10. 01. 2012.

DILEuMA

Ako nikada niste donijeli odluku za koju ste znali da ima gotovo isto toliko loših strana kao i onih dobrih, sada imate prigodu proširiti svoje iskustvo i izrasti u mudrosti.

Znak je zrelosti priznati da ono što radimo uvijek ima dvije strane: željenu i neželjenu. Mudrost, međutim, shvaća, da postoji i treća: ona o kojoj ne znamo baš ništa.

I dok se u običnim životnim situacijama borimo s dilemama, sada smo suočeni s jednom novom vrstom nedoumice – dilEUmom! Želimo li ući ili ne želimo?

Nedavno su me nagovarali da se izrazim glede političkih opcija. Nije mi to padalo na um, jer zapravo nisam imao dilema: sve opcije su imale samo jednu stranu – onu neželjenu. Biranje je bilo, više-manje, gubitak vremena. Sad me ponovo nagovaraju i, očigledno, uspjeli su. No, moje je zanimanje prije svega potaknuto činjenicom da u ovom slučaju također prevladava samo jedna strana – ovaj put ona o kojoj ne znamo ništa!

Kao poznati "stručnjak" za nepoznato (čitaj "ono što zanima mali broj ljudi"), imam razvijen osjećaj za crne rupe u znanju, pojmove koje ne možete shvatiti ma koliko pametovali i mjesta u svemiru koja mirne duše možete nazvati nespoznatljivima. I upravo sada, usred ove vruće zavrzlame kojoj sam dao novo ime – DILEuMA – naslućujem jednu takvu pojavu! Ono što je simptomatično kod stvari o kojima ne možete znati ništa, ili barem ne mnogo, je da se uvijek javljaju ljudi koji preuzetno tvrde da baš oni ZNAJU pravo stanje stvari. U ovom slučaju, oni ZNAJU kako će nam biti ako uđemo, odnosno kako će nam biti ako ostanemo vani.

Tako sam posljednjih dana bombardiran porukama otprilike sljedećeg sadržaja (u zagradi su moji komentari):

- s EU će gospodarski razvoj biti brži (Zašto ne bi bio isto toliko brz i u odvojenoj Hrvatskoj?)

- Hrvatska može i bez Europe (Teško, baš kao što nitko od nas ne može bez svojih susjeda.)

- Europa će nam dati novce (Nitko vam, ni u Europi ni u Hrvatskoj, neće dati novce a da ih prethodno ili naknadno nije uzeo.)

- Europa će nam uzeti novce (E ta je točna, bili mi s njima ili ne!)

- prema povijesnim značajkama mi pripadamo europskom društvu (Da, ali cijeli Balkan će na kraju biti unutra, a povijest nam se neće promijeniti ako bi mi, kojim slučajem, ostali izvan.)

- u Europi ima previše socijalnih razlika, previše siromašnih, napuštenih i iskorištavanih (Zar netko želi reći da toga u Hrvatskoj nema?)

- Europa će nam usaditi drukčije radne navike, disciplinu i red (Ako želimo preživjeti, morat ćemo to učiniti i u okviru samostalne Hrvatske.)

- U Europu nas guraju političari koji gledaju svoje osobne interese. (A u Hrvatskoj to nije slučaj? Nema političara koji gledaju svoje osobne interese?)

- Kuna će propasti ako ne uđemo u EU (Kakav je to argument s ovako klimavim Eurom?)

- Uređeno društvo poput europskog privlači investitore (I opet, zašto Hrvatsko društvo ne bi bilo uređeno i bez EU?)

- U Europi će netko drugi upravljati našom sudbinom (Ajoj. Zar doista ima naivnih ljudi koji misle da u Hrvatskoj netko drugi ne upravlja našom sudbinom?

...itd.



Uh, bilo mi je naporno samo ispisati sve te besmislene i nepotrebne argumente! Ali, morao sam da barem otprilike pokažem kako možete razmišljati na različite načine – već prema točki gledišta koju odaberete.

Da budem iskren, moje najvažnije pitanje na toj razini bilo bi hoće li ljudi u EU biti otvoreniji prema duhovnom znanju? Hoće li se više okretati unutra nego u maloj samostalnoj Hrvatskoj? Hoće li više i radije meditirati? Kad bi mi netko mogao odgovoriti na to pitanje, priznajem, pao bih u napast da na osnovi odgovora oblikujem i svoj stav: idem tamo gdje ljudi prepoznaju istinsku vrijednost života!

Mislite li da EU ili ne-EU ima bilo kakve veze s tim?

Problem je uvijek isti: ljudi strastveno vjeruju da će ih neki sistem, neka zajednica – ili izlazak iz nje - spasiti ili uništiti. Ne razumiju da se sve, uvijek i u svakom slučaju, svodi na njih same! A u ovakvim slučajevima, kad su u igri povijesne silnice daleko složenije od, recimo, nepredvidljivih burzovnih ciklusa, svatko onaj tko misli da ZNA kako će stvari završiti, ili je naivan ili je manipulator i slijedi svoje vlastite interese.

Ni potpuno funkcionalna kristalna kugla, da postoji, ne bi vam pomogla da saznate odgovor na pitanje što je za nas bolje, ući u EU ili ostati izvan nje! Ima jednostavno previše toga što ne znamo pa čak ni ne možemo znati.

Prava dilEUma, nema što.



Reći ću vam što se meni čini. Bitne odluke sam uvijek donosio srcem, na osnovi osjećaja. Kad tako radite, itekako ste svjesni da svaka odluka ima dobru i lošu stranu, a vi se onda namjerno okrećete trećoj strani – onoj o kojoj ne možete znati mnogo, osim ako vaše srce nema pristup tom nepoznatom području.

Sjećam se kako sam u djetinjstvu mrzio granice. Imao sam teškoća s razumijevanjem razloga zašto one moraju postojati. I dan danas, širina je ono što je potrebno mojoj duši. Sitne podjele me ne privlače, a inzistiranje na nacionalnosti kao osnovi za povlačenje crta između ljudi mi zvuči potpuno suludo. S vremenom sam shvatio kako je specizam (dakle davanje prednosti jednoj vrsti naspram druge) izvor mnogih temeljnih zala u našoj civilizaciji. Znam da zvuči neobično, ali u ovom trenutku se ne poistovjećujem čak ni s ljudskom vrstom, a kamoli s Europskom unijom. Još manje s Hrvatskom ili brdašcem na kojem živim.

Usprkos negativnim predodžbama, dao bih svoje glasove i za Svjetsku vladu te maknuo sve nepotrebne podjele na nas i njih. Kad mi netko govori o nacionalnim državama, ne mogu se oteti dojmu da mi se predlaže šerifsko-mafijaško okruženje u kojem se busamo u prsa svojim i našim, ma kako sitno i beznačajno to bilo. I da se razumijemo "sitno i beznačajno" nije definirano količinom i brojem – dapače, što manje i što rijeđe, to dragocjenije – već onim skučenim mentalitetom koji gleda samo svoju korist i ne vidi dalje od ruba svog dvorišta (to jest, državice).

Da, jasno mi je da nas neki guraju u EU vođeni svojim privatnim ambicijama. Naravno, kapital koji vlada svijetom nije nam baš ni ostavio mnogo prostora za razmišljanje. Jasno mi je da je Hrvatska brojem mala, i da postoji opasnost da će se izgubiti među velikima. Ali ne namjeravam ju čuvati kopljima uperenim prema svijetu. Ako u hrvatskoj duši ima nešto plemenito i vrijedno očuvanja (a ja duboko vjerujem da ima) bit ću ponosno Hrvat svojim srcem i mudrošću.

Nemam pojima kako će to završiti na gospodarskom planu i da li će mali čovjek živjeti bolje ili lošije. Ne znam da li će se EU održati, niti ne znam da li je pametno ulaziti u zajednicu koja je u krizi.

Ali, imam taj neki osjećaj, gotovo viziju, da usprkos tankoj i klizavoj crti po kojoj moramo hodati, usprkos svim onim neželjenim posljedicama naše odluke, put vodi jedino i isključivo preko zajedništva i uklanjanja razdvojenosti. Što prije to učinimo, to bolje za sve nas.

Eto, sada znate kako sam ja razriješio svoju dilEUmu.

Broj komentara: 14:

  1. Ja bih se pored svih nedoumica (a kojih je jako puno)ipak odlučila za ne-izolaciju,jer je kod nas sve ove godine sve funkcioniralo na antagonizmima kao obrascima stvarnosti,i to je bilo grozno.Omeđeni,zarobljeni debelim granicama u glavama,predrasudama i svim onom što čovjeka unazadjuje.Bolja je širina,pa i pored svih nedostataka.

    OdgovoriIzbriši
  2. @nada m: Upravo tako i ja osjećam!

    OdgovoriIzbriši
  3. Ljudi nisu svjesni i neznaju da bi mogli biti puno bolji i sretniji samo kada bi to htjeli.O tome i ne razmišljaju jer im je uglavnom takva svijest.

    OdgovoriIzbriši
  4. Kao i mnogo toga u životu, i ovo je prilika za napraviti nešto. Prilikama ne treba govoriti ne. S dužnim poštovanjem, gore navedeni argumenti su populističke floskule, kao i sir i vrhnje!

    OdgovoriIzbriši
  5. Nakon što sam proživjela mnoge prepirke oko ulaska između ljudi kojima sam okružena, moram reći da mi ovaj tekst predstavlja pravo osvježenje.

    OdgovoriIzbriši
  6. O, Bože, nije to stvar dileme nego znanja i informiranosti, naravno da su ljudi svugdje isti i da je jedinstvo kao takvo božanski princip, ali ovdje je, nažalost problem u onima koji su osmislili ovakvu zajednicu naroda sa vrlo sebičnim i lošim ciljevima... Sa dužnim poštovanjem želim Vam reći da sam i ja prije slično razmišljala, ponajviše stoga što svatko promatra svijet u svom ogledalu... Tako je i meni izgledala EU dok me jednog dama, kao i mnoge druge ljude, David Icke nije u potpunosti probudio iz drijemeža i od tada se moja percepcija svijeta i EU zauvijek promijenila... Najljepše Vas molim da pogledate linkove koji ću Vam poslati na meil i fb... Nadam se da će Vam ova dilema tada izgledati sasvim drgačije... Unaprijed zahvaljujem, sa Štovanjem, Gorana K. Antolić, prof.

    OdgovoriIzbriši
  7. Hvala, Gorana. I dalje zadržavam gledište da su to sve samo točke gledišta :-), a ne "znanje i informiranost".

    Rascjepkanost i odvojenost (podijeli, pa vladaj) koja stvara strah, u najvećem je interesu onih koji iskorištavaju i manipuliraju. I, kao što sam napisao, nitko zapravo NE ZNA kako će završiti proces ujedinjavanja.

    Možebitno je da upravo ono čime nas plaše predstavlja najveće oruđe oslobođenja. A možebitno je i da griješim.

    Svejedno ću podržati ujedinjavanje. Ne zato jer ZNAM, nego zato jer osjećam.

    OdgovoriIzbriši
  8. sjajna opservacija.potpisujem sve! :D

    OdgovoriIzbriši
  9. Ne bih komentirao tvoju odluku već način kako si do nje došao.

    Ja izlazim na svake izbore i svaki puta svoju odluku donosim na način koji si opisao. Drago mi je znati do još netko to tako radi; nek nas je što više! :)

    OdgovoriIzbriši
  10. s moje tocke gledista ovo sto su politicari dosad radili i sa narodom i drzavom je do te mjere jadno i unizavajuce ,a zar se tako mora zivjeti.Ipak cemo biti dio sirih integracija pa mislim da se ovaj jad vise nece dogadjati u ovakim razmjerima.NARAVNO,TAKO OSJECAM,a kako vidimo znanje o tome kako ce biti vjerojatno ima samo onaj gore

    OdgovoriIzbriši
  11. Adrian na svom blogu iznosi svoja sa-znanja,dijeli s ljudima svoje uvide,čini što može kao čovjek u ovom svijetu.Sa svojim knjigama ostvaruje i životnu egzistenciju i onu drugu,ispunjava svoju svrhu.Kao takav (pisac,nakladnik,javna osoba)dopire do puno više ljudi,nego li bilo tko od nas anonimnih, onih koji nemaju talenta za pisanje,a ako ga imaju - nemaju znanja ili volje koristiti ga. Stoga njegovo opredijeljenje u vezi s političkim pitanjem ima utoliko veću težinu. Naravno da i kao takva,javna,osoba ima pravo na iznošenje stavova (najbolje da nema!?!,hehe). Da se opredijelio Protiv EU aneksije, bilo bi aplauza istomišljenika.Kako se opredijelio ZA EU aneksiju, uslijedit će aplauzi istomišljenika.Moji neće,ali to je moj problem.
    Nabrajati razloge za i protiv je kontraproduktivno - svatko će nabrajati vlastite argumente,a mnogi će nabrajati i utkane laži u "argumente".
    Spuštanje priče na razinu prava vrsta,na razinu Cijela Zemlja je naš dom - je samo opravdanje za stav i nema veze s tim.Vrlo dobro je poznato Adrianu stanje svijesti ljudi,a da bi bio lišen spoznaja o pogubnosti Svjetske vlade u ovom trenutku.
    Dobro je što je Adrianov glas samo jedan glas na referendumu,loše bi bilo da bilo tko sluša nekog drugoga umjesto sebe i svog osjećaja za ispravno.Također je dobro i što će skupina organiziranih i ni od koga financiranih građana nadgledati glasački proces kako bi spriječili krađu glasova, u bilo kojem smjeru.

    OdgovoriIzbriši
  12. Dragi Adriane, eto kao da čitaš i meni misli i kao da sam ja napisao tvoj komentar.. ovdje si lijepo sve rekao i ne mogu ti reći koliko i ja isto razmišljam od kada znam za sebe..
    "Sjećam se kako sam u djetinjstvu mrzio granice. Imao sam teškoća s razumijevanjem razloga zašto one moraju postojati. I dan danas, širina je ono što je potrebno mojoj duši. Sitne podjele me ne privlače, a inzistiranje na nacionalnosti kao osnovi za povlačenje crta između ljudi mi zvuči potpuno suludo. S vremenom sam shvatio kako je specizam (dakle davanje prednosti jednoj vrsti naspram druge) izvor mnogih temeljnih zala u našoj civilizaciji. Znam da zvuči neobično, ali u ovom trenutku se ne poistovjećujem čak ni s ljudskom vrstom, a kamoli s Europskom unijom. Još manje s Hrvatskom ili brdašcem na kojem živim."

    Glavni problem je što je većina ljudi nesigurna i neprestano traže nešto izvan sebe samih, a to je jednostavno zbog toga što vlada duhovno neznanje. Da, tako je, koliko god ta tvrdnja zvučala stereotipno, sve polazi i završava na tome. A zašto je to tako, jednostavno zato jer tako odgovara vladajućoj manjini i tako će biti dok se dovoljan broj ljudi ne probudi, bili mi u EU ili izvan nje..

    OdgovoriIzbriši
  13. Adriane, puno hvala na ovim mislima. I ja sam, kao i mnogi, u DILEuM-i ovih dana, slušajući bespoštednu "paljbu" iz dva sučeljena tabora, uglavnom polu- i iskrivljenim informacijama. I kod mene je taj jezičak "Za" i "Protiv" bio donedavno na sredini vagi. No, presudio je, kao i kod tebe, taj jedan mali, gotovo neprepoznatljivi unutarnji osjećaj "Za", koji na žalost ne mogu argumentirati dovoljno "razumno" drugim ljudima, pogotovo onima "protiv". Možda i griješim, no to bi tek budućnost (ako uđemo) mogla pokazati.
    @Gorana: I ja sam slušao i čitao Ickea i mogu reći da se njegova predviđanja temelje, kao i kod mnogih drugih, ponajviše na strahu, a ne nude uopće riješenja za situaciju, ili ako ih nude, ona se svode na borbu protiv nekog "vanjskog" neprijatelja: "reptila" i/ili svemoćne svjetske organizacije i dodaju JOŠ paranoje i nesigurnosti na ionako preopterećen svijet. Time se ljudi, umjesto da se orijentiraju na promjene UNUTAR samih sebe, počinju u strahu osvrtati OKO sebe, jer nikad ne znate tko sve tu od ljudi oko vas može biti "reptil". Zar uistinu mislite da su besmrtne duše utjelovljenje sada na Zemlji (koje smo mi) i naš izbor toliko bespomoćni, i da se situacija ne može u trenu promijeniti na bolje ako se skupi dovoljan broj "promijenjenih" ljudi, i to usprkos svim zavjerama i pokušajima kontrole od bilo koga na ovoj fizičkoj razini? Mislim da se ne može istovremeno do kraja vjerovati u istinsku Duhovnost i Davidu Ickeu... ;-)
    Sa štovanjem, Aleksandar

    OdgovoriIzbriši
  14. Adriane,poštujem tvoje viđenje, tvoj osjećaj i tvoju odluku,kao i bilo čiju,ma bila ona za ili protiv EU. I ja sam svim srcem za jedinstvo,ali jedinstvo koje se spoznaje u sebi, a takvo jedinstvo možemo osvijestiti individualno u sebi i za to nam nije potreban odlazak nigdje,jer gdje god da smo uvijek smo sami sa sobom, granice se miču i šire iznutra. Svijet je još previše uronjen u materiju, ali čvrsto vjerujem da je svatko sve bliže spoznaji na svom vlastitom putu promijene. Osobno nisam za EU,jer smatram da je to šačica umova koja pokušava vladati šačicom drugih umova da bi se, ne oslobodile nego pokorile mase. No nemam argumente osim onog unutarnjeg osjećaja koji me nikada do sada nije iznevjerio pa ću ga poslušati i sada.
    Lijpi pozdrav, Vesna

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.