Kao što sam napisao u prvom nastavku, promijenio sam mišljenje, ali za sada vam neću objašnjavati kako i zašto. Za sada ću se poigrati đavoljeg odvjetnika i nabrojati sve moje razloge PROTIV elektroničkih knjiga.
Znači, na prvom mjestu je bio zaslon. Ionako mi se činilo da mi vid slabi prebrzo zbog silnih sati provedenih za računalom. Sad bih još trebao i čitati na isti način. Ne, hvala.
Druga stvar je bila praktičnost samog čitanja. Mislim, teško da računalo možete odnijeti sa sobom u krevet ili u voćnjak pod staru trešnju. Nekako to tamo ne pripada, dok se dobra stara papirnata knjiga sasvim uklapa u taj scenarij.
Treće, ne radi se samo o veličini samog uređaja (na posljetku, to je riješeno, recimo tabletima i drugim manjim džepnim "igračkama"). Zapravo me brinulo nešto sasvim obično: osjećaj okretanja stranica. Kako ću, pobogu, bez toga? Kako ću bez presavijenih kutova, šuštanja papira pod rukom, ljutnje zbog nemara prethodnih čitatelja, masnih mrlja od nečijeg doručka... No dobro, ovo posljednje se uglavnom odnosi na posuđene knjige, ali ta neka osobnost papirnatog predmeta i sadržaja koji krije u sebi... e, to mi je izgledalo potpuno nenadoknadivo u bilo kojoj elektroničkoj inačici. Da budem iskren, taj dio je i dalje nenadoknadiv, iako sam u elektroničkim knjigama pronašao drugačije načine uosobljavanja knjige kao "živog stvorenja" i prijatelja. Ali, o tom ću u detalje u sljedećem nastavku.
Pod četvrto bih naveo sve druge romantične razloge protiv elektronike. Recimo, miris knjige koja je upravo došla iz tiskare! Mmm... Ili, miris sto godina stare knjige požutjelih stranica koju ste pronašli u antikvarijatu! Mmm...
Ili, recimo, ulazak u lokalnu knjižnicu i pogled na stare drvene police koje se savijaju pod teretom knjiga koje leže na njima, poslaganih u pokušaju nadoknađivanja manjka prostora. Ljudi koji stoje pored njih, listajući ih i tražeći onu pravu – knjigu koja će ih oteti iz ovoga svijeta tijekom sljedećih desetak dana.
Ne znam, čak i sada, kad zagovaram elektroničke knjige, znam da će, ako sve to doista nestane, u meni nastati praznina koju neću moći ispuniti ničim. Ali, tješim se, tako je sa svom tehnologijom. Nekima su nedostajale kočije ili stari gramofoni s vinilnim pločama, ali oni su otišli u prošlost i tome nema pomoći.
U redu, hajdmo sad na ozbiljnije primjedbe. Moj put u digitalno doba počeo je u studentskim danima s Commodore 64 – jednim od prvih računala za kućnu uporabu (sjeća li se netko toga?). Ha, bio sam jedan od prvih studenata na Fakultetu za defektologiju, odsjek logopedija, a valjda i jedan među prvima na Zagrebačkom sveučilištu koji je svoj diplomski rad zasnovao na digitalnim uređajima! Sam sam izradio program za taj "komodorac" koji je mjerio vrijeme reakcije na vizualni podražaj, a zatim proveo istraživanje na eksperimentalnoj i kontrolnoj skupini djece. Kasnije sam na osnovu tog istog Commodora 64 napravio niz vježbi koje sam koristio s djecom u terapeutskom radu. E, to je bilo nešto novo i baš zanimljivo! Početak osamdesetih prošlog stoljeća – ni mobitela ni kompjutera nigdje naokolo- no, niti sam ja nastavio rad u tom području, niti je Commodore 64 preživio to desetljeće. Pojavili su se prvi PC-ovi i Macovi, a moj program je sada samo smješna mala epizoda iz nedavne prošlosti.
Poanta je u sljedećem: kad bih ga htio prebaciti na PC, obnoviti, preraditi ili bilo što s njim raditi, morao bih početi ispočetka. Pobogu, bio je zapisan na magnetsku traku! Gdje bih danas uopće našao kazetofon preko kojeg bih to očitao?
Imate li još onih starih flopy disketa s početka PC doba? Kako biste sada s njih skinuli neki zapis kad računala ne dolaze više s uređajima koji to mogu čitati? Ista stvar će se dogoditi s CD i DVD uređajima.
Znate što želim reći – tehnologija ide naprijed, a to znači da današnji mediji digitalnog zapisa neće trajati zauvijek. Ukoliko bi se sve knjige prebacile u digitalni oblik, tko će ih stalno prebacivati na nove medije?
Ili, da uzmem katastrofični scenarij mogućeg (ne ulazim u vjerojatnost takve mogućnosti) okretanja magnetskih polova Zemlje ili nekog sličnog kozmičkog događanja koje će spržiti sve digitalne uređaje. Ako knjiga kao materijalnih predmeta više neće biti, moglo bi se dogoditi da sva pisana baština čovječanstva nestane u trenu.
Dakle, trajnost i moguća opasnost po digitalne zapise predstavljaju moju petu primjedbu protiv elektroničkih knjiga.
Šesta je vezana uz moju profesiju spisatelja, odnosno profesionalnu vezanost za nakladništvo. Znam da prosječnom čitatelju to ne izgleda važno, ali radi se o stvarnom problemu koji utječe na budućnost knjige. S digitalnim zapisima i Internetom pojavila se nova filozofija "djeljenja" svega. Mrežni anonimci traže slobodu konzumacije svih sadržaja, a nakladničke industrije svih vrsta se protiv toga bore jer žele naplatiti svoj posao. Kao potrošaču, zamisao o besplatnim sadržajima izgleda mi sjajno. Kao profesionalcu koji od toga živi, javlja se niz pitanja. Da bi se knjiga (kako tiskana tako i ona elektronička) našla pred očima čitatelja, potreban je autor koji troši znatan dio svog vremena za pisanje. Osim nje ili njega potrebni su drugi stručnjaci: urednici, lektori i savjetnici. Potrebni su i poduzetnici koji će uložiti svoj novac u dobre ideje. Također, iza toga stoje i administrativni radnici koji moraju odgovarati na mailove i telefone, te knjižiti i evidentirati. Potrebni su i distributeri i promotori, i tako dalje. Znači, ako je proizvod besplatan za korisnika, sve te ljude mora platiti netko drugi, a to obično znači da će proizvod biti više, manje reklamnog tipa i da će investitor kroz njega promovirati nešto drugo. Drugim riječima, besplatni internetski ili elektronički sadržaj uglavnom znači smrt neovisnog stvaralaštva. A to ne želimo, zar ne?
Naravno, oko svega toga ima mnogo rasprava i različitih mišljenja, zakona koji ne valjaju, kriminala koji se događa, zlouporaba koje se najavljuju i slično. Nema nam druge nego se nositi s tim i vidjeti kako će se sve to u budućnosti riješiti. Međutim, nekoliko godina unazad sa stajališta profesionalaca, elektronička knjiga predstavljala je nepoznati rizik. Pojavljuje se pitanje zaštite, razbijanja zaštite, zakonskih posljedica, mjera koje se moraju poduzeti u tom smislu i velikog niza drugih stvari s kojima se jednostavno nisam želio baviti. I stoga je moj odgovor na elektroničku knjigu ponovo bio negativan.
U ovom trenutku sam i kao profesionalac promijenio mišljenje iako su argumenti protiv i dalje ostali. Zaključio sam da je bolje suočiti se s tim problemima nego odumrijeti zajedno s dinosaurima, željeznicom na ugljen i vinilskim pločama. Potencijalne koristi za sve, i za profesionalce i za korisnike, znatno su veće nego opasnost od zlouporabe. Što me navelo na promjenu mišljenja? O tome detaljnije u sljedećim nastavcima.
U međuvremenu, zanima me kako vi gledate na sve ovo? Neke od argumenata ve ste napisali u komentarima na prethodni napis. Ima li možda joše nečega što bi vi istakli kao važno, a ja sam propustio? Kad bi papirnate knjige sasvim nestale - što se, nadam se, neće dogoditi - i zamijenile ih one elektroničke, što bi vam doista najviše nedostajalo?
Dobro je rečeno ovo o odumiranju s dinosaurima, željeznicom na ugljen i vinilskim pločama. Doduše, hipsteri su ponovno "oživjeli" ploče i gramofone. S dinosaurima i željeznicom im još nije uspjelo, a vjerojatno ni neće.
OdgovoriIzbrišiSve je to povezano s ljudskom prirodom vezivanja za stvari pa onda drečavci koji su predugo živjeli s nekim određenim izumom svog vremena ne mogu shvatiti ništa novo, a ne samo to nego se i novotarijama protive kao da su samo zlo. Takvima smatram i ljude koji će se žaliti što nema više mirisa knjiga i nečijeg pekmeza iz palačinke na stranicama.
Mislim da knjige nikad neće potpuno nestati. Izdavati će se neka izdanja i imat ćemo (barem u bliskoj budućnosti) i dalje knjige na policama. Dolaskom e-knjiga će obične knjige samo izaći iz masovne proizvodnje. Svejedno, ne mogu izbjeći činjenicu da će me djeca moje djece gledati kao starog prdeža koji nema o ničem modernom pojma pa lista papirnati Hyperion Dana Simmonsa. Nekome su nekad ploče bile vrijednost (dapače,našao sam i neke u podrumu - ali autor ovog bloga bi sigurno znao više o tome :)). Tako će meni vjerojatno biti s dvd-ima. Opet, jednog dana ću ja biti taj hipster koji će posebno naručivati dvd player jer će svi već imati blue ray (ili nešto čak i naprednije?!?).
Mogu zamisliti ovaj prizor iz svoje starosti: u podrumu će biti spremljene papirnate knjige. Na vidljivom će biti samo one najdraže i neka kolekcionarska izdanja (treba ipak ostati štih mladosti,čisto da ja sam ne zaboravim u kakvom obliku sam čitao Aristotelovu Metafiziku i pritom izgubio razum i sve živce).
Na ostalim policama na kojima su nekad bile papirnate knjige (ako će tih polica uopće više biti) će biti zaštitna torba veličine prosječne knjige. U njoj će biti moj čitač u kojem će biti sve one knjige iz podruma + cijela knjižnica + još par knjižnica... to ću sve smjestiti samo u taj ne-preveliki uređaj.
How about that? :)
Ma, ima nešto u tome da se čovjek veže za neke predmete, htio - ne htio, oni su ga obilježili u određenom životnom periodu, i kao dio životnog puta, tj. iskustva, to to mi se čini prirodno... pogotovo ako je nešto bilo lijepo... kao meni knjige :-). Nemam ništa protiv elektronike (evo i sada pišem elektronskim putem), ali knjiga ima tu posebnu čar (meni barem) koju je Adrian gore super opisao.
OdgovoriIzbriši(Jednom sam uzela laptop i krenula čitati u krevet - išlo mi je na živce koliko je grijao i sve mi je bilo nespretno i zamorno...tako da sam brzo odustala)
Sjetih se fotoaparata, (a još ih ovdje nitko nije spomenuo...) Kad su se pojavili digitalci, bilo je onih koji su s nostalgijom govorili kako digitalni aparat NIKAD neće moći zamijeniti fotoaparate s filmom. E to nisam nikako mogla prihvatiti. Koja laž! Digitalac je zakon! :-)
Ali, ako se pojavi zgodan mali čitač s velikom memorijom, malim grijanjem, prikladnim držačem da ga čitaš u krevetu, i što ja znam s čim sve ne (nešto kao u Startreku! :-)) onda ću razmisliti... do tada mi je knjiga u klasičnom obliku jedino rješenje.
Još mi je nešto palo na pamet. Koliko je zdravo biti stalno izložen utjecajima elektronike? Mislim na zračenje?! Da li je dokazana štetnost? Nešto kao s mobitelima?
OdgovoriIzbrišiMeni bi nedostajala olovka u knjizi.Povremeno je grickam,ali ne previše. I piskaranje i podvlačenje. Moje lične zamisli u vezi sa pročitanim. Zvezdice, crtice, strelice-pa moja je knjiga! Ponekad označim stranu mirišljavim štapićem (nezapaljenim) i onda zavlačim nos u nju,knjigu mi dragu, u kojoj čak moje misli mirišu. Na početni list zapišem strane koje su mi važne, da brže nađem kad su mi neophodne. Volim da u knjizi ima mesta na prvom i zadnjem listu.
OdgovoriIzbrišiLeti najdraže knjige zavijem u lokalne novine (koje imaju fini papir), da mogu da ih čitam na plaži, listam sa slanim rukama koje mirišu na ulje za sunčanje, more i voće i ostavljam na kamenčićima. A i da se ne vidi šta čitam. Olovke koje padnu na belutke lepo zvuče.
Jednom sam u vozu primetila da smo saputnik i ja čitali istu knjigu
(on na drugom jeziku). Meni je bilo simpatično i vredno komentara i osmeha,njemu uzvišenost i odsutnost balkanskog dnk nije dozvolila da progovori. Knjiga nas nije približila ni svetlosnu godinu, tako daleko smo bili. Možda zato i volim da obučem knjige u privremene oklope. Da smo svako svoju elektronsku knjigu čitali, bilo bi bolje.
U vezi sa svim tim nedostaju mi oni dani kada smo mnogo, ali baš jako mnogo pričali o pročitanim knjigama. Sad uopšte ne. Krijemo znanje i izgrickane olovke u knjigama. A olovka piše srcem, sećate li se ko je to rekao pa zapisao?
@Papirnati gušter: Moglo bi biti da je slika "iz starosti" prava pravcata vizija i da nas, više, manje, sve očekuje!
OdgovoriIzbriši@LA-LA: Usporedba s digitalcima je odlična. Doista su svi imali otpor prema njima u početku, a sad - obični fotići su rijetkost... Uzgred, opisanih čitača već ima i dostupni su relativno lako (Hrvastka - i susjedi što se toga tiče - se tek treba probuditi, ali tu nema ništa novo; obično spavamo dugo i budimo se kasno). Za zračenje ne znam, ali ako je ono vezano uz potrošnju energije (moralo bi biti) informacija o kojoj ću više pisati u slijedećem napisu: svoj Kindle punim jednom u mjesec dana (za usporedbu s mobitelom kojeg punim gotovo svakodnevno). Čitaći s elektroničkom tintom troše iznimno malo energije. Potrebna je samo za okretanje stranica.
OdgovoriIzbriši@Myr: Lijep komentar, nema što! Za neke stvari nema zamjene i točka.
OdgovoriIzbrišiPada mi na um slijedeće: kod elektroničke knjige nikad nitko ne zna što čitate - u ruci držite uvijek isti čitač. Eventualno i njemu možete mijenjati navlaku, kao mobitelju, ali to je druga priča.
Zato, s druge strane, možete znati ne samo tko čita istu knjigu u tom trenutku, nego i saznati tuđe misli o njoj (ako se taj netko potrudi zapisati ih) i to iz same knjige, u obliku podcrtavanja ili bilješki koje možete ali i ne morate gledati.
Govorenje o knjigama je već sada omogućeno posebnim društvenim mrežama - koje koriste ovo isto što sad mi koristimo da bismo razgovarali na daljinu. Ali, što biste rekli kad biste s drugima mogli razgovarati KROZ samu knjigu? Eleketroničke knjige na dobroj paltformi omogućavaju upravo to.
Tako da, iako će doista neke stvari nedostajati, mogućnosti koje se otvaraju vrijedne su istraživanja.