijesti je sofisticiran i dugotrajan proces. Nažalost, nema crvotočina (prostorno-vremenskih).
Razumijem :-) I podržavam.
Izbriši@Raul: Hm, opet radiš istu stvar - savjetuješ što da radim i kako da radim.
IzbrišiPobogu, ovdje nema pobjednika, a ono što tebi očito nije jasno je da ćemo uskoro svi biti poraženi
Hm... Gledaj, zahvaljujem na savjetima, ali zašto to ne učiniš ti? To je tvoj način, tvoja reakcija, i eventualno, tvoj doprinos. Bilo bi mi drago vidjeti da si uspješan u tome.,
Uzgred, evo jedan... nije savjet, ali je objašnjenje:
Kažeš: "Negdje si napisao da si iskušavao stanje jedinstva (super, vrlo lijepo). U tom stanju su zatucanost i ne-zatucanost jedno te isto."
Oh, jesu li? :-) Da li govoriš iz iskustva?
Moje iskustvo je sasvim različito: u jedinstvu, zatucanosti nema. Ona je moguća tek u ne-jedinstvu.
Ali, neću dalje o tome, jer nije tema.
Ponovo ću ti reći istu stvar: umijesto da korigiraš moje aktivnosti (koje su po sili prirode nesavršene), doprinesi ovome u što smo gurnuti.
Dostojanstveno držanje po strani je zauzimanje strane. I to ne one za koju se deklarativno zalazeš.
Kaže župnik u jednom selu (a vjerojatno i po ostalim župama isto): "zaokruzite li 'protiv', to je grijeh i morat ćete ga ispovijediti."
OdgovoriIzbrišiZastrašivanje? Manipulacija? Ma neeee...
zar zbilja nitko više ne zna tko je, što je, odakle je i kuda ide? lako je raspredati priče o drugima to nam dobro ide, svi znamo što je za njih najbolje, a jesmo li pogledali vlastito lice u ogledalu i rekli iskreno, baš me briga s kim spavaju, ali me jako briga da imaju srce i pamet i da su ljudi, dobri ljudi... ja znam tko sam i što imam, moj brak nije i neće nikada biti ugrožen nikakvim drugim brakovima, jer ugovor je ono što dvije strane potpišu jer na to pristaju, ljubav spram nekoga je nešto drugo...
OdgovoriIzbriši@Anonimno27.11.2013. 09:32:
IzbrišiNajbitnije od svega, a pitanje za one koji su "ZA": "Jeste li ikad dobro pogledali vaše 'neprijatelje' i 'sluge sotone' i vidjeli ljudsko lice iza njih i božansku dušu u njima?"
Pogotovo je to pitanje za svećenike...
Budi ono sto zelis biti...♡ iz Rijeke ponosne na svoje ljude koji svakim dahom zive za razlicitost,ljubav i radost u srcu...s razlogom grad koji tece. Za razliku od prirodom prekrasne Dalmacije koja je svojim za odbacila "drugacije", Rijeka i Istra otvorena srca ce primiti sve one ljude koji su iskrena,dobrodusna i otvorena srca "drugaciji"...jer nismo li svi mi bar jednom u zivotu bili zbog bilo cega drugaciji???
OdgovoriIzbriši