29. 04. 2013.

Anti-iluzorna monomanija

Na prethodne članke iz istog serijala (Dekonstrukcija iluzije) bilo je mnogo komentara. Dosta toga je rečeno u odgovorima na postavljena pitanja. Zbog toga sam odlučio završiti serijal samo još jednim člankom - ovim koji slijedi!

***

Iako sa stajališta prosvjetljenja zapravo i nije bitno koliko vremena ćete provesti u iluziji i da li će do konačnog proboja doći sada ili za trideset godina ili trideset života, sila istine je vrlo snažna. U određenim vremenima, ona je takva da se kreće poput plimnog vala.

Na početku ove serije članaka napomenuo sam da smo dočekali posebno vrijeme. Njegova posebnost je upravo u tom plimnom valu istine. Mnogi ljudi će nezdrživo krenuti prema buđenju. To se već događa i nema povratka natrag. Barem za neke među nama.

Poriv koji će takve voditi k dekonstrukciji iluzije može se jedino usporediti s porivom za spašavanjem golog života. Osjećaj je sličan onom kad vam voda dođe do grla i činite sve da biste osigurali još jedan udah i produžili mogućnost pronalaska izlaza iz nemoguće situacije. Jer, živjeti u iluziji samo još sekundu dulje – to je nemoguća situacija!

Većina ljudi koji se danas zanimaju za duhovnost nisu ni približno u toj poziciji. Uglavnom se bave osobnom i duhovnom kozmetikom. Traže malo bolji san u kojem bi se malo bolje osjećali. Zbog toga mnogo oklijevaju, čekaju neko kasnije vrijeme, traže utjehu, zabavljaju se proučavajući njima zanimljive "duhovne" stvari, rade psihološke analize, vježbaju zgodne tehnike, često su duhovni turisti i uglavnom - ne miču se s mjesta. Zapravo, čak i to je pretjerano optimistično. Oni idu unatrag, udaljavajući se od prosvjetljenja.

Subjektivno, oni imaju osjećaj da nešto rade, ali u biti... Kad dođe do mogućnosti stvarnog proboja, uglavnom ustuknu. Razlozi su poznati: posao, brak, muž, žena, djeca, obaveze, vrijeme, sigurnost, nemogućnost, itd.

S druge strane, za istinsko buđenje zahtijeva se neka vrst anti-iluzorne monomanije. Ponekad, to može izgledati kao ludost (što u određenom smislu i jest). Doista, što može stati na put onome tko će radije iskočiti iz svoje kože nego trpjeti laž još jednu jedinu sekundu?

Kad sam jednom držao predavanje o toj temi, netko je ustao i rekao: "Lako je vama govoriti na taj način. Vi niste u situaciji prosječnog čovjeka."

"U pravu ste", odgovorio sam. "Nisam, niti bih ikada mogao biti. Radije bih umro nego bio u situaciji prosječnog čovjeka."

Nemojte ovo pogrešno shvatiti. Ne radi se o uvredi ili omalovažavanju. Radi se o činjeničnom stanju. "Radije bih umro" nije metafora. To je opis onoga čime sam spreman platiti istinu. Vlastitim životom. To je anti-iluzorna monomanija o kojoj govorim.

Nema opravdanja. Nema ustupka. Nema ni najmanje mogućnosti da bi bilo drugačije. U svemu tome nema čak ni emocionalnog naboja. Vraćanje natrag u situaciju koju nazivamo "prosječnom", a podrazumijeva ne-probuđenost, toliki je paradoks i tolika nemogućnost, da je veća vjerojatnost kako će središtem Zagreba prošetati Crvenkapica ili iznad nje proletjeti Batman.

Kada osjetite tako nešto, znači da ste prešli rub litice i nema vam više spasa. Nitko i ništa vas više ne može zaustaviti. Svijet u kojem ste živjeli ranije, raspast će se na komadiće. Ali, vas više nije briga. Snovi jednom moraju završiti. Što god da je na kraju puta, neka bude.

Malo toga se može reći onima koji se već tako osjećaju. Gotovo sve je suvišno. Neće im biti lako, jer Maya ima mnogo načina da put prema izlazu začini mnogobrojnim teškoćama. Jedino... možda bi im muke mogle biti malo lakše?

Da, na određeni način, to bi se moglo učiniti. Smanjenje muka nije od presudne važnosti, ali točno je da je pitanje prosvjetljenja toliko zamućeno raznim konceptima, da pomaže ako u svemu tome imate barem neki putokaz.

***

Ovdje završava serijal članaka o Dekonstrukciji iluzije. Moguće je da ću se jednom ponovo vratiti toj temi, ali taj povratak nije siguran. S jedne strane mi je drago što je seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije" popunjen dvostruko (11.05. i 12.05.2013.), s druge strane... Hm, da, čekam na vas s druge strane. :-)


31 komentar:

  1. Neku noć usnula sam čudan san....Znam da ovo nije mjesto pisati o tome i iskreno se ispričavam. Zašto ovo pišem...? Zato što sam sanjala Vas ili tebe Adrijane (ovaj komentar naravno neće biti objavljen!!). Došla sam na radionicu koju si organizirao i radilo se o tome da putem glazbe i plesa polaznici su na neki način meditirali....u jednom trenutku našla sam se na nekom čarobnom mjestu...nemoguće ga je opisati (znam da ćeš reći opet je Maya u pitanju, ali nije to bitno), ali od mene se tražilo da se bez razmišljanja bacim niz (kako da to pojasnim - liticu, ponor, drugu dimenziju i ja sam to bez imalo straha, razmišljanja sa 100 % sigurnošću napravila...(hoću reći vjerujući tebi..)Kasnije kada sam se vratila u ovu stvarnost bila sam puna pitanja upućenih tebi.., ti si bio nasmiješen, ali tajnovit..bez nekakvih konkretnih odgovora.., uzeo si moju ruku i olovkom napisao UČENIK .., a pazi mene svjetovnu ženu..., pa čekaj nisam ti dala broj mobitela....Ha, ha..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Objavljujem sve pristojne komentare! :-)

      Među onim drugima, samo neke...

      Izbriši
  2. Da...ludost...a ako je čovjek svjestan te "ludosti" u biti nije lud, zar ne...
    "malo" je drugačiji od ostalih... ali prvenstveno iznutra - izvana može djelovati kao svaki "prosječan" čovjek - ali iznutra je slobodan...

    Možda samo lupetam?! ... :))

    Dva pitanja:
    1. Može li prosječan čovjek na neki način prepoznati prosvijetljenog čovjeka?
    2. Može li prosvijetljeni čovjek prepoznati prosvijetljenost drugog čovjeka?

    Ako da, po čemu? ;) (3. pitanje)



    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. LA-LA:

      "1. Može li prosječan čovjek na neki način prepoznati prosvijetljenog čovjeka?"

      Ne.

      "2. Može li prosvijetljeni čovjek prepoznati prosvijetljenost drugog čovjeka?"

      Da.

      "Ako da, po čemu? ;) (3. pitanje) "

      Prosvjetljenje prosvjetljenom je očigledno kao... Hm, kao.... Ajme... kao... Kao trava kravi. Fino miriše, jestivo je i jako različito od smeća. :-)

      Izbriši
  3. Super. Zadovoljna sam odgovorima. S kravom i travom posebno. :))

    OdgovoriIzbriši
  4. Iako sam u komentaru na jedan od prethodnih postova napisao da odustajem od daljnjih komentara na temu Dekonstrukcije, ipak moram napisati par redaka.
    Razmisljanje ili ne razmisljanje o ovoj temi, tijekom perioda izmedju mojeg iskustva Dekonstrukcije i ovog trena, nije doprinijelo njegovom ponavljanju (iako su po Adrianovom misljenju neki dijelovi tog iskustva pomalo upitni, tj. za sada ne mozemo sa sigurnoscu reci da li se radi o iskustvu Dekonstrukcije ili je u pitanju bila samo neka gadna bioprognoza :)

    S obzirom da imam nekoliko pitanja, nadam se da ce Adrian pronaci vremena i želje da na njih odgovori, jer ne vjerujem da će svatko od nas stotinjak, koliko će nas biti na skupu Dekonstrukcije, imati prilike postavljati pitanja tijekom samog skupa.

    Dakle, Adriane... u jednom od ne tako davno održanih predavanja, povodom izlaska knjige Razdvajanja svjetova, izrekao si pomalo proročansku izjavu: "... Zato što vrijeme ističe". Video se može pogledati ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=57_0diD0A7E

    Eh sad, naravno da vrijeme ističe. Napravljeno je na način da ističe. To je njegovo načelo. No, ne radi se o o tome. Radi se o tome da nam je preostalo još jako malo vremena. Ili sam ja krivo shvatio tu poruku (?).

    Ako nam je preostalo malo vremena (neću pitati koliko, jer me ne zanima, tj. neće ništa promijeniti u mojem životu, koliko god to neobično zvučalo) – zašto sad odjednom ovo pojačano izražavanje želje s tvoje strane da ljudima približiš proces dekonstrukcije? Jer i sam si na jednom mjestu rekao/napisao – da ti je svejedno da li će se netko "probuditi" ili neće.

    Nadalje, postavljam si pitanje, zbog čega mi imamo privilegiju biti na skupu Dekonstrukcije i imati priliku izaći iz "sna" dok ljudi iz svih ostalih dijelova svijeta uoće nisu čuli za Adriana (osim malog broja izuzetaka) niti za skup Dekonstrukcije. Ispada da smo mi zaista privilegirani. Zbog čega? Zar karma i dharma postoje? Utvrdili smo da ne postoje, kao sto ne postoje ni duhovni vođe... gledano iz perspektive prosvjetljenja tj. dekonstrukcije. Tj. postoje samo u našem "snu". Dakle, očito privilegije ne dolaze iz tog smjera.

    U nekoliko se navrata spominje strah od dekonstrukcije od ljudi koji u tim trenucima misle na obitelj, veze, karijeru i dr. Ne razumijem to. Pa zar ti, kao Adrian, ne uzivas i dalje u surfanju na valovima, u predavanjima, plesu, svemu ostalom u cemu si uzivao i ranije. I zar ne radis sve to sto si radio i ranije? Koliko vidim (no, mozda mi je nesto promaklo), nista se nije promijenilo. Pa cemu onda strah od gubitka "ovog ili onog". Zar nakon dekonstrukcije vise necemo biti roditelji, sinovi, kceri, profesori, bauštelci, piloti, zdravstveni radnici... ? Što se to tako drastično dešava nakon dekonstrukcije da bi trebalo izražavati strah prema tom procesu? Osim što je sam proces dosta zbunjujući i hajdmo reći – neugodan. Ali hej – pa radi se o nečem što je važnije od svega ostaloga. Neugoda u tom kontekstu? Hmm...

    Hvala ti unaprijed na odgovorima.

    P.S. Imao sam jos neka pitanja, ali ih se sad ko u inat ne mogu sjetiti, a odgovori na neka druga daju se sami po sebi ili nisu zapravo ni vazni. No, ako iskrsne nesto novo, biti cu slobodan to priupitati ovdje. Mozda pomogne ili meni ili nekome drugome.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Sinisa:

      "Radi se o tome da nam je preostalo još jako malo vremena. Ili sam ja krivo shvatio tu poruku (?)."

      Vrijeme ističe za poboljšanje uvjeta za život i, ajmo reći "spašavanje" planeta i nas samih. To je kao da kažeš: imam još pola sata da stignem na vlak. Ako zakasniš, ode vlak. Ako uspiješ, voziš se. Ni jedno ni drugo nemka veze s prosvjetljenjem.

      Nevažno je u kontekstu prosvjetljenja.

      "Zašto sad odjednom ovo pojačano izražavanje želje s tvoje strane da ljudima približiš proces dekonstrukcije? Jer i sam si na jednom mjestu rekao/napisao – da ti je svejedno da li će se netko "probuditi" ili neće."

      Iskreno, ne znam zašto. Takvo je vrijeme. Došlo mi. Nema neke posebne svrhe u tome. Već sutra će vjerojatno biti drugačije. Vratit ću se "spašavanju". Bavit ću se nečim drugim. Ili neću, tko bi ga znao.

      "Nadalje, postavljam si pitanje, zbog čega mi imamo privilegiju biti na skupu Dekonstrukcije i imati priliku izaći iz "sna" dok ljudi iz svih ostalih dijelova svijeta uoće nisu čuli za Adriana (osim malog broja izuzetaka) niti za skup Dekonstrukcije."

      Uh, ne vjerujem da je to neka privilegija. :-)

      Možda je prilika.

      Ali tu priliku ima svatko - izići iz sna. Štoviše, gotovo da je neizbježno.

      Da ne priča Adrian, netko drugi bi.

      Kad Adrian ušuti, netko drugi će progovoriti.

      "Ispada da smo mi zaista privilegirani. Zbog čega? Zar karma i dharma postoje? Utvrdili smo da ne postoje, kao sto ne postoje ni duhovni vođe... gledano iz perspektive prosvjetljenja tj. dekonstrukcije."

      Ne sjećam se da smo utvrdili da bilo što postoji ili ne postoji. :-) U najbolju ruku smo stavili upitnik na istinitost ovoga ili onoga.

      "U nekoliko se navrata spominje strah od dekonstrukcije od ljudi koji u tim trenucima misle na obitelj, veze, karijeru i dr. Ne razumijem to."

      Recimo da smo stavili upitnik na istinitost postojanja ovoga ili onoga. Kako znamo da ono što nam je sada najvažnije, neće ispasti nepostojeće ili iluzorno? Moglo bi, zar ne?

      Svaka čast ako se toga ne bojiš, Siniša.

      "Zar nakon dekonstrukcije vise necemo biti roditelji, sinovi, kceri, profesori, bauštelci, piloti, zdravstveni radnici... ?"

      Uh, kakve muke! :-(

      Što da ti kažem?

      To što vidiš sada je jedna stvar. To što uistinu jest, je nešto sasvim drugo.

      "Što se to tako drastično dešava nakon dekonstrukcije da bi trebalo izražavati strah prema tom procesu? Osim što je sam proces dosta zbunjujući i hajdmo reći – neugodan. Ali hej – pa radi se o nečem što je važnije od svega ostaloga. Neugoda u tom kontekstu? Hmm..."

      Važnije...

      Važnost podrazumijeva usporedbe. Prije i poslije dekonstrukcije stvari su neusporedive.

      Kad sam već progovorio, nekako je u redu da upozorim na mogući gubitak svega. Cijena prosvjetljenja je sve što imate.

      Za anti-iluzornog monomaničara, to je ništa. Nema veze, ionako nije važno.

      Za prosječnog čovjeka koji razmišja o tome hoće li ili neće spojiti kraj s krajem ovaj mjesec; hoće li ili neće biti sretan; hoće li ili neće njegova djeca biti zdrava i uspješna... Za takvog, cijena bi mogla biti prevelika.

      Samo upozoravam Siniša. Ne bi bilo fer da ljudima mažem oči bajkama, niti da prešutim potencijalne posljedice. Većina ljudi koja ovo čita nisu u punom smislu razvili anti-iluzornu monomaniju. Neki se tek spremaju (takvima će ovo najviše koristiti). Međutim, dosta njih ima punu glavu mambo-jumbo new age takozvane duhovnosti.

      Neće biti zgorega da bilo tko čuje, čita, raspravlja, pita, dođe na seminar itd., ali u konačnici, prije nego se "CIJENA PROSVJETLJENJA JE SVE ŠTO IMATE" osvjesti u potpunosti, sa svim mogućim posljedicama, ništa od dekonstrukcije.

      Izbriši
    2. Zanimljivo, nema šta. Osobno mislim da bi svaki ozbiljan duhovni tragatelj trebao biti spreman na platiti ultimate cijenu za prosvjetljenje, bar kako ti to kažeš ;).. Za mene jednostavno ne postoji drugi izbor, ali to osjećam već odavno. To sam počeo osjećati prilično brzo nakon kretanja na duhovni put te ne mogu zamisliti da se vratim u stare okvire razmišljanja.

      Jasno je i da je današnja duhovnost zagađena svime i svačime, ali opet logika govori da je bilo i prije prosvjetljenih, naravno, ako uopće pričamo o istome i ako uopće postoji nešto što bi nazvali logikom :D.

      Zanimljivo i pošteno od tebe da ne želiš opisivati stanja nakon prosvjetljenja i time nametati nove koncepte makar i drugi su govorili o tom stanju kao jednostavno neopisivom, ali nekako su gar bar s ove strane iluzije bojili privlačnim tonovima.

      Ja definitivno idem tamo, makar bila nuklearna pustoš :)..


      Izbriši
  5. A šta možemo izgubiti kad ništa ni nemamo:-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Paradoks. S jedne strane točno.

      Ali, ako je tako, ne treba ništa ni "gubiti". Dekonstrukcija je završena. Ne treba vam ovo. Sve znate i sve je jasno.

      Ako dekonstrukciju tek treba obaviti onda je ova rečenica filozofski bla-bla; Mayin kolačić za "mislim da znam" ljude.

      Izbriši
    2. Ha, ha, prije sam u kategoriji "mislim da ne znam ljudi". Slično kao kod Siniše, ova rečenica je plod iskustva, a opet, tu je i znanje da dekonstrukcija nije završena, čak ne znam ni da li je započela.

      Izbriši
  6. "Recimo da smo stavili upitnik na istinitost postojanja ovoga ili onoga. Kako znamo da ono što nam je sada najvažnije, neće ispasti nepostojeće ili iluzorno? Moglo bi, zar ne?
    Svaka čast ako se toga ne bojiš, Siniša."

    Nismo stavili upitnik. Tj. stavio si ti (iako znas istinu i cinjenicu da je upitnik nepotreban).
    Ako je ono moje iskustvo zaista bilo iskustvo dekonstrukcije (a vjerujem da jest) tada znas da sam upoznat sa iluzijom. A ponavljam jos jednom – u tom trenutku je sve bilo jasno kao dan. OVO SVE JE ILUZIJA. Neka vrsta sna. Iskusio sam to. Nije bilo ugodno i bilo je prilicno zbunjujuce. I opet bih to ponovio. Iako znam da cu opet biti biti zbunjen (i nekako prazan, mozda tuzan... iako to nisu prave rijeci, ali u nedostatku boljih, nek' posluze), jer to iskustvo je nesto totalno neobicno (blago receno).

    Stoga mi jedna stvar nije jasna. Ok, dvije ;)

    1. Tvoj citat: "Kad sam već progovorio, nekako je u redu da upozorim na mogući gubitak svega. Cijena prosvjetljenja je sve što imate."
    To "sve" je iluzija. Dakle, mozemo izgubiti iluziju.
    Ili si mozda mislio na nesto sasvim drugo? Jer ako si mislio na scenarij npr. gubitak svega u smislu da umremo u ovom zivotu (snu) i na taj nacin izgubimo sve (a NE izvrsimo dekonstrukciju), tada je to malo "skakljivo". Skliski teren. Tada nisam siguran da bih hrlio na skup. Jer to ce se ionako desiti samo po sebi, prije ili kasnije ("ovozemaljska" smrt). Nadalje, ako si pod "gubitkom svega" mislio na scenarij – poludjet cemo, izgubiti posao, rasturiti obitelj... i slicne situacije (a NECEMO izvrsiti dekonstrukciju) – tada takodjer nisam spreman zrtvovati ovo sto trenutno imam.
    No, ipak vjerujem da si pod gubitkom svega mislio na ovu iluziju. Jer TO je sve sto imamo ovog trena.

    2. Znas li sto me najvise muci od svega? Ako je sve ovo iluzija, kakvom sam je dozivio u trenutku tog mog iskustva... tada su i svi drugi ljudi dio te iluzije (tj. oni su iluzija). Oni su dio sna. Paradoks, na neki nacin, ako krenes razmisljati u tom smjeru. To mi nikako ne sjeda na svoje mjesto (sve ostalo je manje vise jasno). I to mi je bilo prvo pitanje nakon sto sam se "vratio u san". Eee tu bih sad imao pitanja i potpitanja ;) Ali necu gnjaviti na ovom mjestu. Nisam bas ni siguran da cu na ovo pitanje od tebe dobiti adekvatan odgovor ;) No, vidjet cemo.

    Za sada hvala na svim ostalim informacijama.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Siniša kaže. "To "sve" je iluzija. Dakle, mozemo izgubiti iluziju."

      Da. Ali vidi gore što sam napisao za "Jesam ".

      "Ako je sve ovo iluzija, kakvom sam je dozivio u trenutku tog mog iskustva... tada su i svi drugi ljudi dio te iluzije (tj. oni su iluzija). Oni su dio sna. Paradoks, na neki nacin, ako krenes razmisljati u tom smjeru. To mi nikako ne sjeda na svoje mjesto (sve ostalo je manje vise jasno). I to mi je bilo prvo pitanje nakon sto sam se "vratio u san". Eee tu bih sad imao pitanja i potpitanja ;) Ali necu gnjaviti na ovom mjestu. Nisam bas ni siguran da cu na ovo pitanje od tebe dobiti adekvatan odgovor ;) No, vidjet cemo."

      Nadam se da ćeš vidjeti. :-) To što si opisao (ako je točno) nije ni izbliza najveći paradoks prosvjetljenja!

      Kao što sam nekoliko puta naglasio, ne dajem odgovore na pitanja o tome kako izgleda prosvjetljenje, što je u njemu, a što nije... "Razlog" za to je gotovo neizbježno stvaranje dodatnih koncepata (iluzije) o tome od strane onog tko to čuje a tamo nije.

      Nisam zainteresiran za objašnjavanje i opisivanje stvarnog stanja stvari (iako bih to mogao učiniti). Zainteresiran sam (zabavlja me) pokazati put i gledati kako čovjek sam dolazi tamo, pogleda što je i kako je te nakon toga zna.

      Naravno, to me stavlja u osjetljivu poziciju: moram nešto odgovoriti, da bih naglasio smjer u kojem se ide. Ali korake ćete obaviti sami. To je jedini način. Inače bi se ovaj ples po žici pretvorio u klasično "Adrian vama kaže ovako, a vi vjerujete ili ne vjerujete."

      Izbriši
  7. Django [D is silent]01. 05. 2013. 21:12

    Jedva cekamo seminar :) Hvala ti!

    OdgovoriIzbriši
  8. pozdrav svima!

    Adriane treba li uzeti nekih posebnih stvarčica za seminar ili je dovoljno doći samo prazne glave?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. :-)

      Za seminar treba ponijeti: jedan limeni lončić, malo zarđao na dnu s vanjske strane; drvenu vilicu (krezuba je najbolja - to znači da joj fali barem jedan zub); prstohvat zemlje uzet blizu vratiju kuće ili zgrade gdje se stanuje i jedan ispisani list istrgnut iz najstarije bilježnice koju posjedujete, po mogućnosti iz djetinstva ili što ranije.

      Mislim da je to sve.

      :-)

      Izbriši
    2. lol

      a ja mislio trebat će nam udobne prostirke za zadnje sate spavanja, nakon čega bi odmah slijedio tuš hladnom vodom prije nego li se ponovno počne promišljati kak bi moglo izgledati prosjetljenje ;-)))

      Izbriši
  9. "Za seminar treba ponijeti: jedan limeni lončić, malo zarđao na dnu s vanjske strane; drvenu vilicu (krezuba je najbolja - to znači da joj fali barem jedan zub); prstohvat zemlje uzet blizu vratiju kuće ili zgrade gdje se stanuje i jedan ispisani list istrgnut iz najstarije bilježnice koju posjedujete, po mogućnosti iz djetinstva ili što ranije."

    Hehe :))
    Evo dokaza da prosvjetljenje nosi u sebi djelić ludila :))
    (Adriane, protumači ovo kao šalu, naravno)

    OdgovoriIzbriši
  10. Može pitanje (opet, ali što ću, volim pitati)? :)

    Da li prosvjetljenom čovjeku smeta na neki način neprosvjetljenost neprosvjetljenih? Da li ga to "boli" ili s njima suosjeća? Ili mu je svejedno?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da li snovi smetaju budnosti?

      Hm. Načelno ne.

      Da li budnost suosjeća sa snovima?

      Prilično čudna ideja, rekao bih. Nekako iščašena.

      LA-LA, gledaš li ti sapunice? Ok, dobro, nemoj odgovoriti. :-) Filmove gledaš, to je sigurno. I sigurno se ponekad uživiš u radnju do te mjere da bi se moglo reći kako ju proživljavaš zajedno s glavnim likovima.

      Ali, kad bi te netko onako OZBILJNO, stvarno ozbiljno, imajući na umu sve implikacije tog pojma, pitao da li suosjećaš s glavnim junacima nekog filma, onda bi se osjećala onako kako se prosvjetljenost osjeća s pitanjem o suosjećanju s neprosvjetljenošću.

      Pomalo iščašeno pitanje, što da ti kažem.

      Slična je stvar sa "svejedno".

      Ako baš razmislim - nije mi svejedno: volim pogledati dobar film. I komediju i tragediju. Ali ima jeftinih filmova, dozlaboga dosadnih, koji se ponavljaju ponovo i ponovo, produciraju se u ogromnim količinama i kad pogledaš jednoga, vidio si ih sve. Takve ne volim gledati i, iako me zapravo baš briga što se naokolo vrte ko ludi (nema baš nikakvog načina da me natjeraju da ih gledam), nekako bi mi (onako, kao osobna preferenca, ne kao bitna nužnost) bilo draže da se zrakom kreću kvalitetniji, iskreniji i autentičniji snoliki prikazi.

      Izbriši
    2. Stvarno si mi lijepo odgovorio, dragi Adriane, onako baš u tvom stilu :).
      Sapunice ne gledam. :)) Filmove da, naravno, koji put krimi-serije, SF i sl. Ali, da.. htjela sam zaista čuti što ti o tome misliš,osjećaš... zato što se iz dosadašnjih komentara, što naših, što nekih tvojih riječi (bar mi se učinilo), moglo shvatiti da je prosvjetljen čovjek u biti kao "balzamiran" svojom prosvjetljenošću, i moglo se shvatiti da je na neki način odsutan emocionalno, psihički, kako god,... od života, svijeta, ljudi...pa možda i od prirode... što me sve nekako navodilo da pomislim da nešto tu ne štima.

      Dakle, Adrian je i dalje čovjek, osoba... :) kao i svi mi... s razlikom, da on zna istinu o tome tko je on zaista, a tko je onaj kojeg vide ostali...
      Poput onoga tko zna da nosi masku (persona) koja mu je dodijeljena za ovaj život ovdje, na ovom mjestu pod suncem... ili mozda i u nekim drugim paralelnim svjetovima... :)




      Izbriši
  11. Adriane, u kakvom je odnosu Adrian koji uživa u surfanju i svim ostalim aktivnostima koje provodiš, sa prosvjetljenim Adrianom (Adrianom "iza okvira")?
    Kada "ovozemaljski" Adrian uživa u aktivnostima, da li i "onozemaljski" Adrian također osjeća isto? Ako ne... što osjeća?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nema "onozemaljskog" Adriana, pa nema ni odnosa s "ovozemaljskim".

      Nema Adriana iza okvira.

      Izbriši
    2. Hmm, ako je tako kako kažeš, tada je ovaj Adrian koji uživa u surfanju (i ostalim aktivnostima) "jedan jedini". Što znači da se i nakon dekonstrukcije može uživati u životu. Ili sam u krivu? Ako jesam, možeš li mi molim te pojasniti razlog?
      Jer ako je tako, tada i nakon dekonstrukcije možemo uživati i u druženju sa obitelji i svemu ostalome. A ako je tome (opet) tako... čemu onda ona izvaja - da bi "mogli izgubiti sve" tijekom (ili nakon) dekonstrukcije?
      I da li to "mogli bi" znači da će tako definitivno biti nakon dekonstrukcije (što god da će biti, jer kao što vidiš u gornjem tekstu, ništa ustvari nismo uvrdili da će biti ;) - ili to samo ukazuje na mogućnost. I ako je tako - o čemu ta mogućnost ovisi?
      Možda to i nije materijal za raspravu ovdje (jer jedan tvoj odgovor povlači niz drugih pitanja, pa bi tako mogli unedogled), ali svakako bih volio da dobijem odgovor, ako ne ovdje, barem na skupu. Hvala ti unaprijed.

      Izbriši
    3. bilo kako, Adrian uvijek uživa, jel?

      Izbriši
    4. @Siniša: Adriana može biti više, nekoliko, mnogo, ali u smislu u kojem si pitao, u smislu nekog posebnog Adriana "iza okvira", toga nema.

      I, da, hm, ne samo da bi mogli izgubiti sve tijekom dekonstrukcije, nego ćemo to sasvim sigurno izgubiti.

      U čemu god da se "uživa" poslije, nije više "naše".

      Istina je, moji odgovori su nevažni, zbunjujući i isprazni. Služe kao putokaz, ne kao opis mjesta na koje pokazuju.

      Nadam se da će i oni, to jest putokazi, biti jasniji nakon vikenda. :-)

      Izbriši
    5. @buk: Oh, da bar! Adrian bi to jako volio! Uvijek uživati - to zvuči sjajno!

      Izbriši
    6. Hvala ti na odgovorima, Adriane.
      Jos samo jedno pitanje, prije sutrasnjeg susreta - da li prosvjetljeni covjek moze pomoci u prosvjetljenju drugih ljudi? Npr. na nacin da ih vodi, da im pokazuje put - kao sto ces ti nama ukazati na put na ovom seminaru, npr.

      Izbriši
    7. @Sinisa: Pokazivati put svakako može. Pomagati, e to je već upitno. U ovom sam trenutku sklon odgovoriti s "da" i na to pitanje. Međutim, hm, kako da kažem, hodati svatko mora sam...

      Izbriši
  12. prosvjetljen čovjek je onaj tko : može lebdjeti pola metra iznad tla, tko zna sve što se može i ne može znati (npr. koje su ti boje gaće), koji nosi bijelo odijelo, bos je (ili ponekad obuje sandale na čarape), koji ne psuje, kojemu su roditelji nepoznati ili je pronađen ostavljen kao nedonošće u košarici ispred crkve ili neke ustanove, kojemu govno miriši kao cvijeće ili uopće ne sere, kojemu su ruke mekane, koji može usmrtiti čovjeka ili životinju pogledom ili pokretom ruke ili noge, koji živi u kući od čerpiča i ne zanima ga novac.
    A ne sve te gluposti o prosvjetljenosti o kojima svi vi mlatite praznu slamu.
    Ja to sve znam jer sam i sam prosvjetljen.

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.