29. 04. 2011.

Od žrtve do stvaralačke duhovnosti

Tako se zove predavanje koje sam 10.04.2011. održao u Zagrebu. Povod je bio izlazak moje knjige "Sinkrolab - sinkronistička uporaba labirinata u svakodnevnom životu", ali je predavanje zapravo bilo posvećeno vrlo zanimljivoj temi obrazaca po kojima se ponašamo. Tristotinjak ljudi na predavanju uživalo je u dobroj atmosferi i novim zamislima, a za vas koji niste bili, prijepis predavanja je na stranicama Duhovne akademije!

"Jasno mi je da mnogi upotrebljavaju sinkronicitet na mnogo nižoj razini nego bi trebalo, a ponekad i iz pogrešneih razloga. No, međutim, to nije razlog da se takvo znanje uskrati onima koji ponekad, možda često, žive na razini prihvaćanja ili stvaralačke duhovnosti."

2 komentara:

  1. Sagradila sam most između dva svijeta, neka mi se snovi ostvaruju. Imam pravo sanjati, imam pravo živjeti svoje želje. Nisam dopustila drugima da me pokolebaju. U njima je vjerojatno prisutan strah, zaboravili su istinu koju su znali dok su bili djeca. Istina je da mi sve stoji na raspolaganju kako bih se što potpunije izrazila. Snivam lijepo uz anđela Ostvarenja snova. Hvala Adrian, novi anđeo će nositi tvoje ime.

    OdgovoriIzbriši
  2. S užitkom sam pročitao prijepis Adrianovog predavanja. Mogao bih posvjedočiti kako je prijepis istovjetan govoru iako tamo nisam bio. Bio sam na dva Adrianova predavanja i na oba sam bio fasciniran izlaganjem - teklo je mirno, kao rijeka, bez zastajkivanja, bez poštapalica, bezveznih pauza u traženju pogodne riječi.Malo tko od javnih osoba bi se mogao mjeriti s takvim govornikom (možda jedino jedan koji je trenutno salzburški pritvorenik). Probao sam dokučiti otkud to, ta sigurnost u nastupu pa sam nabrajao "dobro poznavanje teme", "skoncentriranost", "dobra priprema",ali nijedno od toga nije lijegalo na mjesto.
    Zaključio sam nešto sasvim drugo, koje je držim isto kao i način na koji Adrian piše knjige. Najprije postoji ideja, ne baš do kraja jasna,ali prepoznata. Onda slijedi njeno otkrivanje - sebi samom! Slijede riječi (izgovorene ili napisane) od kojih prva gura drugu, druga treću. Onda rečenice, kao cigle kuću, grade priču. Onda na kraju uzdahnemo svi prisutni - što je lijepa!
    O.K malo sam se zaigrao.
    Sinkrolab naručujem poslije ispisivanja ovog komentara.Što sam ili kakav sam u navedenim obrascima sad nije ni bitno jer što god da jesam, to ne moram i ostati.
    Hvala Adrianu na prijepisu predavanja. Poticajan je za učenje.

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.