27. 09. 2012.

Knjige

Od djetinjstva knjige su bile moji najbolji prijatelji. Sjećam se kako sam se veselio slobodnim danima jer sam mogao provesti cijelo jutro, ili poslijepodne, u čitanju! Nije bilo boljeg društva od dobre i zanimljive knjige.

Zvuči štreberski, ali što ću sad – tako je bilo. Vršnjaci su mi uglavnom bili dosadni, kao i zanimacije kojima su ispunjavali svoje vrijeme. Odrasli su mi također bili dosadni, samo na drugačiji način. Interneta, multimedije i ostalog nije bilo, pa su preostale – knjige.

Obožavao sam njihov miris u knjižnicama – ulazio bi u mene i odnosio me u druge svjetove. Prizori beskrajnih polica ispunjenih ovitcima - ponekad ozbiljno smeđih, ponekad zabavno šarenih - bili su hrana za moje oči. Ponekad bi sate provodio u knjižnici kopajući po knjigama iz drugog reda, onima koje se rijetko posuđuju. Kakve li radosti kad bih otkrio nekog novog spisatelja ili spisateljicu koji bi me uspjeli otrguti iz svijeta u kojem sam živio i odnijeti u svoj! Bio sam im zahvalan, oduševljen, zadivljen, ponizan, začuđen i... pohlepan za još!

Jedan detalj će dobro oslikati moju zaluđenost knjigama. Nakon srednje škole morao sam provesti godinu dana u tadašnjoj armiji. Poslali su me u Srbiju, u Kragujevac, gdje sam proveo jesen i zimu 1980/81 u nadasve ne-intelektualnoj obuci za vezistu (svodila se na motanje žice i učenje glupavih kodova pri javljanju ili pozivanju druge radiostanice). Nakon toga sam dubioznom milošću mog komandira poslan u obližnje vojno skladište (ako se dobro sjećam, dvadesetak kilometara od grada, negdje kroz šumu, usred ničega) gdje sam trebao provesti još šest mjeseci. Trebalo je ispasti zastrašujuće i uvjeren sam da je ta "prekomanda" bila po kazni (iako mi to nitko nije rekao), ali je na kraju ispalo savršeno! Naime, tamo se radilo po radnom vremenu, od 06:00 do 14:00, a zatim su oficiri odlazili kući. Odjednom, imao sam ogromne količine slobodnog vremena! Znate li kako sam ih provodio? Uz knjigu, naravno! Rekli su mi da sam do tada bio jedini vojnik IKADA koji se učlanio u gradsku knjižnicu Kragujevac i posuđivao knjige. Do nje sam dolazio lokalnim autobusom, bježeći preko žice, zato jer nije bilo šanse da mi daju dozvolu za odlazak u grad svaki treći, četvrti dan. A trebalo mi je toliko, budući da sam, ponovo milošću knjižničarke, dobio posebnu dozvolu da posuđujem četiri knjige odjednom, a ne dvije. A za četiri knjige, u tim uvjetima, trebalo mi je otprilike četiri dana. Jedna knjiga dnevno – uz čitanje od 14:30 do 22:00. Živcirala me jedina činjenica što je večera (ionako sam trampio meso kojeg nisam jeo, za vječni pire od graška – zbog čega sam bio vrlo popularan među "suborcima") prekidala moju potpunu stopljenost s knjigama.

Da nije bilo knjiga, doista ne znam kako bih preživio to vrijeme. Zapravo, da nije knjiga, doista ne znam kako bih proživio svo ovo vrijeme!

A vrijeme se, eto, promijenilo. Djeca više gotovo da ne čitaju knjige. Umjesto toga igraju se s računalima i njihovim izdancima u obliku igračih konzola, mobitela i svega ostalog. Kad to ne rade, gledaju filmove. Odrasli (ako ne rade isto što i djeca) uglavnom tvrde da nemaju vremena za knjige.

A ja sam i dalje zaluđen. Ne računajući profesionalne interese i knjige koje zbog toga "moram" pročitati ili barem pregledati, uglavnom čitam tempom od tridesetak knjiga godišnje. Znači, otprilike dvije i pol knjige mjesečno. S obzirom na okolnosti, zadovoljan sam, iako bih želio da mogu više.

E, sad, što vam zapravo želim reći? Nekoliko stvari.

Prvo, vjerujem da će knjiga opstati, usprkos multimediji. Ima nešto u čitanju slova i riječi što je bolje od bilo koje pokretne slike. Kad čitate, nešto u vama raste i razvija se, te stvara osjećaj kojeg ništa drugo ne može nadoknaditi. Nove generacije bi mogle propustiti taj osjećaj, ako im ga oni koji ga poznaju ne pokažu.

Drugo, opća digitalizacija ne mora biti baš takva prepreka čitanju knjiga kako se na prvi pogled može učiniti. Štoviše, možda se baš u tome skriva nova renesansa knjige, jer joj se sad pridodaju neke nove kvalitete poput jednostavnosti i praktičnosti u čitanju, prenošenju i čuvanju.

I treće, usprkos mojem nepopravljivom romantizmu i nezamjenjivom osjećaju čvrste, pa ponekad i teške, papirnate knjige u ruci, moram vam ispovjediti svoje preobraćenje! Da, nakon dugog opiranja i odbacivanja, posljednjih godinu dana prešao sam na elektroničke knjige. I... pa, eto, sad sam uvjereni zagovornik nečeg što sam do nedavno smatrao nemogućim. U toj mjeri da ću vam pokušati objasniti sve što znam o tome, svo "zašto" i "kako" oko elektroničkih knjiga, te vam predstaviti projekt eLibrika, koji u Hrvatsku donosi prvu domaću platformu za distribuciju i čitanje elektroničkih knjiga.

Počet ću od mnogobrojnih razloga koji su me držali podalje od elektroničkih knjiga tijekom posljednjih šest, sedam godina koliko sam upoznat s time i koliko o tome, kao svaki zaljubljenik u knjige, zasigurno razmišljam.

Ali, o tome u slijedećem napisu. U međuvremenu, volio bih da na osnovi ovog što sam do sada napisao čujem vaše komentare. Koliko knjiga zapravo čitate? Da li biste željeli više i zašto mislite da to nije moguće? Kakva je po vašem mišljenju budućnost knjige u digitalnom dobu? I na posljetku, iako sam vam unaprijed otkrio svoju namjeru da vas uvjerim u dobrobiti elektroničkih knjiga, kako u ovom trenutku gledate na njih? Da ili ne?

Broj komentara: 6:

  1. Marijana Luša28. 09. 2012. 15:35

    Slična stvar je i sa mnom....Život na pustom otoku za mene ima samo jedan uvijet-biblioteku! A miris knjižnice mi je jedan od najdražih.
    U prosjeku, čitam 2-3 mjesečno i nisam zakačena na ni jedan žanr. Volim dobru Knjigu! Od Vesne Krmpotić do Steinbecka (vas da i ne spominjem ;-) ) Među stranicama nalazim svjetove pune novih otkrića...znanja...uvida...ljepote. Obožavam osjećaj kad mi pročitana rečenica ubrza puls, obožavam kad me sin treba triput zvati prije nego li izronim iz radnje...
    Za mene će tiskana knjiga uvijek biti poseban doživljaj, ali apsolutno nemam ništa protiv e-knjiga i digitalnih čitača... Toliko toga čitam na netu!Uostalom, zašto moram birati?? Zar ne mogu voljeti oboje? Koristiti oboje? Već prema želji, potrebi, praktičnosti...
    To me podsjeća na ono pitanje:˝Voliš li više mačke ili pse?˝
    Moj odgovor je uvijek:˝??!!˝

    OdgovoriIzbriši
  2. Čestitam, Marijana, na bogatom čitalačkom iskustvu i želim da tako bude i u budućnosti!

    Mogućnost biranja, pa kako bude lakše i praktičnije - savršeno!

    OdgovoriIzbriši
  3. Oduvijek čitam puno knjiga, najmanje 1 tjedno. Kad me knjiga zainteresira onda nađem vrijeme za nju, bez obzira koliko sam zauzeta. Vi ste bili moj top autor jedno vrijeme. Naročito volim Vaše romane. Imam većinu Vaših knjiga (u papirnatom obliku)ali jako volim čitati i R. Steinera, Balavatsku, Gurđijefa, Uspenskog, Meher Babu, Coelha i još mnoge u tom stilu. Volim knjigu u papirnatom obliku, ali digitalna mi je sve draža, jer ne skuplja prašinu i ne zauzima mjesto, i štedi šume, daje doprinos zaštiti prirode. Istina, ne mogu je na brzinu pregledati kao pravu, ali i to ovisi o programu za čitanje. U biti mislim da je digitalna knjiga sasvim u redu ali mislim da bi one najvažnije ipak željela imati u papirnatom obliku. Raduje me da razmišljate o ovom načinu izdavanja, možda će te tako ponovo izdati Poslanike svijetla od James Twymana. U svakom slučaju ja sam ZA!!

    OdgovoriIzbriši
  4. Ne citam onoliko koliko bih zelela. Kada otkrijem neku knjigu koja me u prvih nekoliko stranica osvoji, cesto njeno citanje odlazem za one fine trenutke kada imam dovoljno vremena da joj se potpuno predam. To ne volim kod sebe, ali prosto je tako...zelela bih vise vremena posvetiti citanju dragocenih knjiga...sta me u tome sprecava? Mozda okolnosti u kojima moram da biram izmedju drugih stvari koje se namecu kao bitne i dobre knjige...

    OdgovoriIzbriši
  5. Čitam kad god stignem. Moguće je čitati uvijek više. Tek kad ću čitati 0-24 i nikad ne spavati ni jesti, onda ću znati da je to moj limit. Onda opet...uvijek mogu i brže čitati.
    Mislim da nije toliko stvar u digitalnom dobu (doba može biti i kameno) koliko je stvar u ljudima koji žive u tom određenom dobu.
    Mogu biti pesimističan pa govoriti da je danas gore nego ikad - ako bih bio do kraja iskren, to bi i bilo moje mišljenje.
    Teško danas to ide, pogotovo mladima. A na mladima je budućnost,ne?
    Možda uopće nije važno koliko jedan starac čita jer on je iz drugačijeg doba. Ljudi se prilagođavaju (ili ne!) nadolazećim promjenama, ali više bi nas trebali zanimati oni koji nikad ništa drugačije od playstationa, x-boxa i običnog PC-a (koji danas mladima većinom služi za surfanje internetom ili igranje neke igrice) nisu vidjeli.

    Treba uvijek razmisliti o novitetima i nikad ne srljati u nešto nepoznato, ali nekako mi se čini da kod knjiga ne može toliko krenuti krivo. Kao da je sama ideja knjiga i čitanja u svojoj biti dobra pa je otporna na negativnosti koje bi se mogle "ušuljati" preko noviteta i tehnoloških čuda.
    Evolucija u stvarima je čisto prirodna. Jednom je trebao doći i na red papir koji koristimo za naše knjige! Čitači će s vremenom postati jeftiniji. Digitalne (virtualne) biblioteke će zapravo lebdjeti u zraku (infosferi) i moći ćemo pristupiti njihovom sadržaju od bilo gdje. Možda sam malo maštovit, ali moram priznati, zvuči mi kao da budućnost kuca na vrata. Hoćemo li ih otvoriti?

    OdgovoriIzbriši
  6. I ja sam jedna od onih kojima je knjiga često bila vjerni prijatelj... :-) A ti si Adriane tako to lijepo gore opisao, da sam se sjetila sebe od prije...

    Iako u zadnje vrijeme manje čitam, zbog raznoraznih razloga, bilo je dana kad sam ih doslovno gutala... žedna i gladna znanja... koliko knjiga? Tjedno po tri knjige...ili jedna za razmišljanje po mjesec, i više kojoj bi se vraćala često...
    Uglavnom su to bile razne (auto)biografije,knjige "duhovne" tematike, knjige o životu, rekla bih, čak nešto filozofije, istočnjačke i zapadnjačke...i općenito knjige koje imaju dobru priču a da se nešto može naučiti od njih, a bio je tu i pokoji krimić i sl. Poezija mi je uvijek bila fascinantna...

    U knigama sam tražila znanje koje mi je nedostajalo, sve dok nisam shvatila u jednom trenutku, da moram živjeti svoj život i da mi nijedna knjiga neće pomoći da steknem određena iskustva. Često me zanimalo što je pozadina svega toga i tko su ti ljudi koji pišu? Sjećam se otkrića kada sam prvi put uzela u ruke Yoganandinu Autobiografiju jednog Yogina... Pitala sam se da li je taj čovjek i svi ti ljudi, da li su postojali ili je to samo priča... Bila sam tako očarana...

    Nekako mi se čini da bi mi kuća bila prazna bez knjiga...a već ih imam popriličan broj... pa sad ne znam kako bi to bilo s e-knjigama kad ih čak volim i vidjeti na policama kao ukras koji skriva tajnu i ima svoj vlastiti život koji te poziva da ga otkriješ.

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.