![]() |
Mia Stark, "Svećenik" ilustracija u knjizi "Rahu - bestjelesni demon" |
Nedavno sam povodom izlaska knjige "Rahu - bestjelesni demon" mailom dobio cijelu malu "recenziju". Odlučio sam ju objaviti, uz dozvolu njene autorice, IV. Razlog je taj što je "Rahu" doista neobična knjiga. I inače se događa da ljudi čuju što žele čuti, shvate ono što misle da je potrebno shvatiti i što od ranije znaju. Ono što je izvan tog kruga poznatog, teško se probija unutra i još teže se prihvaća. U slučaju Rahua, koji u cijelini pripada području nepoznatog, takav proboj je u potpunosti nemoguć. A opet, mi ljudi volimo zagonetke; volimo istraživati tajanstveno. I to je u redu, tako dugo dok si ne umislimo da znamo ono što ne možemo znati.
Ima u tom mailu i nekih osobnih detalja za koje sam najprije pomislio da je bolje ne izlagati ih javnosti, ali na kraju... ovo su iskrene riječi. Tako je kako je, nema nikakvog razloga oduzimati im na životnosti.
Pročitajte što piše IV, a nakon toga bih volio znati što o tome mislite VI! :-)
***
"Rahu me još drži pod dojmom. I osjećam da neće još dugo popustiti, što je dobro. Mislim na knjigu, naravno. :-)
O opsjednutosti ne moramo, "što je tu je". Zaista mi se svidjela. Zanima me samo koliko će čitatelja iskreno dozvoliti sebi osjetiti sve arhetipove i pozabaviti se sa svakim od njih. Moć racionalizacije je snažna, a navika poricanja još snažnija.
Mislim da se svi pomalo drže, slažu i kimaju s odobravanjem sve tamo do Svećenika. Ali kod njega počinju ozbiljnije teme. Pitanje uvjerenja, primjerice. Koliko je onih koji su knjigu pročitali shvatilo da se tvrdnja "uvjerenje jest opsjednutost", odnosi baš na SVA UVJERENJA?
Koliko ih je selektivno odlučilo prihvatiti da ima strašnih uvjerenja i još strašnijih opsjednutosti, ali kako je lijepo što je Rahu njih poštedio tako nečeg i u njihovom životu zaigrao "drugačije" karte? Baš me zanima...
Slijedi pitanje smisla. I to mi se jaaaako sviđa. Baš prigodno za mene!!! Koliko sam vremena i godina i energije potrošila tražeći ga?!!!??? I danas to činim!!! Doduše rijetko i sve rjeđe, ali pojma nemam, možda se još vrati!!! Ne daj Bože.
Da se vratim na Trgovca. :-) U njemu me ima najviše, barem mi se sada tako čini. Moj prilagodljivi debilitirani Budh, diplomata, uvijek ima spremno rješenje.... Jbg, svi smo opsjednuti.
Sviđaju mi se i prva tri. Iluzija moći, 'istinitosti' i 'iskrenosti' osjećaja, iluzija hrabrosti. Kako lijepo ispričano. Svi ih krijemo i svi se kunemo kako je u našem životu priča ipak drugačija... Čula sam nečiji komentar kako nisi dotakao niti jednu Rahuovu pozitivnu osobinu!? Pa naveo si ih sve odreda!!! Nevjerojatno je koliko smo sposobni ne-vidjeti.
Madam. Tvoja priča. Bit ću tašta i reći i moja. Probati otvorenu ljubav znači probati život, zagristi ga punim ustima i prožvakati sadržaj. Povratka nema. Mislim da je priča o demonizaciji prodaje tijela i prostituciji života ponovno uozbiljila čitatelje. I to nakon što su se odhrvali tvojoj sugestiji da smisla nema i da su uvjerenja opsjednutost. Za to poglavlje ti čestitam. Bilo je iznimno potrebno napisati te riječi i otposlati ih u svijet 'etike, morala i uzvišenih društvenih normi i ideala'.
'Ljubav nije put do nečega. Neće ti ona vratiti tijelo. Ljubav je sama sebi dovoljna. Sve ostalo je izvrdavanje, natezanje i sebično cmizdrenje.' To je citat iz Madam. Pitam se i sama jesam li razumjela što pišeš, iako znam da Ljubav jednostavno jest. Način na koji ju mi ljudi pokušavamo vidjeti, doživjeti, opisati, dati joj svrhu, razlog i smisao 'znači promašiti njezinu bit'.
Dok ovo pišem, čini mi se da je Ljubav trenutak dopuštanja Životu da uzme što je njegovo - naše tijelo, koje prisvajamo i opsjedamo kao bestjelesni demon.
I na kraju Sluga. Opsjedni me ponovno! Vrati me u sigurnost moje iluzije! Vrati me u iluziju moje moći, osjećaja, hrabrosti, prilagodljivosti, uvjerenja, ljubavi... Vrati mi 'moje' tijelo, ne želim biti bestjelesni demon.
Zadnje poglavlje izmiče razumijevanju. I bolje je tako. Ono što ostaje je nastaviti odrastati. Human Adulthood, kako kaže Jed McKenna, sasvim je prihvatljiv način postojanja.
Ono što sam ti htjela napisati u mnogobrojnim neposlanim mailovima bio je neki osvrt na tvoju ulogu u priči 'mojeg' života. :-) Iako zasigurno pristuna, moja se opsjednutost nije protezala na želje. Ili barem vrlo rijetko. Želja da te upoznam bila je jedna takva opsjednutost. Nakon što sam negdje 2003. pročitala 'Maitreyu', čekala sam četiri godine trenutak da se sve posloži i da dođem na savjetovanje. Nisam pojma imala kamo će me to zakotrljati. Došla sam kao i svi duhovni tražitelji, tražeći smjer i smisao. I obratila se nekome tko to sasvim sigurno zna i ima. A kad tamo... ni smjera ni smisla!
Neobično ti hvala na ne-smjeru i ne-smislu. Negdje putem, i tvoja je uloga i ti s njom, izgorila kao hrpica papira, tako da nemam više potrebe za Adrianom-učiteljem. I na tome hvala. :-) Ne mislim da razumijem ili znam, niti da se mogu prilagoditi, niti da sam moćna, hrabra ili osjećajna, niti da poznajem Ljubav, a niti da me 'moje' tijelo sluša. Promatram, svjedočim i nastojim što manje sudjelovati. Moj 'effortless functioning' ponekad biva narušen i Rahu mi odgrize glavu i koješta, ali 'što je tu je' :-)))
Bio je to dugi mail, a opet, sjetila sam se još koječega što sam kao 'trebala' napisati! Tako je to uvijek kod mene, misli prebrze da bi ih ruke slijedile. :-) Možda i bolje, koliko bi ti vremena onda trebalo da pročitaš!? Šalu na stranu, moja - što ti kažeš 'recenzija' - vrlo je štura u usporedbi s Pandorinom kutijom u koju se zavlači čitatelj sa svakom novom stranicom!
Ponovno sam počela čitati i sada se polako, sasvim rahuovski naslađujem raznim finim detaljima koji su mi promakli! Ima toga puno i u tom smislu Rahu je prava ritualna priča koju se može (i mora!) čitati ponovno i ponovno.
Sve što sam napisala naravno da možeš objaviti na blogu. Meni nije toliko važno hoće li biti anonimno ili neće. Što se tiče moje 'zahvale'... možda se na tako nečem ne zahvaljuje. Zapravo, u mojem su slučaju kotačići odavno bili posloženi u nekom čudnom smjeru. I bez obzira na to, svaka situacija vodila me ovdje gdje jesam sada. Ali sve što je uslijedilo nakon mojeg savjetovanja s tobom bilo je - malo je reći, preobražavajuće!
Ima nešto što sam zaboravila napisati, a vrlo je važno. Kad sam rekla da više ne trebam Adriana-učitelja, nisam bila potpuna, jer Adrian poznanik i nadam se prijatelj je netko koga ću uvijek rado čuti ili sresti. Nisam od neke priče (hvalaboguprošlome!!! :-) ) ali volim u dobrom društvu gledati u more ili livadu/šumu i popiti nešto, onako bez razloga. ;-)"
***