15. 04. 2013.

Svijet nakon 2012.

U nedavnom radijskom intervjuu pitali su me kako gledam na svijet poslije 2012. U središtu mojeg odgovora našla se analogija koji ću s vama podijeliti i na ovome mjestu.

2012. godina predstavljala je kraj jedne epohe. Ili možda čak vrhunac, koji je ujedno i završetak. U svim svojim napisima, predavanjima i razgovorima, naglašavao sam da nema realnih naznaka za "kraj svijeta". Hvala Bogu, ta priča je sada iza nas. To ne znači da nema mogućnosti za kataklizme planetarnih razmjera. To samo znači da se time treba prestati hraniti žuta štampa i aždaja kolektivnog negativizma.

Međutim, nešto se ipak dogodilo. Majanski kalendar je završio, odnosno završila je jedna njegova epoha. Poklapanje zimskog solsticija s galaktičkim središtem također je vjerojatno iza nas. Kažem "vjerojatno" jer točno poklapanje je pitanje astronomske preciznosti. Astrološki, zbog malih pomaka, svako od zimskih solsticija untarag i unaprijed desetak godina, nosi isto značenje. Zato je, barem sa strane jyotisha (indijska astrologija koju poznajem) bilo netočno govoriti o "godini preokreta". Točnija tvrdnja je - "razdoblje preokreta" u kojem živimo.

Na unutarnjoj razini, međutim, tamo gdje ne dopiru razum i objektivna objašnjenja, već vlada senzibilnost za fine pomake u svijesti ili, ako baš moram upotrijebiti taj izraz, tamo gdje su energetska zbivanja značajnija od materijalnih, promjena je očigledna.

Evo kako meni izgleda svijet poslije 2012.

Svijet kakav poznajete je završio. Gotov je i nema ga više. Oko vas su samo ostaci nekada velike konstrukcije u kojoj ste živjeli i koju ste svim srcem i umom sami izgrađivali. Ostao je svijet duhova; svijet izgubljene prošlosti i svijet gomile smeća kojem se ne vidi kraja.

Usred svega toga i dalje žive ljudi i ostala stvorenja. Moraju negdje spavati i jesti, nešto raditi i nekako preživjeti. Ali, konstrukcije se ljuljaju. Tu i tamo neka od njih se uruši i za sobom povuće tisuće života.

Ljudi mamurno bauljaju u tom krajoliku. Neki pokušavaju održati staru viziju, ali im ne uspjeva. Suočeni su s tisućama onih koji se polako bude u istini. Pokazuju rukama oko sebe i govore: "Ovo je smeće!"

Ekonomski sustav više ne funkcionira. Ostala je samo klimava konstrukcija koju neki pokušavaju poduprijeti ne bi li se još nekoliko desetaka godina mogli verati uz nju.

Društveni sustav i politika – samo mrtve gomile iluzija u koje više nitko ne vjeruje, ali se i dalje njima pokrivamo kao beskućnici kartonskim kutijama.

Što učiniti sa smetlištem prepunim duhova? Mnoge od tvorbi tog mrtvog svijeta vrlo su složene i naizgled se uzdižu do neba, iako je očigledno da im je korijen truo.

To je svijet poslije 2012.

I što sad?

Može li usred svega toga nastati nova vizija? Može li se uzdići nova nada na osnovi koje ćemo izgraditi drugačiju budućnost?

Ne. Ne u smetlištu.

Najprije moramo DEKONSTRUIRATI ostatke staroga svijeta. Ukloniti klimave konstrukcije prije nego nam se obruše na glavu. NAKON toga mogla bi doći neka vizija i nada.

Ali, najprije dekonstrukcija.

Godine koje dolaze bit će godine rasklapanja i uklanjanja ostataka staroga svijeta. Neće biti lako. SVE na čemu je bio izgrađen stari svijet mora se ukloniti. Cijela pardigma, od vjere do ekonomije; od duše do politike.

U tom procesu bit će svega. Ako mislite da Sjeverna Koreja trenutno maše praznim cijevima, varate se. Ne bavim se predviđanjima, ali jyotish kaže da dolazi vrlo opasni dio godine - peti mjesec. A zatim deveti mjesec. Bit ćemo sretni ako ne bude radioaktivne vatre.

Sve to ću, zajedno s vama, promatrati i proživljavati. Svi smo u istom loncu.

Moje područje interesa je nešto sasvim drugo: prezrena i marginalizirana duhovnost. Kao i sve ostalo, i ona je umrla 2012. godine. Ostala je gomila smeća. Duhovni koncepti, konstrukcije i tvorevine koje su služile UDALJAVANJU ljudi od vlastitih proklamiranih ciljeva. Naravno, bit će i dalje onih koji će ih pokušavati održati i koji će se boriti za njih. Još neko vrijeme.

Međutim, kao i u svemu drugome, bit će sve više onih koji će jednostavno vidjeti da stari načini ne vode nikud. Jedini način je dekonstrukcija – vlastitim rukama i umom – svega što se nakupilo tisućljećima.

Zahtjevan put. Ali – konačno! – put koji vodi van iz mrtvog smetlišta.

Broj komentara: 11:

  1. Eh da, dobro si to sažeo u samo nekoliko rečenica. Slažem se s tobom i čudim se kako ljudi zatvaraju oči pred očitim. Očito im je draže živjeti do zadnje sekunde u iluziji koja nas definitivno vuče u propast nego progledat. Makar, realno, struktukre moću su vrlo moćne, a i medijski aparat je vrlo razgranat i aktivan.

    Zanimljivo mi je ono što se jučer desilo na izborima za EU parlament. Bilo je oko 35.000 (!) nevažećih listića gdje su glasači ostavljali "lijepe" poruke političarima (a ja mislio da sam jedini koji je to napravio). Znači, nezadovoljstvo postoji i veliko je i polako izlazi na površinu.

    Hvala ti na odgovorima u prethodnom članku. Imam još dosta pitanja i nadam se da će biti prilike da mi odgovoriš. Vrlo zanimljivo, u svakom slučaju :)..

    OdgovoriIzbriši
  2. Super, ja sam za generalno čišćenje...:) Ali moram početi najprije od sebe. ;)
    Raduje me novi početak...bez obzira što ću morati uprljati ruke.Samo da srce ostane čisto.

    OdgovoriIzbriši
  3. ako nam išta može stvarati probleme na osobnoj i/ili kolektivnoj razini onda su to naša opiranja promjenama i istini koja se svakako želi probiti u podsvjesno i u svjesno.

    OdgovoriIzbriši
  4. Predivan tekst Adriane . Upoznao sam mnogo ljudi koji se bude i već stvaraju Novu zemlju oko sebe . Mirno , tiho i ponosno , sami ili u manjim zajednicama okreću se životu u zajedništvu sa Majkom Zemljom i ljubavi i poštovanju prema svim bićima sa kojima dijele ovaj predivan planet . Svakim novim izlaskom Sunca sve više Duša žudi za istinom , traži je , nalazi je i počinje živjeti svoje živote konstruktivno za sebe i zajednicu . Stvaramo "Raj na Zemlji" svakim danom , obnovit ćemo ovu planetu i vratiti na nju vladavinu slobode , mira i obilja . Također se slažem da postoji realna opasnost da nesvjesno ludilo dok još posjeduje moć ima priliku stvoriti kaos i patnju , te smatram da bi to trebao biti poziv svim probuđenima na ovoj planeti da se ujedine i manifestiraju Novu zemlju što prije . Gurdjieff je tvrdio da bi 200 prosvjetljenih ljudi to mogli učiniti ! Što ti misliš , Adriane ? Da li ih nema dovoljno , ne žele to , ili ljudi možda toliko čvrsto spavaju ?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hm. Tko zna što bi 200 prosvjetljenih moglo učiniti? Nikad ne znaš ni što će učiniti jedan, a posebice njih 200! :-) Onako odoka, rekao bih da ne bi učinili ništa, ali tko će ga znati... :-)

      Nadalje, probuđenima ne treba slati nikakve pozive. To s "Novom zemljom" i "Rajem" nikakve veze s njima nema.

      E, sad, to ne znači da ljudi i dalje ne žive svoj život i ne žele da im bude bolje na svaki način. U tom smislu, svi smo u istom loncu. Ili ćemo se svi izvući, ili ćemo se svi prokuhati.

      Male zajednice, samoodržive prehrambeno, energetski i svakojako - to je svakako kontrapunkt postojećem sustavu. Međutim, poanta članka i dalje stoji: svijet je u ovom trenutku smetlište ostataka starih ideja i paradigmi. Propalih i umrlih, ali još uvijek sposobnih zagušiti sve ostalo. Da li se unutar toga, u izoliranim oazama, može postići nešto?

      Vjerojatno da, posebice za one koji tu izoliranu oazu stvore. Međutim, za nešto veće i više trebat će nam generalka. I to ona koju neće napraviti 200 jako sposobnih i osvještenih ("prosvjetljeni" i "probuđeni" su ovdje nevažni), nego će je provesti većina. Svi, najbolje.

      Izbriši
  5. Django [D is silent]15. 04. 2013. 17:39

    "Društveni sustav i politika – samo mrtve gomile iluzija u koje više nitko ne vjeruje, ali se i dalje njima pokrivamo kao beskućnici kartonskim kutijama."

    Predobro rečeno.

    Da, centri moći su jaki. Ne znam koliko nešto može biti kontrapunkt postojećem sustavu, jer iskreno, postojeći sustav je sve. Većinom on upravlja i "iscenirava" gomilu smeća o kojoj si pričao, ali ponekad upravlja i onim što bi netko nazvao "dobrim" na tom hrpu smeća. Najčešće oni koji se s tim bave/za to zalažu, nisu svijesni konaca koji ih pokreću.

    Subverzivnost je naprosto mrtva.

    OdgovoriIzbriši
  6. Svijet nakon 2012. godine je u biti odgovor na moje pitanje iz prošlog teksta.
    I Adrijane, hvala na iskrenom odgovoru.....

    OdgovoriIzbriši
  7. Pokušao sam malo ljude oko sebe animirati na osnivanje neke zajednice ili bar pokrenuti neke pripreme u tom smjeru, ali nema baš nekog ozbiljnog odaziva. Nekako su čak i duhovnjaci jako vezani za postojeći ekonomski i socijalni sustav.

    Možda Adriane da opet malo aktualiziraš tu ideju? Možda je vrijeme sada malo povoljnije nego prije 6-7 god kada je bio prvi pokušaj koliko se sjećam?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Neki ljudi već rade na tome
      http://www.tm-savez.hr/novosti_izlist_sve.php?id=507
      23-je ljudi je zajedno kupilo velik komad zemlje za naselje.

      Izbriši
  8. "Svijet kakav poznajete je završio. Gotov je i nema ga više. Oko vas su samo ostaci nekada velike konstrukcije u kojoj ste živjeli i koju ste svim srcem i umom sami izgrađivali. Ostao je svijet duhova; svijet izgubljene prošlosti i svijet gomile smeća kojem se ne vidi kraja."
    Pesimizam ? Zašto ? Gdje su nestali istinski duhovni vođe ?
    Zar je sve bilo uzalud ? Kolektivna svijest ? Ako je tako kao što je opisano,onda je to stvarno smak svijeta!!! Ili...???

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Anonimno: Pesimizam? Nema bolje vijesti od završetka svijeta kakvog smo poznavali! :-) Da sam napisao: "Svijet je ostao isti i ništa se nije promijenilo" - to bi bio pesimizam!!!

      Izbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.