21. 10. 2010.

Feminicid 2

Moj članak pod nazivom Feminicid izazvao je prilično prašine. Većina ga je shvatila u skladu s mojom namjerom – kao poticaj na razmišljanje o društvenoj indoktrinaciji koja žene ne samo očigledno, već i skriveno - vrlo suptilno - stavlja u podređeni položaj, te ih, paradoksalno, često čini zagovornicama onog istog sustava koji ih omalovažava.

Moje poštovanje i povjerenje u žensku mudrost je iznimno. Primio sam puno mailova i poruka od strane žena koje su prepoznale pozitivnu namjeru i osjetile se osnaženima i potaknutima da provedu promjene na bolje i u svom životu. Istina, bilo je ponešto i onih drugih koji su drugačije shvatili moj tekst. To se uvijek događa – različliti ljudi vide različito. Ako sam na bilo koji način povrijedio nečije osobne osjećaje, ispričavam se, to mi doista nije bila namjera.

No, različitost gledanja se očitovala i u reakcijama na moju pomalo provokativnu misao o utjecaju načina života na tjelo i duh žena, posebice na mogućnost da se taj utjecaj pretvori u nasljednu značajku. Drugim riječima, bilo je sporno spominjanje mogućnost genetske manipulacije ženama. Za mene osobno to nije bila središnja misao članka, niti ju sada smatram presudnom. Naime, sasvim je dovoljno da znamo kako odgoj oblikuje naš psihofizički razvoj, pa da imamo dovoljno argumenata za sumnju u apsolutnost ženskih i muških značajki tijela i osobnosti.

No neki su komentatori bili vrlo odriješiti u tome da se radi o nečuvenoj i besmislenoj postavci, jer se, navodno, ona može pobiti znanjem iz udžbenika biologije. Istina je da nisam stručan u biologiji, genetici ili antropologiji, ali ono što znam sasvim je dovoljno za uvjerenje da takva pitanja daleko nadilaze osnovna znanja i da itekako postoje razlozi za njihovo promišljanje.

Zbog toga sam, kako sam i obećao, pokušao pronaći stručne odgovore na postavljena pitanja. Prije nego prijeđem na to, želio bih dodatno pojasniti primjer freske s Krete. Njime sam ukazao sam na JEDNU kulturu u čijoj umjetnosti su prikazane žene i muškarci, ili barem djevojke i mladići, na isti način. Time nisam generalizirao tu postavku. Mnogo starije umjetnosti iz paleolitika pokazuju ženu majku (boginju) u sasvim različitom obliku od muškaraca. Biološke razlike žena i muškaraca ne ukidaju mogućnost ideje da su unutar njih moguće mnoge varijacije, te da društvena okolina na to može utjecati.

Komentatori koji su ukazivali na činjenicu da su u mnogim vrstama ženke tjelesno manje od muškaraca, potpuno su u pravu. Ali, i ovdje imamo primjere utjecaja načina života na veličinu tijela. Kod izrazito "haremskog" načina života, recimo morževa, imamo jasno raspoređene uloge jednog dominantnog mužjaka (ogromnog naspram ženki) i više submisivnih i podređenih ženki. Da li je ta tjelesna razlika prirodom data? Koliko tjelesno velikih ženki nalaze partnera i da li je doista nemoguće zamisliti da se određene genetske značajke upravo zbog toga prenose dalje, a neke ne? I koliko je opravdano ili neopravdano pomisliti da se to isto događa i ljudima, pod utjecajem njihovog načina života?

Misao o genetskoj selekciji žena (i muškaraca – isto vrijedi za njih također) koja je uvjetovana društvenom indoktrinacijom mnogi smatraju šokantnim, a očigledno i uvredljivom. Prije nego svo drvlje i kamenje svalite na mene osobno ili moje "neznanje", prisjetite se da sam u istoj kaši sa svima vama!

A što se tiče neznanja, pokušao sam ga ispraviti na mjestima koja se smatraju stručnima. Da bi dobio što preciznije odgovore, ali i da bih razjasnio kakva su zapravo pitanja, ispisao sam ih u nekoliko rečenica. Evo ih:

1. Da li se neko naučeno ponašanje može postati nasljedna značajka? Ako može, koliko vremena (ili generacija) je potrebno da bismo s nekom visokom vjerojatnošću mogli reći da se to dogodilo? Da li je moguće, i kako, odvojiti dva činitelja: istovjetni utjecaj okoline (koji zahtijeva takvu značajku ponašanja) i eventualnu nasljednu značajku? Prvenstveno me to zanima u odnosu na ljude, ali bilo kakve reference i znanja o tome u odnosu na životinje (sisavce, da budemo bliži), također će biti u redu.

2. Kod životinja, sisavaca: da li se odabirom tjelesnih značajki  ženke/majke, može postići visoka vjerojatnost tih istih značajki u ženskom potomstvu? Ako da, koliko je potrebno vremena (generacija) da ta tjelesna značajka postane prevladavajuća u većini ženskog potomstva?

3. Ukoliko bismo postavili tezu da je tjelesna konstitucija današnjih žena pod utjecajem društvenog položaja žena posljednjih nekoliko tisuća godina (podređeni položaj u odnosu na muškarca), koliko je po vašem mišljenju taj utjecaj moguć? Da li je to dovoljno vremena za tako nešto? Može li se takav utjecaj dokazati, odnosno može li se dokazati da ne postoji?

Pitao sam i razgovarao na nekoliko mjesta. Pokušao sam doći do istaknutih stručnjaka u Hrvatskoj. Prvo što je postalo jasno bila je činjenica da se uopće ne radi o jednostavnim pitanjima, te da odgovori nisu nimalo očigledni, posebice ne s osnvnim znanjima o bilogiji!

Ne krivim stručnjake što se nisu htjeli osobno imenom i prezimenom izložiti mogućim kritikama javnog nastupa u mojem blogu. Zbog toga neću navoditi imena. Ali ću, poradi primjera citirati odgovor kojeg sam dobio pismeno od jednog od najistaknutijih stručnjaka za takva pitanja, akademika i profesora iz Zagreba.

"...postavljena pitanja zadiru u toliko različitih područja da ih moja pre-malenkost nije kadra niti nabrojiti, a kamoli dati jednostavne odgovore. Pitanja predmetnosti npr. "ekologije čovjeka", "nasljeđivanja inteligencije", morfo-fizioloskih razlika tijekom rasta i razvoja (ponaosob različitih npr. ljudskih organizama), testiranja IQ (s poznatim "originalnim" znanstvenim, a zapravo lažnim tumačenjima) itd. itd. zadiru u mnoga područja o kojima, s pravom ističem, mozemo organizirati niz "okruglih stolova". Ipak je za površne (nisam bas i siguran ozbiljne pokušaje) prosudbe moguće nešto naći kod Lorenz-a i Eysenck-a, potom Keys-a i Brozek-a (iako se i prije njih nailazi na dobro utemeljena razmatranja nekih pitanja Mendelovih i ne-Mendelovih nasljeđivanja). Stoga brzo nisam u mogućnosti dati ozbiljno, meritorno misljenje, ali razgovor o  problemu (problemima i postavljenim pitanjima) svakako moze biti i intelektualno intrigantan."

Nisam dalje nastavljao taj razgovor jer se doista ne osjećam ni najmanje stručnim za to. Ali, i i iz ovog je više nego jasno da odmahivanje rukom i odbacivanje mogućih pretpostavki o utjecaju načina života na genetiku, nije baš mudar postupak.

Da li je do toga doista došlo? Da li su tjelesne i osobne značajke žena i muškaraca uvjetovanjem "izabirane" da bi odgovarale društvenom modelu? I u kojoj mjeri i kako brzo?

Ako imate odgovore na ta pitanja koji neće predstavljati besmislenu raspravu o stavovima ili osobne napade na zagovornike drugačijeg mišljenja, slobodno u komentarima ispišite izvore novih informacija o istraživanjima koja to potkrijepljuju. Svi zajedno ćemo biti zahvalni za svjetlo znanja koje nam može ponuditi znanost.

PS
U međuvremenu sam dobio informaciju o istraživanju koja potvrđuje da se ljudski genom promijenio zbog urbanizacije – dakle izravnu potvrdu da je moguća promjena genoma u evolucijski kratkom vremenu od nekoliko tisuća godina. Članak s tom informacijom pod naslovom "Diktiraju li gradovi tijek evolucije?"

Broj komentara: 6:

  1. Nedavno se jedan svećenik pohvalio u "Glasu koncila" kako Crkva ima 2.000 godina staru i dokazanu teoriju da žena za vrijeme trudnoće nije gospodar svoga tijela, te na osnovu toga i općenito postoji stav o "ženi kao osobi koja ne može biti ljudsko biće".

    OdgovoriIzbriši
  2. Samo što nas neke stvari nisu učili u školi to ne znači da su nemoguće. Dapače.
    Jedan stanični biolog sa dobrim znanstvenim pedigreom istražujući život pojedinačnih stanica došao je do nekih zanimljivih otkrića koja u govore o tome kako naša okolina (pa i naša vjerovanja o tome kakva je naša okolina) utječu na gensku ekspresiju. Taj se znanstvenih zove Bruce Lipton, a njega knjiga Biology of belief (u nas Biologija vjerovanja) je barem meni bila vrlo zanimljivo štivo. Ako se ukuca njegovo ime u Youtube dobiti će se gomila njegovih predavanja i intervjua u kojima se može shvatiti o čemu on to priča. Pa svakako baciti oko. :) Recimo da je on osoba koja bi puno toga mogao reći o tome kako vjerovanja kao takva (i okolina općenito) oblikuju strukturu DNA.

    OdgovoriIzbriši
  3. majka djevojčice23. 10. 2010. 12:09

    Dobro je, kada citiramo, napisati točno porijeklo izvora citata. Kako ne čitam "Glas koncila", hvala Bogu nisam morala taj članak čitati, ali rado bih znala koji broj je u pitanju i tko se pod članak potpisao. To daje vjerodostojnost objavi citata.

    Kako vjerovanje i osobna slika o sebi može utjecati na psihu i fizičko zdravlje i izgled zaista je jako važno da se postavimo ispravno prema ljudima koji, iz njima poznatih, a na žalost često njima nepoznatih razloga žele stvarati štetna vjerovanja.

    OdgovoriIzbriši
  4. @majka djevojčice: Na upit: "žena nije vlasnik svoga tijela Glas koncila" na Googlu možete dobiti sve za i protiv izjašnjavanja Crkve, te i njihovo tumačenje. Za osobni doživljaj tog stava smijete upitati lokalnog župnika, te će vam on sve objasniti.

    OdgovoriIzbriši
  5. @eca i majka djevojčice:

    Ovo je stvarno zanimljivo...
    Nisam čitala taj Glas Koncila, ali ovo je prilično apsurdno. Nitko onda nije vlasnik svoga tijela, a ne samo žena koja je trudna... Tijelo je nešto od Boga posuđeno za ovaj boravak na ovoj Zemlji i u tom kontekstu ne pripada nikome od nas... ali, s druge strane, ipak pripada svakome njegovo od Boga ''posuđeno'' tijelo za koje se svaki čovjek sam mora brinuti. Ako žena nije vlasnik svoga tijela u tom smislu, onda nek se muškarci brinu za to tijelo... Do sada smo vidjeli kako su se za to ''tijelo'' brinuli muškarci. Hvala, ali takva skrb mi ne treba..
    Izgleda da crkva od svog velikog ''naukovanja'' ne zna više što je istina (da li je ikada i znala?)

    @APK: Na žalost, u znanost se apsolutno ništa ne kužim a i ne zanima me previše zbor previše stručne terminologije (i čini mi sa kao da se tu crkva i znanost ponekad podudaraju - naravno svaki sa svojom terminologijom)

    @putnik dobronamjernik: Teza mi izgleda logična jer naša vjerovanja itekako oblikuju naš život. Ako vjerujemo u laž, živjet ćemo u skladu s tom laži.I suprotno...

    OdgovoriIzbriši
  6. Svoga smo tijela gospodari i zato smo tu, a Crkva inače negira i osobnost, te priznaje samo život. Možemo biti samo "sluge božji", a to ne daje institucijama pravo na naš život i bit postojanja.

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.