07. 08. 2014.

Viveka

Prethodni članak: U ŠTO VJERUJEMO, TO NE ZNAMO

Pojam viveka znači "razlučujuća snaga". Radi se o tome koliko ste sposobni razlučiti jedno od drugog. Viveka se može odnositi na grube psihokognitivne sposobnosti poput, recimo, sposobnosti čitanja u smislu razlikovanja različitih grafema (slova), ili pak na razlikovanje boja (u tom je smislu "sljepoća za boje" poremećaj viveke na perceptivnoj razini).

Pitanje budnosti (percepcije stvarnog svijeta) i sanjanja (percepcije iluzornog svijeta) svodi se također na pitanje viveke. U kojoj ste mjeri sposobni razlučiti jedno od drugog?

Budući da izraz viveka ima jogijsko podrijetlo, evo što o tome kaže Patanđali. Nakon što je objasnio stanje joge, govori o tome kako će se javiti određena zbunjenost zbog miješanja različitih stvarnosti (stanja svijesti). Tek kad toga nestane, dolazi do stanja oslobođenosti ili kaivilye.

II. 25: tadabhāvātsaṃyogābhāvo hānaṃ tuddṛśeḥ kaivalyam। २५
Kada zbunjenosti nestane, dolazi stanje slobode.

Ali, što će ukloniti tu zbunjenost? Odgovor je:

II. 26: vivekakhyātiraviplavā hānopāyaḥ। २६
Razlučivanje (viveka) je sredstvo kojim se to postiže.

Patanđalijeve Joga sutre neobično su snažan i vrijedan spis. Njegova je izravna tema joga –posebno stanje bivanja ili svijesti po sebi, kao i razvoj stanja svijesti koji slijedi nakon toga.

Prosvjetljenje NIJE glavna tema Joga sutri! Međutim, Patanđali je ostavio dovoljno procijepa, dovoljno "crnih rupa", o koje će se svatko otvorena uma prije ili kasnije spotaknuti. U trenutku pada, kada se konstrukcije nametnute tumačenjima raznih tradicija i škola raspadnu, jasno se pokazuju putokazi koji pokazuju prema van, na mjesto koje se ne može opisati, pa čak ni tako sažetim jezikom kao što je to jezik joga sutri.

Viveka se, dakle, ističe kao sredstvo konačnog uklanjanja zbunjenosti lažnim i sagledavanja istinitog.

U redu, ne želim vas opterećivati jogijskim razmišljanjima, pa čak ni iskustvima. Prosvjetljenje nije jogijsko iskustvo. Ono dolazi na kraju toga, kad iskustvo prestane. Upotrebljavam izraz viveka jer je praktičan. Mogao bih vam umjesto toga pisati traktate o Noamu Chomskom i neurolingvistici koja, u konačnici, ukazuje na isto mjesto. Ili pak o dekonstrukcionalizmu Jacquesa Derride, koji, usprkos svojoj neobičnosti, ukazuje na poantu koju svi uglavnom uspješno ignoriramo.

Umjesto toga, probat ću to izreći jednostavnije.

Pojmovi koji postoje u našem umu su konstrukcije. Oni utječu na našu percepciju, od nje stvarajući dodatnu konstrukciju koja podupire onu prethodnu.

Riječi kojima se izražavamo (a to znači i misli koje imamo) označavaju pojmove, ali – budući da nisu identične njima – zahtijevaju novu konstrukciju.

Između iluzije i stvarnosti stoji dakle: riječ (misao), zatim spoznajni proces (percepcija, intelekt) i pojam (značenje, jogijska vasana).

Ili, još jednostavnije:

Mi najčešće pridajemo riječima značenje koje one nemaju, PODRAZUMIJEVAJUĆI da ga imaju. Cijeli naš život zasniva se na nepreciznim konstrukcijama riječi, misli i pojmova. Nikad, ili gotovo nikad, nismo toj zamršenoj tmuši niti, kotačića, razbacanih ideja, mrlja i ožiljaka pristupili sustavno, od onog što je očigledno, jasno i svima vidljivo.

Umjesto da vidimo to što vidimo i znamo to što znamo, mi podrazumijevamo mnogobrojna značenja, a među njima radimo selekciju prema uvjerenjima.

Uporaba viveke znači prestanak s tim. Viveka znači da jasno vidimo KOLIKO I KAKVO ZNAČENJE NOSE RIJEČI (MISLI). Ni manje ni više.

Učenje viveke u početku je dekonstrukcija značenja određenog pojma – dolazak do onog što on doista znači, bez bilo kakvih dodataka.

U tom procesu mnogobrojni pojmovi otpadaju kao izmišljeni i iluzorni. Malo njih ostaje.

Proces dekonstrukcije na određeni je način proces u kojem ponovno učimo misliti i govoriti. Jednom kad to savladamo, iluzorne konstrukcije više nas ne mogu zaštititi od stvarnosti. Zato taj proces može biti bolan.

Međutim, jednom kad takvo razmišljanje savladamo, preostaje nam da ga primijenimo na svijet oko sebe i VIDIMO kako stvari zapravo stoje.

Savladana viveka nije stvar filozofije. Zaključak kojeg donosite na osnovi viveke nije vaše mišljenje. Nitko ga nikada i nikako ne može osporiti. Viveka vam otkriva stvari kakve jesu. Nikakvi argumenti nakon toga više ne dolaze u obzir. Dva čovjeka koji upotrebljavaju viveku vide i znaju ISTU STVARNOST.

Kao što teoretičari znanosti znaju, a danas i mnogi laici koji su zavirili u zbunjujuće dubine suvremene fizike, znanost otkriva funkcionalnu istinu – istinu koja djeluje, a ne istinu koja je sigurna i apsolutna.

Na određeni je način viveka suprotna tome: nju ne zanima praktična istina, funkcionalna istina (kao što sam vam govorio – nema koristi od dekonstrukcije iluzije), već ono što jest, kakvo jest.

Prva dva koraka u procesu dekonstrukcije iluzije odnose se na učenje viveka načina razmišljanja na primjeru onog što nam je zanimljivo – na primjeru prosvjetljenja. Ako to naučite (a hoćete, ukoliko ne pokleknete pod teretom spoznaje da je većina toga što ste mislili da znate izmišljeno), ostatak puta prema konačnom zaključku je poput sklizanja niz tobogan.


***

Za sada, posljednji članak u ljetnoj seriji 2014.
Ova je serija članaka (anti)najava za seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije", 27.09.2014.

Broj komentara: 45:

  1. Viveka bi znači bila (kaže moj razum) NAKED TRUTH. Jako mi zanimljivo zvuči: "...ponovo učimo misliti i govoriti". Na koji način? Kako porušiti sve te silne konstrukcije u našoj glavi i početi iz početka? Koliko sam shvatila, bitno je srušiti prvi domino......Ovako napisano zvuči jako jednostavno, ali zapravo užasno teško?!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa, neki pokleknu na prvim koracima, to je točno. Kažu da izgleda kao da ti se um preokreće, kao da te netko vadi iz kože. Kažu da je frustrirajuće. Ali na kraju, kad prođe prvi šok, kažu i da je zabavno. :-)

      Iako se radi od kuće (mailovi), dakle može se uz dnevne obaveze, ipak je toliko intenzivno da te jednostavno prožme cijelog. Sve dok...

      Izbriši
  2. Dragi Adriane, hvala ti što si za nas neuke pojednostavnio pojam viveke i prosvjetljenja. Neizmjerno si me obradovao ovim tekstom (dijelom jer sam ga dočekala, ali većim dijelom zbog onoga što tu piše)

    Sretna sam posebno zbog slijedećih rečenica (bez obzira što su one trenutno konstrukcija objašnjenja - ili nisu više?):
    1.Viveka znači da jasno vidimo KOLIKO I KAKVO ZNAČENJE NOSE RIJEČI (MISLI). Ni manje ni više.

    2.Proces dekonstrukcije na određeni je način proces u kojem ponovno učimo misliti i govoriti.

    3.Međutim, jednom kad takvo razmišljanje savladamo, preostaje nam da ga primijenimo na svijet oko sebe i VIDIMO kako stvari zapravo stoje.

    4.Dva čovjeka koji upotrebljavaju viveku vide i znaju ISTU STVARNOST.

    5.Na određeni je način viveka suprotna tome: nju ne zanima praktična istina, funkcionalna istina (kao što sam vam govorio – nema koristi od dekonstrukcije iluzije), već ono što jest, kakvo jest.

    E, to je to...

    Dobila sam neke odgovore na svoja pitanja i čini mi se da sada strah jenjava...

    Sad se treba samo odlučiti... ;-)







    OdgovoriIzbriši
  3. Uzmimo jedan pojam iz ove hrpe gore.npr.spring tj.proljece.u mom umu to oznacava godisnje doba koje dolazi iza zime a obiljezava ga budjenje prirode i toplije vrijeme.sto u ovoj konstrukciji ne valja i treba dekonstruirati.uzela sam banalan primjer da vidim samo na koji nacin to funkcionira.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da li je "proljeće" dekonstruirani pojam (misao, riječ) iza kojih nema drugih sastavnih dijelova?

      Funkcionira tako da TI daš odgovor na to pitanje. Odgovor neće doći od mene. A kad dođe od tebe, pokazat ću ti na mjesto gdje si pogriješila (ili nisi). Sve drugo bi bilo nametanje novog stava.

      Kao korektivni mehanizam, osim Adriana, služi i manja slupina (do 10 ljudi) koji rade zajedno s tobom. Zaključak do kojeg dođeš moraš debelo obrazložiti i biti sigurna u njega, barem toliko koliko si sigurna da ovo čitaš.

      Inače, ovakva analiza, provedena samostalno, može biti vrlo dugotrajan, zahtjevan i izluđujući posao, pun skretanja i odustajanja. U strukturiranom procesu dekonstrukcije, uzima samo četiri do šest mjeseci. Ali to je intenzivan rad. Poradi informacije, u punom jeku rada skupina razmjenjuje dnevno i do stotinu mailova.

      Ah, da, i ne bavimo se proljećem (to je relativno jednostavno napraviti), već iluzijom. :-)

      Izbriši
    2. Dnevno i do stotinu mailova??? Pa kad se to sve stigne uz ostale obaveze? Za to se čovjek mora posebno odrediti... pa i svoje vrijeme... Uh... opet pitanja stižu... Pitam se koliko mi treba da se u to upustim do kraja... Ali, zvuči kao prava avantura... ;-)

      Izbriši
    3. Pa, izgleda kao mnogo vremena. Međutim, istina je da zapravo ljudi CIJELO VRIJEME to rade. Čitanje mailova i odgovaranje je samo usput, kao kad hodaš, piješ, spavaš. Ali, ako dekonstrukcija doista počne, ona traje 24 sata na dan.

      Izbriši
    4. Da li čovjek u takvoj monomanijskoj situaciji ima potrebu samo za tim i za ničim drugim? Kao da ga ništa drugo ne zanima osim toga? Jer, ako to jest tako, nisam sigurna da bih se u to ponovno upuštala - zaista mi se čini da sam tako nešto doživjela, ali vjerojatno taj proces nisam dovšila do kraja... Nisam mogla izdržati pritisak... netko mi je pomogao, kao što sam već rekla.

      Izbriši
    5. Monomanija nije dobra stvar. Označava stanje kad te zanima jedno i samo jedno. To je, po svim standardima, patološko stanje. Nitko ne želi biti u tome.

      Ovdje govorimo o anti-iluzornoj monomaniji. Zanima te samo ono što nije iluzija. Koliko je to dobro, ili nije, koliko to netko želi ili ne, to je na vama da odredite.

      Ako si monomaničan, treba ti pomoć. Ali, ako ti netko pomogne da se riješiš anti-iluzorne monomanije, u smislu da te ono što nije iluzija ne zanima više tako jako, onda... Hm, opet - sami prosudite.

      Izbriši
    6. Ako ništa drugo u takvoj sam situaciji naučila da razum ne može objasniti ništa do li onoga što je u njegovoj nadležnosti i da se samo vrti u krug, poput zmije koja grize vlastiti rep. Njegove igre su beskonačne, on uvijek pravi konstrukcije - to mu i jest zadatak. Znala sam često reći da se on voli igrati, svojim igračkama zabavljati. (a u biti mu je svejedno! :-) )
      Sreća moja da nisam imala nikada sa sobom dubljih problema i da se sve svodilo na to da me zanimala istina. I zaista, nisam vjerovala nikome, sama sam se htjela uvjeriti u sve, sama. Nisam vjerovala ni da Bog postoji, ali sam ga u kriznoj situaciji zazvala, ako postoji da mi pomogne. A, pomognuto mi je bilo - i od tada vjerujem, zato što ne mogu znati. Razum to ne može objasniti. Nije u njegovoj nadležnosti.

      Kad sam se u to upustila, trajalo je intenzivno nekih mjesec dana, možda malo duže. Ali, to je bila MOJA ODLUKA da to učinim, da "konačno" ispitam sve što sam mislila tada da trebam. Činilo mi se da je pravi trenutak za to.
      Tada sam bila dovoljno udaljena od svojih bližnjih koji su bili u drugom gradu, a nisam imala još uvijek svoju obitelj i razmišljala sam: Ako sada ne učinim to, kad ću?

      Ali, ne mogu ni zamisliti kako da se razum u anti-iluzornoj monomaniji na kraju izgubi. A, eto, opet zamišljam i zamišljajući konstruiram. Ne mogu znati što znače tvoje riječi - kad opet ono što govoriš drugačije odzvanjaju u svakom od nas.

      Izbriši
    7. Klin se klinom izbija :)

      Izbriši
  4. Pa dobro,onda recimo vjera u reinkarnaciju.ja od malena vjerujem,imam osjecaj da sam vec zivjela prije puno,puno puta.to je dakle uvjerenje koje bih trebala rasclaniti.nije mi jasno kako ni zasto.puno ljudi ima takvo uvjerenje.

    OdgovoriIzbriši
  5. Ne vidim svrhu ove rasprave kad je na svaki komentar Adrianov odgovor - ne to nije ono što zamišljate,sve što mislite da prosvjetljenje jest,ono to nije;ne gledajte prst,gledajte kud prst pokazuje..Kako ćemo diskutirati o nečemu što ne možemo obuhvatiti umom?Uvid u dekonstrukciju ilzuije čini se baca nas u nepoznato i meni se samo stvara osjećaj vrtoglavice i mučnine a opisati se ne može.Kad sam bila mala, u kući moje bake stajao je ormar sa šupljinom-kao kocka bez stranice iznutra obložen ogledalima i ja bi gurnula glavu unutra i gledala u beskonačni odraz mojih odraza..to mi se tad činilo kao prikaz prirode univerzuma..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa, lorena, dobro zapažanje! Svrha ovih napisa, a djelomično i seminara, nije rasprava. O čemu se zapravi ima i raspravljati? Svrha je upravo ono što si napisala: dovesti onog koji misli da nešto zna u situaciju da shvati da ne zna. To je početna točka s koje se, eventualno, kreće dalje.

      Međutim, konstrukcije su vrag. Recimo da netko sad prihvati ovo što je napisano (o nepotrebnosti rasprave) i odšuti o onome što ga bocka i tišti (glede teme, naravno), preskočio bi potencijalno važan dio "puta" - suočavanje s vlastitim zamislima. Za nekoga je to logika, za nekoga osjećaj, za nekoga zamišljanje da je prosvjetljenje ovo ili ono, za nekoga riječi učitelja kojeg je do sada cijenio i u kojeg je vjerovao, itd.

      Daklem, s jedne strane, rasprava je besmislena u uobičajenom smislu (neće donijeti ništa što, pretpostavimo dobre rasprave inače donose), ali s druge strane, iznimno je važno da čovjek pretrese svoj um, poput vreće pune starih stvari. Svašta ispadne van.

      Ako nakon toga opet dođeš u stanje u kojem ti je muka kad gledaš beskonačnost i potpuno ti je jasno da si nemoćan pred njom - e, super, priprema za dekonstrukciju je završena.

      Izbriši
  6. Obicno duhovnjaci kad zele opisati istinu kakva jest kazu I am THAT,u nedostatku rijeci kojim bi opisali takvo stanje.isto kazu istina je jednostavna al tragatelj za istinom je kompleksan.dal se u tom procesu izgubi ego i osjecaj sebe kaojedinke,ili je to takodjes umna konstrukcija?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pročitaj što je napisala lorena. I moj odgovor, također.

      Izbriši
  7. Da li je u procesu putovanja duse vec unaprijed odredjeno u kojem zivotu ce doci do prosvjetljenja?Da li je to moguce vidjeti u natalnoj karti?

    OdgovoriIzbriši
  8. Dragi Adriane, danas sam pročitala jednu rečenicu, čitajući jedan tekst, nakon čega sam malo zastala, a tematski je vezana za prošli tvoj post. Glasi ovako: "Bez vjere nije moguće nikakvo stvarno iskustvo, budući da vjera stvara preduvjete iskustvu."
    Možeš li mi odgovoriti da li je to točno?
    I još nešto:
    Zanima me da li prosvjetljenje može doći spontano, bez težnje da se prosvijetlimo, kao "čin milosti više sile", ili je potreban određeni "napor", "trud", pa u konačnici i "vjera" da ćemo u tome uspjeti? Ili postoji i treća opcija? :-))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "Bez vjere nije moguće nikakvo stvarno iskustvo, budući da vjera stvara preduvjete iskustvu."

      Oh, huh. To je bar lako. Iz prve ruke. Ovdje nema nikakve vjere. Ni trunčice. A iskustava koliko hoćeš! :-) Stvarnih.

      U članku "Ono u što vjerujemo, to ne znamo", i na drugim mjestima, opisao sam vjeru ili uvjerenje kao modus operandi Maye, to jest iluzije. Unutar nje postoji savršen mehanizam koji efikasno zadržava ljude u njenom zatvoru s pet zvijezdica. Vjeruj, i to će postati tvoja stvarnost. Vjeruj u što god želiš - to što vjeruješ, to će biti tvoj život. Fantastičan mehanizam. Odlično funkcionira. I svi ga obilato koriste, posebice duhovnjaci.

      Od njega imamo mnogostruke koristi (ili štete, ako imamo štetna uvjerenja). Na njemu zasnivamo majstorstvo u životu (ili bijedu, ako ne znamo kako manipulirati snovima).

      Tvoja rečenica bi trebala glasiti: "Bez vjere nije moguće nikakvo iluzorno iskustvo, budući da vjera stvara preduvjete za njega."

      Izbriši
    2. "Zanima me da li prosvjetljenje može doći spontano, bez težnje da se prosvijetlimo, kao "čin milosti više sile", ili je potreban određeni "napor", "trud", pa u konačnici i "vjera" da ćemo u tome uspjeti? Ili postoji i treća opcija? :-)) "

      Prosvjetljenje uvijek dođe spontano. Otprilike onako kako je spontan udarac groma. Dogodi se.

      Naš trud, namjera, a posebice vjera (koja nas inače djelotvorno štiti od prosvjetljenja), s tim imaju malo veze.

      Čak i dekonstrtkcija iluzije ne dovodi do prosvjetljenja u smislu da će ga izazvati, da će biti uzročno povezana s njim. Kad se nakon dekonstrukcije nađeš nezaštićen na oluji, i recimo da te udari grom, izgleda kao da si ti to izazvao. Ali, nisi. Grom udara bez obzira na tebe.

      U analogiji s prosvjetljenjem kao udarcem groma, dekonstrukcija iluzije je kao kad gol i bos hodaš po oluji dok oko tebe sjevaju munje. (Ok, možda još u ruci držiš i metalnu šipku. :-) ) Vjerojatnost da će te baš tada udariti grom je povećana, ali to se ne mora dogoditi.

      Vjera je kao topla udubna vatrica u zaštićenoj kućici, dok je vani hladno, tmurno i gromovito. Van izlaze samo oni koji apsolutno moraju. Oni koji ne mogu više izdržati unutra, koliko god je udobno i toplo. Monomaničari.

      Izbriši
    3. Hvala ti na odgovorima. Zaista je malo onih koji moraju van dok je vatrica u kućici, a oko nje gromovi. Lijepo si to sve gore opisao. Čovjek voli udobnost, zaštićenost, toplinu, ljepotu... sve to više voli od istine... Zašto bi bio monomaničan kad mu je dobro? Hm... Ovisi li onda o zrelosti ljudske duše (ne znam kako drugačije da to kažem) da li će se u njemu u nekom trenutku pojaviti takva želja, impuls? Ili to ovisi o okolnostima u kojima se čovjek nalazi, kao npr. bijeg od stvarnosti (ovdje mislim na iluzornu stvarnost koja je nepovoljna za nas)?
      O čemu to ovisi? Da li je to nešto što donosimo s rođenjem na ovu zemlju, kao npr. neki talent, kao plod nekih ranijih iskustava ili je to, eto, tako, slučajno baš u određenom čovjeku i određenom trenutku?
      Puno pitanja... oprosti. Hvala ti na svakom odgovoru.

      Izbriši
    4. " Ovdje nema nikakve vjere. Ni trunčice. A iskustava koliko hoćeš! :-) Stvarnih."

      E, vidiš, Adriane, iako mi je ova rečenica zanimljiva i prihvatljiva, nije mi jasno kako to da si napisao u prijašnjim tekstovima da prosvjetljenje nije iskustvo. Ili je ovo o čemu govoriš, zapravo, sve poslije prosvjetljenja?

      Izbriši
    5. I dalje: prosvjetljenje nije iskustvo.

      Također sam napisao (čini mi se baš kao odgovor na tvoje pitanje) da prosvjetljeni imaju ista iskustva (osjećaje) kao i neprosvjetljeni. Prije i poslije, nema razlike. Sjećaš se? Nema koristi od toga. Iskustva ne postaju drugačija, ni bolja ni lošija.

      Ipak, razlika je u pridjevu: "stvarno iskustvo" i "iluzorno iskustvo". Iskustvo na javi i iskustvo u snu. Vjera i uvjerenja stvaraju iluzorna iskustva.

      Ona se ne razlikuju puno od stvarnih (zato stalno govorim da od prosvjetljenja nema koristi).

      Sve u svemu, riječ i pojam "iskustvo" nije razlikovni činitelj preosvjetljenja i neprosvjetljenja.

      Izbriši
    6. Iskustvo na javi dakle, drugačije je od iskustva u snu. Iskustvo je, dakle, uvijek iskustvo, ali san i java nisu ISTO. :-) (ako sam te dobro shvatila)
      Čovjek koji jede jabuku prije prosvjetljenja i onaj nakon prosvjetljenja imaju isti okus i doživljaj te jabuke. Razlika je - u čemu? Prosvjetljeni je svjestan da živi u iluziji koju neprosvjetljeni nazivaju stvarnošću, a neprosvjetljen živi svoju stvarnost nesvjestan da je ona iluzorna? A, jabuka je i dalje crvena, slatka i sočna? Razlika je samo u umu? Ima li um svoja iskustva? (opet ja) Prosvjetljenje nije određeno iskustvo koje možemo imati - a što je to pobogu??? (hehhehehehe...pukla sam ko dinja... ) PROSVIJETLI ME! :-)))

      Izbriši
    7. :-) Predlažem da malo odmoriš od mozganja, LA-LA. Sve što se može reći, rečeno je. Sada slijedi ili daljnje čekanje ili dekonstrukcija iluzije.

      Izbriši
    8. Hvala ti. :-) To mi je trebalo.

      Izbriši
  9. S obzirom na to da s prosvjetljenjem ili zatamnjenjem nema nikakvog dobitka, onda je moguće da su neki tvoji savjeti ili mišljenja pogrešni? SS

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne pratim logiku tvog pitanja, SS.

      Nema koristi ni od brzinskog jedrenja na dasci, a ipak bih ti mogao dati par dobrih savjeta o tome! :-)

      Ali, inače, ne samo da je moguće da su moja mišljenja pogrešna. Ako ih ima, ona to sigurno jesu. Mišljenje je takvo: uvijek zasnovano na nekoj konstrkciji. Ako ništa drugo, na konstrukciji riječi i pojmova koje koristim, a koje u vašim umovimna znače nešto drugo.

      Moje mišljenje, savjeti, način na koji to radim, itd, može se nekome sviđati, a nekome biti odbojni.

      Iz tog razloga stalno naglašavam: ne gledajte prst, gledajte kuda pokazuje.

      A pokazujem na čin jenicu da je većina onog (ili sve) što ljudi rade zasnovano na vjeri, pretpostavkama, uvjerenjima, itd. Tu situaciju možemo nazvati ne-prosvjetljenjem. Stvarnost kakva jest, zamijenjena je (vrlo djelotvornim) mehanizmom stvaranja konstrukcija.

      Moj prst pokazuje van toga. Ne objašnjavam vam svoje mišljenje o prosvjetljenju (nevažno je, iako sam na nekoliko mjesta napisao da vam je bolje držati se iluzije). Ne govorim vam kako će to biti (osim da je drugačije od svega što možete zamisliti). Nema premisa koje morate prihvatiti - upravo suprotno, kažem da sve premise i konstrukcije treba ukloniti.

      Ako netko vidi ovo SVE KONSTRUKCIJE SE MORAJU UKLONITI da bi se izložili prosvjetljenju, slijedeći korak mu je da ih počne uklanjati.

      Ili pak neka čeka dok se to ne dogodi samo, već kako mu je volja.

      Ali, ni jedno od toga neće ugroziti činjenicu da je prosvjetljenje izvan konceptualne stvarnosti te da se put prema njemu ne može graditi na konceptima, već na njihovoj dekonstrukciji.

      Izbriši
  10. Je li sve sto dozivljavamo samo san?

    OdgovoriIzbriši
  11. Kada spavamo, do nas mogu doći podražaji iz stvarnosti. Ali, brzo budu preoblikovani u skladu sa sadržajem našeg uma i prethodnim snovima.

    OdgovoriIzbriši
  12. Budete imali takve skupove budjenja i u buducnosti?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa, u ovom trenutku ne znam. Moguće je da je ovo zadnje. Nekog posebnog razloga za to nemam, a da li će mi doći impuls za to, to ćemo tada vidjeti.

      Izbriši
  13. S obzirom da su se pitanja "ispucala", pa je nastalo malo zatisje... a ja sam vec od ranije na "cekanju" jer dodatnih pitanje nemam (s obzirom da ni nemaju previse smisla)... podsjetio bih te i zamolio Adriane, da napises "par redaka" na temu U.G. Krishnamurtija, ako imas višak vremena. U jednom si postu naveo da ces nešto napisati ako bude vremena. S obzirom da mi je njegov zivot "ovdje u iluziji" (a nakon prosvjetljenja) poznat iz nekih procitanih tekstova, volio bih znati kakvo je tvoje misljenje o svemu tome, tj. sto si planirao napisati. Vjerujem da ima neki razlog zasto si to izjavio... pa sam eto, pomalo znatizeljan ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Razlog: neko je spomenuo U.G.-a, pa sam se nadovezao. :-)

      Za sada neću dalje pisati o tome. Viška vremena nemam, a čini se da bi U.G., poseban kakav je bio, samo unio dodatnu zbunjenost. Ljudi vole proučavati prste, a ne vole gledati kud im prsti pokazuju. U toj situaciji, jako neobični prsti mogu se pokazati kao ne baš djelotvorni putokazi.

      Izbriši
    2. Ma, shvacam da je U.G. samo prst, kao i Adrian Kezele... no povukla me znatizelja (vjerojatno iz razloga kojeg si naveo - to nam je u prirodi ;)
      Sto se Adrianovog prsta tice, odredjeno vrijeme sam se trudio shvatiti sto nam time zelis reci - tj. pokusavao sam shvatiti gdje pokazuje "tvoj prst", ali tada shvacam da opet radim koncepcije... razmisljam (i zamisljam) gdje sve to vodi. S obzirom da je potrebno odbaciti sve koncepcije i zamisli... odustao sam i od razmisljanja gdje pokazuje prst :)
      Eto... ostaje mi samo da cekam proces dekonstrukcije.

      Izbriši
  14. Pozdrav Adriane. Čekao sam zadnji post u seriji da bih krenuo s pitanjima, pa evo:
    - Ako sam dobro shvatio, Prosvjetljenje (u tvom tumačenju) bi trebalo biti nešto kao konačno viđenje/doživljaj Stvarnosti kakav jest, točno?
    - No, pitanje je o kakvoj je Stvarnosti ovdje riječ - je li to Stvarnost u kojoj postoji naša (višedimenzionalna ili više-stvarnostna) Duša, a koja se odlučuje sanjati ovdje, kao Ljudi na Zemlji (-ama)?
    - Ako je gornje (približno) točno - ne vidimo li mi tu i takvu Stvarnost svaki put između dvaju (fizičkih) života, odnosno dvaju "sanjanja"? Ili je cijeli ciklus život-smrt-život, ovdje, dok smo "u krugovima Zemlje" zapravo jedan neprekinuti san?
    - Ako vidimo tu i takvu Stvarnost između dvaju fizičkih života, onda je događaj Prosvjetljenja očito vrlo važan dogoditi se ZA VRIJEME fizičkog života - i prema tvojim napisima, on će se neminovno dogoditi, prije ili kasnije svakome od nas.
    - Kako onda život prije i poslije prosvijetljenja može biti isti, tj. da "od prosvijetljenja nemamo nikakve koristi"? Kako možete gledati isti film, za koji smo prethodno mislili da je "stvarnost", nakon što uvidite da je to samo film? I hoće li uopće netko, tko je jednom doživio Prosvjetljenje za vrijeme jednog svog fizičkog života, poželjeti utjeloviti se još jednom (osim možda da pomaže drugima)?
    - Eh, da, još i ovo (a povezano s višedimenzionalnom stvarnošću): kada jedna osobnost doživi prosvijetljenje, što se događa s njegovim parnjacima - događa li se to svima istovremeno, ili prosvijetljenje jedne osobnosti na neki način snažno promijeni (ubrza?) i sve ostale (ali ih ne "prosvijetli" automatski)?

    Eto, i hvala na svakom odgovoru!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "- Ako sam dobro shvatio, Prosvjetljenje (u tvom tumačenju) bi trebalo biti nešto kao konačno viđenje/doživljaj Stvarnosti kakav jest, točno? "

      Da.

      "- No, pitanje je o kakvoj je Stvarnosti ovdje riječ - je li to Stvarnost u kojoj postoji naša (višedimenzionalna ili više-stvarnostna) Duša, a koja se odlučuje sanjati ovdje, kao Ljudi na Zemlji (-ama)?"

      Stvarnost kakva jest.

      To je dovoljno.

      Kakva god jest.

      Sve drugo što sad napišeš ili zamisliš ili ponoviš je... konstrukcija.


      "- Ako je gornje (približno) točno - ne vidimo li mi tu i takvu Stvarnost svaki put između dvaju (fizičkih) života, odnosno dvaju "sanjanja"? Ili je cijeli ciklus život-smrt-život, ovdje, dok smo "u krugovima Zemlje" zapravo jedan neprekinuti san?"

      Nevažno. Što god da jest, kako god da jest.


      "- Ako vidimo tu i takvu Stvarnost između dvaju fizičkih života, onda je događaj Prosvjetljenja očito vrlo važan dogoditi se ZA VRIJEME fizičkog života - i prema tvojim napisima, on će se neminovno dogoditi, prije ili kasnije svakome od nas. "

      Prije nego tako nešto ustvrdiš - "da to vidimo između dva života" - moraš za svaku od tih stvari biti siguran da pripada stvarnosti, a ne iluziji.

      "- Kako onda život prije i poslije prosvijetljenja može biti isti, tj. da "od prosvijetljenja nemamo nikakve koristi"?"

      Isti je, i nije isti.

      Isti je u svim zamislivim aspektima. Nije isti u onom kojeg prije toga ne možemo ni zamisliti.

      Koristi nema. Kakve koristi za san ima buđenje?


      " Kako možete gledati isti film, za koji smo prethodno mislili da je "stvarnost", nakon što uvidite da je to samo film?"

      Nemaš izbora. Film se i dalje vrti.

      Ali, vidiš, to je razlog zašto upozoravam ljude da se klone dekonstrukcije iluzije prije nego su spremani na svaku, ama baš svaku stvar u svom životu staviti upitnik.

      Ima u tome (prosvjetljenju) neki ogromni i neopisivi gubitak. To je osjećaj poput onog kad djete shvati da Djed Mraz ne postoji.


      " I hoće li uopće netko, tko je jednom doživio Prosvjetljenje za vrijeme jednog svog fizičkog života, poželjeti utjeloviti se još jednom (osim možda da pomaže drugima)?"

      Nema pravila. Ne znam da li će netko to poželjeti.

      "Pomaganje" drugima nije nužno motiv. Gledano s ove strane, to je kao da kažeš da ideš gledati crtiće jer želiš pomoći onom kojotu da ga ptica trkačica više ne ponižava.. :-)


      "- Eh, da, još i ovo (a povezano s višedimenzionalnom stvarnošću): kada jedna osobnost doživi prosvijetljenje, što se događa s njegovim parnjacima - događa li se to svima istovremeno, ili prosvijetljenje jedne osobnosti na neki način snažno promijeni (ubrza?) i sve ostale (ali ih ne "prosvijetli" automatski)?"

      Ovo bi nas odvelo u priću u koju sada nemam poriv ulaziti. Ali, opet je zapravo nevažno. Odgovor bi možda zadovoljio znatiželju, ali bi stvorio nove konstrukcije.

      "Eto, i hvala na svakom odgovoru!"

      Nema na čemu. Pitanja su bila dobra. :-)

      Izbriši
    2. "Nemaš izbora. Film se i dalje vrti."


      Nemam više što reć na sve ovo...osim možda... (heheheehe)

      http://www.youtube.com/watch?v=eJaMKkELpGI#

      Izbriši
    3. Samo ovoliko:
      [Adrian]: "'Pomaganje' drugima nije nužno motiv. Gledano s ove strane, to je kao da kažeš da ideš gledati crtiće jer želiš pomoći onom kojotu da ga ptica trkačica više ne ponižava.. :-)"

      Pod "pomaganje" sam prije mislio na pomaganje kojotu (a i ptici) da shvate... ne, da sami vide da su puno više od nacrtanih likova. Nešto kao ovo što ti radiš... ;-)
      Ali, kao što rekoh, hvala na odgovorima. Pogotovo onim "nevažno"... :-)

      Izbriši
    4. Hm, ne, ne - ne radim ja ništa takvog. :-) Ptica trkačica i kojot su samo nacrtani likovi i ništa više. Nema apsolutno ničega što se za njih može napraviti. To su što su.

      Izbriši
  15. Moram priznati da se svako malo uhvatim u koštac sa mislima o dekonstrukciji iluzije. Iako je to nešto što me u biti plaši nemoguće je ne razmišljati o tome. Jedna vaša rečenica: "Ima u tome (prosvjetljenju) neki ogromni i neopisivi gubitak. To je osjećaj poput onog kad djete shvati da Djed Mraz ne postoji."......moram ovdje povući paralelu s jednim dječijim filmom (gledah ga neki dan s djecom), "Pet legendi". Priča govori o pet legendarnih čuvara koji štite dječije snove i nade širom svijeta, a to su Jan Mraz, Uskršnji Zeko, Djed Božićnjak, Zubić Vila i Pješčani. Svi oni u službi Maye i zli Mrakula koji mene asocira na proces dekonstrukcije iluzije. Evo, ja znam da Djed Božićnjak ne postoji....ali ima tu još nešto, nešto što nas ljude veže za ovo mjesto iluzije. Ne mogu to opisati riječima....Možda jedno pitanje za vas Adrijane: Da li uživate i volite jedriti, voziti bicikl....biti čovjek, voljeti i osjećati? Da li je svjesnost o iluziji sve to izbrisala?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nakon konačnog uvida, postoji period prilagodbe (kojeg volim zvati "mamurluk") na kojeg svatko reagira nešto drugačije. Neki ljudi doista izgube zanimanje za iluzorne stvari (uz napomenu da prije napravljene dekonstrukcije iluzije mi NE ZNAMO što je iluzija, a što nije). Barem privremeno. Nakon toga, dok život još traje u ljudskom tijelu, ponovo "rekonstruiraju" ono što je potrebno da bi živjeli među spavačima.

      Odgovor na postavljeno pitanje je da uživam kao i svatko drugi, patim kao i svatko drugi. Kao što sam mnogo puta napisao, nema neke razlike u pogledu iskustava koja zovemo ljudskim ili životnim. Ona su to što jesu.

      Izbriši
  16. Adriane da li je neki nacin primjenjivanje viveke ako u sebi vrtim rijeci nekako I pustam da u meni odzvanja njihovo znacenje I pustam kao da ispari van, kao da ispuhujem davno napuhane balone?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne, ne bih rekao. To bi bila nekakva meditativno-kontemplativna vježba. Viveka je razlučujuća sposobnost. To znači da ti pomoću jej razlikujemo ono što jest, od onog što nije. Ili, na svakodnevnijoj razini - razlikujemo jednu stvar od druge, bez obzira što je razlika tanahna. Viveka je način razmišljanja, oštrina uma, jasnoća intelekta. To se može uvježbati - svatko prosječne inteligencije to može. Uglavnom se radi o tome da mi NE VIDIMO kad skliznemo s činjenica u bajkovite pretpostavke. Jednom kad to naučimi vidjeti, primjena viveke na bitna pitanja dovodi do dekonstrukcije iluzije.

      Prva dva koraka u procesu dekonstrukcije iluzije su učenje viveke. Za mnoge prilično naporni. Osjećaj je kao da ti se izvrće um i ne znaš kuda bi i što bi. Ali, na kraju svi (odnosno većina) ipak počinje vidjeti ono što im je cijelo vrijeme pred nosom.

      Izbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.