20. 09. 2012.

Smrt straha

Mnogo toga u našem životu činimo iz straha.

Ali, ako uspijemo - nekako i negdje - djelovati kao da ga nema, naš život odjednom postaje poput čarolije. Svaka istinska preobrazba uvijek je počela uklanjanjem straha. Bez toga ostajemo tamo gdje smo, bojeći se nepoznatog.

Ljudi bi htjeli mnogo toga, ali se boje učiniti ono što bi ih moglo dovesti do ostvarenja njihovih želja. Iz straha se zatvaraju u poznato okruženje, koliko god ono bilo neprihvatljivo. Jer, tko zna, ako se pomaknemo makar i malo, život bi mogao postati sasvim... neočekivan. Život bi, možda, mogao i prestati, a to je ono najgore što nam se može dogoditi, zar ne?

Ne, nikako ne! Prvo, najgore što vam se može dogoditi je da zapnete na određenom mjestu i ne mičete se s njega jako, jako dugo vremena. Ta najgora mogućnost već se dogodila većini ljudi koje poznajete. Zapnu negdje između trinaeste i šesnaeste godine svog razvoja i ne mijenjaju se sve dok ih smrt ne izbavi iz tog užasnog položaja.

Drugo, "prestanak života" je samo po sebi potpuna nemogućnost pa je strah od toga besmislen. Na žalost, nema načina da u to uvjerite osobu koja je sigurna u odvojenost svog vlastitog postojanja od cjeline koja ju okružuje.

Međutim, ima načina da to pokažete onima koji su već naslutili da je tome tako! Ako negdje iznutra osjećate da smrt nije i ne može biti kraj, onda ste dobar kandidat za konačno oslobođenje od straha. Nije to lak put, priznajem, ali se isplati krenuti njime. Na posljetku, teško je govoriti o istinskom životu ako stalno zatvaramo oči pred preobrazbom koju nazivamo smrt.

Poricanjem njene stvarnosti ne postižemo ništa, odnosno hranimo taj isti strah. Smrt jest stvarna, ali ne predstavlja ono čega se mi bojimo – kraj života. Tako nešto ne postoji. Život jest vječan.

Naravno, sve su to samo riječi koje – ako ih prihvatite kao uvjerenje – mogu pomoći u smislu poticanja pozitivnog raspoloženja ili davanja hrabrosti za suočavanje s teškim životnim situacijama.

Ali, zamislite da tog straha doista nema! Zamislite da vam nije potrebno uvjerenje kako biste ZNALI da apsolutno nema nikakvog razloga za strah! Zamislite da NE POSTOJI onaj dio vas koji se može bojati – da ga nema, te da je zajedno s njim nestalo i straha.

Ako to možete makar i zamisliti, onda ćete naslutiti kako izgleda život probuđenog - život u kojem je strah ostao po strani, zajedno sa smrću koja je smještena upravo tamo gdje je oduvijek i bila – u svijet priča i privida.

***

Već četranest godina govorim na taj način o smrti. Napisao sam dvije knjige o tome – "Gospodar smrti" i "Život smrt-život". Održao sam mnogobrojne radionice s istim nazivom, a sada je došlo vrijeme za malu reviziju. Knjige neću dirati – one su izraz jednog razdoblja i predstavljaju zaokruženu cjelinu. Ali, iskustvo s radionicama u međuvremenu mi je pokazalo da postoje tanahni načini pomoću kojih se možemo još više približiti stanju bez straha i konačnoj "pobjedi" nad smrću.

Radionica "Život-smrt-život" koju ću održati početkom jedanaestog mjeseca u Centru bit će pomalo drugačija od dosadašnjih. Zadržat ćemo "inicijacijski proces umiranja", ali priprema će biti obogaćena novim metodama, primjerenim novom vremenu preobrazbi u kojem se nalazimo.

Oni koji su bili na skupu "Buđenje" početkom šestog mjeseca, otprilike će znati u kojem smjeru se te nove spoznaje kreću. Nakon obnovljene radionice "Život-smrt-život", s istom ćemo temom nastaviti i tijekom radionice "Solsticijska preobrazba", 21.12.2012. A nakon toga, početkom petog mjeseca 2013., slijedi veliki skup pod nazivom Sinkro-Buđenje koji će nas odvesti još jedan korak dalje – u svijet međupovezanosti svih dijelova Jedinstva.

Iako se svaka od tih radionica može pohađati neovisno jedna od druge i iako ni za jednu od njih ne postoje posebni preduvijeti (znači neovisne su od drugih programa Duhovne akademije ili prethodnog znanja i iskustva) preporučujem povezanost i kontinuitet. Ukoliko osjećate želju i imate mogućnosti (a mogućnosti uvijek ima kad je želja dovoljno snažna), povežite te tri radionice: Žvot-smrt-život (03.-04.11.2012 - Centar); Solsticijska preobrazba (20.-23.12.2012. - Centar) te Sinkro-Buđenje (01.-05.05.2013. – Novi Vinodolski).

Njihov zajednički cilj je smrt straha – najveće prepreke istinskom životu; životu o kakvom maštate, ali čak ni vaša mašta nije dovoljno smjela da bi vam predočila makar i najmanji njegov djelić.

Svejedno, taj život jest u vama, a ja vas čekam na mjestu s kojeg vam mogu pokazati kako on zapravo izgleda.

Broj komentara: 6:

  1. Psihički Ahilej20. 09. 2012. 20:53

    Mogu donekle shvatiti o čemu govorite, ali ipak ću postaviti pitanja koja me muče.

    Radi se o strahu zbog kojeg odgađamo/odustajemo od nekog djelovanja?

    Strah je primarni čovjekov osjećaj, a i ne samo čovjekov! Kako ukinuti (ili barem zanemariti) strah, a ostaviti mnogo kompliciranije osjećaje koji se temelje na onim primarnim?
    Ovdje se piše kao da je strah nešto partikularno i da se samo tako može odvojiti od cjeline. Što ako je strah utkan (barem u minimalnoj mjeri) u ostale osjećaje koje osjećamo?

    Na kraju, nevezano uz prijašnja pitanja. Može li postojati hrabrost (koja se smatra vrlinom) bez straha?

    OdgovoriIzbriši
  2. @Psihički Ahilej: Strah jest utkan u mnoge osjećaje (mnogo toga činimo iz straha). Kad nestane, oni osjećaji (i postupci) koji su pretežito zasnovani na njemu također će nestati. Moguće je da toga bude mnogo. Moguće je da je to SVE što sada smatramo svojim.

    Što se tiče cjeline - prividno odvajanje od nje je uzrok strahu, tako da o nekom "odvajanju od cjeline" možemo govoriti samo u tom okviru. Uklanjanje straha je, dakle, povratak u cjelinu.

    OdgovoriIzbriši
  3. Psihički Ahilej21. 09. 2012. 18:24

    Znači, strah nije dio cjeline?

    OdgovoriIzbriši
  4. :-) U konačnici sve je dio cjeline, ali to ne pomaže, zar ne?

    Kad se umjetno odvojimo od cjeline (to je nemoguće, naravno, ali se tako čini i za neprobuđene je itekako stvarno) javlja se strah.

    OdgovoriIzbriši
  5. kada smo povezani sa celinom imamo osecaj jedinstva - jasno je - nema mesta za strah...mi koji nismo probudjeni a dato nam je da ponekad imamo ovo iskustvo kroz meditaciju ili nesto slicno na trenutak budemo svesni te celine, a onda kada pocnemo da postavljamo pitanja, kako, kada, sta, ko i odakle (sto smo intelektualniji to nam se vise namecu ova pitanja,ali sto smo intuitivniji to su nase senzacije vece i dozivljaji jaci i teze savladamo strah )
    Znanjem o tome sta je taj strah, sta stoji njega, pre pre dolazimo do toga da ga otklonimo...Ne zato sto je um previse pametan i svemocan vec zato sto, dok se um konstruktivno zabavlja trazeci odgovore, ostane prazan prostor u kome se budjenje jednostavno dogodi kao "aha" ili "hej,istina je uvek i bila tu, nista nije ni bilo potrebno ciniti!!!"

    OdgovoriIzbriši
  6. strah je nered koji pravimo zadrzavajuci prirodni tok stvari...strah se ublazava kad stvaramo jer tada smo konstruktivni i dajemo celini ono sto ona od nas trazi a to je da budemo i da jesmo...
    Neko je zapisao: Iza straha su zelje, a iza zelja ogromna ljubav...

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.