09. 04. 2013.

Prosvjetljenje u mreži snova

U komentarima prethodnog nastavka serijala pod naslovom "Jaje Maye i izlaz velik poput svemira" postavljeno je dosta zanimljivih pitanja o prosvjetljenju. Krećemo dalje!

***

Da li se želite probuditi? Da li želite prosvjetljenje?

Doista?

Kako znate da je tako?

Što o tome zapravo znate, pa da makar uz malu mjeru sigurnosti odgovorite s "da" ili "ne"?

"Željenje" prosvjetljenja je mnogo nezgodnije pitanje nego se naizgled čini. Kao što smo vidjeli proučavajući "jaje Maye", naše želje su uglavnom usmjerene prema sreći. Čvrsto grleći svoj jastuk za spavanje, ljudi najčešće počnu maštati o buđenju. Takve su maštarije vođene obilnim količinama sreće i ispunjenja.

Da li ipak možemo na neki način povezati prosvjetljenje i sreću? Jedino u smislu da će nas motivacija sreća voditi dalje i dalje, sve dok ne dođemo do kraja. Ako pak u ovom trenutku – a to je, za većinu, trenutak usred sna – poistovjetimo prosvjetljenje s našim tumačenjima sreće, sasvim sigurno ćemo pogriješiti. Potraga za zadovoljenjem našeg viđenja sreće neće dovesti do budnosti. Umijesto toga zadržat će nas u snu. Možda nešto ljepšem nego što je to bilo do sada, ali još uvijek u snu.

A kako je s ljubavlju? Prosvjetljenje mora da je prepuno tog predivnog osjećaja!

Svi traže ljubav, ali ako smo u "snu", kako onda možemo uopće znati što je to? Tužna je činjenica da većina ljudi nema gotovo nikakvog pojma o tome što ljubav zapravo jest. Kliše je govoriti o pravoj ljubavi, a izrazi poput istinska ljubav ili savršena ljubav pomažu samo djelomično. Neprobuđeni će tim izrazima pripisati svoje viđenje stvarnosti.

Situacija je zapravo smiješna. Kad se probudite i vidite kako stoje stvari, možete se u nedogled zabavljati na račun ljudske sljepoće. Potraga za ljubavlju kod većine ljudi je nalik potrazi za izgubljenim naočalama koje nosite na čelu. Tu su, s vama, samo ste zaboravili da ste ih maknuli s očiju.

Priče se na taj i sličan način raspredaju u nedogled. Recimo, mogli biste tako razmišljati o prosvjetljenju kao spoznaji Boga; ostvarenju svoj najdubljeg jastva, stvaranju idelanog svijeta, iznimnim moćima, vječnom životu ili bilo čemu što vam padne na um. Sve to će biti jednako smiješno i iluzorno.

Znate li zašto?

Zato jer o tome ne znate ništa! Niste tamo, pa zapravo izmišljate. Ili ponavljate ono što ste negdje pročitali ili od nekoga čuli. Drugim riječima, to su vaša uvjerenja i koncepti. To je konstrukcija iluzije koja vam u tom trenutku odgovara.

Ali - mogli biste se pobuniti - ako je netko prosvjetljen i kaže mi što je i kako je u prosvjetljenju, zar onda neću ipak znati? Na žalost, ne. Bit će to samo još jedna priča iz sna. Iluzija u iluziji.

Zbog toga prosvjetljeni često odaberu jednostavno šutjeti o tome. Bolje i tako nego stvarati dodatni teret u noćnoj mori spavača. Buđenje je za spavače sklisko tlo. Koliko god pokušavali, ne mogu ga uhvatiti u svoju mrežu snova.

Ipak, usprkos svemu tome ili možda upravo zahvaljujući tome, čak i onaj koji spava može uhvatiti odsjaj odsjaja stanja prosvjetljenja. Tanka nit zbog koje prosvjetljenje izmiče shvaćanju neprobuđenih, još se neko vrijeme vidi nakon što smo ostali praznih ruku pokušavajući razumjeti o čemu se radi.

Mreža snova istkana je od koncepata. U prosvjetljenju toga nema.

***

U slijedećem nastavku: "Anti-iluzorna monomanija".

Broj komentara: 76:

  1. Ovo već pomalo vodi nekom objašnjenju..

    OdgovoriIzbriši
  2. Django [D is silent]09. 04. 2013. 21:22

    Jako zanimljivo, makar ste nam dali više pitanja nego odgovora!

    Ljudi misle da je prosvjetljenje ono što žele za sebe, da. Odnosno, misle da je prosvjetljenje sreća. Doduše, postoji jedna caka.

    Što je to sreća? Je li ona uopće dosezljiva?

    Ona definitivno jest dosezljiva, ali samo na trenutak.
    Ljudi zaboravljaju da nakon ispunjenja jednog cilja, čovjek si uvijek zadaje neki novi i tako unedogled. Klišej je, ali takvi su ljudi.

    Dakle, sreća je u jednom trenutku, ali već u drugom ona blijedi jer novi (zasad neispunjeni) cilj je pred nama.

    A zašto nam probuđeni ništa ne može reći?
    Pa zato jer će on nešto o tome reći, a mi ćemo u glavi imati sliku već nečeg drugog. Može probuđeni ne imati slike i zamisli i pokušati nam poručiti nešto na taj način, ali uzalud... čim primam neke informacije, one su procesuirane mojim osjećajima, naočalama, umom...

    Morat ću do tog mjesta sam, ma koliko god jako probuđeni kucali na moja vrata.

    OdgovoriIzbriši
  3. Dragi Adriane, budući da nemam nijedan drugi alat osim vlastitoga razuma, koji je isto dio Maye, jednostavno rečeno, svako pričanje, mišljenje izgleda besmisleno, poput zmije koja si grize vlastiti rep... :) Nikako se izvući iz tog kruga.

    Koji alat si ti koristio za izlazak iz Maye, baš me zanima. :) Možda ne trebamo misliti, nego se samo prepustiti (komu , čemu?). Višoj sili? Postoji li ona? Ako postoji sila koja nas drži ovdje, vjerojatno postoji i sila koja nas tjera van. Možda je to u ovom trenutku samo naša znatiželja... :)))

    P.S. Sviđa mi se novi izgled bloga... mami svježinom...dobro za moždane vijuge... za razmišljanje. :)

    S naše "Mayinske" strane izgleda kao da je svaki put kad nešto novo spoznamo, za nas malo prosvjetljenje. Jer je kao sunce, koje nas obasja te ostajemo bez daha iznenađeni tim otkrićem.
    Naravno da je riječima teško izreći konačnu istinu, naravno da svatko ima svoj "sustav riječi, misli, iskustava i osjećaja" - i to je sve dio Maye. No, možda nakon brooojnih života, iskustava... poželimo izaći iz tog začaranog kruga... osjećajući da smo sve vidjeli i da nam je dosta. Da li je to uopće moguće?


    Dakle, pitanje prosvjetljenja vjerojatno glasi: Kako doći u stanje prije nego smo Mayi ruku dali? Kako, kad je toliko lijepa... iako zna biti okrutna?
    Mogu li se zapravo bijegom riješiti sve? :)
    Ako da, kako pobjeći? :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @LA-LA: Pitanje prosvjetljenja nije pitanje dolaska do nekog mjesta ili stanja. Također, prosvjetljenje ne rješava ništa.

      Još uvijek postavljaš pitanja iz snova, LA-LA. :-)

      Izbriši
    2. Je li prosvijetljena osoba apsolutno distancirana od sveg pojavnog? U smislu, niša ga više ne dotiče? Niti ga više išta od toga zanima i potpuno je flegma?
      Ili ima apsolutan mir?

      Stvarno je koncepcija nejasna sanjaču... :)

      Izbriši
    3. LA-LA: Upravo u tome je stvar. Ako ikada kreneš u tom smjeru, morat ćeš odustati od koncepcija.

      "Prosvjetljena osoba" (uh, o ovome bih mogao knjigu napisati, ali dobro, ne sad, nemam vremena) je jednako tako flegma kao i vatrena; jednako je slobodna kao i zarobljena; jednako je crna kao i bijela; jednako je uključena kao i isljučena; ima mir kad je mirna, a nemir kad nije...

      Vidiš kako to izgleda? Nikako. Besmisleno. Čemu to služi? Kad konceptima pokušavaš opisati ne-konceptualno, ispadne uvijek ovako naopako.

      Izbriši
    4. Pa, meni je baš zanimljiv taj kontradiktoran odgovor...

      Maloprije su mi prošle riječi Halida Bešlića iz neke pjesme: "sve isto je, ali ništa isto nije.." hahahahaha:)))))

      Dakle, samo još jedno pitanje (za sada)- Da li u rečenici: " jednako je slobodna kao i zarobljena; jednako je crna kao i bijela; jednako je uključena kao i isljučena" riječ "jednako" znači "istovremeno" ?

      P.S. Moraš priznati da nama sanjačima nije dosadno.... :)

      Izbriši
    5. Ne, to ne znači istovremeno. :-)

      PS
      Da, (s) vama sanjačima nije dosadno. Barem neko vrijeme. Inače, da je netko od onih anonimaca koji pišu o "potrebama" malo lucidniji, u tvom bi zaključku pronašao objašnjenje za mnoge "prosvjetljene" postupke. :-)

      Izbriši
    6. Eh, pa sad, ovo pod PS ni ja ne znam da li sam dobro shvatila...:))

      Izbriši
  4. Prisjetit ću se riječi jednoga mistika, pa ih parafrazirati te razraditi, ukomponiravši, bez zadnjih primisli, i Adrianovu malenkost ovdje.
    Adrianovo: ravnopravno ljubavno višeženstvo, status učitelja, internetski blog, štampanje literature, u prosvijetljenom stanju ne postoje.
    Onaj koji je prosvijetljen ima slobodu, i najmanje ima potrebu da to radi...
    Znam da će sada mnogi uskočiti sa tezom da je eto mnoštvo onih koji su daleko prosvjetljeniji od Adriana, ali ipak su ''taoci'' svih prijespomenutih činova.
    Istina je da to oni ne rade, niti imaju potrebu za tim, nego to vode, po slobodnoj volji, njihovi poklonici...
    ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Anonimno: Samo uzgred da napomenem da nema "daleko prosvjetljenijih" od Adriana. Nema ni malo prosvjetljenijih od njega. To ili jest ili nije. Nema na pola. Ni stupnjeva, ni razina.

      Međutim, ono na što je bitno ukazati jest stalna sklonost ljudi da određuju što prosvjetljeni radi ili ne radi, kakve potrebe ima ili nema i kako će se ponašati u nekim situacijama, okolnostima ili životima.

      Na stranu činjenica da iz djelatnosti ne možemo prosuđivati "potrebu", već i najmanji pokušaj određivanja okvira unutar kojih ćemo staviti prosvjetljenog je koncept proizišao iz debelog spavanja.

      Hm, možda sam u tekst trebao, osim sreće i ljubavi, kao mamaca spavačima, staviti i slobodu? :-)

      Izbriši
    2. Da, sloboda je ono što me najviše privlači,..

      Izbriši
    3. @Anonimno: Jasno. Ljubav, sreća, Bog i sloboda. Možda još zdravlje i obilje. Ništa lošeg u tome nema.

      Međutim, tek toliko da naglasim poantu: to NEĆEŠ dobiti prosvjetljenjem.

      Izbriši
  5. Pa i nisi nam baš otrio neku toplu vodu :). Jasno je da unaprijed stvoreni koncepti zatvaraju svijest, sama je priroda Boga da je beskonačan, uvijek nov, promjenljiv, prema tome, čim ga stavimo u neki koncept, odvojili smo se od njega. Osobno ne tražim niti sreću, niti ljubav, nego svijest. Nekako sam u životu uvijek najviše uživao u svemu kada sam bio najsvjesniji..

    A ovo ostalo valjda dolazi samo po sebi. Još uvijek se ne slažem s tobom da tradicija nema vrijednost, ali ok, opet je pitanje svakoga od nas kako tome prilazi. Osobno najviše volim što jednostavnije i sa što manje filozofije, božanstava, koncepata, a da ne pričamo o dogmama i sličnome i to sa što više efikasnosti, zato ću i dekonstrukciji dati šansu ;)..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Marin: Ovo o čemu sada pišem za većinu je ledeno hladna voda.

      Kažeš:
      "Osobno ne tražim niti sreću, niti ljubav, nego svijest. Nekako sam u životu uvijek najviše uživao u svemu kada sam bio najsvjesniji.."

      Uživao si, bez daljnjeg.

      To i sada želiš, bez daljnjeg.

      Ponovo upozoravam - ledeno je hladno, Marine.

      Izbriši
  6. čuj, pitanje, kako ti možeš znati da si prosvjetljen i koja ti je referentna točka? Otkud znaš da nisi samo u prosvjeljenijem dijelu iluzije nazovimo ga tako ;)..

    I uopće ne vidim razlog zašto baš tebi vjerovati, a ne nekom iz tradicije, niti si ti u poziciji da trvrdiš da jedino ti imaš pravo niti je itko drugi.. paradoksalno, zar ne?



    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. U pravu si, nemaš nikakvog razloga vjerovati bilo kome (što uključuje i Adriana i tradiciju). Čvrsto se toga drži i ne odstupaj ni po koju cijenu.

      Inaće, ovo tvoje nas opet vraća na raspravu o prstima. :-)

      Bitno je jedino da li ćeš podignuti pogled prema Mjesecu.

      Za sada, koliko vidim, ti ga uporno držiš prikovanog za vjerovanje.


      Izbriši
  7. zašto misliš da se držim? otvoren sam i probat ću, ali dok se ne uvjerim sam ne vjerujem :)..

    ovaj, još jedno pitanje, kaj ćeš tamo kad je hladno :)..?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To je vidiš dobro pitanje i svatko treba o njemu razmisliti prije nego se zaleti tamo gdje zapravo ne želi biti.

      Izbriši
    2. I, da li si ti htio tamo biti ili si se i ti zaletio? ;)

      Izbriši
    3. @LA-LA: Najprije je izgledalo kao da želim. Onda sam se iznenadio, pa je izgledalo kao da sam se zaletio. A sad sve to više nije važno.

      Izbriši
    4. I što onda nakon prosvjetljenja zapravo postaje važno?


      Izbriši
    5. :-)
      Ništa što je bilo važno u snu.

      Izbriši
  8. Adriane je li prosvjetljenje izlazak iz DNK direktive, smjernica koje "određuju" naš prolazni vid života?

    imaju li veze iskustva, tzv. bljeskova, u kojima nema prioriteta roditelj, brat i sl. većeg od nekog manje poznatog ili nepoznatog čovjeka? tj. jesu li u oku prosvjetljenog svi (na neki način) jednaki, bili dobri, loši...?

    hladno, toplo ili? ;-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Redom:

      Ne.
      Mislim da ne.
      Jesu, jesu... jednako su iluzorni.
      Ili.

      :-)

      Izbriši
  9. "Znate li zašto?

    Zato jer o tome ne znate ništa! Niste tamo, pa zapravo izmišljate. Ili ponavljate ono što ste negdje pročitali ili od nekoga čuli. Drugim riječima, to su vaša uvjerenja i koncepti. To je konstrukcija iluzije koja vam u tom trenutku odgovara."

    Kako znate da nisam tamo?
    Zašto tvrdite da drugi izmišljaju, a vi ne?
    Zar nije sve što vi pišete i pričate isto tako vaše uvjerenje?
    Nije li to vaša konstrukcija iluzije?

    ako imate volje i želje možete odgovoriti na pitanja, a i ne morate...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Anonimno:
      Redom:

      1. Ako jesi, nema nikakvog problema, brzo ćemo ušutjeti. Tekst je namijenjen onima koji nisu, ali "žele" biti. Ali, miša mu crnog, da jesi tamo, ne bi pitao ovo što pitaš. Vidio bi kuda pokazuje prst.

      2. Ako netko nije tamo, onda izmišlja.

      3. Vidi odgovor brojh 2.

      4. Ne. Jasno pokazujuem izvan konstrukcija.

      Izbriši
    2. Django [D is silent]10. 04. 2013. 21:25

      Evo za našeg "buntovnog" anonimnog (pozivam sve anonimne da barem izmisle neki nadimak pa da se lakše komunicira-ako ima želje za tim):

      Pitao je jedan učenik Buddhu:

      O, Buddho! Recite mi, ako sada kad sam neprosvjetljen/neprobuđen radim stvari poput: budim se, jedem, obavljam svakodnevne stvari...
      Što ću onda raditi kada se prosvjetlim/probudim?

      Buddha je odgovorio: Što bi radio? Budit ćeš se, jest ćeš, obavljat ćeš svakodnevne stvari...


      Adrianov odgovor: A što bi radio? Ravnopravno ljubim više žena, imam status učitelja, pišem internetski blog, pišem i štampam literaturu da bih vama olakšao put...


      Jao, anonimče. Nećeš tako otkriti tko je prosvjetljen, a tko ne.
      Zapravo, hoćeš. S takvim postavkama ćeš samo otkriti da si sam neprosvjetljen :)

      Izbriši
  10. Adrian napisa: ''Samo uzgred da napomenem da nema 'daleko prosvjetljenijih' od Adriana. Nema ni malo prosvjetljenijih od njega. To ili jest ili nije. Nema na pola. Ni stupnjeva, ni razina.''
    Potpisujem, a nadam se da ćeš i mojoj malenkosti dopustiti da budem barem tebi ravnopravan u prosvjetljenju, a da ne govorimo da uopće ne bih uzeo u razmatranje da si mnogo prosvjetljeniji od mene.
    Govorio sam iz diskurza vlastitoga prosvjetljenja, kojem svakako nije potrebna ta vrsta duhovnoga rada da bi sebi obezbijedilo materijalnu ili kreativnu životnu ekspresiju.

    OdgovoriIzbriši
  11. Koji je smisao iluzije?

    OdgovoriIzbriši
  12. prosvjetljenje je nešto najjednostavnije što nam se može dogoditi, zar ne?

    prosvijetljeni nikad ne umire, jel to je tako? ak je tako, niti ne brine zbog gubitka tijela ili bilo čega, zar ne?

    što nam se eventualno može dogoditi kad izgubimo želje za sve (zapravo nismo uvučeni) pa i za samo prosvjetljenje?
    dođe li prosvjetljenje tad "tražit" nas, kucati nam vrata? puca li ljuska jajeta?

    je li prosvjetljenje praznina koja jest i nije? nedefinirano otkačeno postojanje kojem je sve ravno?

    ljepše je kad se iz uma izbace ili odgurnu sve ideje kako bi nešto trebalo biti ili ne! nešto, kao briga me za sve.... strah je taj koji neprestano generira raznorazne konstrukte u umu....

    OdgovoriIzbriši
  13. Adriane, možeš li svoje prosvjetljenje usporediti s jednim od stanja svijesti iz tvoje knjige "7 čakri, 7 stanja svijesti"..?

    OdgovoriIzbriši
  14. Ok, možeš li reći onda u kojem si stanju svijesti? I zašto ne možeš usporediti?

    I nisi mi odgovorio koja je referenta točka za tvoju prosvjetljenost i kako zapravo znaš da si prosvjetljen, a ne opet ne nekom međunivou?

    Uz sve dužno poštovanje, nema logike na svijetu po kojoj si ti sada odjednom sve-znajući, a svi prije tebe u krivu ;)..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Marin:

      "Ok, možeš li reći onda u kojem si stanju svijesti? I zašto ne možeš usporediti?"

      Trideset i više godina godina redovne meditacije, mnogobrojna povlačenja u tišinu i svašta drugo, dala su mi iskustva viših stanja svijesti. Cool. I dalje mi je to privlačnije nego "niža" stanja svijesti. Ili prosječna stanja svijesti. I dalje meditiram (i podučavam meditaciju) jer mi koristi. Ima smisla i svrhe.

      A opet, prosvjetljenje i stanja svijesti su neusporedive stvari. Stanja svijesti su korisne stvari. Prosvjetljenje nije.

      "I nisi mi odgovorio koja je referenta točka za tvoju prosvjetljenost i kako zapravo znaš da si prosvjetljen, a ne opet ne nekom međunivou?"

      Nema međunivoa. Nema nivoa. Nema stanja. Nema referntne točke. To je IZVAN bilo čega što možeš zamisliti i što si zamišljao do sada. Tamo ti pokazujem. Ti uporno - UPORNO! - gledaš u istu stranu u koju si gledao do sada.

      Postoji točno određena funkcija ovih mojih pisanija, kao i "Uvoda u dekonstrukciju iluzije". Ona je, ako je ikako moguće, natjerati ljude da shvate da gledaju u krivu stranu. Kad to doista shvate, onda, eventualno, možemo nekud "krenuti".

      "Uz sve dužno poštovanje, nema logike na svijetu po kojoj si ti sada odjednom sve-znajući, a svi prije tebe u krivu ;).."

      Nisam sveznajući. Prosvjetljenje nema veze sa znanjem, a posebice ne sa sveznanjem.

      Također, nisu "svi prije mene u krivu". Ima prosvjetljenih ljudi. Na mjestima na kojim ih često ne očekuješ i ne bi nikad rekao da su tamo. S druge strane, duhovnih zarobljenika Maye ima točno tamo gdje ih očekuješ - u duhovnosti. Materijalnih zarobljeni9ka Maye ima također točno tamo gdje ih očekuješ - u materijalnom svijetu. Nadao sam se da je to jasno opisano u članku "Jaje Maye i uzlaz velik poput svemira"

      To ne znači da je nešto inheretno loše s duhovnim ili materijalnim. To samo znači da ni jedno ni drugo nema veze s prosvjetljenjem.

      Izbriši
    2. Zašto meditacija ima koristi ako te ne vodi do prosvjetljenja, ne kužim, pojasni mi to malo?

      Meditiraš samo zato da bi se bolje osjećao? Je li prosvjetljenje najviši cilj evolucije ili je samo nastavak igre?

      Uporno gledam samo tamo gdje me vodi zdravi razum, nigdje drugdje.

      Jesi li iskusio i 7. stanje svijesti, recimo po onome što si napisao u knjizi...

      Pitanje gledanja u krivu stranu je promašeno, jer onaj tko je iskren zna da mora biti uvijek otvoren i spreman za novo ako želi napredovati, recimo to tako, ali opet, gledamo kroz prizmu razuma :). Do sada su tvoji članci samo intelektualna igra riječi i za svaku tezu može ti se postaviti protupitanje, a tvoj jedini odgovor je, koliko ja shvaćam, sve što znaš, sve što su svi drugi rekli (a tiče se prosvjetljenja) je krivo :)..

      I ajde molim te, definiraj, šta za tebe znači prosvjetljenje. I nemoj mi samo reći da je to izlaz iz maye i ništa više :)..

      Izbriši
    3. @Marin:

      Uh, zapravo razumijem tvoju frustraciju! Međutim, ne mogu ti pomoći više od ovog što radim. Ako ikad kreneš putem dekonstrukcije frustracija će postati tvoje drugo ime.

      Možda daljnji članci pomognu, možda seminar pomogne, a možda i ne. Prosvjetljenje (niti njegova definicija, niti ono samo) neće doći od mene.

      Ako te doista vodi zdrav razum, trebalo bi biti lako shvatljivo da bilo kakav opis (zahtjev za definicijom prosvjetljenja u ovom trenutku) predstavlja konstrukciju koju bih ja opisao tebi, a ti u nju povjerovao, ili ne bi povjerovao. U tom smislu to bi bilo ono staro, ono što si već prošao i ono što mene uopće ne zanima ponavljati.

      Na kraju ovog članka je ispisana najpribližnija "definicija" ili opis prosvjetljenja koju mogu dati - izvan koncepata. O tome pišem cijelo vrijeme. Kako da "izvan koncepata" opišem konceptima?

      Proces dekonstrukcije bi trebao dovesti do RASTAKANJA bilo čega što je stvoreno unutar iluzornog svijeta snova. Ono što preostane - što god to bilo, to je prosvjetljenje.

      Napomena za tebe i druge marljive čitače koji će se probiti do ovoga mjesta: seminar "Uvod u dekonstrukciju iluzije" vas neće dovesti do toga na instant način. Sam proces je mnogo dugotrajniji i ovisi o vama isključivo. Međutim, da bi on uopće počeo, da bi uopće načeli zidove Maye potrebne su neke "intervencije" - ukazivanje na "pukotine kroz koje ulazi svjetlo".

      PS
      Sedmo stanje svijesti je iskušano. Vrlo je cool. :-)

      Izbriši
    4. Ok, hvala ti na odgovorima. Šta je s doživljajem Boga pri procesu dekonstrukcije, odnosno tvog prosvjetljenja?

      Inače, i moj duhovni put uči da se pri procesu rastače sve iluzorno, tako da ne vidim zašto me nebi doveo do istog mjesta, ako uopće pričamo o istome, a vidi čuda, pripada tradiciji na neki način :)...

      Izbriši
    5. S doživljajem Boga je isto što i s doživljajem tastature pod prstima i mladih šparoga s dobrim maslinovim uljem.

      Mnogi govore o prosvjetljenju (vidi Jaje Maye) posebice u zadnje dvije skupine gdje se odgovori moraju davati, budući da tragatelj razmišlja o tome. Međutim, to ne znači da pokazuju van, niti da odvode van. (Koji okvir je ikada odveo izvan okvira? Izvan okvira si tek kad si - izvan okvira!) S punim ustima prosvjetljenja, s jasnom stazom ispred sebe i sigurnošću da znaš i razumiješ kuda ideš (tradicija), itekako se vozi po tračnicama. Životima, ako ti je drago.

      Izbriši
    6. Okej, da pojednostavimo, jer se bezeveze nabacujemo parabolama :), šta ostaje kad se dekonstruiraš (prosvjetliš, po terminologiji koju ti koristiš)?

      Izbriši
    7. Ako postoji neki odgovor na to pitanje, a zbog kojeg bi ti rekao, "O, ne hvala, u tom slučaju ne želim dekonstruirati iluziju", onda zamisli da sam odgovorio upravo to.

      Izbriši
    8. Ne kužim zašto izbjegavaš odgovor, pa nismo mala djeca niti smo od jučer :)..

      I šta je onda sat-chit-ananda samo nečija neslana šala :)?

      I šta je s Bogom u svemu tome, molio bi konkretno ako može?

      Šta je s karmom, reinkarnacijom kad se dekonstruiraš? Hej, možda je previše pitanja, ali vjerojatno si znao da će biti tako kad se pokrene ovakva tema..

      Izbriši
    9. Ako postoje neki odgovori na ta pitanja, a zbog kojeg bi ti rekao, "O, ne hvala, u tom slučaju ne želim dekonstruirati iluziju", onda zamisli da sam odgovorio upravo to.

      Izbriši
    10. Ovo gore je bio prvi impuls... :-)

      A drugi impuls - jer što ću jadan, kad kratko ne dopire do tebe - je dulje objašnjenje. Dajem ga s nadom da ćeš shvatiti zašto je ovo DRUGAČIJE od bilo čega što su ti rekli do sada.

      ***

      Hm, ne znam to s malom djecom... Po mnogo čemu većina ljudi je daleko gora od male djece (u smislu u kojem si to ovdje napisao) i itekako im treba crtati ono što ne vide.

      A ne vide jer su navikli na konstrukcije...

      I da, znam da je tako i da je put jaaaako dugačak i da je potrebna velika strpljivost prije nego dođe aha trenutak. Ma, što pričam - prije nego se steknu uvjeti za aha trenutak!

      I još da dodam, prema mom dosadašnjem iskustvu, što su ljudi dublje i dulje u nekim duhovnim sustavima (tradicijama), to su dalje od jednostavnosti ne-koncpetualne stvarnosti. Kao što sam napisao, zagrljaj Maye je najsnažniji upravo među njima.

      Dakle, po ne znam koji put ponavljam - odgovora na ta pitanja ovdje nema. Ako ih i ima, neće doći od mene. Ukoliko ih želiš - dakle, ukoliko želiš objašnjenja o tome što je s ovim ili onim pojmom, ovom ili onom stvari koju si do sada naučio, čuo, shvatio, prihvatio, povjerovao... morat ćeš se sam okrenuti k njoj i preispitati da li je iluzorna ili nije.

      Tako ćeš, jednom, konačno znati i nitko ti više neće trebati pričati o tome i objašnjavati ovaj ili onaj sistem, ovu ili onu ideju ili pojam. A tko zna, možda ti to više neće biti ni važno.


      Izbriši
    11. Ok, polako dolazimo negdje :). Naravno da me ne zanimaju kratki odgovori i da ću svakoga tko izlati s tvrdnjama poput tebe ispiliti do kraja ;).

      Tvrdnja da su ljudi koju su u duhovnim tradicijama zadrti donekle stoji, ali opet to ovisi od slučaja do slučaja. Na kraju krajeva, te ljude, kao i tebe i mogu reći i mene, trebala bi zanima samo istina, ma kakva ona bila, inače, bar po meni, ništa nema smisla.

      Hehe, i opet moram ponoviti, meni nije važan sistem, niti guru, niti učenje u smislu da se moram identificirati s njime da bi se bolje osjećao, bio siguran da znam "pravu" istinu ili jednostavno hranio svoj ego kako sam jako duhovan ili sl., ali vjerojatno bi i ti postavljao potpuno ista pitanja da si na mom mjestu.

      Ako sam nešto do sada naučio, koliko se bakćem s duhovnošću, onda je to da prava duhovnost mora biti izuzetno jednostavna i da uvijek moram biti otvoren i spreman na promjenu. Zato, ne ispitujem te jer branim svoje stavove i grčevito želim dokazat da sam u pravu, nego jednostavno da vidim o čemu se radi.

      Ovaj, zašto je tamo jako hladno, to me vajda "muči" najviše od svega ;). U kojem smislu hladno?

      Ajd i nemoj sada puno razvlačiti do sljedećeg članka, kad si nas već uzburkao do žestoke oluje ;)..

      Izbriši
    12. Razlozi zbog kojih se osjećaš dobro, su tvoji koncepti. Ukoliko su neki uvjeti zadovoljeni, ok je. Ukoliko nisu, nije ok.

      Kad se koncepti raspadnu, nema šanse a da, barem privremeno, ne osjetiš "hladnoću" nekonceptualnog stanja. Prvi doživljaj jest "hladno" - ne-ljudski; izvan okvira. Mada, to se ne odnosi na hladnoću ili prazninu u smislu onoga što sada podrazumijevamo pod tim. Daleko je dublje i stoga, gore. Svaka ljudska hladnoća u sebi nosi nadu da će, jednom, postati toplije. S ovom Hladnoćom ide i aposlutna sigurnost da su stvari takve kakve jesu i da se NIKADA ne mogu promijeniti.

      Izbriši
    13. Zanimljiv odgovor. Šta je onda s onima koji tvrde da je Bog rasa, odnosno najslađi? Da je u njemu sve? Opet mi pada na pamet ono sat-chit-ananda? Zašto prosvjetjenje ne daje odgovor na to? Možda jer je i koncept sat-chit-ananda dio maye?

      Po tebi prosvjetljenje ne znači upoznavanje Boga, odnosno uzroka svega ili kako god to nazvali?

      Čuj, logično je da se zapitam šta je sa stotinama drugih koji su se prosvjetlili i koliko ja znam svi do jednoga rekli da je to ultimate stanje evolucije, ekstaza bez granica itd, itd, znaš i sam. I sada si se ti prosvjetlio i govoriš da je prosvjetljenje hladnoća :). Mislim, netko je tu fulao, a izgledi debelo nisu na tvojo strani, ne?

      I naravno, na kraju svega postavlja se pitanje, čemu sve ti skupa? Ako te na kraju čeka beskrajna hladnoća? Kako se ti sada osjećaš? Ima li još prostora ta razvoj ili je to to po tebi ;)?

      Ne bih rekao da je razlog mog osećaja zadovoljavanje koncepata. To se svodi na zadovoljavanje želje što je gradivo za prvašiće u duhovnosti. Mislim, spoznaja Boga trebala bi biti izvan svih koncepata, a opet da ih obuhvaća i opet po pričama drugih prosvjetljenih, beskraja ekstaza, a ne beskrajna hladnoća :)!

      Izbriši
    14. Napisao sam: "to se ne odnosi na hladnoću ili prazninu u smislu onoga što sada podrazumijevamo pod tim", dakle ne odnosi se na suprotnost ekstazi.

      Prosvjetljenje nije stvar "izgleda". Taman da sam jedini, ne bi ništa mijenjalo na stvari.

      I opet, "stotine proisvjetljenih". Kako to znaš, Marine?

      Imam osjećaj da pišem uzalud. Gubimo vrijeme. Nikako da dopre do tebe da NE ZNAŠ ništa o prosvjetljenju, pa stoga ne znaš za te stotine prosvjetljenih, a ne znaš ni za mene.

      Ne oslanjaj se na vjeru.

      Toliko puta sam to već izražavao raznim rečenicama, raznim pokušajima, ali očigledno ne ide. Ti i dalje vjeruješ onome što je netko rekao. I sad očekuješ od mene da kažem nešto drugo, ili nešto svoje, nešto suprotno od njih, ili da se složim s njima; i sve tako da bi ti mogao posložiti svoje kockice.

      TO SE NEĆE DOGODITI.

      Ili ćeš pogledati u smjeru u kojem pokazujem, ili nećeš. "Pogled" se ne sastoji od zamišljanja kakvo je prosvjetljenje i navodnog razumijevanja toga.

      Milijuni mogu ispredati snove i zvati to prosvjetljenjem. Oni ti pokjazuju UNUTAR onog što razumiješ; vode te u smjeru konstrukcije koja te čeka na kraju puta. Prosvjetljenje nije stvar razvoja, niti "kraj evolucije". Možeš evoluirati koliko hoćeš i penjati se svaki put na novu planinu i u tome beskrajno uživati.

      Čeka te još pouno posla, ali u suprotnom smjeru od onog kojeg si pretpostavljao.

      Izbriši
    15. Aha, još i odgovor na "čemu sve to"? Pogledaj što sam napisao Neci negdje pri kraju. To je pošteno upozorenje svima koji razmišljaju o svemu ovome.

      Međutim, zanimljivo je kako često spominješ kako te zanima samo istina. Međutim, ispada da ako istina slučajno nije vječna ekstaza, upoznavanje Boga, kraj evolucije i sve nešto tako, onda "čemu sve to"? Hm...

      Izbriši
  15. Znači prosvjetljenje je bez veze....ha, ha, hoću reći nema veze niti s duhovnim a ni materijalnim. A bit će da prosvjetljenom nije niti hladno ili ledeno...Nama, spavačima nije prosvjetljenje bez veze i bilo bi nam ledeno...kažeš Adrijane??!!Oprosti ali jednostavno čitajući ove komentare puko me smijeh..i svidio mi se taj osjećaj "slobode" koji sada osjećam..Jer i ja sam od onih spavača koji "barem misle" da se "žele" probuditi..., ali ovaj novi osjećaj da više ništa ne mislim i ne želim...da samo osluškujem i postojim, jesam i doći ću..........

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vidiš, Neca, ponekad je dovoljno samo pažljivo slušati te bezvezarije i već si jednom nogom zakoračila... :-) To je super. Budi nadu. :-)

      Izbriši
  16. "Proces dekonstrukcije bi trebao dovesti do RASTAKANJA bilo čega što je stvoreno unutar iluzornog svijeta snova".
    "Sam proces je mnogo dugotrajniji i ovisi o vama isključivo".

    otprilike tako sam i zamišljao da bi proces trebao teći. primjetio sam i da za vrijeme nedruženja ili manjeg kontakata s ljudima i manje drugih stvarčica kojima se um zamara, događa se spontano djelomično oslobađanje od vasana, odnosno slabljenje vasana. sigurno ne trebam reći koliko je to odlično ...... međutim Adriane, kad sam pročitao tvoj odgovor, kojeg si dao Marinu, "A opet, prosvjetljenje i stanja svijesti su neusporedive stvari. Stanja svijesti su korisne stvari. Prosvjetljenje nije", i još ima toga. nije samo da sam ostao paf nego me je to u kombinaciji sa razočaranjem i dobro razljutilo, da sam sebi promrmljao u bradu, nek ide k vragu prosvjetljenje, iluzija i dekonstrukcija, i kao neću se više time batrgati, čemu sve to (prije toga bio sam posve siguran da me ni jedna tvoja izjava neće toliko...). jednostavno nisam znao što bi više mislio o svemu tome. sad me, eto, donekle to popustilo pa imam pitanje.

    kako sam rekao, ono s "RASTAKANJEM" odgovara zamislima, ali što je s našim sjećanjima? ostaju li ona s nama ili i njih s vremenom izgubimo?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Eh buk, stvarno si me nasmijao s ovim komentarom... (nešto se često smijem u zadnje vrijeme...) :))

      Izbriši
    2. @buk: Ono što ti paše u mojim odgovorima, najmanje vrijedi. Mnogo je vrednije ono što te ljuti. "Čemu sve to" je pitanje koje se neizbježno javlja. Ali, na žalost, odgovora nema. Ako ga nađeš, odmah ću ti reći - promašio si prosvjetljenje.

      Ideš točno tamo gdje ideš. Maya ima kraj, svidjelo se to tebi ili ne.

      Sjećanja ostaju. Osim ako ne oboliš od Alzhaimera, ili nečeg sličnog. :-)

      Mada, sad kad razmišljam, miljun puta mi se dogodilo da nemam pojima što sam nekome rekao. Prilično neugodna situacija, posebice kad taj očekuje da ja ZNAM što sam rekao.

      Pobogu, stvarno, pa ja se često ne sjećam što sam pisao u prošloj knjizi! Čovjek bi mislio da je to nešto važno, nešto što ti ostane usječeno u mozak. Ali, začudo, izgleda da nije.

      Hm, sjećanja... Morat ću razmisliti o tome... :-)

      Izbriši
  17. Adriane, stvarno znaš zbuniti čovjeka! mislim, je li to tvoja lukava strategija, s jedne strane, ili je ustvari nemoguće dati opis nečega "neopisivog" raspoloživim rječnikom :). ali možda razumijem, bolje je na seminar doći bez koncepata, predodžbi kako ne bismo bili prikovanii za neku zamisao prosvjetljenja. da ti kažem uistinu više ne znam što bi mislio o prosvjetljenju, tu i tamo pretresam memoriju, skačem s misli na misao ali uzalud, zasad nemam nikakvu viziju prosvjetljenja, što me većim dijelom nekako demotivira, hoću reći gubim nadu i neku vrst oslonca, trenutno toga nema. što sad, niti sam sirov niti pečen. jedina stvar što mi preostaje izbaciti iz uma što me na bilo koji način opterećuje, a stvari će već nekako sjedati na svoje mjesto. kad čovjek ima donekle iskustva sa stanjem bez oslonca uvijek je lakše proći, iako je neugodno iskustvo, kroz to vakum stanje.

    @LA-LA poznato mi to sa smijehom, jednostavno dođe se u te neke faze, i to je ugodno, ali se isto tako neočekivano može preokrenuti u svoju suprotnost....

    i Adriane, što je sa sjećanjem ;-)))

    OdgovoriIzbriši
  18. Hmh, ako postanete privatni, napasni, uvredljivi, off-topic ili nešto takvo, moram vaš upis udaljiti s ovog igrališta. Znači, nemojte komentirati nečije pravopisne greške, ime ili nick koji je odabrao (hvala bogu da je nešto odabrano) ili duljinu nosa, boju kose, spolnu ili rodnu orijentaciju, broj cipela, zajedničke pretke i ljubavne avanture te ostale nevažne detalje...

    Najgore mi je kad između svega toga ubacite neke stvari koje bi mogle biti korisne svima, pa onda moram razmišljati o tome što učiniti. Uglavnom nemam vremena selektirati, pa brišem cijeli komentar (sorry), ali sad ću napraviti iznimku.

    Netko kaže:

    "..naravno da sam ljuta na vas kolko ste općenito aljkavi prema svemu a posebno ljudima.. sad i sami priznate da često ni nemate pojma kaj govorite..."

    Priznajem: Adrian često nema pojima što govori. Adrian radi što mu se kaže ili što mu dođe (to je otprilike jedno te isto).

    Priznajem: prema ljudima se odnosim kao prema likovima iz nekog filma. Ne shvaćam ih previše ozbiljno. Znam da ne pomaže činjenica da se i prema sebi odnosim jednako tako.

    Drugim riječima, ukoliko želite pažnju, razumijevanje, utjehu i druge lijepe stvari, KAD GOVORIMO O PROSVJETLJENJU, na krivom ste mjestu.

    Pa dalje:

    "...a ljudi uglavnom prema vama imaju negativno mišljenje..."

    "...prosvjetljene ljude drugi ljudi uglavnom vole jer šire iz sebe nešto lijepo, pa i ako nisu prosvjetljeni..."

    Hmhm.

    Do te točke smo već mnogo puta došli tijekom ovih razgovora.

    Ljudi vole kad se širi nešto lijepo. To je razumljivo. Ljudi VOLE Mayu. Nije da je ona uvijek lijepa, ali tako najlakše drži ljude na uzdi. Zato ne treba čuvare na vratima svog zatvora.

    Drugim riječima, "osjećaj ljepoga" je nevažan.

    Pa dalje:

    "Kud mislite da će ovo dovesti ljude? Samo u propast! Pišete protiv vjere, a vjera je jedino što nas može spasiti i izvesti na pravi put."

    Točno je: prosvjetljenje nema veze s vjerom. Vjera doista prva posustane pred naletom dekonstrukcije. Ako se uzdate u vjeru, opet ste na krivom mjestu. Drago mi je da smo to razjasnili.

    OdgovoriIzbriši
  19. Da li se u prosvjetljenju osjeća jedinstvo nas i svijeta, potpuna identifikacija (malo neobična riječ) sa svime oko nas - kao da ne postoji ništa izvan nas, a opet svjesni smo da postoji? Ne znam kako to baš objasniti.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kako odgovoriti, ako se pitanje ne može jasno izreći? :-)

      I doista, ovo što ću napisati vjerojatno će dodatno zbuniti pitača. A možda... i ne.

      1. Ne, nema jedinstva između nas i svijeta.
      2. Ne, nema identifikacije ni sa čim.
      3. Treće pitanje je previše konfuzno. Recimo ovako: postoji to što postoji, ne postoji ono čega nema. Mada, naravno, to je tako i sada.

      Izbriši
    2. da... probat ću postaviti pitanje malo drugačije:
      Da li "biti prosvijetljen" uopće znači "imati savršenu spoznaju"? Ili to nema veze sa spoznavanjem, nego sa "načinom na koji se gleda"?


      Možda pitanja postavljam sasvim s naopake strane, kao što si gore rekao da još uvijek postavljam pitanja iz snova... Ali, kako postaviti pitanje koje nije pod utjecajem sna? hm.... moram razmisliti....

      Izbriši
    3. "Savršenu spoznaju" - ah, ne!

      Ni sa načinom na koji se gleda.

      Razmisli, da.

      Kad si u snu, nema načina da pitaš drugačije nego iz sna.

      Stoga pitanja tipa: kako je u prosvjetljenju, nemaju apsolutno niakakvog značaja, osim da te dovedu do aposlutne sigurnosti da to ne znaš niti ne možeš znati.

      Izbriši
  20. koješta. nitko nikoga na ništa ne prisiljava!

    volim ovog čovjeka (Adriana), i nije mi to teško reći! da je barem više takvih...

    OdgovoriIzbriši
  21. Na zadnji platnici knjige Zena piše:
    Preden se človek poda na pot Razsvetljenja,
    so za njega gore gore, reke reke in morja morja.
    Ko se poda na pot Razsvetljenja za njega
    gore niso več gore, reke niso več reke in morja niso več morja.
    Ko doseže Razsvetljenje
    gore znova postanejo gore, reke reke in morja morja.

    To mi je prišlo na pamet.
    Lep pozdrav

    OdgovoriIzbriši
  22. A što je s :
    Ja jesam ja. Ali ja sam i:
    kap u moru, ali sam i svo more;
    stablo u šumi, ali sam i sva šuma;
    zrno pijeska, ali sam i sva pustinja;
    zvijezda na nebu,ali sam i SVE-MIR.........??????

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Što je s tim?

      Zvuči kao neki čarobni plan: "Kad narastem bit ću sve to. Wow!"



      Izbriši
  23. Kad bi napravio neku rekapitulaciju svih ovih komentara, vjerojatno bih rekao slijedeće:

    Glavne teme pitanja su:

    Da li je Adrian prosvjetljen i kako to znati?

    Kako izgleda prosvjetljenje?

    Obje teme su, koliko god razumljive, poprilično promašene. Slobodno na njih odgovorite bilo kako, od ljubavne pjesme do kravlje balege, i bit ćete u pravu.

    Adrian vama o dekonstrukciji, a vi samo i isključivo o konstrukciji.

    Adrian vama o nepostojanju koncepata, a vi samo i isključivo u smjeru pokušaja shvaćanja koncepata.

    Da li to znači da je sve ovo promašeno?

    Ne, nije promašeno, ako vas na kraju dovede do stanja koje opisuje Buk: "zasad nemam nikakvu viziju prosvjetljenja... hoću reći gubim nadu i neku vrst oslonca, trenutno toga nema. što sad, niti sam sirov niti pečen."

    Da, promašeno je, ako ćete tako nastaviti još sto godina pokušavajući shvatiti kako je to (konstrukcija) umijesto da pogledate kuda pokazuje dekonstrukcija.

    Ali, ne brinite, zapravo je sve na svom mjestu. Ovaj pomalo naporan posao dolaska do "točke bez oslonca" se mora obaviti. Svatko od vas će ga jednom obaviti, prije ili kasnije. Nekima je bilo dovoljno čitati o tome, pa da taj proces počne - iako, to je tek grebanje po površini. Osuđeni ste na to, pa čak ni Maya, koliko god bila moćna, nema načina da vas od te osude spasi. (Ovo bi trebala biti dobra vijest, iako nisam siguran koliko će vas razveseliti kad se stvarno počne događati.)

    OdgovoriIzbriši
  24. Bukov komentar da nije niti sirov, niti pečen potaknuo me na javljanje. tu vrstu ničega i sama osjećam. Više se ništa i ne pitam. Bila sam na skupu u Vinodolskom zajedno s mužem. Sad smo pred razvodom. Od tada sve je nešto poodpadalo s nas, a do tada smo živjeli u iluziji da imamo dobar brak. Ne znam je li to dekonstrukcija, ali ako je...nije jednostavno...sada jedino ne bih voljela da jedan razbijeni koncept zamijenim drugim...kako je to adrian lijepo objasnio u Vinodolskom...

    OdgovoriIzbriši
  25. A šta s ovim: u snu si i znaš da sanjaš, ali ti san i dalje izgleda kao zbilja i ne možeš se probuditi? (kao što to mogu mogu u lucidnim snovima) Da li to znači da je proces dekonstrukcije već započeo, i ako je, kako ga ubrzati? Oslonca već odavno nemam, frustracije prođene, bezrazložni smijeh i plač također, iskustvo zone također, ali opet je tu crv sumnje i karika koja nedostaje...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Jesam: Hm, trebalo bi malo više detalja za točniji odgovor, ali blog komentari svakaka nisu mjesto za takve stvari. Ne radi se toliko o ubrzavanju (to je kao da želimo ubrzati slobodni pad) već o uklanjanju razumljivog pokušaja da se održimo na poznatom terenu po svaku cijenu (kao da grebemo noktima po stjenama koje velikom brzinom prolaze pored nas). Proces dekonstrukcije je u načelu solo posao, ali pomaže ako postoji neka vrst "razumijevanja" i "usmjeravanja" od strane onog tko je to prošao. U tom smislu će biti "brže", a svakako će biti lakše.

      Izbriši
    2. Razumijem, svi imamo vlastite demone, odnosno koncepte koje trebamo ukloniti. Hvala, već si puno pomogao ovom serijom članaka:-)

      Izbriši
  26. Kad se koncepti raspadnu, nema šanse a da, barem privremeno, ne osjetiš "hladnoću" nekonceptualnog stanja. Prvi doživljaj jest "hladno" - ne-ljudski; izvan okvira. Mada, to se ne odnosi na hladnoću ili prazninu u smislu onoga što sada podrazumijevamo pod tim. Daleko je dublje i stoga, gore. Svaka ljudska hladnoća u sebi nosi nadu da će, jednom, postati toplije. S ovom Hladnoćom ide i aposlutna sigurnost da su stvari takve kakve jesu i da se NIKADA ne mogu promijeniti.

    Adrijane, ZAŠTO SVE TO??? Kažeš da je dekonstrukcija nešto jakooo boolno, a o gore rečenoj hladnoći i apsolutnoj sigurnosti da će tako i ostati i NIKADA se promjeniti da ne govorim...Što se nakon dekonstrukcije događa s probuđenim....što to znači za njega kao ljudsko biće, za njegovu obitelj, ljubavi....za ovaj svijet u kojem će ostati i nakon što se probudi??????ZAŠTO....??? Molim te odgovor koji spavači mogu razumijet...pa vidiš da se trudimo, razmišljamo, pokušavamo skontati...Hvala!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Neca - odgovorio sam prvim postom o ovoj temi i pričom o Adi Šankari. Zašto on nije prihvatio ruku Maye?

      Ako u nekome nekako postoji razumijevanje zašto je to tako, onda u redu. Ako ne, ako postoje druga pitanja i dileme (poput ovih koje ti postavljaš), i koje bi eventualno mogle zasjeniti ili prevagnuti naspram težnje prema istinitoj stvarnosti, onda se treba držati podalje od svega ovoga.

      Mislim da je pošteno od mene da vam jasno na to ukažem prije nego se zaletite negdje gdje ne želite biti.

      Izbriši
  27. kako se postupno događaju rastvaranja, imam jasan dojam/osjećaj opraštanja od starog načina života, starog svijeta koji neminovno polako iščezava.. priznajem da me uz to hvata blag ili jači osjećaj tuge i opraštanja. dok u umu često se pojavljuju oblikovane oproštajne riječi, zbogom stari živote, dolazi vrijeme kad ćeš biti samo blijedilo, a jednom možda niti to.* u prolaznome svijetu bez snova kad se izgaze mnoge staze ugode i bola spontano približava se gledište gdje će te stvari biti nebitne jer bit ću postojanje koje se tome neće veseliti niti će ga izjedati. bez prianjanja i odbojnosti.
    moje tijelo će i dalje biti prosjak i potrošač, poput nekog tamo kome potrebuju stvari, ali to više neću biti ja. bit ću nešto što oduvijek jesam, neka svijest/svjesnost kojom je trenutno f. tijelo obavijeno i koja se ne užasava gubitka tijela :-)))

    opis jednog prošlog iskustva...

    Adriane,
    ima li ta "hladnoća", o kojoj je riječ, veze s tim da ne hajemo ni za čim, da nam ništa s ove strane nije od značajne važnosti kad jednom iskoračimo van?

    ima li prosvjetljenje, između ostalog, (i)kakve veze sa transpersonalnim (ne znam kako reći) doživljajem svijesti?

    OdgovoriIzbriši
  28. Po svemu rečenom, prosvjetljenje je stanje "ludila". :)))))

    OdgovoriIzbriši
  29. Boli me briga da li je hladno ili toplo, da li je ekstaza ili ništavilo, hoću istinu, jer ova Maya je živi smijeh, nije više čak ni dobar film, ne mogu se uživjeti u ulogu, a ne mogu ni van iz nje.:-)

    OdgovoriIzbriši
  30. Čini mi se da je ovo dobro mjesto za završiti razgovor. Komentari su se namnožili tako da ih je teško pratiti. Odgovorio sam na pitanja najbolje što sma mogao. Ispričavam se ako je nešto ostalo neodgovoreno. Bit će prilike, nadam se, bilo u slijedećim postovima, bilo uživo.

    OdgovoriIzbriši