19. 08. 2011.

Najava "Dnevnika Dva srca"

Višeljublje postaje sve više prisutno u našim životima. Zapravo, oduvijek je bilo tu, ali skriveno i zameteno mrežom laži i prevara. Situacija se mijenja. Novi odnosi postaju otvoreni, iskreni i sve vidljiviji. U posljednje vrijeme pojavilo se nekoliko kvalitetnih napisa u čitanim magazinima (Globus, Cosmopolitan). A kad se to događa, znači da neke stvari postaju toliko očite da ih se više ne može prešućivati.

Ipak, još uvijek postoji duboko ukorijenjenja tradicija, otpori promjenama te mnogobrojna pitanja koja ljudi postavljaju, pomalo zbunjeni onim što se događa oko njih, a još više onim što se događa u njima. Kako se nositi s novim ljubavima? Imamo li uopće izbora u organizaciji ljubavnog života? Da li će višestruke ljubavi moći opstati jedna pored druge? Kakvi nas problemi očekuju na tom putu? I još mnogo sitnih detalja koje sada ne možemo ni zamisliti, ali koji se u obliku sumnji i pitanja javljaju na putu višeljublja.

Također, oni jednoljubni (odnosno, oni koji smatraju da su takvi) sa zanimanjem prate razvoj događaja. Ponekad je to zanimanje isprva motivirano željom za "skandalima", "žutilom" i pričama o ekscesima i neobičnostima. Ali, iza toga se često skriva i potisnuti osjećaj nezadovoljstva vlastitom ljubavnom ili bračnom situacijom.

Budući da je ljubav jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji sastojak našega života, nedavno sam odlučio objaviti knjigu "Ljubav – više nije previše". Ona govori o Ljubavi i svim njenim oblicima. Njena osnovna namjera je proširenje našeg shvaćanja o raznolikosti ljubavnog života. Višeljublje je u nama (u većini, jer inače ne bi bilo toliko ne-monogamnog ponašanja), samo je pitanje hoćemo li tom dijelu nas dopustiti da živi i razvija se, ili ćemo ga potisnuti društvenim normama, indoktrinacijom i drugim pritiscima, tjerajući ga tako da se izrazi kroz preljube, prevare i ljubavna razočaranja. Hoćemo li se i dalje ljuljati na valovima skrivenih strasti, izdaje voljenih, osjećaja krivnje, kajanja i obećanja koja ćemo na posljetku opet prekršiti; ili ćemo smoći snage da pogledamo istini u oči i počnemo živjeti svoj život iskreno i otvoreno, dopuštajući Ljubavi da nas vodi?

Od kad se pojavila knjiga "Ljubav – više nije previše" doživio sam mnogobrojne optužbe. Priznajem, nisu bile neočekivane. Teško je prihvatiti svjež dah novine u ustajaloj močvari običaja i krutih obrazaca. Ali, mnogo je važnije da je bilo i drugačijih reakcija; ljudi koji su shvatitli poruku i prepoznali njeno značenje u vlastitom životu.

Višeljubni odnosi nisu ružičasta idila. U njima ima jednako toliko mogućih problema kao i u jednoljubnim. Zapravo, možda čak i više. Ali, onaj jedan problem kojeg više nema vrijedan je svega: licemjerje, varanja, laži i prevare odlaze iz vašeg života! Pri tom mislim i na laži kojima varate sami sebe govoreći si da ste – ili biste trebali biti – jednoljubni, dok to u stvarnosti zapravo niste.

No, pravi posao je tek pred nama. Novi odnosi se moraju probiti iz tame nepostojanja, preko porođajnih muka prepoznavanja, sve do punog procvata u svakodnevnoj praksi. Na tom će putu biti i neuspjeha. Najzanimljivije je kad skeptici i zlonamjernici promatraju sa strane neki višeljubni pokušaj koji zbog ovih ili onih razloga ne uspije, pa onda slavodobitno uzviknu: "Aha! Vidiš! Naravno da stvar ne funkcionira! To se raspalo za godinu dana!"

Eh, da. Samo, istina je da se u tih istih godinu dana raspalo i deset milijuna jednoljubnih klasičnih odnosa. Mnogi od njih raspali su se na katastrofalan način, odnoseći za sobom živote i ostavljajući dalekosežne tragove.

Želim reći da problemi ne bi trebali zbunjivati ili obeshrabrivati. Posebice ne ako se radi o tako neispitanom i novom području kao što je višeljublje. O njemu moramo naučiti mnogo toga. Razumjeti ga.

Zbog toga su iskustva onih hrabrih, pionira tog područja, vrlo dragocijen svima, bez obzira na ishod njihovih ljubavnih priča. I stoga mi je veliko zadovoljstvo najaviti da ćete tijekom slijedećih mjeseci imati prigodu pratiti jednu takvu priču! Najprije od njenih početaka prije godinu dana, sve do sadašnjeg trenutka. A zatim, kad stignemo sadašnji trenutak, svi njeni sudionici pristali su i dalje sudjelovati u pisanju dnevnika, tako da ćemo moći svjedočiti i njenom nastavku.

Ovakav postupak je vrlo hrabar pa se od srca zahvaljujem troje odvažnih koji su odlučili podijeliti svoje iskustvo s nama.

I još je jedan stvar važna za predstojeći Dnevnik koji ćete čitati: radi se o višeljubnom odnosu između jedne žene i dva muškarca. Čini mi se važno to istaknuti jer sam često, kad bih kao muškarac pričao o višeljublju, nailazio na klasičnu predrasudu o "haremu", o alfa mužjaku koji oko sebe skuplja ženke ili pak o "duhovnom učitelju" koji zavodi naivne učenice. Sve to trpim bez mnogo reakcija. Važno je da se zamisao višeljublja predstavi na pravi način, a zlonamjerni će uvijek izmišljati svoje priče. Što se mene tiče, ja samo hodam svojim putem – živim ono o čemu govorim, i to je sve.

Ipak, predrasude su tu. Žene su i dalje na mnogo načina u podređenom položaju. Zbog toga mi je iznimno drago najaviti "Dnevnik Dva srca", udane žene koja je pronašla još jednu ljubav u svom životu i uspjela – barem za sada – spojiti ono što mnogima izgleda nemoguće.

Od sljedećeg tjedna, svakoga petka na www.ljubavi.org (a prenosit ću to i ovdje na svom blogu), čitajte o višeljubnom iskustvu (ne)obične, svakodnevne, suvremene žene iz Hrvatske.

PRVI DIO, 26.08.2011.

DRUGI DIO, 02.09.2011.

Broj komentara: 6:

  1. Prvo bi trebali spoznati sebe, onda će višeljublje doći samo od sebe kao posljedica.

    OdgovoriIzbriši
  2. A da se prvo prosvijetlimo pa će višeljublje biti prirodna posljedica prosvjetljenja.

    OdgovoriIzbriši
  3. Jučer,nakon više od 20 godina sam se našao u pjesmi Novih Fosila Za dobra stara vremena,odnosno na kavi s prijateljicom iz prapovijesti.Pa di si,što ima i kako to već ide.U nekoliko rečenica sažeti par desetljeća? Koliko riječi potrošiti za opis tolikih godina? Jednu rečenicu za svaku godinu,jednu za svakih par godina? Uvijek je zanimljivo što ćemo čuti kao sažetak,a još više što ćemo sami reći kao sažetak. Malo tko će spomenuti novi auto kojeg je kupio; tko bi spomenuo svakodnevna živciranja kad spomena nisu vrijedna? Što onda ostaje vrijedno za reći - otprilike ovo: kakav život smo izgradili i jesmo li zadovoljni kako ga živimo, koliko smo naučili o svijetu i životu, koliko smo se uzdigli duhom.
    I...pa rastavljena sam već tri godine.Kako?Što nije valjalo?Pa imate troje djece? Razlog je bila ljubomora.Njegova.Koja je bila neosnovana i koju više nisam mogla podnositi.Pa je li bilo treće osobe?Nije,ni kod mene,ni kod njega.On se zarazio ljubomorom,pustio je u svoj um i upropaštavao dane i godine meni i sebi.
    E sad,kako bi ovdje funkcioniralo višeljublje kad ni jednoljublje to ne može?Nikako.
    Višeljublje je jednostavno druga dimenzija.Dok do nje ne dođemo..e pa bit će sms-ova u krivo vrijeme,bit će duljih ostanaka na službenom putu, bit će sve ovo što i danas imamo oko sebe.
    Kad su pred sv.Petra postrojili 100 žena da odredi koja će gdje,on im reče - Neka istupi korak naprijed ona koja je prevarila muža!Istupi njih 99,a jedna ostane.Na to će Petar pomoćniku - daj otiđi tamo i vidi da ona što je ostala nije gluha.
    Ali da ne biste pomislili kako govorim o svom slučaju - ja sam vjeran i moja žena je meni vjerna,tra-la-la.

    OdgovoriIzbriši
  4. @danijela: Prirodna posljedica razvoja je iskrenost prema sebi i onome što jesmo. Višeljublje samo po sebi itekako postoji prije nego i pomislimo na bilo kakava razvoj svijesti. Razvoj pomaže - što god da jesmo. I neće svi biti višeljubni na kraju tog puta.

    OdgovoriIzbriši
  5. @dino: Mudro zboriš! :-) Pitanje je da li čekati "drugu dimenziju" da b ismo bili to što jesmo? Ili je možda druga dimenzija upravo to - biti što jesi?

    S višeljubljem je problem taj što zahvaća duboko u naše osjećaje (tamo gdje smo najosjetljiviji - ljubomora, stav o sebi), a istovremeno je pod snažnim utjecajem indoktrinacije.

    Primjerice, kako netko sa sigurnošću može reći da je prirodno jednoljuban, ako je - kao i svi mi - odrastao u ozračju izrazite jednoljubnosti? Roditelji, škola, filmovi, knjige... jednostavno nismo nikada bili izloženi drugačijim mogućnostima. Kako onda zapravo znamo?

    Ne znamo. Samo vjerujemo da jesmo, dok nam život ne servira nešto drugo. Onda se zapitamo.

    A tada nam opet kažu da se to dogodilo zato jer smo slabi, jer smo negdje pogriješili. Možda je to ponekad i istina, ali opet - što ako nije?

    Što ako smo zapravo u tom trenutku probili obrasce koji su nas okruživali cijelog života i jednostavno izrazili sebe kako smo znali i umjeli u datoj situaciji? Što onda?

    OdgovoriIzbriši
  6. Početak Dnevnika Dva srca je danas on-line! http://www.ljubavi.org/index.php?option=com_content&task=view&id=88&Itemid=61

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.