04. 10. 2013.

Na biciklu između predavanja

Ovo što slijedi je sasvim privatno, iako ima veze s glavnim temama ovog bloga. Duhovnost i tjelesna aktivnost nisu baš često suputnici u istom životu. Šteta, jer, kao što stalno ističem, jedno s drugim ide ruku pod ruku i samo ih naše nerazumijevanje može razdvojiti.

Moj osobni odabir sporta kojeg obožavam je jedrenje na dasci, pa tako postoje i posebne stranice (na engleskom jeziku) na kojima, uz pomoć iskusnih suradnika i prijatelja, pišem o svemu vezanom uz jedrenje: o tehničkim detaljima, opremi, raznim vrstama pripreme i treninga, a isto tako i o unutarnjim iskustvima koja su vrlo slična onim duhovnim. Tako je i nastao izraz "soulwindsurf" koji se danas nekako udomaćio, pa među mnogobrojnim windsurferima u svijetu označava ne-natjecateljsko jedrenje za dušu. Za gušt, rekli bismo mi. Međutim, to ne znači da se tome ne pristupa ozbiljno u smislu pripreme, treninga i općenito pažljivog odnosa prema tijelu i iskustvima koje ono može ponuditi.

Međutim, činjenica je da je jedrenje na dasci na mnogo načina zahtjevan sport. Oprema je relativno skupa, a uvjeti (vjetar i more, ili barem jezero) su klimatološki i zemljopisno selektivni. Srećom, "soul" komponenta se itekako može pronaći u drugim sportovima!

Recimo, kad uhvatim dobar dan između predavanja i nađem se na kontinentu, daleko od mora i vjetra, bicikl je idealan za dobar "soul" trening! Jučer sam tako proveo dva nevjerojatna sata vozeći po pitomim brežuljcima gornjeg Međimurja. Svjež i sunčan dan, hlad šumaraka, zelenilo tek obranih vinograda... Ajme, gušt na vrhuncu!

Za bicikl su brežuljci oko Sv. Urbana pomalo zahtjevni (ima strmih uspona), ali ako znate puteve, možete voziti i s manje opterećenja i stvarno uživati u svemu oko sebe.

Međutim, glavni razlog zbog kojeg ovo pišem je taj što gušt ima svoju studioznu komponentu u slušanju tijela i treningu unutar određenih srčanih zona. U tu svrhu koristim nezamjenjivi srčani monitor koji mi omgućuje praćenje i analizu treninga. Prije petnaestak godina sam preveo knjigu Johna Douillarda "Tijelo, duh i sport". Ona mi je i dan danas ostala "biblija" pravilnog pristupa sportu. Na žalost, hrvatsko izdanje u nakladi Dvostruke duge je rasprodano, pa vam ostaje posuđivanje od prijatelja ili u knjižnicama, odnosno čitanje engleskog originala.

Za sada neću više duljiti o tome, možda nekom drugom prigodom krenem u više detalja oko "treninga za zonu". Ali, za sve vas više zainteresirane priažem detaljnu analizu jučerašnje vožnje za gušt. Možete vidjeti prosječni, minimalni i maksimalni srčani ritam tijekom vožnje, broj kalorija, prijeđene kilometre... Na krivulji uz srčani ritam (crveno) je i brzina vožnje (sivo). Ispod toga je inetraktivna mapa napravljena pomoću gps-a, tako da se točno vidi kuda sam lutao. :-) Ispod toga je grafikon s vremenom provedenim iu određenim srčanim zonama. O svakom od tih elemenata bi se moglo  više pričati, ali... možda jednom drugom prigodom.

Iskoristit ću ovaj jesenji "soul-bike post" da vas nadahnem da ne zanemarite svoje tijelo, te da, ne samo redovno već i pametno vježbate. Praćenje srčanog ritma i podešavanje vježbanja prema njemu moguće je kod svih sportova, čak i kod laganog trčanja ili pak redovnih žustrih hodanja i šetnji koje su izvrsne za zdravlje.

Broj komentara: 13:

  1. Srčani monitori i gps i što sve ne slijedi. Sve si više kiborg nego čovjek i to je... izvanredno ;)

    OdgovoriIzbriši
  2. Već sam zaboravio naslov tvoje starije knjige u kojoj se po prvi put spomonje da fizička aktivnost i duhovni razvoj moraju ići ruku pod ruku, štoviše da je fizička aktivnost preduvjet za duhovni rast. Iako sam oduvijek znao da je tome tako, bio sam vrlo iznenađen, jer nigdje prije nisam čuo ili pročitao tako nešto. Štoviše, uvijek se baratalo sa tezom (potpuno iskrivljenom i pogrešnom) da je bilo što fizičko prepreka duhovnosti. Ipak imam 2 primjedbe na gornji tekst. Potpuno neprimjereno koristiš pogrdnu riječ "sport", koja utjelovljuje svu pogubnost globalnog svjetonazora u kome živimo. Sport cementira hijerarskijski sustav, potiče ratoborni mentalitet, a na individualnoj razini uništava tijelo i zatupljuje duh. Sličnu konotaciju ima i riječ "rekreacija". Ako uvijek dajem sve i najbolje od sebe šta bi "rekreacija" uopće značila? I na kraju: ako želimo duhovni razvoj onda i u fizičkoj aktivnosti (koju radimo za svoj gušt) moramo napredovati - nije se dovoljno samo "rekreirati".

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zašto bi sport bio pogrdna riječ? Treba razlčikovati sport i natjecateljski sport. Sport sam po sebi ne uključuje taj problem sa "svjetonazorom" i ne čini štetu duhu i tijelu. Natjecateljski sport to radi, to jest, još konkretnije profesionalni natjecateljski sport. Čak i unutar "natjecanja" može biti razlika pa natjecanje samo ne mora biti uopće loše - na mnogo načina je prirodno i motivirajuće.

      "Rekreacija" je... pa, lijepa riječ. :-) Znači ponovno stvaranje. :-) U svakodnevnom riječniku upotrebljavamo ju za "ponovno stvaranje" tijela ili tjelesne spremnosti u uvjetima pretežito sjedilačkog bivanja i automobilističkog kretanja.

      Koje riječi bi ti volio upotrebljavati kao istoznačnice za tjelesnu aktivnost?

      Izbriši
    2. Koristim riječ sport u smislu kakvom je svi koji danas žive u civilizaciji jedino razumiju. Radi se o filozofiji sporta (i svega što ide uz to) - koja je pogrešna, iskrivljena i štetna za sve. Već sama činjenica da je sport visoko na cijeni u današnjoj civilizaciji - sve govori. Ako ti misliš drukčije, onda sam doista iznenađen. Uopće se ne radi o tome da li je sport natjecateljski ili profesionalni. Uostalom sve je u životu pomalo natjecanje, pa je i svaki sport natjecateljski (natječeš se sa samim sobom, sa drugima ili sa svima zajedno). Čak i ova razmjena postova u kojoj se pomalo nadmudrujemo je naka vrsta natjecanja - i u tome nema ništa lošega. Nema univerzalne riječi (u današnjoj civilizaciji) koja bi zamijenila riječ sport. Npr. još prije samo nekoliko desetljeća svi borilački sportovi su bili borilačke vještine. Ne možeš ni zamisliti kako su te vještine, u vrlo kratkom vremenu, degradirale do neprepoznatljivosti, u svim svojim vidovima. Današnji majstori naspram nekadašnjih - razlika ko nebo i zemlja. A što se tiče "rekreacije" baš kao što si napisao - cijelo vrijeme radiš nešto krivo, baviš se glupostima, a onda kažeš sad ću jedan sat igrati nogomet - da saniram štetu. Konotacija riječi "rekreacija" (u današnjem svjetonazoru) vrlo je slična konotaciji riječi "održivi razvoj". Kao ono, jedan dan u godini proglasiš danom planete Zemlje, kao jedan dan je čuvaš a ostalih 364 ju uništavaš (umjesto da je jedan dan uništavaš a 364 dana čuvaš).

      Izbriši
    3. Pa, da, mislim drugačije. :-)

      Dodavanje riječi "natjecateljsko" samo po sebi govori da može i ono drugo, ne-natjecateljsko, a to značajno mijenja stvari i tjera na razmišljanje o pojmu sporta bez tih pridjeva.

      "Demoniziranje" sporta i rekreacije bilo bi slično demoniziranju hrane, samo zato što većina ljudi odlazi u Mc... ili jede drugu vrstu smeća.

      Da nismo u "našoj civilizaciji" pojmovi zdrave, prirodne i dobre hrane bili bi također besmisleni, budući da bi sve što bismo pojeli bilo takvo. Sada, međutim, oni su važni, pa makar i ono što zovemo "zdrava hrana" nije potpuno "zdravo" nego samo zdravije od junk fooda.

      Zbog toga, umijesto ne-radim-ništa stava, jer je nešto krivo s temeljem naše civilizacije (da, preferiam situaciju "cijelo vrijeme štetim svom tijelu, pa onda jednom tjedno igram nogomet" ispred situacije "cijelo vrijeme štetim svom tijelu, i još k tome nikad ne igram nogomet") i dalje punim srcem preporučam rekreiram-se-aktivno stav i mnogo, mnogo ne-natjecateljskog sporta. :-)

      Izbriši
    4. Mislim da ovoga puta presimplificirano analiziraš stvari. Danas postoje dominantno 3 vrste fizičkih aktivnosti kojima se ljudi bave: vrhunsko-profesionalni-natjecateljski sport, široki pojam "rekreacionih" aktivnosti te ekstremni sportovi. Mislim da samo ovi iz treće skupine mogu imati dobroboti za svoj tijelo/duh sustav. Oni iz prve skupine čine štetu ne samo sebi nego i milijunima ostalih koji se na njih ugledaju. Takva aktivnost
      podrazumiejva vremensko ograničenu karijeru, pa iza 30-te iznenadni prestanak izaziva veliki stres u sustavu tijelo/duh. Znanost je već odavno pokazala da su takvi ljudi podložniji svim bolestima današnjice od ostalih, a i životni vijek im je manji od prosjeka. A u duhovnom smislu kakvu poruku ti ljudi šalju milijunima mladih koji se na njih ugledaju? Kad si čuo da je ijedan vrhunski sportaš nešto pametno izjavio na tv (ja nikad, a ti?). A pojam rekreacije (kakvi miljuni prakticiraju) je isto velika zamka. U fizičkom smislu je nedostatan za tijelo, ali ti daje mali predah, da bi sve ono što radiš u životu (obično pogrešno, krivo, iskrivljeno) nastavio raditi sa još većim žarom i energijom. Takva rekreacija nije poticajana za bilo kakvu promjenu ili iskorak u životu, dapače u globalnom smislu samo cementira postojeći svjetonazor, čak i više nego da se ljudi uopće ne rekreiraju. Fizićka aktivnost koja stvara dobrobit za tijelo/duh (a nije ni sport ni rekreacija) mora biti sasvim drugačija. Npr. mora trajati do kraja životnog vijeka (osim ako te neka bolest u tome ne sprječava), ali mora imati i elemente natjecanja. Ako npr. meditiraš 10 god. a ne visiš nikakav napredak, shvatičeš da nešto nije u redu. Ali da li češ shvatiti da nešto nije u redu ako si biciklistčku turu (od prije par dana) prošao sa 2h zakašnjenja nego (istu turu) npr. prije 3 godine. Fizičku aktivnost koja je dobra za nas nesmijemo nipošto shvatiti ni u rekreativnom smislu, ni onako kako je shvaćaju i upražnjavaju vrhunsko-profesionalni sportaši.

      Izbriši
    5. Dakle ono što želiš reći je ovo: "...da vas nadahnem da ne zanemarite svoje tijelo, te da, ne samo redovno već i pametno vježbate." :-)

      Izbriši
    6. Tako je, redovito (do kraja života), pametno (npr. u skladu s preporukama knjige koju si u tekst spomenuo) ali i intenzivno (uvijek daješ sve od sebe i tnpr. ako meditiraš 2 puta dnevno, to se ne može uravnotežiti ako igraš mali nogomet 1h tjedno). Od profesionalnog sporta uzimaš onu krilaticu "brže-više-jače, ali sve ostalo odbacuješ. U onom primjeru sa borilačkim sportovima/vještinama razvidno je koliko današnja filozofija života degradira fizičku aktivnost ne samo u nekom filozofskom, svjetonazorskom ili duhovnom smislu, nego baš na samoj razini fizičke izvedbe. Filozofija života je ona koja dirigira kakvi sportovi mogu postojati i kako pokreti (na fizičkoj razini) moraju izgledati (a ne obratno). Iskrivljena filozofija - iskrivljeni pokreti na fizičkoj razini (i štetni za zdravlje). I na kraju opaska oko krilatice "brže-više-jače) - intenzitet se povečava do razine kada ugoda prelazi u neugodu, jer iza te točke se gomila stres pa aktivnost postaje štetna za tijelo/duh sustav (baš kao što je lijepo opisano u spomenutoj knjizi).

      Izbriši
  3. Sve tehnološke mogućnosti treba iskoristiti da bi tvome tijelu bilo bolje.

    OdgovoriIzbriši
  4. Baš super, i ja obožavam bicikl. Imam spravicu (cyclocomputer) za mjerenje prijeđenih km, za prosječnu brzinu, najviše dosegnutu brzinu, vrijeme i sveukupnu prijeđenu kilometražu. I to mi je dovoljno. Nisam u nekoj izrazitoj formi, ali uživam svaki put kad sjednem i kad mogu biti u doticaju s prirodom... a ovdje kod nas je zaista predivna: šume, rijeke, jezerca... čak ima i uspona :)
    Volim bicikl... i koristim svaki slobodan trenutak da se vozim...
    Toplo preporučujem :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Ljetos sam savladala u par sati (s pauzama za odmor) udaljenost od preko 40 km i moram priznati da sam se sama iznenadila :))) Kad bih svaki dan mogla tako, nitko sretniji od mene... :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Rasparala se željezna zavjesa, srušio Berlinski zid, ultimativno liberalni kapitalizam "pobijedio",a Kinezi nastavili voziti bicikle.Osim 300 milijuna novpečenih komunističkih bogataša u Kini. Oni su u automobilima. Očito je kako je ljudska evolucija (dakako - u svijesti, koji Darwin i slične trice) put od bicikla do bicikla. I bez gornjeg primjera biciklizma nadograđenog sofisticiranim procesorima, i bez neke reklame tipa premijer biciklom dolazi na posao (sigurna najava atentata) - bicikl je naša sudbina. A sa sudbinom se ne igra bez pretjerane muke.Put od točke A do točke B uz nula litara, nula kuna. Meditacija tijela i uma, sagorijevanje šećera i masti, korisno za izazivanje boli u preponama (prvih par dana) i dakako - za prezir prema obijesnim vozačima Dacia. Jedna prigodna (koja 'podmuklo' propagira ljubav bez granica, EU integracije, ludog i zbunjenog) http://www.youtube.com/watch?v=GugsCdLHm-Q

    OdgovoriIzbriši
  7. Da, ali tih Kineza 300.000.000 je daleko bogatije od istoga broja Amerikanaca, a da ne govorimo da je barem između 20 i 50.000.000 Amerikanaca ''na bonovima za prehranu'' zbog siromaštva.
    A uskoro se gradi željeznička linija koja će spojiti Rusiju i Ameriku: Rusi grade.
    No to nije važno: svi smo mi braća, danas Istok, sutra Zapad, prekosutra jug ili sjever...
    Samo treba mijenjati lokaciju jer smo izvorni nomadi.
    :)

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.